Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 581/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc.
Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja,
Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i
Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB
52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv
tuženika Luje d.d., OIB 44354247337, Kostrena, Paveki 1, kojeg zastupa
punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji
tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-3481/2019-2 od 29. listopada 2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog
suda u Rijeci poslovni broj Povrv-195/2016-22 od 26. veljače 2019., u sjednici
održanoj 4. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga ukida se presuda Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3481/2019-2 od 29. listopada
2020. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje:
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave poslovni broj Ovrv-213/15 od 10. studenoga 2015. koje je donio javni bilježnik
Darko Paravić iz Rijeke, Gnambova 2/II, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da
isplati tužitelju 299.800,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos
od
- 112.201,53 kn od 25. lipnja 2015. do isplate - 35.998,50 kn od 17. srpnja 2015. do isplate
- 151.600,50 kn od 17. srpnja 2015. do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe
u iznosu od 7.692,44 kn, te se tužbeni zahtjev odbija.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 38.541,50 kn u roku od 8 dana.“
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:
„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-
195/2016-22 26. veljače 2019. u dijelu točke I. izreke u kojem je ukinut platni nalog i
odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 187.419,00 kn sa zateznim kamatama i
trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.827,00 kn i u dijelu točke II. izreke za trošak
parničnog postupka u iznosu od 33.192,60 kn i sudi:
1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika Darka Paravića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-213/15 od 10. studenog 2015.
u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 187.419,00 kn
(stoosamdesetsedamtisuća-četiristodevetanest kuna) sa zateznim kamatama koje
teku od 17. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena te trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.827,00 kn
(četiritisućeosamstodvadesetsedam kuna) od 10. studenog 2015. do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.
2. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog
postupka u iznosu od 33.192,60 kn (tridesettritisućestodevedesetdvije kuna i
šezdeset lipa).
II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Rijeci poslovni broj Povrv-195/2016-22 od 26. veljače 2019. u dijelu točke I.
izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
Darka Paravića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-213/15 od 10. studenog 2015. u dijelu u
kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 112.381,53 kn sa zateznim
kamatama koje teku na iznos od 112.201,53 kn od 25. lipnja 2015. i na iznos od
180,00 kn od 17. srpnja 2015. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te trošak ovršnog postupka u iznosu od
2.865,44 kn i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku
trošak parničnog postupka u iznosu od 5.348,90 kn.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu
od 3.910,63 kn (tritisućedevetstodeset kuna i šezdesettri lipe), u roku od osam dana.“
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-
1697/2021-3 od 1. prosinca 2021. podnosi tuženik zbog pitanja koje glasi:
„Što se ima smatrati „zauzetim metrima kvadratnim“ u smislu odredbe čl. 8. st.
1. Uredbe o postupku, načinu i uvjetima za dobivanje koncesije na turističkom
zemljištu u kampovima u suvlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.
12/11 i 145/12, dalje: Uredba), a što je ujedno i osnovica za izračun stalnog dijela
koncesijske naknade na suvlasničkom dijelu Republike Hrvatske na temelju odredbe
članka 8. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu
neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ br. 92/10,
dalje: ZTZ) i čl. 19. st. 1. Uredbe, odnosno izračunava li se stalni dio koncesijske
naknade prema faktično zauzetim četvornim metrima kampa ili prema površini
cijeloga kampa?“
4. Tužiteljica je odgovorila na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija
revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena kako to određuje čl.
391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13,
28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
Prema tome predmet revizijskog postupka je točka I.1. izreke presude suda drugog stupnja.
7. U ovoj fazi postupka raspravlja se o isplati na ime stalnog dijela koncesijske
naknade za kamp „Bakarac“ u iznosu od 35.998,50 kn za 2015. (razlika utuženog
iznosa 54.790,50 kn i plaćenog iznosa od 18.792,00 kn) te stalnog dijela koncesijske
naknade (dio) za autokamp „Paveki“ za 2015. u iznosu od 151.600,50 kn (razlika
utuženog iznosa od 184.704,00 kn i plaćenog iznosa od 33.103,50 kn)., ili ukupno
187.419,00 kn.
Naime među strankama je sporno kako i na temelju kojih parametara se izračunava
obveza tuženika, što osim toga proizlazi i uz pitanja zbog kojeg je dopušteno
podnijeti ovu reviziju.
8. Odredbom čl. 8. st. 1. ZTZ-a propisano je da trgovačko društvo koje je suvlasnik
nekretnine ima pravo podnijeti zahtjev za dobivanje koncesije na suvlasničkom dijelu
Republike Hrvatske za korištenje kampa na rok najdulje do 50 godina. Trgovačko
društvo koncesionar plaća Republici Hrvatskoj naknadu za koncesiju za njezin
suvlasnički dio.
9. Odredbom čl. 10. ZTZ-a određeno je da će postupak, način i uvjete za dobivanje
koncesije iz čl. 8. tog Zakona i visinu naknade za koncesiju propisati Vlada Republike
Hrvatske posebnom uredbom.
10. Odredbom čl. 19. st. 1. Uredbe propisano je da do okončanja postupka davanja
koncesije trgovačko društvo u obvezi plaćanja koncesijske naknade od dana
podnošenja zahtjeva. Nakon okončanja postupka dodjele koncesije trgovačko
društvo je obvezno zajedno sa sljedećim obrokom naknade doplatiti razliku, ili je
ovlašteno umanjiti iznos naknade za preplaćeni iznos koncesijske naknade.
