- 1 -              Revr 632/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 632/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. K., OIB: … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske radiotelevizije, javna ustanova, OIB: … Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-38/2017-2 od 2. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-182/16-10 od 16. prosinca 2016., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-38/2017-2 od 2. veljače 2017. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-182/16-10 od 16. prosinca 2016., kojom je utvrđeno da nije dopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 10. prosinca 2015. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (dio točke I. prvostupanjske presude).

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-38/2017-2 od 2. veljače 2017. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-182/16-10 od 16. prosinca 2016. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-182/16-10 od 16. prosinca 2016. u dijelu u kojem je naloženo vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto rukovoditelja Radne jedinice I. i k. t. u Poslovnoj jedinici T. (dio točke I. i dio točke IV. prvostupanjske presude) te u dijelu koji se odnosi na troškove postupka (dio točke IV. prvostupanjske presude) te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odbacuje se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-38/2017-2 od 2. veljače 2017. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-182/16-10 od 16. prosinca 2016., a koji se odnosi na utvrđenja da nije dopuštena odluka tuženika broj 15-01/178 o ukidanju svih ovlasti tužitelju od 27.11.2015. te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, te u dijelu koji se odnosi na utvrđenja da nije dopuštena odluka tuženika broj 15-01/186 o razrješenju rukovoditelja RJ I. i k. t. u P. T. od 11. studenoga 2015. (točka II. i III. prvostupanjske presude).

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 10. prosinca 2015., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te ga je tuženik dužan vratiti na radno mjesto rukovoditelja Radne jedinice I. i k. t. u Poslovnoj jedinici T., u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe. U točki II. utvrđeno je da nije dopuštena tuženikova Odluka broj: 15-01/178 o ukidanju svih ovlasti tužitelju od 27.11.2015., te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. U točki III. utvrđeno je da nije dopuštena tuženikova odluka broj: 15-01/186 o razrješenju rukovoditelja RJ I. i k. t. u P. T. od 11.11.2015., te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. U točki IV. naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto rukovoditelja RJ I. i k. t. u Poslovnoj jedinici T., te da mu plati parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP-a) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Revident je podnio i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu odnosno podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3.1. U odnosu na odluku o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika i vraćanju na rad ispunjeni su uvjeti za reviziju članka 382. stavka 1. točke 2. ZPP-a, jer je u tom dijelu presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Dok je u odnosu na odluku o ukidanju svih ovlasti tužitelju od 27.11.2015. i odluci o razrješenju rukovoditelja RJ I. i k. t. u PJ T. od 11.11.2015. su ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana u odnosu na odluku o utvrđenju da nije dopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 10. prosinca 2015. te da radni odnos kod tužitelja nije prestao, dok je revizija osnovana u dijelu koji se odnosi na vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto rukovoditelja Radne jedinice I. i k. t. u Poslovnoj jedinici T. te je revizija nedopuštena u odnosu na utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika o ukidanju svih ovlasti tužitelju od 27. studenog 2015., te u odnosu na odluku o razrješenju rukovoditelja RJ I. i k. t. u PJ T. od 11.11. 2015.

 

6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika od 10. prosinca 2015., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da ga je tuženik dužan vratiti na radno mjesto rukovoditelja Radne jedinice I. i k. t. u Poslovnoj jedinici T., zatim utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika o ukidanju svih ovlasti tužitelju od 27.11.2015. te da ne proizvodi nikakve pravne učinke i utvrđenje da nije dopuštena tuženikova odluka o razrješenju rukovoditelja RJ I. i k. t. a u PJ T. od 11.11.2015. te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

U odnosu na reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. ZPP-a:

 

7. Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a propisano je da u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka se poziva na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno revizijskim navodima tuženika drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova pravilnost i zakonitost. Stoga u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

9. Navode tuženika kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredba parničnog postupka drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova iznesenih u obrazloženju presude predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi članka 385. stavka 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Revident se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, sadržajno obrazlažući da drugostupanjski sud nije uzeo u obzir niti jedan od žalbenih navoda tuženika (u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP-a). Suprotno revizijskim navodima tuženika drugostupanjski sud je ocijenio da suprotno žalbenim navodima tuženika su svi provedeni dokazi ocjenjeni savjesno i svestrano, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti, te da je na temelju rezultata cjelokupnog postupka na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

 

11. Nižestupanjski sudovi su utvrdili slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj imenovan za rukovoditelja RJ I. i k. t. 29. siječnja 2015. na mandat od pet godina

- da je tuženik 10. prosinca 2015. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika

- da se u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu navodi da je tužitelj postupao suprotno uputama koje su rukovoditelji radnih jedinica u PJ T. dobili na zajedničkom sastanku sa glavnim ravnateljem 1. listopada 2015. i Odlukom glavnog ravnatelja od 7. listopada 2015.

