REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 401/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,
mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i
Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Marijana Medvidovića iz
Zagreba, Radnički dol 16, OIB 45589709761, zastupanog po punomoćniku Jadranku
Kozariću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika Stečajne mase iza Mepling d.o.o. u
stečaju, Split, Gundulićeva 26, OIB: 49662391431, zastupano po stečajnom
upravitelju Ani Bašić, a ona po punomoćniku Marinu Budimiru, odvjetniku u
Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. Split, radi utvrđenja, odlučujući o
tužiteljevoj reviziji protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske,
poslovni broj Pž-6008/2021-3 od 25. siječnja 2022. ispravljenog rješenjem istoga
suda poslovni broj Pž-6008/2021-6 od 11. travnja 2022., kojim je ukinuta presuda
Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-213/2021 od 12. studenoga 2021.,
ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-213/2021 od 14. ožujka 2022., i
odbačena tužba, na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o j e

I. Revizija tužitelja se odbija.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju se odbija.

Obrazloženje

1.1. Ispravljenom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-213/2021 od 12. studenoga 2021., suđeno je:

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od

2.519.321,48 kn (glavnica 2.132.775,13 kn + 386.546,35 kn) kao tražbina drugog
višeg isplatnog reda.

- 2 - Rev 401/2023-2

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 417.480,21 kn ( s osnove kamata) kao tražbina drugog višeg isplatnog reda."

1.2. Ujedno je ispravljenim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-
213/2021 od 12. studenoga 2021. odbačena tužba za iznos od 211.571,18 kn (točka
I. izreke) i naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove od 312.587,00
kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je za daljnji iznos od 326.663,00 kn
zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen (točka II. izreke).

2. Ispravljenim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6008/2021-3 od 25. siječnja 2022. riješeno je:

"I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-213/2021 od

12. studenoga 2021., u točki I. njezine izreke i tužba se odbacuje u dijelu tog
zahtjeva radi utvrđenja osnovanom tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od

2.519.321,48 kn.

II. Odbacuje se tuženikova žalba izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u
Splitu, poslovni broj P-213/2021 od 12. studenoga 2021. u točki II. njezine izreke kao
nedopuštena.

III. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-213/2021 od 12. studenoga 2021. u točki II. njegove izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 271.879,00 kn u roku osam dana."

3.1. Tužitelj je podnio reviziju protiv tog drugostupanjskog rješenja zbog pravnih
pitanja zbog kojih mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda Revd-
2856/2022-2 od 29. studenoga 2022., a koja glase:

a) "Je li nastupila zakonska presumpcija da je vjerovnik izgubio pravo na
vođenje parnice ako je u ostavljenom roku od osam dana od dana primitka rješenja o
upućivanju na parnicu protiv istog dužnika (tuženika) podnio novu samostalnu tužbu
za istu tražbinu, umjesto da stavi prijedlog za nastavak ranije pokrenutog postupka
koji je zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom prekinut?"

b) "Smatra li se da je vjerovnik (tužitelj) prihvatio dužnikovo osporavanje
sporne tražbine i da je odustao od tužbenog zahtjeva, ukoliko u ostavljenom roku od
osam dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu, protiv istog dužnika
(tuženika) pokrene novi postupak koji je zbog otvaranja stečajnog postupka nad istim
tuženikom prekinut?"

3.2. Tužitelj je predložio da se pobijana odluka preinači i potvrdi presuda suda prvog stupnja ili da se ukine.

- 3 - Rev 401/2023-2

4. Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana. Traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP)
revizijski sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i
samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Nije sporno da je među istim strankama o istoj tražbini koja je predmet ovog spora
vođena parnica pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-6562/09 i
da je ta parnica nastavljena (nakon prekida postupka zbog stečaja) pred Trgovačkim
sudom u Splitu (kojem je predmet ustupljen) pod brojem P-29/11. Također nije
sporno da je tužitelj prijavio tu tražbinu u stečajnom postupku, koja je osporena, te je
rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-1/2009 od 27. siječnja 2010. upućen na
parnicu, kao i da tužitelj u propisanom roku od osam dana nije podnio prijedlog za
nastavak te parnice, već je umjesto toga 3. veljače 2010. podnio novu tužbu na
utvrđenje da postoji njegova tražbina prema tuženiku u iznosu od 2.951.721,00 kn i
time pokrenuo novu paricu koja se vodi pod poslovnim brojem P-219/2019.

8. Nije dopušteno vođenje dvije ili više parnica o istom tuženom zahtjevu među istim
strankama (čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP) što je sasvim razumljivo jer bi u protivnom
mogle nastati paradoksalne posljedice i potencijalno dovesti do potpune pravne
nesigurnosti (primjerice da sud u jednoj parnici prihvati tužbeni zahtjev, a u drugoj ga
odbije).

