Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 713/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. (OIB: ...), iz Z., zastupanog po punomoćniku L. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G., K. & K. iz Z., protiv tuženika Hrvatske radiotelevizije (OIB: ...), Z., zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-320/2021-2 od 4. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2683/2019-48 od 19. siječnja 2021., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 49.09 eur /375,00 kn/.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je nedopuštenom Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 30. srpnja 2019. te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto ton majstora odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto (točka II. izreke) te naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.872,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 30. srpnja 2019., na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, na vraćanje tužitelja na rad te za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.872,80 kn sa zateznom kamatom. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak sastava žalbe u iznosu od 750,00 kn (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora u iznosu 375,00 kn (danas 49.09 Eur).
5. Revizija je neosnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tužitelj se u reviziji poziva na počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP kroz navode da je utvrđenje suda u pobijanoj presudi (da je tužitelj izbrisao snimku sa originalnog medija u vlasništvu poslodavca) netočno i bez podloge u provedenim dokazima.
7.1. On takvim navodima, a i dijelom ostalih navoda u reviziji osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog jer se, s obzirom na odredbe čl. 386. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti.
7.2. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 30. srpnja 2019. (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) i za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika (čl. 124. st. 1. ZR).
9. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja Odlukom o redovitom otkazu od 30. srpnja 2019.,
- da se u obrazloženju odluke tužitelju stavlja na teret da je neovlašteno tonski snimao sastanak u službenim prostorijama poslodavca bez znanja i odobrenja prisutnih osoba, koju činjenicu je tuženik utvrdio 12. srpnja 2019. kada je zaprimio podnesak tužitelja s dokumentacijom koja uključuje USB stick i transkript razgovora u predmetu koji se vodi pod posl. br. Pr-1169/19 kod Općinskog radnog suda u Zagrebu,
- da su točno neutvrđenog dana u 2015., u vrijeme kada je tužitelju uručeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa, u prostor režije došli B. M. i M. M., također zaposlenici tuženika te su s tužiteljem započeli razgovor vezano uz navedeno upozorenje koje je isti dobio, a koji razgovor je snimljen od strane tužitelja,
- da je tužitelj snimku razgovora odnio kući, kopirao ju na USB-stick te ju držao kod sebe pohranjenu, da bi je potom predao u sudski spis, kao dokaz u postupku koji vodi protiv tuženika radi zaštite dostojanstva.
11. Prvostupanjski je sud je nakon provedenog postupka, ocijenio da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je proveo bilo kakav postupak utvrđivanja na koji način je navedena snimka uopće nastala i da je postojala bilo kakva namjera tužitelja da neovlašteno snima neformalni razgovor s M. M. i B. M., pa stoga nije ni dokazao da je baš tužitelj prekršio obveze iz ugovora o radu. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da u ponašanju tužitelja nije bilo propusta, niti skrivljenog ponašanja u smislu čl. 115. st. 1. t. 3. ZR, a razlozi koje je tuženik naveo u Odluci o otkazu Ugovora o radu su paušalni. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev i utvrđuje da otkaz Ugovora o radu nije dopušten, da radni odnos tužitelja temeljem tog otkaza nije prestao i da je tuženik obvezan vratiti tužitelja na radno mjesto ton-majstora odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.
12. Drugostupanjski sud, preispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tuženika zaključuje da za procjenu opravdanosti razloga za donošenje odluke o otkazu radi skrivljenog ponašanja nije od utjecaja okolnost da li je sporna snimka nastala slučajno i otkrivena tek naknadno, već je od presudnog značaja to što je tužitelj snimku razgovora, odnio kući, kopirao na vlastiti medij (USB stick), a izbrisao s originalnog medija u vlasništvu poslodavca, o istoj nije obavijestio nikoga na strani poslodavca, čuvao ju je nekoliko godina i potom upotrijebio u drugom sudskom postupku kao dokaz. Po zaključku drugostupanjskog suda upravo takvo ponašanje radnika nikako ne može biti primjereno i predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa i radne etike, konkretno čl. I. st. 1.5. i 1.6. i čl. II. st. 2.1. i 2.2. Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika te je uslijed takvog ponašanja radnika opravdano poslodavac u istoga izgubio i povjerenje, slijedom čega ocjenjuje da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje pobijane odluke pa primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev.
13. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava problematizira shvaćanje suda u pobijanoj presudi da opisano ponašanje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa čime sadržajno upire na pravilnu primjenu odredbe čl. 115. st. 3. ZR. Ujedno navodi da je na opisan način povrijeđena i odredba čl. 117. st. 2. ZR.
