- 1 -

                                                  Broj: Ppž-5272/2022

 

 

                               

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. P.T., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja J.G., odvjetnika u S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 8. Pp J-3620/2019 od 22. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023., 

 

p r e s u d i o  j e

 

I               Odbija se kao neosnovana žalba okr. P.T. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 144/22, dalje u tekstu: PZ), okr. P.T. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka  40 (četrdeset) eura/301,38 kuna[1] (tristojednakuna i tridesetosamlipa) u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okr. P.T. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna koju je dužan platiti u roku od mjesec dana od primitka pravomoćne presude, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u tom roku, a obvezan je i naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 350,00 kuna.

 

1.1. Istom presudom je od okr. oduzet predmet droga amfetamin mase 1 gram.

 

2. Protiv te presude, okr. P.T. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu uvodno navodeći iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U odnosu na žalbene navode kojima se sadržajno ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nerazumljivost izreke i nedostatak te proturječnost razloga o odlučnim činjenicama počinjena time što je u uvodu pobijane presude navedeno ime okrivljenika "P.R.", a ne okrivljenikovo pa je nejasno protiv koga je podnesen optužni prijedlog te da sud nije dao razloge za održavanje glavne rasprave bez prisutnosti okrivljenika, upućuje se žalitelj da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, iako je točno da je u uvodu pobijane presude kao ime okrivljenika navedeno "P.R.", umjesto ispravno " P.T.", jasno je u izreci presude kao i u obrazloženju te cjelokupnog spisa predmeta, da je ime okrivljenika protiv kojeg je podnesen optužni prijedlog i protiv kojeg se vodi ovaj prekršajni postupak te je donesena osuđujuća prvostupanjska presuda, upravo okr. P.T.. Dio presude koji ima pravnu snagu i koji je izvršiv je upravo izreka presude, a ne uvodni dio. Iz izreke presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. PZ-a, jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenika i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet prekršaja, koji u konkretnom slučaju predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te je ovaj sud ocijenio da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Stoga izreka presude nije nerazumljiva te nije počinjena povreda koju ističe okrivljenik.

 

5.1. Nadalje, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni budući da je prvostupanjski sud jasno u t. 2. obrazloženja prvostupanjske presude dao razloge zbog kojih je smatrao opravdanim održati glavnu raspravu bez prisutnosti okrivljenika, a koje razloge temelji na čl. 167. st. 3. (nije nužno ispitivanje okr. koji je uredno pozvan, a nije pristupio jer su dokazi u spisu dostatni za donošenje zakonite i pravilne odluke)PZ-a pa je ovaj žalbeni navod neosnovan.

 

5.2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud nakon iznošenja dokaznog materijala, jasno iznio na temelju kojih izvedenih dokaza je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik kriv zbog počinjenja prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Budući da je sukladno odredbi čl. 25. st. 1. PZ-a, za počinjenje predmetnog prekršaja dovoljno postupanje iz nehaja (dok će počinitelj biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ukoliko je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje), u obrazloženju presude u smislu čl. 185. st. 7. PZ-a, ne mora biti posebno obrazložen stupanj krivnje, već samo postojanje krivnje (koja podrazumijeva i najblaži oblik krivnje-nesvjesni nehaj). Stoga je neosnovan i ovaj žalbeni navod glede nedostatka razloga o odlučnim činjenicama i time počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnome navodi da iz stanja spisa ne proizlazi osnovanost utvrđenja da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti jer se odluka temelji isključivo na službenoj zabilješci službene osobe koja nema stručnog znanja niti ovlaštenja utvrditi da bi sadržaj oduzetog PE smotuljka doista bio droga amfetamin i to bez provedenog vještačenja u Centru za forenzična ispitivanja i vještačenja "Ivan Vučetić".

