Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                            Broj: Ppž-4678/2023

                                             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

 

 

 

 

 

                                                                                                                              Broj: Ppž-4678/2023

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika B. W., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika B. W., podnesenoj po branitelju D. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog ureda J. & Partneri d.o.o., iz Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2023., poslovni broj: 47. Pp-10626/2022, na sjednici održanoj 5. srpnja 2023.,                                               

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika B. W. i potvrđuje  prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

             

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik B. W. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura[1] / 226,04 (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik B. W. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1450,00 eura / 10.925,03 kune, dok je za djelo prekršaja iz članka 43. stavka 3. istog Zakona temeljem članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika odbijena optužba.

 

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

 

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 254,83 eura / 1920,02 kuna, koji se odnosi na trošak uzimanja krvi u iznosu od 50,00 kuna, trošak uzimanja mokraće u iznosu od 20,00 kuna, trošak izrade skice mjesta događaja u razmjeru u iznosu od 200,00 kuna, trošak analize alkohola u krvi i mokraći u iznosu od 750,00 kuna, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 800,00 kuna te paušalnu svotu u iznosu od 100,00 kuna.

 

4. Protiv osuđujućeg dijela pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o sankcijama.

 

5. U žalbi okrivljenik ističe bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno činjenici da je okrivljenik uopće upravljao vozilom, kao niti da bi okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja djelovao u svojstvu vozača ili instruktora vožnje, niti da je dokazano da bi uslijed prometne nesreće nastala šteta.  Sud da na osnovu prometnog vještačenja i zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi nije mogao utvrditi činjenicu je li okrivljenik u alkoholiziranom stanju upravljao automobilom ili je prema navodima obrane okrivljenik na mjestu gdje je pronađen automobil parkirao pa potom otišao u kafić u kojem se alkoholizirao, te kada je shvatio da je teško alkoholiziran da je nazvao suprugu Ž. W. da dođe po njega i  da će ju pričekati u automobilu, što je i učinio. Budući je bio mjesec prosinac isti je radi grijanja upalio automobil ne ubacujući u brzinu – stupanj prijenosa i zaspao, kada ga je na tom mjestu zatekao policijski službenik D. R., od čijeg je ispitivanja sud odustao iako da se radi o „potencijalno prikladnom dokaznom sredstvuza dokazivanje činjenice da je okrivljenik upravljao u alkoholiziranom stanju. Završno navodi da sud prilikom odmjeravanja prekršajnopravne sankcije nije uzeo u obzir da je okrivljenik opterećen kreditima, da je umirovljenik koji povremeno radi na pola radnog vremena i to obavlja usluge prijevoza preko digitalnih platformi (Bolt i Uber) te bi ga izrečena kazna i zaštitna mjera dovela na rub egzistencije.

 

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              7. Žalba nije osnovana.

 

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika činjenično opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama.

 

10. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju svoje odgovornosti za predmetni prekršaj navodeći da nije upravljao vozilom predmetne zgode niti da je dokazano da bi uslijed prometne nesreće nastala šteta.

 

11. Naime, iz liječničkog pregleda i analize krvi i mokraće, uz stručno tumačenje i mišljenje proizlazi da je okrivljenik u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola tako da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjenje s obzirom da je u krvi imao koncentraciju alkohola od najmanje 2,01 g/kg uslijed čega je i izazvao prometnu nesreću na način kako je to utvrđeno na osnovu stručnog mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet mr.sc R. S., u kojeg je prvostupanjski sud izvršio uvid, a kod kojeg nalaza je stalni sudski vještak za cestovni promet ostao i prilikom dopune istog iniciranog od strane branitelja na ročištu 23. rujna 2020.

 

12. Naime, prvostupanjski sud je detaljno reproducirao nalaz i mišljenje prometnog vještaka, kao i mišljenje toksikološkog vještaka dajući valjanu analizu svakog pojedinog dokaza samog za sebe i u vezi s drugim dokazima.

 

13. U konkretnom slučaju radi se o nalazima stručnih i nepristranih osoba koje su uzele u obzir sve elemente relevantne za utvrđivanje činjenica i na temelju čega su dali svoja stručna mišljenja, koja je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio dajući za to razloge sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud, te stoga nije osnovan navod žalitelja o počinjenoj bitnoj povredi odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

 

14. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja za koji je proglašen krivim, kako je to pravilno utvrdio  prvostupanjski sud.

 

15. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.

 

16. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sva utvrđenja i zaključke temeljio na svestranoj analizi svih provedenih dokaza te je na ocjeni istih izveo pravilan zaključak o činjenicama odlučnim za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika za djelo iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članak 293. stavka 1. cit. Zakona.

 

17. Ocjenu dokaza prvostupanjskog suda glede vjerodostojnosti obrane okrivljenika u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je obrana okrivljenika neuvjerljiva i neutemeljena dajući za to vjerodostojne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

18. U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan pod točkom 1. izreke izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za navedeni prekršaj te izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

19. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

20. Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22) ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, dok je prvostupanjski sud okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to u visini propisanog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, koji je kritične zgode upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola u organizmu od 2,01 g/kg.

 

21. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.

 

22. Naime, ponašanje okrivljenika glede navedenog djela predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

23. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

 

24. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

25. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 5. srpnja 2023.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                       Predsjednica vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester, v.r.                                                                Karmen Novak-Hrgović, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.

 

 

 

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu