Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 119/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, OIB ..., protiv prvotuženika J. K. iz K., OIB ... i drugotuženice J. K. iz K., OIB ..., oboje zastupani po punomoćnici J. O., odvjetnici u Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1446/15-3 od 15. rujna 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P-862/15 od 4. kolovoza 2015., ispravljene rješenjem istog prvostupanjskog suda broj P-862/15 od 4. rujna 2015., na sjednici održanoj 4. srpnja 2023.
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se toč. II. i III. (al. 1. i 2.) izreke presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1446/15-3 od 15. rujna 2016. i toč. I. i II. izreke presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, poslovni broj P-862/15 od 4. kolovoza 2015., ispravljene rješenjem istog prvostupanjskog suda broj P-862/15 od 4. rujna 2015. te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Nalaže se I-tuženiku J. K. da tužitelju Republici Hrvatskoj, na ime stjecanja bez osnove, isplati iznos od 88.049,31 kunu uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 22. rujna 2012. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.
Nalaže se II-tuženoj J. K. da tužitelju Republici Hrvatskoj, na ime stjecanja bez osnove, isplati iznos od 80.779,18 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 22. rujna 2012. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.
Nalaže se I-tuženiku J. K. i II-tuženoj J. K. da tužitelju Republici Hrvatskoj solidarno, na ime stjecanja bez osnove, isplate iznos od 60.307,26 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. rujna 2012. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske za iznos od 481.702,92 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. studenog 2011. godine do isplate i u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na glavnice iz prethodnih stavaka za period od 23. studenog 2011. godine do 21. rujna 2012. godine.
Svaka stranka snosi svoje troškove.“.
2.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice Republike Hrvatske i potvrđuje se presuda Općinskog suda Sisku, Stalna služba u Kutini broj: P-862/15 od 4. kolovoza 2015. koja je ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda broj: P-862/15 od 4. rujna 2015. u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 481.702,92 od 23. studenog 2011. do 21. rujna 2012. i u dijelu kojim se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnice iz st. I. do III. izreke prvostupanjske presude za period od 23. studenog 2011. do 21. rujna 2012.
Odbija se kao neosnovana žalba I. tuženika J. K. i II. tuženice J. K. i potvrđuje se presuda Općinskog suda Sisku, Stalna služba u Kutini broj: P-862/15 od 4. kolovoza 2015. koja je ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda broj: P-862/15 od 4. rujna 2015. u dijelu kojim je naloženo I. tuženiku platiti tužiteljici iznos od 88.049,31 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i II. tuženici iznos od 80.779,18 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (st. I. i II. izreke presude).
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini broj: P-862/15 od 4. kolovoza 2015. koja ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda broj: P-862/15 od 4. rujna 2015. u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 473.002,82 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2012. do isplate i sudi:
Nalaže se I. tuženiku J. K. da tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati iznos od 253.002,82 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se II. tuženici J. K. da tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati iznos od 220.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.
2.2. Drugostupanjskim su rješenjem, u toč. I. izreke, prihvaćene žalbe tužiteljice i oboje tuženika te je ukinuta ispravljena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.154,69 Eur/8.700,00 kn (63.932,96 Eur/481.702,92 - 62.778,26 Eur/473.002,82 kn), u dijelu kojim je naloženo I. i II. tuženicima platiti tužiteljici iznos od 8.004,15 Eur/60.307,26 kn s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke presude) i u odluci o troškovima postupka (st. V. izreke presude) i u tom je dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje. U toč. II. izreke drugostupanjskog rješenja odlučeno je da se o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odluči konačnom odlukom.
3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim nisu uspjeli u žalbenom postupku reviziju su podnijeli tuženici navodeći da istu podnose zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se drugostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Traže troškove sastava revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu. Traži troškove za sastav odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7.1. U pravu su tuženici kada navode da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali ne u vezi pogrešne primjene odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05), umjesto odredaba Zakona o obveznim odnosima (objavljenog u „Narodnim novinama“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO/91), u kom smislu tuženici ističu taj razlog (radi se zapravo o primjeni materijalnog prava), već je predmetna bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena u vezi ocjene savjesnosti tuženika, što će sve biti u nastavku obrazloženo.