- da je tužitelj 6. listopada 2015. dostavio D. K. tablice sa stručnom spremom, te sadašnjim i budućim koeficijentom za radnike iz odjela, te je imenovani obavio razgovor sa 12 radnika iz odjela i stavio njihove primjedbe i reakcije

- da je Odlukom glavnog ravnatelja od 7.. listopada 2015. navedeno da ravnatelji poslovnih jedinica, rukovoditelji radnih jedinica, rukovoditelji odjela, članovi Povjerenstva za predlaganje sklapanja ugovora o radu sa radnicima koji ne ispunjavaju uvjete radnih mjesta, ovlašćuju na korištenje osobnih podataka radnika, a u vezi obrade podataka u svrhu stupanja na snagu nove sistematizacije radnih mjesta i Pravilnika o plaćama; da navedeni rukovoditelji ne smiju osobne podatke davati na korištenje drugim primateljima niti se podaci smiju obrađivati u druge svrhe, osim za izradu nove sistematizacije i sklapanja novih ugovora o radu

- da nije provedena nova sistematizacija radnih mjesta

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da je osnovan zahtjev tužitelja da nije dopuštena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 10. prosinca 2015. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da ga je tuženik dužan vratiti na radno mjesto rukovoditelja RJ I. i k. t. u Poslovnoj jedinici T., da nije dopuštena odluka o ukidanju svih ovlasti tužitelju od 27.11.2015. te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, te utvrđuje da nije dopuštena tuženikova odluka o razrješenju rukovoditelja RJ I. i k. t. u PJ T. od 11.11.2015. te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Zaključak je nižestupanjskih sudova da tužitelj nije postupao protivno interesima tuženika koji je javna ustanova te da je D. K. bio predviđen za rukovoditelja prema novoj sistematizaciji. Nadalje, da je tužitelj imenovanom radniku dostavio tablice sa osobnim podacima radnika iz odjela, a podaci su se odnosili za potrebe nove sistematizacije, te su vezani uz radni proces i između ostalog su sadržavali sadašnje i buduće koeficijente. Stoga tužitelj nije počinio težu povredu radne obveze zbog koje je tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Tijekom postupka je utvrđeno da je D. K. bio predviđen za rukovoditelja po novoj sistematizaciji te je prisustvovao kolegijima sa druga tri rukovoditelja, a imenovani radnik je u okviru svog posla, jer je ranije bio rukovoditelj, imao uvid u osobne podatke radnika. Za odluku o razrješenju rukovoditelja RJ I. i k. t., odnosno odluku o ukidanju svih ovlasti tužitelju, nižestupanjski sudovi zaključuju da su te odluke paušalne i neobrazložene. Na kraju, zaključak je nižestupanjskih sudova da je tužitelj postupao u okviru svojih ovlasti kao rukovoditelj RJ I. i k. t. te je obavljao i poslove vezane uz promjenu sistematizacije.

 

13. Prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR-a) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Otkaz prema ovom osnovu predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu. Zakon o radu posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, a kako to pravilno cijene i nižestupanjski sudovi, okolnost da je tužitelj 6. listopada 2015. dostavio podatke D. K. koji je bio predviđen za novog rukovoditelja prema novoj sistematizaciji, tj. dan prije donošenja odluke glavnog ravnatelja 7. listopada 2015. (u kojoj odluci su dane upute u vezi obrade podataka u svrhu stupanja na snagu nove sistematizacije radnih mjesta i Pravilnika o plaćama), a ti podaci su se odnosili upravo na potrebe nove sistematizacije radnih mjesta (do koje u konačnici nije došlo), te na radne procese, a sadržavali su i sadašnje i buduće koeficijente, jer je trebalo uravnotežiti plaće informatičara, koji koeficijenti su bili i javno dostupni na portalu HRT-a, a i činjenicu da je sam tužitelj o tome obavijestio nadležnu službu, nakon primitka odluke glavnog ravnatelja od 7. listopada 2015. koja mu je dala upute za postupanje, ne predstavljaju opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno da je iz samog ponašanja radnika vidljivo da je isti svjesno postupao protivno dobivenim uputama, imajući u vidu datume dostave podataka i odluke glavnog ravnatelja HRT-a.

