1

Poslovni broj: 5 Gž-1562/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-1562/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. D. iz Z., … OIB: … i 2. tužitelja B. D. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku F. B., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženika Ž. D. iz S., OIB:…, 2. tuženika V. d.o.o. Z., OIB: … i 3. tuženika Z. l. S. d.o.o. S., OIB: … zastupanog po punomoćnici I. R., odvjetnici u Z., radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbama 1. i 3. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1399/18-97 od 17. ožujka 2022., ispravljene rješenjima istoga suda poslovni broj P-1399/18 od 28. ožujka 2022. i P-1399/18 od 21. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. tuženika Ž. D. i 3. tuženika Z. l. S. d.o.o. S. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1399/18-97 od 17. ožujka 2022., ispravljena rješenjima istoga suda poslovni broj P-1399/18 od 28. ožujka 2022. i P-1399/18 od 21. travnja 2022., u odnosu na ove tuženike.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom je suđeno:

„I. Zabranjuje se tuženicima pod 1) Ž. D. iz S., S., OIB: …; 2) V. d.o.o., Z., Z., OIB: …; 3) Z. l. S. d.o.o. S., S., OIB: …, da uznemiravaju tužitelje pod 1) M. D. iz Z., OIB: … i 2) B. D. iz Z., Z., OIB: …; u ostvarivanju njihovih vlasničkih odnosno suvlasničkih prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. 6840 k.o. S. i označenoj kao kat. čest. br. 7689/2, te im se nalaže da iz dijela te nekretnine, koji je dio na skici sudskog očevida u mjerilu 1:100 izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V., dipl. ing. geod. iz Z. i datiranoj danom 14. ožujka 2019., a zaprimljenoj kod suda 27. ožujka 2019., kao sastavnom dijelu ove presude, označen žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-A, uklone (izvade) vodovodnu cijev, koja je na skici sudskog očevida u mjerilu 1:50 izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V., dipl. ing. geod., iz Z. i datiranoj s danom 16. srpnja 2020., a zaprimljenoj kod suda 21. prosinca 2020. kao sastavnom dijelu ove presude, označena slovima A-B-C i oznakom duljine d=1,67 m, koju vodovodnu cijev su u navedeni dio predmetne nekretnine položili (postavili) u svrhu izvedbe vodovodnog priključka u korist tuženika pod 1) Ž. D., kao i da vrate odnosno postave međašni znak u vidu željezne šipke duljine cca 40 cm na mjesto na kojem je bio i postavljen, a koje mjesto odgovara točki koja je na skici sudskog očevida u mjerilu 1:100 izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V., dipl. ing. geod., iz Z. i datiranoj s danom 14. ožujka 2019., a zaprimljenoj kod suda 27. ožujka 2019. kao sastavnom dijelu ove presude, označena simbolom Ꚛ i slovom B, uz zabranu svakog takvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja u buduće u ostvarivanju njihovih vlasničkih odnosno suvlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana.

 

II. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od ukupno 23.800,00 kn, i to tuženik pod 1) je dužan naknaditi 7.934,00 kn, dok su tuženici pod 2) i 3) dužni naknaditi po 7.933,00 kn svaki sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koja teče od dana presuđena odnosno od dana objave ove presude, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli 1. i 3. tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,  89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe. Premda žalitelji u uvodu svojih žalbi navode da pobijaju i rješenje prvostupanjskog suda od 28. ožujka 2022., (kojim je ispravljena presuda zbog očite pogreške u pisanju), sadržajem žalbi niti na koji način ne osporavaju pravilnost i zakonitost toga rješenja.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda 1. i 3. tuženika i predlaže njihove žalbe odbiti kao neosnovane, uz naknadu troškova toga odgovora.

 

4. Žalbe su neosnovane.

 

5. Predmet spora vlasnička tužba tužitelja radi uznemiravanja – actioa negatoria, koja je propisana odredbom čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV).

 

6. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelji temelje na tvrdnji je 3. tuženik 27.6.2018. po nalogu 1. i 2. tuženika prilikom izvođenja radova vodovodnog priključka na nekretninu 1. tuženika kat. čest. 7689/3 k.o. S. i njegovog priključenja na uličnu vodovodnu cijev položenu na javnoj cesti, umjesto preko nekretnine 1. tuženika, pomaknuo i postavio vodovodne cijevi preko kat. čest. 7689/2 k.o. S., koja je u suvlasništvu tužitelja i 1. tuženika, bez znanja i odobrenja tužitelja, kojom prilikom je uklonjen i međašnji znak koji se nalazio na tromeđi (željezna šipka duljine oko 40 cm).

 

7. Ispitujući i pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelji. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

 

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava. 