7.2. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju u reviziji ukazuju tuženici. Naime, sud čini navedenu bitnu povredu (prekoračenjem granice odlučivanja o postavljenom tužbenom zahtjevu) kada se upusti u ispitivanje drugog činjeničnog supstrata (uključujući i veći novčani iznos) istog tužbenog zahtjeva, a kojeg tužitelj nije istaknuo niti u tužbi niti tijekom postupka, što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj. To stoga što dosuđivanje pojedinačnih novčanih iznosa svakome od tuženika, u situaciji kada je tužbeni zahtjev postavljen na solidarnu novčanu obvezu, ne predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva ako je zbroj ukupnih pojedinačnih iznosa manji ili jednak onom iznosu čija je isplata zatražena solidarno.
8. U revizijskom stadiju postupka sporan je dio zahtjeva tužiteljice da joj prvotuženik isplati na ime glavnice 33.579,24 Eur/253,002,82 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2012. do isplate te na ime zateznih kamata uglavničeni iznos od 11.686,15 Eur/88.049,31 kn, također sa pripadajućim zateznim kamatama, a drugotuženica da joj isplati na ime glavnice iznos od 29.199,02 Eur/220.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2012. do isplate, a na ime isplaćenih zateznih kamata uglavničeni iznos od 11.783,02 Eur/80.779,18 kn, također s pripadajućim zateznim kamatama, sve na temelju stjecanja po osnovi koja je naknadno otpala, u skladu s odredbama čl. 1111. - 1120. ZOO/05, a koji iznos je, zajedno s troškovima postupka, isplaćen tuženicima na temelju pravomoćne i ovršne presude koja je naknadno ukinuta odlukom ovog revizijskog suda.
9. U postupku je utvrđeno:
- da je na temelju presude Općinskog sudu u Kutini poslovni broj: P-352/06 od 29. lipnja 2007. koju je potvrdio drugostupanjski sud presudom broj Gž-333/08 od 19. studenoga 2009., tuženicima 8. veljače 2010. isplaćeno ukupno 94.344,50 Eur/710.838,67 kn i to prvotuženiku na ime glavnice 33.579,24 Eur/253,002,82 kn, na ime zateznih kamata na iznos od 1.752,32 Eur/13,202,82 kn iznos od 1.154,69 Eur/8.700,00 kn i na ime zateznih kamata na iznos od 31.826,93 Eur/239.800,00 kn iznos od 11.686,15 Eur/88.049,31 kn, a drugotuženici je na ime glavnice isplaćen iznos do 29.199,02 Eur/220.000,00 kn i zatezne kamate u iznosu od 11.783,02 Eur/80.779,18 kn,
- da je navedena drugostupanjska presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-641/10 od 23. studenoga 2011. u dijelu kojim je naložena predmetna isplata tuženicima i u odluci o troškovima postupka, budući da je revizijski sud našao osnovanim istaknute revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava,
- da su tu revizijsku odluku tuženici primili 21. rujna 2012.,
- da je u ponovljenom postupku, koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem P-917/12, donesena presuda kojom je ponovo naloženo tužiteljici isplatiti tuženicima predmetne iznose, a koju presudu je potvrdio drugostupanjski sud presudom poslovni broj Gž-2759/14 od 20. svibnja 2015.
10. Polazeći od tih utvrđenja, a zauzimajući shvaćanje da u vrijeme donošenja prvostupanjske presude pravna osnova (naknada štete zbog smrti bliske osobe) po pravomoćnoj sudskoj odluci ponovo postoji, prvostupanjski je sud, primjenom odredbe čl. 1111., čl. 1117. i čl. 29. ZOO/05, prihvatio tužbeni zahtjev samo u dijelu koji se odnosi na kamate i troškove postupka koji su tuženicima isplaćeni po osnovi presude prvostupanjskog suda broj P-352/06 od 29. lipnja 2007., smatrajući da u tom dijelu pravna osnova nije otpala donošenjem nove presude prvostupanjskog suda broj P-907/12 od 20. svibnja 2014., dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev.