 

14. Slijedom toga, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i potvrditi drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je utvrđeno da nije dopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 10. prosinca 2015. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (dio točke I. prvostupanjske presude) temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci presude.

 

15. U revizijskim navodima tuženik ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a , odnosno da je drugostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev u dijelu drugostupanjske presude koji se odnosi na vraćanje tužitelja na rad, jer je tužitelj na radno mjesto rukovoditelja radne jedinice  I. i k. t. imenovan od 9. veljače 2015. na mandatno razdoblje od pet godina, dakle do 9. veljače 2020. Ovdje, valja reći da je zahtjev tužitelja postavljen na vraćanje na rad na radno mjesto rukovoditelja RJ I. i k. t., a da pri tome tužitelj nije naznačio određeni datum do kojeg bi se odnosilo vraćanje na rad. Stoga, nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, kako to ističe tuženik.

15.1. Međutim, nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili odlučne činjenice koje se odnose na razdoblje na koje tužitelj ima ugovor o radu za radno mjesto rukovoditelja RJ I. i k. t., računajući od stupanja na dužnost 9. veljače 2015. kako to proizlazi iz odluke glavnog ravnatelja HRT-a od 29. siječnja 2015.odnosno ostalo je neutvrđeno je li tužitelj imao mogućnosti nastaviti rad kod tuženika nakon isteka mandatnog razdoblja i pod kojim uvjetima, odnosno za koje radno mjesto i za koje poslove. U tom smislu, trebalo je ocijeniti zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

 

16. Slijedom toga, valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto rukovoditelja Radne jedinice I. i k. t. u Poslovnoj jedinici T. (dio točke I. i dio točke IV. prvostupanjske presude) te u dijelu koji se odnosi na troškove postupka (dio točke IV. prvostupanjske presude), temeljem odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a te odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

 

U odnosu na reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a:

 

17. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

 

18. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

19. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

20. Tuženik u reviziji postavlja slijedeće pitanje:

 

„Može li poslodavac samostalno odlučiti da li će radniku dati izvanredni otkaz ugovora o radu ili redoviti otkaz ugovora o radu neovisno o tome da li se sukladno aktima poslodavca radi o osobito teškoj povredi radne obveze koja bi bila sankcionirana izvanrednim otkazom ili teškoj povredi radne obveze koja bi bila sankcionirana redovitim otkazom?“

 

21. Obrazlažući razloge važnosti revident se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-433/2010-2 od 6. srpnja 2010., Revr-575/09 od 18. studenog 2009., Revr-181/02 od 25. ožujka 2004., Revr-716/04 od 2. ožujka 2005., Revr-170/07 od 28. ožujka 2007., Revr-709/07 od 29. studenog 2007. i Revr-514/04 od 17. studenog 2004.

 

22. Postavljenim pitanjem revident problematizira je li poslodavac mogao samostalno odlučiti jesu li u konkretnom predmetu bili ispunjeni uvjeti za redoviti ili izvanredni otkaz ugovora o radu neovisno o tome da li se sukladno aktima poslodavca radi o osobito teškoj povredi radne obveze. Kada je presuda donesena u sporu koji se odnosi na prestanak radnog odnosa (u konkretnom slučaju postavljeno pitanje se odnosi na vrstu otkaza ugovora o radu, odnosno ispunjenje uvjeta za donošenje odluke o prestanku ugovora o radu) tada su ispunjeni uvjeti za podnošenje revizije iz članka 382. stavka 1. točke 2. ZPP-a, a ne za reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a, koja se podnosi tek u slučajevima u kojima se ne može podnijeti prema odredbi članka 382. stavka 1. ZPP-a.

 

22.1. Obzirom da tuženik ne postavlja pitanje u odnosu na dio drugostupanjske presude (odluku o ukidanju svih ovlasti tužitelju od 27.11.2015. niti na odluku o razrješenju rukovoditelja RJ I. i k. t. u PJ T. od 11.11.2015.) za koji dio odluke bi bili ispunjeni uvjeti za podnošenje revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a, niti navode razloge važnosti koji bi se odnosili na taj dio drugostupanjske odluke, revizija tuženika ne udovoljava pretpostavkama propisanima odredbama članka 382. stavka 2. i 3. ZPP-a te je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja pod II.

 

Zagreb, 4. srpnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.