11. Odredbom čl. 8. Uredbe propisano je da se koncesijska naknada sastoji od
stalnog i promjenjivog dijela, da se stalni dio koncesijske naknade izračunava prema
zauzetim metrima kvadratnim (naglasio sud).
Formula za izračun cijene stalnog dijela koncesijske naknade glasi: zauzeta površina
u m2 x koeficijent cijene m2 = stalni dio koncesijske naknade. Koeficijent cijene m2
iznosi 3,00 kn.
11. Sud drugog stupnja, suprotno od suda prvog stupnja zauzima pravno shvaćanje
da se stalni dio koncesijske naknade plaća prema ukupnoj površini kampa za koje je
zatražena koncesija, umanjeno za 1/2 koliko iznosi za sada pretpostavljeni
suvlasnički dio tuženice.
12. Takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja je po ocjeni ovog suda pogrešno i
ne proizlazi iz sadržaja citiranih relevantnih zakonskih i podzakonskih odredbi.
13. U ovom postupku u biti treba odgovoriti ima li mjesta interpretaciji čl. 8. Uredbe,
te potom dati pravno shvaćanje koje će ujedno biti i odgovor na pitanje zbog kojeg je
dopušteno podnošenje revizije.
14. Pojam tumačenja (interpretacije) prava različito je definiran no općenito ga se
može odrediti kao otkrivanje, odnosno utvrđivanje značenja određene pravne norme,
pri čemu se kao osnovni uzroci nastanka potrebe za tumačenjem navode
nemogućnost potpunog tumačenja ili situacija na koje se pravna norma može
odnositi, nejedinstveno i neprecizno značenja jezičnih izraza, promijenjeni društveni
odnosi koji se reguliraju normama te promijenjeni vrijednosni stavovi i ideologije koje
su utjecale na određeni normativni sadržaj (Visković, N. (2006.). Teorija države i
prava (2. Izdanje). Zagreb, Hrvatska: Birotehnika. 2006., str. 243).
15. Iz odredbe čl. 8. uredbe slijedi da se koncesijska naknada sastoji se od stalnog i
promjenjivog dijela, da se stalni dio koncesijske naknade izračunava prema zauzetim
metrima kvadratnim.
16. Prema ocjeni ovog suda kraj takvog stanja propisa, a ne postoji niti jedan drugi
propis koji bi pitanje obračuna, a posljedično tome i utvrđenja visine stalnog dijela
koncesijske naknade određivao drugačije te ne postoji potreba da se pitanje pojma
„zauzetih metara kvadratnih“ tumači drugačije nego onako kako to upućuje značenje
tih riječi, što znači da se visina naknade u vrijeme kada je nastala obveza budućeg
eventualnog koncesionara utvrđuje na temelju površine kampa kojeg tuženik stvarno
posjeduje (zauzima).
17. Time je i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.
18. Zbog argumentacije da suprotno (od shvaćanja kao u točki 16. ovog obrazloženja) slijedi iz čl. 19. Uredbe za ovaj sud nije prihvatljivo.
Naime, tom odredbom određeno je da je do okončanja postupka davanja koncesije
trgovačko društvo u obvezi plaćanja koncesijske naknade od dana podnošenja
zahtjeva. Nakon okončanja postupka dodjele koncesije trgovačko društvo je obvezno
zajedno sa sljedećim obrokom naknade doplatiti razliku, ili je ovlašteno umanjiti iznos
naknade za preplaćeni iznos koncesijske naknade.
19. Prema tome, obveza koncesionara doplatiti razliku ili ostvariti pravo na umanjenje
naknade za preplaćeni iznos koncesijske naknade ovisit će o konkretnom i za svaki
slučaj pojedinačnom konačnom rezultatu postupka davanja koncesije i koja stvarna
površina kampa će se na ime koncesije dodijeliti budućem koncesionaru, a ne o
tome uzima li se izračun stvarno zauzeta površina kampa ili pretpostavljena ili
zatražena površina u postupku dodjele koncesije.
20. Također nije utemeljena argumentacija da je izmjenom Uredbe („Narodne
novine“, broj 55/19) drugačije propisano što se smatra zauzetom površinom, a to je
površina kampa koja nije procijenjena u pretvorbi društvenog poduzeća. To jedino
znači da se ubuduće izračun sukladno čl. 8. izračunava na temelju drugih
parametara, propisanih novelom uredbe, a nikako da bi se suprotno izričitoj i jasnoj
odredbi retroaktivno odredba čl. 8. Uredbe tumačila i primjenjivala na način kako to
propisuje njena novela.
21. Zbog svega gore navedenog, kako zbog pogrešnog pravnog stava sud drugog
stupnja nije utvrdio sve odlučne okolnosti niti ocijenio valjanost i pravilnost činjeničnih
utvrđenja suda prvog stupnja, odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi čl. 391. st. 7.
ZPP-a.
22. U nastavku postupka sud drugog stupnja će sukladno u ovoj presudi izraženom
pravnom shvaćanju ocijeniti pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, i
potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
23. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
Kontrolni broj: 0a7ab-27bc8-b01a9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.