- 1 -              Rev 2206/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2206/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. H. iz K. T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. R. R., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3134/18-2 od 15. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru br. P-305/16-55 od 12. siječnja 2018., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.050.457,32 kn, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 730.619,90 kn od 10. prosinca 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 109.871,25 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2018. do isplate, također po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.).

 

Rješenjem suda prvoga stupnja odbačen je prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže se reviziju prihvatiti i pobijanu drugostupanjsku presudu ukinuti, te predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu ističući da se žalbeni navodi tuženika svode na tri prigovora, prigovor presuđene stvari, prigovor zaključku prvostupanjskog suda da bi se radilo o ugovoru s valutnom klauzulom i prigovor zastare.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su stranke sklopile ugovor o pozajmici kojim je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 100.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a, uz kamatu od 8% godišnje,

 

- da se tuženik obvezao vratiti pozajmljena sredstava najkasnije do konca 2009., te da je kao sredstvo osiguranja vraćanja dao u zalogu poslovne udjele u društvu B. p. – A. V. d.o.o.,

 

- da je na predmetnom Ugovoru došlo do ovjere potpisa, odnosno da su parnične stranke priznale potpise na tom ugovoru kod javnog bilježnika S. P.-Č. 31. srpnja 2009.,

 

- da su parnične stranke sklopile i Sporazum o zasnivanju založnog prava na poslovnom udjelu radi osiguranja novčane tražbine iz Ugovora o pozajmici od 27. srpnja 2009. kojim je tuženik dozvolio zasnivanje založnog prava na svom poslovnom udjelu u društvu B. p. – A. V. d.o.o.,

 

- da je na temelju tog Sporazuma tužitelj pokrenuo ovrhu kod prvostupanjskog suda pod brojem Ovr-1012/2010, a radi naplate iznosa od 100.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama pljenidbom, procjenom i prodajom založenog poslovnog udjela, te da je prodajom u tom ovršnom postupku djelomično namirena tražbina tužitelja u iznosu od 160.250,00 kn,

 

- da je tijekom trajanja ovog parničnog postupka pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda br. Ovr-809/14-26 odbijen prijedlog tužitelja za promjenu sredstva ovrhe na nekretninama tuženika temeljem rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu br. Ovr-1812/10 od 29. travnja 2010.,

 

- da Sporazum ne sadrži opću klauzulu ovršnosti temeljem koje bi tužitelj imao pravo ovrhe na preostaloj imovini tuženika, te da Sporazum nije ovršna isprava za provođenje ovrhe na drugim predmetima odnosno sredstvima ovrhe,

 

- da valutna klauzula vrijedi prema ugovoru do trenutka dospjelosti potraživanja tužitelja,

 

- da nije osnovan prigovor zastare,

 

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Z. R. prema kojem tužitelj ima pravo potraživati od tuženika glavnicu u iznosu od 730.619,90 kn, prema srednjem tečaju HNB na dan 31. prosinca 2009., dok se iznos od 319.837,42 kn odnosi na zatezne kamate obračunate do 10. prosinca 2014.

 

9. Tuženik u reviziji ističe da reviziju podnosi i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema odredbi čl. 385. ZPP revizija se zbog toga razloga uopće ne može podnijeti.

 

10. Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da Sporazum sklopljen između parničnih stranaka 29. srpnja 2009., a koji je solemniziran kod javnog bilježnika 31. srpnja 2009. ne predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje bi tužitelj mogao tražiti ovrhu na drugim predmetima, odnosno sredstvima ovrhe. To iz razloga što taj Sporazum ne sadrži opću klauzulu ovršnosti. Stoga je takav prigovor tuženika pravilno odbijen kao neosnovan, pa su neosnovani revizijski navodi prema kojima je prvostupanjski sud bio dužan odbaciti tužbu tužitelja, odnosno da bi tužitelj na taj način dobio dvostruku osnovu za naplatu svoje tražbine. Stoga nije osnovan prigovor presuđene stvari.

 

Posebno treba naglasiti da je na Ugovoru o pozajmici izvršena samo ovjera potpisa, te taj Ugovor, a koji je osnov potraživanja tužitelja u ovom predmetu, ne sadrži klauzulu ovršnosti, niti je takav Ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika.

 

11. Nadalje tuženik i u reviziji osporava nalaz i mišljenje vještaka Z. R., a takav prigovor u biti prigovora utvrđenom činjeničnom stanju, zbog kojeg razloga se revizija uopće ne može podnijeti.

 

12. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava glede prigovora zastare. Revizijski sud pravilnim prihvaća ocjenu nižestupanjskih sudova da je tražbina po predmetnom Ugovoru o pozajmici dospjela 31. prosinca 2009., da je tužba u ovom predmetu podnesena 9. svibnja 2014., a što znači da je ista podnesena unutar zakonskog roka od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

 

13. Također pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da se radi o ugovoru s valutnom klauzulom u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZOO.

 

 

 

14. Kako revizijski razlozi nisu osnovani, to je valjalo reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 4. srpnja 2023.