- 1 -              Revd 1998/2023-2

Broj: Revd 1998/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B., vlasnika trgovačkog obrta "O." iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. d.o.o. iz R., protiv tuženika L. r. h. d.d., O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., K. i p. d.o.o. R., zbog utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-168/2023-2 od 9. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-4293/2019-35 od 7. studenog 2022., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-168/2023-2 od 9. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-4293/2019-35 od 7. studenog 2022.

2. Prijedlog je podnio zbog tri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo i drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Vezano za prvo pitanje valja reći da hoće li se neki objekt, karakteristika navedenih u tom pitanju, smatrati pokretninom ili nekretninom ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja pa se na to pitanje ne može dati jasan odgovor koji bi predstavljao standard i pravilo primjenjivo na buduće situacije zbog čega to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na obvezu suda da prema načelu otvorenog pravosuđenja obavijesti stranke da nalaz i mišljenje vještaka ne smatra dovoljno obrazloženim, valja reći da tužitelj u odnosu na to pitanje nije izložio odgovarajuće razloge važnosti postavljenog pitanja, jer u odlukama na koje se tužitelj pozvao nije zauzeto pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u konkretnoj pravnoj situaciji koju je tužitelj naveo u postavljenom pitanju, dok ukidna odluka drugostupanjskog suda (Županijski sud u Bjelovaru poslovni broj: Gž-369/07 od 15. ožujka 2007.) ne predstavlja razlog važnosti postavljenog pitanja jer je riječ o nepravomoćnoj odluci.

6. Od odgovora na treće pitanje o tome može li pravna osoba koja nije koncesionar niti ovlaštenik koncesijskog odobrenja sklapati ugovore o zakupu poslovnih prostora na pomorskom dobru ne ovisi ishod spora budući da sud u pobijanoj odluci zaključuje da isticanje koncesijskog odobrenja kojeg tužitelj posjeduje kao i nedostatka koncesijskog odobrenja na strani tuženika nije bio žalbeni razlog iz čl. 50. st. 10. Ovršnog zakona zbog kojeg je tužitelj bio upućen u parnicu već je tužitelj upućen u parnicu zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 7. Ovršnog zakona. Osim toga, iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju riječ o montažnom objektu u predmetu u kojem se odlučuje o dopuštenosti ovrhe za predaju poslovnog prostora u posjed, a ne o valjanosti ugovora o zakupu pa shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nije suprotno onome iz odluka na koje se poziva tužitelj kao razlog važnosti.  Zbog navedenog, niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                  Ivan Vučemil, v.r.