- 1 -              Rev 3818/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3818/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. K. iz V., OIB:..., II-tužitelja I. K. iz Z., OIB:..., i III-tužitelja D. K. iz V., OIB:..., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. i K.-Č. u Z., protiv tuženika H. š. d.o.o., Z.. OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Lj. B., dipl. iur. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-814/18-3 od 30. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. Pn-273/15-47 od 29. studenoga 2017., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku naknaditi na ime neimovinske štete I-tužiteljici 176.000,00 kuna, II-tužitelju 120.000,00 kuna i III-tužitelju 120.000,00 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev I-tužiteljice na ime naknade neimovinske štete za iznos od 44.000,00 kuna, II-tužitelja na ime naknade neimovinske štete za iznos od 30.000,00 kuna i III-tužitelja na ime naknade neimovinske štete za iznos od 30.000,00 kuna, sve sa zateznim kamatama (toč. II.). Ujedno je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove I-tužiteljici u iznosu od 7.560,00 kuna, II-tužitelju u iznosu od 5.220,00 kuna i III-tužitelju u iznosu od 5.220,00 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.), dok je odbijen zahtjev umješača za naknadu parničnih troškova (toč. IV.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tužitelja je prihvaćena, dok su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika odbijene kao neosnovana te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu pod točkom I. izreke, te preinačena u dijelu u kojem su tužitelji odbijeni s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, kao i odluci o parničnom trošku na način da je naloženo tuženiku naknaditi na ime neimovinske štete I-tužiteljici daljnji iznos od 44.000,00 kuna, II-tužitelju iznos od 30.000,00 kuna i III-tužitelju iznos od 30.000,00 kuna, sve sa zateznom kamatom, kao i prouzročeni parnični trošak i to I, II i III-tužiteljima svakom po 15.600,00 kuna sa zateznom kamatom.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno istu preinačiti.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu, podredno istu odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

 

- da je 4. ožujka 2015. na šumskom radilištu u gospodarskoj jedinici B. B., odjel ..., šumski predio S., smrtno stradao prednik tužitelja te da se radi o povredi na radu ili u svezi s radom,

 

- da su navedenog dana prednik tužitelja i ostali djelatnici tužitelja, kojih je bilo četvero, trebali prema unaprijed donesenom programu rada čistiti mladu šumu te da su to zajedno radili negdje do 10,00 sati, s time da njihov poslovođa taj dan nije radio, već ga je mijenjao M. K. koji nije bio s radnicima jer je radio svoj posao, tako da je do njih došao tek oko 10,00 sati kada su prednik tužitelja i ostali radnici došli do mjesta na kojem su zapalili vatru i oko nje sjedili, kako bi pripremili hranu za dnevni odmor,

 

- da je dogovorom svih radnika prednik tužitelja, zbog sistematskog pregleda idući dan, nakon dnevnog odmora trebao ostati kraj vatre sjediti, dok su ostali radnici otišli raditi nekih 100 metara od tog mjesta,

 

- da su radnici nastavili raditi do 12,00 sati, kada su zbog potrebe da u motorne pile uliju gorivo došli do mjesta gdje su boravili za vrijeme dnevnog odmora i gdje su ostavili prednika tužitelja, kojeg su zatekli kako leži na nekih 60 cm od vatre, potpuno izgorio i mrtav,

 

- da je nakon obavljenog očevida inspektor rada utvrdio da se radi o povredi na radu ili u svezi s radom i da je tuženik tom prilikom poduzeo sve mjere zaštite na radu propisane zakonom i pravilnicima, te da je prednik tužitelja bio osposobljen za rad i upoznat sa svim bitnim činjenicama potrebnim za siguran način izvršenja poslova i radnih zadataka koje treba obavljati,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu proizlazi da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu, osim što odgovorna osoba odnosno poslovođa radne grupe nije bio na radilištu cijelo vrijeme obavljanja procesa rada i to iz razloga što je poslovođa toga dana bio odsutan pa ga je mijenjala druga osoba, a koja nije provela s radnicima tuženika cijelo vrijeme, već je samo povremeno dolazio jer je obavljao svoj posao lugara obilazeći šumu,

 

- da iz nalaza proizlazi da je prednik tužitelja bio propisno educiran i osposobljen za samostalno obavljanje poslova šumskog radnika, da je u trenutku štetnog događaja bio trijezan i da je na sabi imao svu opremu propisanu pravilima zaštite na radu,

 

- da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka patologa proizlazi da su uzrok smrti prednika tužitelja opekline II, III i IV stupnja cijelog tijela i da je smrt prednika tužitelja nasilna.