9. U konkretnom slučaju, pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 179.
Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/00, 82/06,
116/10, 25/12 i 133/12 - dalje: SZ) koja je jasna i ne zahtijeva posebno tumačenje.
Prema odredbi toga članka, ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već
pokrenut parnični postupak pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi
utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak
postupka može staviti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od 8 dana od
primitka rješenja o upućivanju na parnicu. Ako vjerovnik osporene tražbine koji je
upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u tom roku, smatrat će se da je
odustao od prava na vođenje parnice. Tužitelj, zastupan po punomoćniku –
odvjetniku, nije predložio nastavak parnice koja je bila u tijeku (poslovni broj P-29/11)
već je tužbom pokrenuo novu parnicu (poslovni broj P-219/11).

10. Parnični postupak pokreće se tužbom (čl. 185. st. 1. ZPP) pa sud nije bio
ovlašten po svom nahođenju tužbu zaprimljenu u sudu 3. veljače 2010., a koju je
sam tužitelj označio kao "tužbu", smatrati nečim drugim, a ne tužbom. U parničnom
postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1.
ZPP). U toj novoj tužbi tužitelj je naveo da je u tijeku parnični postupak P-29/11, ali
nije predložio da se taj postupak nastavi. Moglo bi se, prema shvaćanju ovog suda,

- 4 - Rev 401/2023-2

govoriti o pretjeranom formalizmu tek pod pretpostavkom da je to učinio (da je taj
podnesak označio kao "tužba", a predložio da se nastavi postupak P-29/11), a sud je
unatoč tome tužbu odbacio, međutim ne radi se o takvoj situaciji.

11. Tužitelj se u reviziji poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava (Jahnke i
Lenoble protiv Francuske, odluka br. 40490/98 od 29. 8. 2000.) i na odluku Ustavnog
suda Republike Hrvatske br. U-III-2461/2015 od 14. 5. 2020. u kojim odlukama se
govori o "pretjeranom formalizmu u tumačenju postupovnih odredbi, a taj pretjerani
formalizam može biti u suprotnosti sa „zahtjevom osiguranja praktičnog i učinkovitog
prava na pristupa sudu, pa može dovesti do povrede prava pojedinca na učinkovitu
sudsku zaštitu. Ocjena da li se u konkretnom slučaju radilo o pretjeranom formalizmu
ovisi o tome je li stranka u najvećoj mogućoj mjeri svoje zahtjeve iznijela jasno,
nedvosmisleno i u razumno strukturiranom obliku."

12. Izneseno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud. Međutim, nije pretjerani
formalizam ako sud tužbu smatra tužbom, kada iz njezinog sadržaja proizlazi da je
riječ o tužbi, a ne o nečem drugom (o žalbi, reviziji ili podnesku kojim se predlaže
nastavak parničnog postupka i slično). Tužitelj je u novoj tužbi (koja je struktuirana u
razumnom obliku) iznio jasan zahtjev da sud donese presudu na utvrđenje postojanja
njegove tražbine, a ne zahtjev da sud nastavi prekinuti postupak. Mora postojati
ravnoteža između pretjeranog formalizma i arbitrarnosti u postupanju. Postojanje
jasnih procesnih pravila i zahtjev za poštivanjem propisane forme predstavlja branu
koja sprečava sudove da postupaju proizvoljno. Pravna sigurnost i ravnopravnost
stranaka u postupku bi bila potpuno narušena kada bi sudovi proizvoljno podneske
stranaka tretirali prema vlastitoj procjeni i nahođenju (primjerice tužbu kao žalbu ili
podnesak kojim se predlaže izvođenje dokaza ili nastavak postupka koji je u prekidu
ili nešto treće). Pritom ovaj sud ne smatra da je odlučan sam naziv podneska, ali je
bitan njegov sadržaj. Da je u konkretnom slučaju tužitelj podnesak od 3. veljače

2010. označio kao "tužba" (kao što jest učinio), ali da je iznio jasan zahtjev da
predlaže nastavak postupka u predmetu poslovni broj P-29/11(što nije učinio), sud bi
postupio nepravilno ako bi takav podnesak tretirao kao tužbu, a ne kao prijedlog za
nastavak postupka (tada bi se radilo o pretjeranom formalizmu). Kako to nije slučaj,
razlozi izneseni u reviziji ukazuju se neosnovanima.

13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose
pravna pitanja zbog kojeg je dopuštena odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije
odluke, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude
pod točkom I.

14. Kako odgovor na reviziju nije bila potrebna radnja, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085a-7938f

Kontrolni broj: 0f39e-50740-0deac

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.