11.1. Drugostupanjski je sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, na način da je naložio prvotuženiku da tužiteljici isplati iznos glavnog duga od 33.579,24 Eur/253.002,82 kn, kao i da joj drugotuženica isplati iznos od 29.199,02 Eur/220.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2012. do isplate, obrazlažući da je svaka pravomoćna presuda posebna osnova za plaćanje. Pa kako je presuda u predmetu P-352/06 ukinuta i postupak vođen ponovo pred prvostupanjskim sudom, drugostupanjski sud smatra da tuženici, kao stjecatelji neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete po toj presudi u predmetu P-352/06, koja je potvrđena odlukom drugostupanjskog suda broj Gž-333/08, iste trebaju vratiti i to sa zateznim kamatama od trenutka kad su primili odluku o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka (reviziju u predmetu Rev-641/10) tj. od 22. rujna 2012., jer je naknadno otpala osnova za isplatu predmetnih iznosa.
11.2. Obrazlažući da se po pravilima stečenog bez osnove trebaju vratiti svi plodovi i zatezne kamate, drugostupanjski je sud potvrdio kao pravilnu odluku prvostupanjskog suda da tuženici trebaju vratiti isplaćene iznose na ime zateznih kamata isplaćenih po osnovi presude prvostupanjskog suda broj P-352/06 od 29. lipnja 2007. (iznosi od 11.686,15 Eur/88.049,31 kn i 11.783,02 Eur/80.779,18 kn) sa daljnjim zateznim kamatama na te iznose.
12. Izloženo stajalište drugostupanjskog suda ne može se, barem za sada, prihvatiti kao pravilno.
13.1. Iz sadržaja navoda revidenta proizlazi da se oni pozivaju na pogrešnu primjenu materijalnog prava smatrajući da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe o povratu stečenog bez osnove ZOO/91, a ne ZOO/05, kao i na zaštitu svog konvencijskog prava vlasništva jer smatraju da im je donošenjem pobijane presude kojom im se „oduzima“ pripadajuća naknade štete zbog smrti sina i nalaže plaćanje zateznih kamata te troškova postupka dovodi u poziciju pravne nesigurnosti i ugrožava egzistencija. Stoga je navedeni predmet valjalo prvenstveno razmotriti i vodeći računa o tome postoji li u konkretnom slučaju pravo vlasništva tužitelja u autonomnom konvencijskom smislu i ako postoji, je li došlo do nedopuštenog miješanja u to pravo imajući na umu i pravno shvaćanje koje je izrazio Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Čakarević protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 48921/13) u presudi od 26. travnja 2018.
13.2. Kada su tuženici sadržajno tijekom postupka istaknuli prigovor prava na mirno uživanje svog vlasništva na sudu je da tijekom razmatranja predmeta u svjetlu zaštite prava zaštićenog člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), razmotri bitne odrednice tog prava i ispunjenje pretpostavki za njegovu zaštitu te odgovori na pitanja i u obrazloženju svoje presude o njima navede razloge, i to posebice:
- je li postojalo vlasništvo u autonomnom konvencijskom smislu;
- je li bilo miješanja države u to pravo;
- je li to miješanje bilo utemeljeno na zakonu;
- je li to miješanje imalo legitimni cilj i koji (određeni opći ili javni interes);
- je li ono bilo razmjerno (proporcionalno, uravnoteženo) stavljajući u razmjer utvrđeni opći ili javni interes i suprotstavljeni privatni interes.
13.3. U tom kontekstu, prema shvaćanju ovog suda, presuda koja je donesena u ovom parničnom postupku, i prema kojoj bi tuženici bili dužni vratiti sve ono što su primili po pravomoćnoj sudskoj presudi, predstavlja miješanje u prava tuženika zaštićena člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. To stoga što u određenim okolnostima i „legitimno očekivanje“ stjecanja vlasništva, ako je ono konkretnijeg karaktera od nade, i ako je utemeljeno na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu, može uživati zaštitu iz predmetnog članka, a sama činjenica da pravo vlasništva podliježe opozivu u određenim okolnostima ne znači da ono ne predstavlja „vlasništvo“ u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Utvrđeno je, naime, da je u nastavljenom postupku, nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kutini broj P-907/12 od 20. svibnja 2014. (potvrđena presudom drugostupanjskog suda broj Gž-2759/14-3 od 5. veljače 2015. pod toč. I. izreke, a u odnosu na koji dio je ovaj revizijski sud presudom i rješenjem broj Rev 1499/15-2 od 31. siječnja 2017. odbio kao neosnovanu reviziju ovdje tužiteljice) prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete u visini upravo ranije isplaćenih (ovom tužbom traženih) iznosa, što, imajući na umu ranije donesenu presudu kojom je tuženica bila obvezna platiti naknadu prouzročene štete, u dostatnoj mjeri ukazuje na utemeljenost „legitimnih očekivanja“ tuženika.
