1

Poslovni broj Gž-1643/2022-

 

 

 

Poslovni broj Gž-1643/2022

 

 

 

 

 

R E PU B L I K A  H R V A T S K A

 

                                                                      R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. M., OIB: ..., iz P., zastupane po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz P., protiv tuženika S. K., OIB: ..., iz P., zastupanog po punomoćnici L. S., odvjetnici iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod posl.br. Pn-87/2020 od 20. svibnja 2022., u sjednici održanoj 5. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

Uvaženjem žalbe tužiteljice ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod posl.br. Pn-87/2020 od 20. svibnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete od 20.000,00 kn sa zateznom kamatom (točka I. izreke), te je tužiteljici naloženo da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u točki II. izreke.

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Nije ostvarena ni je jedna od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. u svezi sa čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Presudu je kao jasnu, razumljivu i neproturječnu moguće ispitati, a ni žaliteljica ne navodi nedostatke iste u smislu ostvarenih bitnih povreda.

 

6. Suprotno tome, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost u primjeni materijalnog prava.

 

7. Predmet spora predstavlja zahtjev radi naknade neimovinske štete počinjene kaznenim djelom protiv slobode i prava čovjeka i građanina-prijetnjom iz čl. 139. Kaznenog zakona za počinjenje kojeg je tuženik pravomoćno osuđen u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. K-704/15 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci zamijenjenu uvjetnom osudom sa rokom kušnje od 2 godine.

 

8. Iz citirane presude proizlazi da je tuženik 31. prosinca 2014. počinio produljeno kazneno djelo time što je u obiteljskoj kući tijekom verbalne prepirke sa tužiteljicom, tadašnjom suprugom, sa ciljem da ju ustraši i uznemiri, imenovanoj rekao : „Ti alkaido, terorista jedan, ovom ću ti rukom srce izvaditi, neće ti se znati gdje je grob!“ što je kod tužiteljice izazvalo strah za vlastiti život. U još je jednom navratu, krajem siječnja 2015. u obiteljskoj kući i nakon verbalne prepirke rekao tužiteljici da će je ubiti, a što je kod iste ponovo izazvalo strah za vlastiti život.

 

9. Na temelju takvog stanja stvari sud je prvog stupnja, prije svega pravilno odbivši prigovor zastare u smislu odredbe čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) uz to još ocijenio kako nisu osnovani prigovori tuženika kojima osporava odgovornost za nastalu štetu budući je pravomoćno oglašen krivim. Zaključuje sud kako je vezan pravomoćnom kaznenom odlukom u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca (tuženika), međutim istovremeno nalazi da ove okolnosti nisu dovoljne za dosudu pravične naknade jer isto ovisi od slučaja do slučaja i težine same povrede. Kako je tužiteljica u više navrata zatražila odgodu rasprave na kojoj je određeno saslušanje stranaka, a zadnji put bez valjanog opravdanja, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja našao kako nisu dokazane pretpostavke iz odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a i odbio je tužbeni zahtjev.

 

10. Žaliteljica u bitnome ukazuje kako je prvostupanjski sud na pogrešan način primijenio pravilo o teretu dokazivanja, ne samo zato jer je neutemeljeno zaključio da bi tužiteljica opstruirala postupak, a sve kada bi i bilo da je odustala od izvođenja dokaza stranačkim saslušanjem što je njezino pravo, sud nije proveo dokaz medicinskim vještačenjem predložen još u tužbi. K tome već je iz kaznene presude razvidno kako je tužiteljica uslijed postupaka tuženika doživjela strah za vlastiti život što predstavlja obilježje kaznenog djela čime je sud također vezan, pa je sud prvog stupnja pored takvog stanja stvari i ignoriranjem predloženog dokaza izvođenjem medicinskom vještačenjem pogrešno smatrao da se ne bi moglo raditi o strahu koji bi opravdavao dosudu pravične naknade štete. Poziva se na stajališta Vrhovnog suda izražena u odluci Rev-3111/2016.

 

11. Ovi se žalbeni navodi prihvaćaju kao pravilni.

 

12. Strah kojeg je tužiteljica doživjela tijekom štetnog događaja u kaznenoj je presudi opisan kao strah za vlastiti život a kriminalno je postupanje tuženika utvrđeno kao prijetnja tužiteljici da će je usmrtiti. Radi se o obilježju zakonskog bića kaznenog djela za koje je sud vezan (tako i Rev-3111/2016) te je sud prvog stupnja pravilno postupio kada nije prihvatio tvrdnje tuženika kojima je nastojao otkloniti svoju odgovornost.

 

13. Nasuprot tome, imajući u vidu konkretno postupanje tuženika koje je kod tužiteljice posljedično izazvalo pojavu straha za vlastiti život zbog čega je tuženik osuđen, valjalo je sa više pažnje pristupiti ocjeni o postojanju duševnih boli zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenog straha, sve to tim više što je tužiteljica predložila provođenje dokaza medicinskim vještačenjem kojeg sud prvog stupnja nije izveo, niti je dao razloge za takvu odluku.

 

14. Pravilna primjena odredbe čl. 221.a ZPP-a pretpostavlja da sud izvede sve one dokaze koji su predloženi na odlučne okolnosti da bi mogao ocjenjivati je li odlučna činjenica dokazana ili nije. Ne može se reći da je tvrdnja ostala nedokazanom ukoliko nije izveden dokaz kojim stranka nastoji istu potkrijepiti. Tek izvođenjem predloženih dokaza i ocjenom istih u njihovoj ukupnosti sud dolazi u situaciju primijeniti pravilo o teretu dokaza.

 

15. Sud je prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica neopravdano izostala radi saslušanja i zaključio kako nije dokazala visinu svojeg zahtjeva potpuno zanemarujući predloženi dokaz medicinskim vještačenjem, pa je time zbog pogrešne primjene procesne odredbe o teretu dokazivanja činjenično stanje ostalo manjkavo i pogrešno utvrđenim, a materijalno pravo pogrešno primijenjenim.

 

16. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka imajući u vidu uputu iz ovog ukidnog rješenja, te vodeći računa o naravi straha koji je kao obilježje bića kaznenog djela okarakteriziran strahom za vlastiti život što već samo po sebi govori u prilog zaključku za dosudu naknade po osnovi povrede prava osobnosti, provesti predložene dokaze od strane tužiteljice, posebno dokaz medicinskim vještačenjem i donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku u pravilnoj primjeni odredbe čl. 1100. ZO0-a.

 

17. Iz navedenih je razloga žalbu tužiteljice valjalo uvažiti i pobijenu presudu ukinuti pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a, jednako kao i odluku o troškovima postupka prema čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a o čemu će također odlučiti novom odlukom.

             

U Rijeci 5. srpnja 2023.

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                      Brankica Malnar, v.r.