- 1 -              Rev 1074/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1074/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. U. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. H., odvjetnici u R., protiv tuženice Opće bolnice P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku E. S., odvjetniku u P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice U. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima D. I. i D. C., odvjetnicima u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1713/2021-2 od 11. lipnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Pn-12/20 od 21. siječnja 2021., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim se smatra da je tužba u ovom predmetu povučena te je tužitelj obvezan naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 16.266,25 kn, a umješaču u iznosu od 24.218,75 kn.

 

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-5557/2021-2 od 29. ožujka 2022. tužitelju je dopuštena revizija protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1713/2021-2 od 11. lipnja 2021. u odnosu na pravno pitanje: „Je li sud u slučaju prekida postupka koji nastupa po sili zakona dužan donijeti rješenje o nastavku postupka?“.

 

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), radi pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke uz naknadu troškova revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 400. ZPP,  u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Odredbom čl. 212. toč. 1. ZPP propisano je da se postupak prekida kad stranka umre, iz čega proizlazi da rješenje o prekidu postupka ima samo deklaratorni značaj.

 

8. Smrću prvotnog tužitelja, D. U., nastupio je ex lege prekid parničnog postupka po čl. 212. toč. 1. ZPP, koji prekid traje, u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZPP, sve dok nasljednici ne preuzmu postupak ili dok ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti ne pozove na preuzimanje parnice.

 

9. U konkretnom slučaju, podneskom od 25. ožujka 2020. tužitelj N. U. izvijestio je sud o činjenici smrti prvotnog tužitelja, deklarirao se kao njegov jedini nasljednik (u prilog tomu dostavio izvadak iz matice umrlih i rješenje o nasljeđivanju), i preuzeo parnicu.

 

10. Iz odredbe čl. 215. st. 1. ZPP proizlazi da, sve da nasljednik prvotnog tužitelja D. U., nije samoinicijativno preuzeo parnicu, to bi morao učiniti (preuzeti parnicu) kada bi ga sud na to pozvao jer je on jedini njegov nasljednik; dakle, nema mjesta dispoziciji nasljednika želi li ili ne želi preuzeti parnicu.

 

11. U ovosudnoj odluci broj Rev-x 596/2018-2 od 26. veljače 2019. izraženo je već takvo pravno shvaćanje:

 

„Dovoljno je da sud nasljednike pozove da preuzmu postupak. Nasljednici kao građanskopravni sljednici ne mogu se protiviti procesnoj sukcesiji te postaju procesna stranka trenutkom koji je relevantan za građanskopravno sljedništvo odnosno sukcesiju, a to je smrt stranke.

 

Zbog toga sam propust prvostupanjskog suda da rješenjem pozove II. tužiteljicu B. B. na preuzimanje ovog postupka, uz okolnost da joj je dostavljen poziv za ročište za glavnu raspravu, nije utjecala niti je mogla biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda.“

 

12. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, u kojemu je sadržan i odgovor na postavljeno pitanje, vijeće revizijskog suda ocijenilo je da, u posebnim okolnostima konkretnog slučaja, propust suda da donese rješenje o nastavku ex lege prekinutog parničnog postupka nije utjecao na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka. Ovo stoga jer je tužitelj N. U. preuzeo postupak a njegovo sudjelovanje u postupku nakon smrti njegova oca predstavlja njegovu obvezu a ne dispoziciju.

 

13. Stoga, nije u pravu tužitelj kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 215. st. 1. ZPP.

 

13.1. Posebice jer je prvostupanjski sud, pozivajući N. U. na ročišta za glavnu raspravu, na koja je pristupala njegova punomoćnica (pravilno nižestupanjski sudovi navode da nema dokaza o tome da je postojao bilo kakav nesporazum između tužitelja i njegove punomoćnice, a svi zapisnici sa ročišta za glavnu raspravu uredno su i bez primjedbi potpisani), time ga pozvao preuzimanje parnice.

 

14. S obzirom na naprijed navedeno nisu se ostvarili revizijski razlozi, pa je valjalo reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. ZPP odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 4. srpnja 2023.