13.4. Predmetno miješanje u pravo tuženika jest bilo propisano zakonom (čl. 1111. st. 1. i 3. i čl. 1117. st. 2. ZOO/05) i težilo je postizanju legitimnog cilja, konkretno ispravljanju nedostataka u donesenoj pravomoćnoj presudi kroz povrat primljenih iznosa na temelju ranije donesene, a potom ukinute pravomoćne presude. Međutim, u posebnim okolnostima ovog predmeta, prema shvaćanju ovog suda, potrebno je ispitati je li postojala razmjernost između primijenjenog sredstva i očekivanog cilja, budući da od strane nižestupanjskih sudova nije razmatrano je li tuženicima nametnut prekomjerni individualni teret postizanja legitimnog cilja u situaciji kada je njihovo pravo naknadno ponovno uspostavljeno i utvrđena je odgovornost (ovdje) tužiteljice za štetu.
13.5. Budući da je u parnici vođenoj radi naknade štete zbog smrti bliske osobe utvrđeno da tuženicima pripada pravo na naknadu štete koju im je prouzročila upravo tuženica i to u iznosima koje je tužiteljica isplatila po ranijoj presudi, bilo je neophodno razmotriti nameće li se tuženicima prekomjeran individualan teret obvezom da vrate primljene iznose po toj osnovi, sa zatraženim zateznim kamatama i da snose troškove postupka. Pri tome, valja imati na umu da bi cjelokupno financijsko opterećenje tuženika bilo vezano uz ispravljanje nedostataka u ranijem tijeku postupka pred sudom radi utvrđenja obveze tuženice na naknadu prouzročene štete, a upravo se javna vlast (Republika Hrvatska) u ovoj pravnoj stvari javlja u ulozi tužitelja koji potražuje navedene iznose. Ako bi se utvrdilo nametanje prekomjernog tereta tuženicima, koji su pri tom oštećenici, tada bi možebitno bilo povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zaštićeno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
13.6. Kako međutim navedeno ispitivanje nije učinjeno, to je potrebno provesti spomenuti test razmjernosti u kojem će se ocijeniti sve relevantne okolnosti, a posebice postupanje tuženika, tj. je li njihovo postupanje u svemu bilo u skladu sa standardom dobre vjere i jesu li tuženici doprinijeli postojanju nedostataka koji su doveli do obveze povrata primljenih iznosa; postupanje tijela javne vlasti - ovdje tužitelja, kao i sudova tijekom parnice radi naknade štete (primjerice vrijeme potrebno za ponovno odlučivanje), osobne okolnosti tuženika (primjerice, posebne okolnosti nastanka štete, njihova financijska situacija i mogućnost vraćanja primljenih iznosa), te je li legitimni cilj bilo moguće ostvariti manje nametljivim mjerama miješanja u pravo vlasništva (eventualno postizanje sudske nagodbe ili olakšavajući uvjeti povrata (plaćanje na rate i dr.)).
14. Stoga je, zbog pogrešnog pravnog pristupa ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odlučno za donošenje odluke, a bez kojih činjenica nije moguće ocijeniti je li na tuženike prebačen prekomjeran individualni teret.
15.1. Na temelju svega navedenoga je valjalo nižestupanjske presude ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 395. st. 2. ZPP) i odlučiti kao u toč. I. izreke.
15.2. U nastavku postupka sud će, vodeći računa o valjanoj primjeni materijalnog prava, konkretno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, koje je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona, prvenstveno raspraviti odlučne činjenice i ocijeniti je li na tuženike prebačen prekomjeran individualni teret, a kako je pobliže obrazloženo u ovom rješenju te potom donijeti novu odluku, imajući pri tom na umu i ostale revizijske prigovore tuženika.
16. S obzirom na to da je po žalbi svih stranaka već ukinuta prvostupanjska odluka o troškovima postupka, te da je ovaj sud djelomično ukinuo obje nižestupanjske presude, i o troškovima revizijskog postupka odlučiti će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
17. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.