- 1 -              Rev 826/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 826/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz J., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u Č., protiv tuženika H. C. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1324/19-2 od 17. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-238/2018-15 od 23. svibnja 2019., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 28. ožujka 2018. nije dopuštena, da radni odnos tužiteljice nije prestao i povratak na rad, kao i zahtjev tužiteljice na naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 23. svibnja 2019. do isplate (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužiteljica sadržajno ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8. Tužiteljica u reviziji iznosi niz činjeničnih navoda kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvi činjenični navodi tužiteljice izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, zahtjev za utvrđenje da radni odnos nije prestao te zahtjev za vraćanje na rad.

 

10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, a koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu „referent za financije i računovodstvo u Režiji RP Z.“,

 

- da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu za rad na poslovima referent za financije i računovodstvo, Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu 28. ožujka 2018.,

 

- da iz obrazloženja Odluke proizlazi kako je Ugovor otkazan, jer je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto za koje je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu,

 

- da je tužiteljica bila jedini izvršitelj tog radnog mjesta,

 

- da je kod tuženika zabilježeno bitno i kontinuirano smanjenje opsega poslova te pad prijevoza, te radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvršio je reorganizaciju rada organizacijskih jedinica, iz kojih razloga je nastao višak radnika zbog ukidanja, odnosno smanjenja potrebnih radnih mjesta, u odnosu na raniji Pravilnik o organizaciji,

 

- da budući je radno mjesto tužiteljice ukinuto, sukladno odredbi članka 72. Kolektivnog ugovora poslodavac je tužiteljicu proglasio tehnološkim viškom.

 

11. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da su kod tuženika postojali stvarni gospodarski, tehnički i organizacijski razlozi zbog kojih je prestala potreba za obavljanjem određenih poslova, pa tako i ukidanjem radnog mjesta na kojem je radila tužiteljica, te da je postupak otkazivanja proveden u skladu s odredbom članka 115. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR). Nadalje, sudovi zaključuju da je neosnovano pozivanje tužiteljice na odredbu članka 74. Kolektivnog ugovora H. C. d.o.o. (objavljen u Službenom vjesniku H. C. d.o.o. broj 5. od 1. travnja 2014. i aneksom od 26. lipnja 2014. - dalje: KU) prema kojoj odredbi je nakon što je radnik proglašen tehnološkim viškom obveza poslodavca da popuni slobodna radna mjesta unutar društva radnicima toga društva. Naime, pravo poslodavca je da procijeni kojeg će od radnika rasporediti na slobodna radna mjesta u organizaciji svog poslovanja. U konkretnom slučaju je poslodavac zaposlio na slobodno radno mjesto „glavni referent za transport i logistiku“ I. B. koji je i temeljem odredbe članka 73. KU imao prednost pred tužiteljicom kao hrvatski branitelj, pa sudovi zaključuju da je poslodavac u cijelosti postupio po odredbi članka 74. KU.

 

12. Tužiteljica u reviziji sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe članka 74. KU, izražavajući svoje nezadovoljstvo raspoređivanjem I. B. na radno mjesto „glavni referent za transport i logistiku“, smatrajući da tuženik pri donošenju pobijane odluke, a pri određivanju viška radnika, nije pravilno primijenio kriterij za određivanje viška radnika iz odredbe članka 115. ZR u vezi s odredbom članka 73. KU.

 

13. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pri tome za dopuštenost otkaza poslodavac mora dokazati i ostvarenje dodatnih kriterija iz članka 115. stavak 2. ZR, prema kojemu pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

14. U ovom predmetu, a polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, te imajući na umu da je otkazu prethodilo ukidanje radnog mjesta „referent za financije i računovodstvo u Režiji RP Z.“ na kojem je radila tužiteljica, slijedi da otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR. Tuženik je dokazao da je uslijed prestanka potrebe za radom tužiteljice imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.

 

15. Pri tome valja naglasiti da je autonomno pravo poslodavca organizirati svoje poslovanje na način koji je za poslodavca najpovoljniji i svrsishodan vezano za stanje na tržištu koje pokriva, zbog čega u organiziranju procesa svog poslovanja ima pravo odabira radnika za pojedina radna mjesta koji mu najviše odgovaraju.

 

16. U odgovoru na revizijske navode glede primjene odredbe članka 74. KU, kojom je propisana obveza tuženika kao poslodavca da nakon proglašenja tehnološkog viška popuni slobodna radna mjesta unutar društva radnicima toga društva, valja reći da navedenom odredbom nije propisan način odabira radnika za pojedina radna mjesta jer navedeno spada u organizaciju poslovanja i autonomno pravo poslodavca odabira radnika za pojedino slobodno radno mjesto, ukoliko takvo postoji.

 

17. Nadalje se ukazuje revidentici na odredbu članka 72. stavak 1. KU kojom je propisano: Razlozi za poslovno uvjetovane otkaze ugovora o radu mogu se pojaviti, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i dođe do:1.) ukidanja radnog mjesta i 2.) smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu - u tom slučaju primjenjuju se kriteriji članka 73. ovog Ugovora.

 

18. Iz navedene odredbe ne proizlazi dakle da se trebaju uspoređivati radnici čije je radno mjesto ukinuto s radnicima čije radno mjesto nije ukinuto, kako to traži tužiteljica, pa su neodlučni revizijski navodi o ispunjavanju kriterija iz članka 73. KU od strane tužiteljice i radnika s kojima je, kako pogrešno smatra, trebala biti uspoređena.

 

19. Zbog iznijetih razloga, suprotno tvrdnji tužiteljice, tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

20. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. srpnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.