- 1 -              Rev 755/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 755/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz T., OIB ... kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. A. Č., odvjetnik u O., protiv tuženika U. d.o.o. za pogrebne usluge, O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. M. i M. D. P. u O., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-977/2014-2 od 5. lipnja 2014. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-977/2014-4 od 1. kolovoza 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-130/2013-19 od 3. siječnja 2014., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-977/2014-2 od 5. lipnja 2014. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-977/2014-4 od 1. kolovoza 2014. odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Dopuna revizije tužitelja od 11. lipnja 2022. odbacuje se kao nepravovremena.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom ispravljenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. veljače 2013. tužitelju nedopuštena i nezakonita i da mu radni odnos nije prestao (točka I.) te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto grobara odnosno druge odgovarajuće poslove i da mu prizna kontinuitet i sva prava iz radnog odnosa (točka II.), te da tužitelju isplati mjesečnu bruto plaću u iznosu od 6.255,29 kuna počev od dana donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pa do povratka na rad s pripadajućim kamatama (točka III.) i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate (točka IV.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kuna.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Podneskom od 11. lipnja 2022. koji sadržajno predstavlja dopunu revizije dostavio je odluke u kaznenom predmetu.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iz revizije te je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Budući da tužitelj u reviziji nije određeno naveo i obrazložio razloge u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, to u skladu s čl. 386. ZPP-a, ti razlozi nisu ni uzeti u obzir.

 

7. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 11. veljače 2013., vraćanje tužitelja na rad i isplatu naknade plaće tužitelju pri čemu su nižestupanjski sudovi utvrdili sljedeće činjenice:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu grobara,

 

- da je 7. veljače 2013. tužitelj po policijskim službenicima priveden na obavijesni razgovor te mu je rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 8. veljače 2013. određen istražni zatvor u trajanju 30 dana zbog osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela teške krađe i povrede mira pokojnika,

 

- da je odlukom od 11. veljače 2013. tuženik dao tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu,

 

- da je tužitelj pušten iz pritvora nakon 4 dana koji je ukinut nakon što mu tuženik otkazao ugovor o radu čime je spriječeno ponavljanje istog kaznenog djela,

 

- da je zbog pritvaranja tužitelja i još 12 radnika tuženika koji za vrijeme pritvora nisu mogli raditi, tuženik morao preraspodijeliti rad tako da je radnike iz klesarstva i tehničke službe rasporedio na poslove koje inače obavljaju grobari,

 

- da je radničko vijeće dalo suglasnost za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) zaključili da je opravdan otkaz ugovora o radu.

 

9. Prema ocjeni ovog revizijskog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev polazeći od odredbe čl. 108. st. 1. ZR-a ocijenivši da činjenica što je tužitelj bio u pritvoru i zbog čega nije radio, u okolnostima konkretnog slučaja, predstavlja osobito važnu činjenicu koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

10. Revident u reviziji navodi da sama činjenica što je zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela teške krađe i povede mira pokojnika tužitelju određen pritvor ne može biti osobito važna činjenica zbog koje bi bilo opravdano izvanredno otkazati ugovor o radu tužitelju, osobito jer je pritvor trajao samo nekoliko dana te ističe da tuženik nije dokazao da je, zbog izostanka tužitelja s posla, došlo do poremećaja u procesu rada.

 

11. Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

12. Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda odsustvo tužitelja, kao radnika tuženika s posla, jer mu je određen pritvor predstavlja činjenicu koja može biti opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 108. st. 1. ZR-a ako je izazvala poremećaje ili teškoće u poslovanju, odnosno ako je negativno utjecala na proces rada poslodavca (tako u odlukama Revr-553/03 od 30. studenog 2004., Revr-1490/2010 od 9. svibnja 2012. i dr.).

 

13. Činjenica da se radnik nalazi u pritvoru nije sama po sebi opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, već se utjecaj te činjenice (pritvora) na organizaciju procesa rada kod poslodavca ocjenjuje ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

 

14. U konkretnom slučaju kod tuženika je došlo do poremećaja u poslovanju, budući da je tuženik, da bi uopće mogao obavljati svoju djelatnost, morao rasporediti radnike iz klesarske i tehničke službe na poslove koje obavljaju grobari, jer se ukopi moraju obaviti.

 

15. S obzirom na to da je uz to, tuženik u odluci o otkazu naznačio da budući da je pritvor određen zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela počinjenog u svezi s radom i da je zbog toga i došlo i do trajnog gubitka povjerenja u tužitelja, prema ocjeni ovog suda tuženik je sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR-a, dokazao da je pritvor u konkretnom slučaju, osobito važna činjenica koja opravdava izvanredan otkaz.

 

16. Za gubitak povjerenja u tužitelja kao radnika nije odlučno je li on kazneno odgovoran ili ne, zbog čega nije ni pravno odlučno je li odnosno kako će se okončati kazneni postupak protiv tužitelja (tako u i Revr-1201/14-2 od 16. rujna 2014.).

 

17. Revizijski navod da je tužitelj dobio izvanredan otkaz zbog pritvora koji je trajao samo nekoliko dana je neosnovan jer je tužitelju pritvor ukinut nakon (i upravo zbog) odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, budući da više nije postojala opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

 

18. Nadalje, revizijski navodi da tuženik nije dostavio odluku da se radničko vijeće slaže s otkazom koje je prvi puta istaknuo tek u žalbi kao i navodi da je odluka tuženika diskriminirajuća u odnosu na tužitelja i ostale radnike jer je tuženik jednog radnika kojem je otkazao ugovor o radu vratio na rad koju je prvi puta istaknuo tek u reviziji predstavljaju nove činjenice koje tužitelj nije isticao tijekom postupka nego po prvi puta tek u žalbi odnosno u reviziji pa budući da se te činjenice ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se može podnijeti revizija u smislu čl. 387. ZPP, ovaj sud ih nije mogao uzeti u obzir.

 

19. U odnosu na revizijske navode tužitelja kojima u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznosi činjenične navode i tvrdnje treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga navodi kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu niti uzeti u razmatranje.

 

20. Slijedom iznesenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

21. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude.

 

22. U ovom slučaju drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku tužitelja 15. srpnja 2014. (povratnica na poleđini lista 83 spisa) te je rok iz čl. 382. st. 4. ZPP za podnošenje revizije, za tužitelja počeo teći slijedeći dan nakon što je njegov punomoćnik zaprimio drugostupanjsku presudu tj. 16. srpnja 2014.

 

23. Posljednji dan roka za izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude bio je 14. kolovoza 2014., koji je bio radni dan (četvrtak). Dopunu revizije potrebno je podnijeti u istom roku kao i reviziju odnosno u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.

 

24. S obzirom da je tužitelj dopunu revizije podnio preporučenom pošiljkom ovom sudu 11. lipnja 2022., dakle izvan propisanog roka od trideset dana od primitka drugostupanjske presude, slijedi da je njegova dopuna revizije nepravovremena.

 

25. Pri tome valja reći da je rok za podnošenje revizije pa tako i dopune revizije zakonski, prekluzivni, procesnopravni rok.

 

26. Valjalo je stoga, na temelju čl. 392.b st. 1. ZPP, dopunu reviziju tužitelja odbaciti kao nepravovremenu.

 

27. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 4. srpnja 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  Ivan Vučemil, v.r.