 

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

6.2. Prvostupanjski je sud opravdano, na temelju materijalnih dokaza u spisu, a prvenstveno službene zabilješke sastavljene 5. listopada 2019., imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode posjedovao smotuljak sa sadržajem droge (amfetamin 1 gram), čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Ovdje se ističe da je navedena službena zabilješka sastavljena od ovlaštene osobe tijela državne uprave (policijskog službenika M.M.) koji je postupao u okviru svoje nadležnosti u smislu odredbe čl. 158. st. 4. PZ-a, budući da je sastavljena o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja radnji koje su od interesa za prekršajni postupak, što ju čini zakonitim dokazom, a iz koje jasno proizlazi da je okrivljenik, prilikom provjere identiteta, policijskim službenicima dragovoljno izručio navedeni predmet.

 

6.3. Naime, sukladno navedenoj odredbi, službene osobe ovlaštenog državnog tijela, postupajući u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora ili ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj, sastavit će službenu bilješku o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji taksativno navedenih u st. 1. do 3. istog članka. Tako sastavljene službene zabilješke o radnjama državnog tijela, sastavljene su na zakonit način i na njima se može utemeljiti presuda.

 

6.4. Slijedom toga je neosnovan navod žalbe kojim okrivljenik dovodi u pitanje potpunost i pravilnost činjeničnog utvrđenja na temelju materijalnih dokaza u spisu, pri čemu se ističe i da okrivljenik tijekom postupka nije iskoristio mogućnost osporavanja činjenica koje su se utvrđivale izvedenim dokazima (nije se odazvao na glavne rasprave na koje je bio pozvan sukladno čl. 145. st. 5. PZ-a). Iako okrivljenik tek u žalbi poriče da bi posjedovao drogu pa se radi o novoj činjenici (koja nije postojala u vrijeme prvostupanjskog postupka i za koju okrivljenik nije znao) te ju ne može s uspjehom isticati u žalbi (čl. 195. st. 3. PZ-a), potrebno je istaknuti da po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan razumni razlog zašto bi okrivljenik dragovoljno predao policijskim službenicima neku stvar koju nije zabranjeno držati.

 

6.5. Kod takvog stanja stvari, i po stavu ovog suda utvrđena je prekršajna odgovornost okrivljenika za predmetni prekršaj jer postoji zatvoren krug indicija kojima su utvrđene sve odlučne činjenice na pouzdan način pa je neosnovan žalbeni navod da prvostupanjski sud nije mogao s nedvojbenom sigurnošću, a bez provedenog vještačenja oduzete tvari (droge), utvrditi da je oduzeti predmet kojeg je okrivljenik posjedovao, doista droga te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja za koji ga se tereti.

 

6.6. Sve provedene dokaze, odnosno službenu zabilješku i potvrdu o oduzimanju predmeta koju je okrivljenik vlastoručno potpisao, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

6.7. Iz tog razloga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

7. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se  ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. PZ-a jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

 

8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je  okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je izrečena u najmanjem mogućem iznosu novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je propisana novčana kazna u rasponu 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.

 

8.1. U odnosu na navod žalbe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi osobne i imovne prilike okrivljenika pa je i odluka o novčanoj kazni nepravilno odmjerena, upućuje se žalitelj da zbog neodazivanja na glavne rasprave, prvostupanjski sud nije niti mogao utvrditi njegove osobne i imovne prilike već je odluku o kazni donio na temelju raspoloživih dokaza i stanju stvari u spisu, što ne čini tu odluku nepravilnom.  Pravilno je prvostupanjski sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao žalitelju na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne.

 

9. Iako se u žalbi ne pobija presuda zbog odluke o oduzimanju predmeta, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju imovinskopravne koristi te oduzimanju predmeta. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge marihuane, ovaj sud drži da je ista na zakonu osnovana, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ-a, budući da se radi o predmetima čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti u smislu čl. 51.a PZ-a.

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini blizu donje granice iznosa trošak postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan izdržavati.

 

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 4. srpnja 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                       Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                 Goranka Ratković, v.r.

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.