Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1627/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane
Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane
Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIA RIJEKA d.o.o., OIB
04938014535, Rijeka, Užarska 28, (ranije HYPO GROUP d.o.o.) kojeg zastupa
punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA,
Ministarstva financija – Porezne uprave, OIB 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5,
koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja osnovanosti
osporavanja tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4447/2021-2
od 13. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni
broj P-512/2020-12 od 12. srpnja 2021. u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4447/2021-2 od 13. listopada 2021. u
odnosu na pravno pitanje:
„Da li se tijek apsolutne zastare prava na naplatu porezne obveze može
prekidati?“
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4447/2021-2
od 13. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni
broj P-512/2020-12 od 12. srpnja 2021. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.
375. st. 1. u svezi čl. 354. st. 2. toč. 11. zpp ukoliko u presudi ne navede razloge na
kojima zasniva presudu?
2. Može li založni (razlučni) vjerovnik svoju zastarjelu tražbinu, za koju ima
razlučno pravo na točno određenoj stvari, namirivati u stečajnom postupku i iz
preostale imovine stečajnog dužnika ?
3. Da li zastara porezne obveze s osnova poreza na promet nekretnina počinje teći od trenutka kada je porezno tijelo saznalo za postojanje porezne obveze?
4. Da li se tijek apsolutne zastare prava na naplatu porezne obveze može prekidati?
5. Da li Republika Hrvatska u stečajnom postupku može biti stečajni (osobni) vjerovnik tražbine s osnova poreza na promet nekretnina?
6. Da li ovlaštenje Porezne uprave da obavlja poslove prikupljanja poreza na
promet nekretnina čini Republiku Hrvatsku stečajnim vjerovnikom tih poreza u
stečajnom postupku?“ pozivajući se na drugačija pravna shvaćanja zauzeta u
odlukama Revr-312/2018-3 od 21. srpnja 2020., Rev-3301/2018-2 od 26. svibnja
2020., Revt-82/13-2 od 8. siječnja 2014., Rev-136/2007 od 9. svibnja 2007., Rev-
2325/1990 od 27. ožujka 1991., Revx-485/2016-2 od 28. svibnja 2019., Revt-339/13-
2 od 25. ožujka 2014. Također navodi da pravna shvaćanja iznijeta u pobijanoj odluci
odstupaju od pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama Ustavnog suda Republike
Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (odluke: U-III-3069/2017, U-III-
4541/2016, U-III-5660/2016, U-III-4792/2017, U-III-3552/2016 od 9. srpnja 2019, te
Usž321/15-2 od 15. prosinca 2016 i Usž 2400/17-2 od 26. listopada 2017.).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće ovoga
suda je ocijenilo da je pravno pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja važno u smislu
odredbe čl. 385.a ZPP jer u odnosu na isto pravno shvaćanje pobijane presude
odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda (Revt 339/13-2 od 25. ožujka 2014.), dok
ostala postavljena pitanja (pod rednim brojem 1., 2., 3., 5. i 6.) nisu važna za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Ovo iz razloga što ovim postavljenim pitanjima tužitelj polazi od vlastite ocjene
sadržaja drugostupanjske presude (odnosno tvrdnje da mu nije odgovoreno na bitne
žalbene navode što nije točno – pitanje broj 1.), pa je stoga i pozivanje na odluke koje
prijedlogu prilaže neutemeljeno jer iste ne koincidiraju sa okolnostima konkretnog
slučaja.
3.2. Drugo postavljeno pitanje je činjenične naravi i stoga ne udovoljava kriteriju važnosti postavljenog pitanja za zauzimanje pravnog shvaćanja.
3.3. Trećim postavljenim pitanjem kao razlog važnosti tužitelj se poziva na pravna
shvaćanja iznijeta u odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (odluke
citirane u toč. 1. obrazloženja). Međutim ovaj sud je u pogledu početka tijeka zastare
iznio pravno shvaćanje (odluka Rev 2369/2017-2 od 8. siječnja 2020.) sa kojim je pobijana presuda podudarna.
3.4. U odnosu na 5. i 6. postavljeno pitanje tužitelj nije iznio razloge važnosti u smislu
čl. 387. st. 3. u svezi sa čl. 385.a ZPP.
4. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 387. st. 6. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Kontrolni broj: 04491-de271-63f35
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.