14. Odredbom čl. 115. st. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
14.1. Odredbom čl. 117. st. 2. ZR propisano je da podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
15. Općim pravilima o radu i ponašanju (dalje: Opća pravila) donesenim od strane tuženika 22. svibnja 2013. tuženik je odredio temeljna pravila ponašanja kao dio organizacijske kulture Hrvatske radiotelevizije (dalje: HRT) radi stvaranja i razvoja jedinstvene kulture ponašanja i komunikacije zaposlenika u odnosu prema radu, suradnicima i radnom okruženju, kao i u odnosu prema ukupnoj javnosti.
15.1. Odredbom čl. 1.5. Općih pravila tuženik je odredio očekuje od svih svojih zaposlenika da dosljedno slijede i provode misiju HRT-a i pritom iskazuju izvrsnost i inovativnost, stručnost, odgovornost, profesionalno i etički besprijekorno ponašanje i ispunjavanje svih svojih obveza. HRT želi uspješno ostvariti svoje društvene i organizacijske ciljeve te pritom uvijek djelovati ispravno i uzorno.
15.2. Odredbom čl. 1.6. Općih pravila propisano je da u skladu sa stavkom 1.5. svi zaposlenici HRT-a u svojem svakodnevnom radu vode računa o ukupnoj kvaliteti obavljanja poslova i komunikacije tako da se ne dovedu u pitanje vrijednosti koje HRT promiče, te poštuju najviši poslovni standardi i temeljna etička načela koja se poglavito zasnivanju na sljedećim vrijednostima: (1) poštovanju ljudskih prava, (2) stručnosti i objektivnosti, (3) savjesnosti, poštenju u radu i odanosti vrijednostima koje HRT promiče, (4) čuvanju ugleda i integriteta HRT-a, (5) zakonitosti rada i poslovanja, (6) sprječavanju sukoba interesa i korupcije, (7) čuvanju imovine i sredstava HRT-a pozornošću dobroga gospodara, (8) povjerljivosti i zaštiti podataka u skladu sa zakonskim propisima i općim aktima, (9) odabiru, zapošljavanju, i promicanju radnika na temelju stručnosti, zalaganja i rezultatima rada.
15.3. Nadalje odredbom čl. 2.1. Općih pravila određeno je da tuženik očekuje od svih svojih zaposlenika primjereno i profesionalno ponašanje tijekom obavljanja svih društvenih i poslovnih zadaća i aktivnosti. Neprofesionalni odnos prema radu, neprimjereno ponašanje prema kolegicama i kolegama, konzumiranje alkohola, duhana i/ili narkotika na radnome mjestu, verbalna ili fizička agresivnost i slični oblici ponašanja, nisu dopušteni u okruženju HRT-a. Dok je odredbom čl. 2.2. propisano da zaposlenici HRT-a obavljaju svoje radne obveze pošteno, savjesno i profesionalno, poštujući pritom Ustav RH, zakone, opće akte i procedure HRT-a. Pritom, HRT osigurava svojim zaposlenicima pomoć stručnih službi HRT-a, u situacijama kada nisu u mogućnosti samostalno utvrditi zakonitost određenih radnih aktivnosti.
16. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja sama, i po mišljenju ovoga suda, sama činjenica što je tužitelj snimku razgovora s nadređenima, bez obzira je li nastala namjerno ili slučajno, neovlašteno odnio kući, kopirao na vlastiti medij (USB stick), a izbrisao s originalnog medija u vlasništvu poslodavca i o istoj nije obavijestio nikoga na strani poslodavca, već ju je čuvao nekoliko godina dok je nije upotrijebio u drugom sudskom postupku kao dokaz, predstavlja ponašanje suprotno ponašanju koje je tuženik propisao svojim Općim pravilima i koje je očekivao od svojih radnika. Opisano se ponašanje može okarakterizirati upravo suprotno od poštenog, savjesnog te profesionalno i etički besprijekornog ponašanja koje je poslodavac očekivao od svojih radnika te zato i po ocjeni ovoga suda predstavlja grubo kršenje obveze iz radnog odnosa kako je u pobijanoj odluci o otkazu i navedeno, a koje je u konačnici imalo samo za posljedicu i gubitak povjerenja u tužitelja. Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 3. ZR kada je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
17. Nadalje revidentu je za odgovoriti da su neosnovani navodi u reviziji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 117. st. 2. ZR jer je osporena odluka donesena isključivo iz razloga, kako je već rečeno, što je tužitelj svojim ponašanjem prekršio obveze iz radnog odnosa, a ne iz razloga koji su navedeni u odredbi čl. 117. st. 2. kao nedopušteni.
18. Kako ne postoje razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju sukladno odredbi čl. 393. ZPP (točka I. izreke).
19. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (točka II. izreke).
20. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene u odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja za trošak odgovora na reviziju, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).
Ivan Vučemil, v.r.