- 1 -              Rev 780/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 780/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz S., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici M. J. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & p. u S., protiv tuženice P. L. P. za medicinsku-biokemijsku djelatnost i internu medicinu, S., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici M. G. i V. Š., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. G. & V. Š. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1076/2022-2 od 5. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-716/20-13 od 31. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1076/2022-2 od 5. travnja 2022. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 23. svibnja 2018. kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 18. svibnja 2020., za poništenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 18. svibnja 2020. i nalaganje tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto spec. med. biochem. u medicinsko-biokemijskom laboratoriju tuženika u S. te naknaditi tužiteljici parnični trošak. Ujedno je rješenjem od istog dana utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu u točki III. i IV. tužbenog zahtjeva (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u pogledu povučenog dijela u iznosu od 7.500,00 kuna (točka II. izreke) i naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, dok je za više traženo u iznosu od 13.210,00 kuna zahtjev odbijen (točka III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužiteljice iz revizije.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidentice u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revidentica. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama (otkaznim razlozima) koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

8. Neosnovano se pri tome revidntica sadržajno poziva na odredbu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske u kojem se jamči pravo na pravično suđenje jer je u konkretnom slučaju navedenim presudama sudova nižeg stupnja proveden postupak unutar nadležnosti suda, a tužiteljici je omogućeno sudjelovanje u postupku, praćenje tijeka postupka, ulaganje pravnih lijekova i poduzimanje drugih zakonom dopuštenih radnji, a osporene presude donesene su u postupku provedenom na temelju i u skladu sa mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava, a nije utvrđeno da sudovi nisu odlučivali na nepristran način.

 

9. U dijelu revizijskih navoda tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje kada navodi da je tuženik u 2020. poslovao najbolje u zadnjih 20 godina, da nije proveo reorganizaciju poslovanja i da nije smanjio plaće drugim zaposlenicima. Međutim, prema odredbi čl. 386. st. 1. i 2. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud ovakve revizijske navode revidentice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.

 

10. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje tužiteljice na posao.

 

11. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

 

12. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2018. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spec. med. biochem. u medicinsko-biokemijskom laboratoriju,

 

- da je tuženik odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 18. svibnja 2020. otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog smanjenja opsega posla uslijed širenja nCoV bolesti (Corone) i posljedičnog otkazivanja ugovorenih poslova te potrebe za smanjenjem troškova izazvanih ekonomskom situacijom u zemlji, zbog čega nije u mogućnosti osigurati tužiteljici obavljanje poslova na kojima je do tada radila,

 

- da je kod tuženika u ožujku, travnju i svibnju 2020. upola smanjen ostvareni promet u odnosu na isto vrijeme 2019.,

 

- da je tuženica koristila državnu potporu za očuvanje radnih mjesta,

 

- da je tuženik poslove tužiteljičinog radnog mjesta povjerio drugoj zaposlenici, koja je radila na radnom mjestu voditeljice medicinsko-biokemijskog laboratorija i ima više staža od tužiteljice, tako da ta zaposlenica sada pored poslova koje je obavljala tužiteljica obavlja i poslove voditeljice laboratorija, dakle dva radna mjesta je spojio u jedno.

 

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su zaključili da je otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) dopušten jer je uslijed pandemije Covida 19 došlo do smanjenja obima posla što opravdava poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

 

14. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda odbijanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

15. Odredbom čl. 115. st. 1. točka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih potreba (poslovno uvjetovani otkaz).

 

16. Budući da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je kod poslodavca neposredno prije otkazivanja ugovora o radu došlo do smanjenja opsega posla za polovicu zbog čega je tuženik radi racionalizacije poslovanja posao tužiteljice rasporedio na drugog radnika s duljim stažem od tužiteljice, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema čl. 115. st. 1. točka 1. ZR.

 

17. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je za ocjenu opravdanosti otkaza ugovora o radu mjerodavna uspješnost poslovanja tuženika neposredno prije otkaza ugovora o radu (ožujak, travanj i svibanj 2020.), a ne i razdoblje koje je uslijedilo nakon otkazivanja ugovora o radu. Stoga su navodi da je tuženik eventualno poslovao s uspjehom u 2020. neodlučni za odluku o opravdanosti otkaza ugovora o radu jer u trenutku otkazivanja ugovora o radu poslodavac nije mogao znati da će u nastavku godine uspješno poslovati pogotovo kada je riječ o neizvjesnoj situaciji koju je u 2020. izazvala tada nova i nepoznata bolest.

 

18. Iako navedena bolest predstavlja izvanrednu situaciju, suprotno revizijskim navodima, tuženik nije povrijedio načela savjesnosti i poštenja, zabrane prouzročenja štete, ispunjenja obveze i načela solidarnosti kada je otkazao ugovor o radu tužiteljici jer je tuženik imao pravo racionalizirati poslovanje (pa i otkazivanjem ugovora o radu pojedinim radnicima) u situaciji kada je došlo do pada prometa kako bi time spasio svoje poslovanje i ne bi ugrozio radna mjesta drugih radnika.

 

19. Neosnovan je i revizijski navod da se poslodavac prihvativši primanje potpore države radi očuvanja radnih mjesta zapravo odrekao otkazivati ugovore o radu, a činjenica da je poslodavac otkazao ugovor o radu unatoč primanju takvih državnih potpora koje nije vratio može samo biti predmet nekih drugih postupaka.

 

20. Budući da nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ivan Vučemil, v.r.