1              Poslovni broj: II Kž-Us-26/2023-4

 

Poslovni broj: II Kž-Us-26/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/2021. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog D. P. i okrivljenog T. Z., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-34/2023. (Kov-Us-16/2023.) od 3. svibnja 2023. nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.,

 

 

              r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. P. i okrivljenog T. Z. kao neosnovane.

 

 

              Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-34/2023. (Kov-Us-16/2023.) od 3. svibnja 2023., nakon podignute optužnice zbog počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. i drugih, pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv okrivljenog D. P. i okrivljenog T. Z. iz zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke okrivljenom D. P. i okrivljenom T. Z. je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 25. veljače 2022. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. P. po branitelju, odvjetniku Z. Ž. iz "svih žalbenih razloga", s prijedlogom da "izvanraspravno vijeće Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i ukine pobijano rješenje te predmet uputi na ponovno odlučivanje nadležnom sudu, odnosno, podredno preinači pobijano rješenje i okrivljeniku odredi mjere opreza, pri čemu je potrebno bez odgode okrivljenika pustiti na slobodu."

 

2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni T. Z. po branitelju, odvjetniku T. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "žalbu prihvati i pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje, podredno da žalbu prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se u odnosu na okrivljenika odrede mjere opreza."

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Iako, okrivljeni T. Z. u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., isti osporava nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. P. i okrivljenog T. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi pogrešno navodi okrivljeni D. P. ističući kako se pobijano rješenje ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno predmetni razlozi su u znatnoj mjeri kontradiktorni (o čemu će u nastavku biti više riječi).

 

6.1. Suprotno žalbenom navodu okrivljenog D. P., prvostupanjski je sud zakonito utvrdio te pravilno i detaljno obrazložio (pod točkama 5.2. i 5.3. pobijanog rješenja) da osnovana sumnja da bi svaki od ove dvojice okrivljenika počinio kaznena djela za koja se, svatko od njih, pojedinačno tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza pobrojanih u pobijanom rješenju. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu uloge svakog od ovih okrivljenika, kao i da li su počinili kaznena djela za koja se terete, donijet će raspravno vijeće kroz savjesnu ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga je bez utjecaja žalbeni navod okrivljenog D. P. da "sud prejudicira da su svjedoci istaknuli da bi se radilo o II. okrivljeniku koji je navodno kupovao kemikalije, budući da je iz obrazloženja optužnog akta razvidno da se radi o zaključcima USKOK-a", kao i žalbeni navod kojim iznosi vlastitu analizu činjenica i dokaza prikupljenih tijekom istrage.

 

6.2. Isto tako, nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda žalbeni navod kojim okrivljeni D. P. ističe da je pobijano rješenje kontradiktorno s razlozima koji se u njima iznose, kao i s prijedlogom USKOK-a "jer s jedne strane USKOK obrazlaže postojanje iteracijske opasnosti činjenicom da II okr. nepobitno raspolaže svim potrebnim kemijskim znanjima i vještinama, dok, s druge strane, sud u odnosu na II okrivljenog ističe kako nije kemičar po struci, pa da su kemikalije koje je navodno kupio trebale poslužiti za proizvodnju droge" navedeno nikako ne predstavlja kontradiktornost, jer su USKOK i prvostupanjski sud prvim navodom obrazlagali kriminalnu količinu i upornost, dok je s drugim navodom prvostupanjski sud zaključivao o postojanju osnovane sumnje u odnosu na okrivljenog D. P. u pogledu svrhe nabave supstance.

 

7. Vezano uz postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako u konkretnom slučaju kod okrivljenog D. P. i okrivljenog T. Z., iako neosuđivanih zbog kaznenih djela, postoji stvarna i predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenog djela koja se, za sada, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, i drugostupanjski sud je jednako kao i prvostupanjski sud u prvom redu osim težine kaznenog djela i zapriječene kazne sagledao značajan udio obojice okrivljenika u ovoj kriminalnoj organizaciji koju karakterizira visoki stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika u činjenju inkriminiranog kaznenog djela izrazite društvene opasnosti, kao i iskazane velike upornosti i kriminalne volje s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi.

 

7.1. Kraj ovakvog stanja stvari, i po ocjeni drugostupanjskog suda, dosadašnja neosuđivanost okrivljenika zbog kaznenih djela je samo jedna od okolnosti koje se cijene prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista u konkretnom slučaju nije odlučna.

 

8. Protivno žalbenom navodu okrivljenog D. P. i okrivljenog T. Z. kako je opasnost od ponavljanja kaznenih djela njihovim dosadašnjim višemjesečnim boravkom u istražnom zatvoru u trajanju od 15 mjeseci, prestala, drugostupanjski sud, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, napominje kako u konkretnom slučaju sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od trenutka njihova uhićenja dana 25. veljače 2022. pa do donošenja pobijanog rješenja.

 

9. Žalitelji nisu u pravu kada tvrde da se boravak okrivljenika u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne, upirući time na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjene o povredi tog načela vodi se računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, izrečenoj kazni, te potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, a imajući u vidu sve navedeno, nije nađeno da bi to načelo bilo povrijeđeno.

 

10. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda o obiteljskom životu okrivljenog D. P., a još manje žalbeni navod o dosadašnjem utjecaju istražnog zatvora na tog okrivljenika.

11. S obzirom na kvalitetu i značaj izloženih okolnosti, ispravno je utvrdio prvostupanjski sud da se opasnost od ponavljanja djela može uspješno prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora, jer je intenzitet opasnosti od ponavljanja kaznenog djela takve jačine da blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za njezinu uspješnu prevenciju, a slijedom čega neosnovano žalitelji predlažu primjenu mjera opreza.

 

11.1. Navedeno nije dovedeno u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela smanjenog intenziteta jer je zločinačko udruženje "razbijeno".

 

12. Slijedom svega navedenog s obzirom da su žalbe optuženika ocijenjene neosnovanima, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 4. srpnja 2023.