- 1 -              Rev 1000/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1000/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-752/16-3 od 24. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru br. Pn-323/16-6 od 31. listopada 2016., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-752/16-3 od 24. siječnja 2019. i presuda Općinskog suda u Vukovaru br. Pn-323/16-6 od 31. listopada 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 106.178,10 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2012. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 13.625,00 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanja o kojem ovisi odluka u sporu, te koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li treća osoba kojoj je oduzet osobni automobil zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela od strane druge osobe, te naknadno vraćen zbog osnove koja je kasnije otpala, ima pravo na naknadu materijalne štete zbog nemogućnosti korištenja vozila i njegove smanjene vrijednosti?“

 

8. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelj se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP) u predmetu Vuković protiv Hrvatske (zahtjev br. 47880/14) od 15. studenoga 2018.

 

9. Prema shvaćanju revizijskog suda postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj automobil VW G. kupio 7. prosinca 2004. od trgovačkog društva „A. K.“ d.o.o. D., da je isti dan izdan račun za vozilo i da je na temelju tog računa tužitelj sporno vozilo registrirao u Policijskoj postaji V. reg. oznake ..., te je izdana i prometna dozvola za to vozilo broj ....,

 

- da je 31. kolovoza 2005. od strane PU D. n., PP G. na graničnom prijelazu K. sporno vozilo privremeno oduzeto tužitelju, jer je mehanoskopskim vještačenjem brojeva šasije utvrđeno da je broj šasije krivotvoren,

 

- da je PP V. 27. travnja 2006. Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru podnijela posebno izvješće protiv S. A., te je nakon toga podnesen optužni prijedlog protiv S. A. O. sudu u Vukovaru br. K-273/06,

 

- da je Općinski sud u Vukovaru u predmetu K-273/06 donio oslobađajuću presudu da bi S. A. počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava krivotvorenjem isprava, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru br. Kž-140/11-7 od 26. travnja 2011.,

 

- da je nakon toga rješenjem Općinskog suda u Vukovaru br. Kv-39/12 od 25. srpnja 2012. odlučeno da se sporni automobil vraća tužitelju, zajedno s originalnim ključevima, prometnom dozvolom, knjižicom vozila i policom osiguranja, a koje je rješenje postalo pravomoćno 9. listopada 2012.,

 

- da je tužitelj od C. z. v. i p. d.o.o. V. zatražio procjenu vrijednosti predmetnog vozila, te je u toj procjeni navedeno da je vrijednost vozila na dan 11. listopada 2005. iznosila 93.326,18 kn, a na dan 25. srpnja 2012. 9.693,27 kn,

 

- da vozilo nije voženo 7 godina, te da je potrebno izvršiti pregled svih gibljivih dijelova, zamijeniti gume i izvršiti tzv. veliki servis, čija je cijena 8.255,19 kn,

 

- da je PP V. donijela rješenje o obnovi postupka registracije spornog vozila 23. veljače 2007., te da su tom postupku poništena registracija, knjižica vozila, prometna dozvola,

 

- da je PP G. 5. studenog 2012. tužitelju vratila predmetno vozilo s ključem vozila.

 

11. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog umanjene vrijednosti vozila, odnosno korištenja iznajmljenog vozila zaključujući da je postupanje djelatnika policije, prilikom privremenog oduzimanja vozila, ali i nadležnog državnog odvjetništva bilo u skladu s odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 62/03 – dalje: ZKP). Naime, prema toj odredbi ako postoje osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, redarstvene vlasti su dužne poduzeti potrebne mjere da se počinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu poslužiti utvrđivanju činjenica, te da se prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje kaznenog postupka. Temeljem st. 2. istog članka ZKP policija je raspisala potragu na predmetnim vozilom na temelju činjenice da je 5. svibnja 2004. vlasnik predmetnog vozila „T. f.“ d.o.o. V. prodala predmetno vozilo trgovačkom obrtu J.,  taj obrt je to vozilo prodao S. Z. 29. travnja 2004. Radi nelogičnosti u datumima postojala je osnovana sumnja, koja je dovela do privremenog oduzimanja vozila temeljem čl. 16. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 129/00). Stoga je zaključak da utvrđene činjenice ne upućuju na nezakonito ili nepravilno postupanje policijskih službenika.

 

12. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi su propustili provesti test razmjernosti i ocijeniti je li na strani tužitelja došlo do povrede prava vlasništva u smislu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija). Kod toga tužitelj osnovano ukazuje na shvaćanje ESLJP u predmetu Vuković protiv Hrvatske (br. 47880/14) od 15. studenoga 2018.

 

13. U navedenom predmetu je tužitelju također bilo oduzeto vozilo, te je tužitelj potraživao naknadu štete zbog zadržavanja vozila i neodgovarajućeg čuvanja. Domaći sudovi su odbili zahtjev, navodeći da je miješanje države u smislu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju bilo zakonito, te je imalo legitiman cilj u općem interesu, a sve u svrhu vođenja kaznenog postupka. ESLJP je dalje ispitao je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva bilo razmjerno legitimnom cilju, pri čemu isti da svaka zapljena ili oduzimanje predmeta uzrokuje štetu, ali da stvarna šteta ne bi trebala biti veća od one koja je neizbježna.

 

14. U konkretnom slučaju tužitelju je vozilo bilo oduzeto 31. kolovoza 2005., a vraćeno 5. studenoga 2012., dakle nakon protoka više od sedam godina, sve to nakon što je okončan kazneni postupak u kojem je druga osoba bila oslobođena kaznene odgovornosti. U takvoj situaciji primarna odgovornost za kašnjenje u vraćanju vozila leži na državnim tijelima (policija, državno odvjetništvo, sudovi). Slično shvaćanje izraženo je i odluci ESLJP u predmetu Džinić protiv Hrvatske.

 

15. Nižestupanjski sudovi su odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete svoju ocjenu ograničili na pitanje zakonitosti postupanja državnih tijela, bez ocjene proporcionalnosti te mjere i njenih učinaka na imovinska prava podnositelja.

 

16. Slijedom navedenog valja istaći da treća osoba ima pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja vozila i njegove smanjene vrijednosti u slučaju kada nije zadovoljen uvjet „pravične ravnoteže“ između zakonskih ovlasti državnih tijela za privremeno oduzimanje vozila i vremena u kojem tužitelj s vozilom nije mogao raspolagati, kao i stanja u kojem se vozilo nalazilo nakon sedam godina nekorištenja, sve u smislu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

 

17. Radi navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

18. U nastavku postupka prvostupanjski sud voditi će računa o razlozima navedenim u obrazloženju ove odluke, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

 

19. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 4. srpnja 2023.