 

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da je za štetu koju trpe prednici tužitelja odgovoran tuženik na temelju odredbe čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) i odredbe čl. 25. st. 1. u vezi s čl. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14 i 154/14 - dalje: ZZR). Naime, prvostupanjski sud je zaključio da je, s obzirom na uobičajenu praksu, boravak radnika kraj vatre za vrijeme radnog vremena na privremenom šumskom radilištu, radnja u vezi s radom te da je prednik tužitelja smrtno stradao na privremenom šumskom radilištu za vrijeme radnog vremena, gdje je pored vatre ostao uz znanje poslovođe tuženika, koji ga je mogao i morao rasporediti nakon dnevne stanke na radu u grupu s drugim radnikom, te tako spriječiti da ostane sam na dijelu radilišta na kojem je smrtno stradao. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da je pristanak prednika tužitelja, kao iskusnog višegodišnjeg radnika tuženika, da ostane pored vatre potpuno sam, bez ijednog drugog radnika, njegov doprinos nastanku štetnog događaja i samoj šteti u opsegu od 20%, te je na temelju odredbe čl. 1101. st. 1. u vezi s čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete koji su pretrpjeli i trpe duševnu bol zbog smrti bliske osobe - člana uže obitelji (supruga odnosno oca).

 

10. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP ocjenjujući da činjenica što je prednik tužitelja ostao sjediti sam uz vatru ne može predstavljati njegov doprinos nastanku štetnog događaja, to iz razloga jer se ne radi o radnji koja bi pridonijela nastanku ove štete ili bi pridonijela da ona bude veća, kraj činjenice da uzrok pada tužitelja neposredno kraj vatre niti u ovom postupku, a niti u pretkaznenom postupku nije utvrđen, radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu (u dijelu u kojem je prvostupanjski sud djelomično odbio zahtjeve tužitelja).

 

11. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

 

12. Sukladno odredbi čl. 111. st. 1. ZR ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

13. Sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZZR za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok sukladno st. 2. poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

14. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. ZOO. Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavac od objektivne odgovornosti pri čemu se poslodavac neće moći pozvati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

 

15. Tuženik tijekom postupka, kao i u predmetnoj reviziji, prigovara da je prednik tužitelja pridonio nastanku štete, što drugostupanjski suda otklanja ocjenjujući da prednik tužitelja svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja, već da je riječ o isključivoj odgovornosti tuženika kao poslodavca.

 

16. Naime, imajući na umu da je uzrok nezgode, uslijed koje je došlo do smrtnog stradanja oštećenika propust organizacije rada na strani tuženika (poslodavca), te da tuženik tijekom postupka nije dokazao u čemu bi se sastojao propust oštećenika odnosno da samo sjedenje kraj vatre ne može predstavljati doprinos nastanka štetnog događaja, nije osnovan tuženikov prigovor u tom pravcu.

 

17. Pravilno je drugostupanjski sud utvrdio nepostojanje suodgovornosti prednika tužitelja za nastanak, a time i posljedice štetnog događaja, obzirom tuženik nije dokazao pretpostavke koje bi ga dijelom ili u cijelosti oslobodile od odgovornosti, pri čemu se i po mišljenju ovog suda činjenica što je prednik tužitelja ostao sjediti sam uz vatru ne može ocijeniti kao doprinos nastanku štetnog događaja.

 

18. Nadalje, budući da I-III-tužitelji tužbenim zahtjevom od tuženika zahtijevaju naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, odnosno smrti bračnog druga i oca, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 1101. st. 1. ZOO.

 

19. Stoga je ovaj sud ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev I-III-tužitelja u cijelosti.

 

20. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 4. srpnja 2023.