- 1 -              Revd 2034/2023-2

Broj: Revd 2034/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., OIB …, vl. F. obrt za usluge, Ž., kojeg zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u S., protiv tuženika Grada S., S., OIB …, radi naknade štete, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2336/2022-3 od 17. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-519/2019-22 od 13. travnja 2022., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e :

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2336/2022-3 od 17. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-519/2019-22 od 13. travnja 2022.

2. Prijedlog je podnio pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja, a sadržajno i pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. ZPP revizijski sud je ocijenio da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je tuženik tijekom postupka stavio prigovor radi prijeboja, jer suprotno proizlazi iz pobijane presude. Osim toga, tuženik nije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP dostavio niti dijelove spisa iz kojih bi bilo vidljivo da je stavio prigovor prijeboja pa stoga od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora zbog čega pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.

5. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a valja reći da jedinice lokalne samouprave ne mogu podnositi prijedlog za dopuštenje revizije zbog povreda temeljnih ljudskih prava prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

5.1. Navedeno proizlazi iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/462/2010 od 10. rujna 2013., U-III/1734/2017 od 10. listopada 2019. i drugih, u kojima je izraženo shvaćanje da jedinice lokalne samouprave nemaju pravo na podnošenje ustavnih tužbi zbog povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda nego samo na podnošenje ustavnih tužbi ako se njima traži zaštita protiv neustavnih zahvata u njihovo ustavno pravo na lokalnu samoupravu, tzv. komunalnu ustavnu tužbu. To stoga jer su jedinice lokalne samouprave kao nositelji javne vlasti na lokalnoj razini zbog svojih ustavnih funkcija i djelatnosti obveznici zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a ne nositelji tih prava i sloboda te se samo u tom slučaju jedinicama lokalne samouprave priznaje svojstvo nositelja ustavnih prava, a ne obveznika njihove zaštite.

5.2. Budući da i prema shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da jedinice lokalne samouprave nemaju pravo podnošenja ustavne tužbe osim u slučaju tzv. komunalnih tužbi, tada one nemaju pravo niti na podnošenje prijedloga za dopuštenje prema čl. 385.a st. 2. ZPP-a kojom se štite temeljna ljudska prava. Stoga, budući da je u konkretnom slučaju riječ o zahtjevu za naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja objekta, a ne o tzv. komunalnoj tužbi, tuženik nema pravo na podnošenje prijedloga za dopuštenje pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP. Pri tome se napominje da tuženiku nije onemogućen pristup sudu budući da tuženik kao i svaka druga stranka ima neograničenu mogućnost podnošenja pravnog lijeka- prijedloga za dopuštenje revizije prema čl. 385.a st. 1. ZPP što je u ovom slučaju tuženik i iskoristio.

6. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP a odlučiti kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 4. srpnja 2023.