- 1 -              Revd 3396/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3396/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. S. udove N. (OIB: ...), 2. tužitelja I. S. pok. N. (OIB: ...) i 3. tužitelja V. S. pok. N. (OIB: ...), svih iz S., ... i zastupanih po punomoćniku D. P., odvjetniku iz S., protiv tuženika Grada Splita, S., ... (OIB: ...), radi utvrđenja da su tužitelji suvlasnici nekretnina, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-616/2020-3 od 16. prosinca 2021. kojima je potvrđena presuda sa rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. P-5914/2018 od 10. prosinca 2019., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja:

 

- na utvrđenje da su „suvlasnici svaki za po 1/3 dijela nekretnina upisanih u Z.U. ... kao čest. zem. ... (kat. čest. ...) i čest. zem. ... (kat. čest. ...) dio čest. zem. ... (kat. čest. ...) K.O. S. pov. 4 m2 i to baš onog realnog dijela navedene nekretnine označene u vještvu vještaka Z. R. od 14. listopada 2009. kao lik B-C-K“,

,

- na obvezivanje tuženika „trpjeti upis tužitelja kao vlasnika svakog za po 1/3 dijela označenih nekretnina uz istovremeni izbris istih sa imena tuženika."

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja da se u predmetu odredi privremena mjera zabranom tuženiku da predmetne nekretnine otuđi ili optereti.

 

2. Tužitelji su podnijeli prijedlog da im se protiv te drugostupanjske presude i tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa su u prijedlogu postavili pitanja:

 

              „Da li je nepozivanje obje stranke u postupku tj. pozivanje jedne stranke a nepozivanjem druge stranke na jedno te isto ročište sud povrijedio načelo ravnopravnosti stranaka u postupku i time povrijedio njihovo subjektivno pravo nepozvane stranke na ravnopravnost i jednakost pred sudom?“

 

              „Da li je prilikom odlučivanja o predmetu spora trebao sud primjenjivati načelno pravilo da stjecanje i prestanak prava treba presuđivati prema pravilima materijalnog prava koje je važilo u vrijeme stjecanja i prestanka prava?“

 

              „Da li je Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije određivao da odnose ugovorene kao npr. vječni liveli, vječna težaščina ili odnosi ugovoreni na vječna vremena sa karakteristikama kupoprodaje kao u predmetnom slučaju mogu biti razriješeni bez obzira na vrijeme trajanja agrarnih odnosa, te ukoliko nije agrarni odnos razriješen tada u svakom slučaju je prestao po odredbama Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja kojim propisom bez obzira na naziv odnosa kad zemljište obrađuje obrađivač njemu od tada pripada zemlja koju obrađuje u neograničeno vlasništvo s tim da mu se pravo vlasništva priznaje od prije 28. kolovoza 1945.?“.

 

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlog tužitelja nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda i osporeno rješenje doneseni su 16. prosinca 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Pritom treba imati na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi sa (ovdje odlučno) određenim razlozima njegove važnosti za odluku o konkretnom pravnom odnosu i (kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - te postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako su predlagatelji u prijedlogu naznačili više pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu su osporene odluke temeljene, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo pozivanje tužitelja na odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje revizije kao ni isticanje okolnosti kojima oni samo polemiziraju sa obrazloženjem osporenih odluka, sve sa tvrdnjama kojima u biti jedino preocijenjuju ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim - odnosno kojima polemiziraju sa činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima (pa i procesnim) na kojima su te odluke (presuda i rješenje) temeljene,

 

8.2. odnosno, konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

 

8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelji obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome, zbog razloga iz točaka 8.1. i 8.2.) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

9. Revizijski sud kod toga samo primjećuje da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelji smatraju da bi ono što ističu u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

10.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu i osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 4. srpnja 2023.

 

Predsjednik vijeća

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.