 

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da su tužitelji i 1. tuženik suvlasnici kat. čest. 7689/2 k.o. S. svaki u 1/3 dijela. Nije sporno niti da su djelatnici 3. tuženika po nalogu 1. i 2. tuženika izvršili radove izvedbe vodovodnog priključka i ugradnje vodovodnog bunarića s vodomjerom na nekretnini 1. tuženika kat. čest. 7689/3 k.o. S., time da je vodovoda cijev položena da dijelu kat. čest. 7689/2 k.o. S., koja je u suvlasništvu tužitelja i 1. tuženika, te da su tom prilikom uklonjeni i postojeći međašnji znaci. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je Ugovorom o priključenju na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu od 18. svibnja 2018., koji je zaključen između 1. i 2. tuženika i Odobrenjem za priključenje komunalne vodovodne građevine javne vodoopskrbe br. 523/2018 zacrtan i definiran način priključenja i lokacija vodovodnog šahta unutar k.č. 7689/3 k.o. S., koja je u isključivom vlasništvu 1. tuženika, i to obilaskom k.č. 7689/2 k.o. S.;

- da je trasa odobrenog vodovodnog priključka vodila s javne ceste na čest. zem. 7690 k.o. S. direktno na k.č. 7689/3 k.o. S.;

- da je očevidom i geodetskim vještačenjem utvrđeno da je postojeće trasa, koju je odredio i označio 2. tuženik plavom bojom na čest. zem. 7689/3 pomaknuta na način da su vodovodne cijevi ukopane preko nekretnine čest. zem. 7689/2 k.o. S.;

- da 3. tuženik prilikom izvođenja radova prokopa nije postupio po trasi za montažu vodovodne cijevi koju je odredio i zacrtao 2. tuženik i koja je sastavni dio Ugovora o priključenju zaključenog između 1. i 2. tuženika, već je po nalogu 1. tuženika zacrtanu trasu pomaknuo preko nekretnine u suvlasništvu tužitelja;

- da je 2. tuženik vodovodne cijevi postavio u prokop na dijelu čest. zem. 7689/2 k.o. S., koja je u suvlasništvu tužitelja protivno određenoj trasi koja se trebala kretati preko javne ceste čest. zem. 7690 k.o S. direktno na nekretninu 1. tuženika čest. zam. 7689/3 k.o. S.;

- da je prilikom izvođenja radova uništen međašnji znak – željezna šipka duljine 40 cm, koji se nalazi na tromeđi čest. 7689/1, 7689/2 i 7690 k.o. S.;

- da su tuženici ukop vodovodnih cijevi preko nekretnine koja je u njihovu suvlasništvu postavili bez znanja i odobrenja tužitelja.

 

11. Temeljem utvrđenja da 1. tuženik kao suvlasnik čest. zem. 7689/2 k.o. S., nije imao potrebno odobrenje i suglasnost 1. i 2. tužitelja kao suvlasnika iste nekretnine za izvođenje radova prokopa i postavljanja vodovodnih cijevi u smislu odredbe čl. 41. ZV (poslovi izvanrednog upravljanja) i da je zajedno s 2. i 3. tuženicima kao trećim osobama protupravno uznemiravao tužitelje u njihovu suvlasništvu predmetne nekretnine, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 167. st. 1. i 2., u vezi čl. 46. ZV prihvatio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci pobijane presude.

 

12. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

13. U konkretnoj slučaju radi se o tužbi suvlasnika za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) koju podiže (su)vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onoga koji uznemirava (smeta) njegovo vlasničko pravo na bilo koji način, osim oduzimanjem stvari, zahtijevajući da uznemiravanje prestane (čl. 167. st. 1. ZV).

sve prema odredbi članka 167. stavak 1. ZV.

 

14. Da bi tužitelji ostvarili zaštitu svog prava ovom tužbom moraju dokazati svoje vlasništvo i da ih druge osobe uznemiravaju u izvršavanju njihove ovlasti u pogledu te stvari, dok je na tuženicima teret dokaza da uznemiravanje nije bespravno.

 

15. Suprotno žalbenim navodima 1. i 3. tuženika, tužitelji su u postupku dokazali svoje suvlasništvo i da su ih tuženici prokopom i postavljanjem vodovodne cijevi na dijelu njihove nekretnine, te uklanjanjem postojećeg međašnog znaka bespravno uznemiravali u njihovim suvlasničkim pravima.

 

16. Prigovori nedostatka pasivne legitimacije koje 1. i 3. tuženici iznose tijekom postupka i ponavljaju u svojim žalbama nisu osnovani, jer je vlasnički zahtjev kod negatorijske tužbe u smislu odredbe čl. 167. st. 2. ZV moguće osnovano postaviti protiv one osobe koja vlasnika uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti na/glede njegove stvari, ako on to čini bespravno. Pasivno legitimirana je osoba koja je neposredno uznemiravala vlasnika, bilo postupajući u svoje ime (za sebe), bilo po nalogu ili u korist treće osobe, zatim osoba po čijem nalogu se čini ono što uznemirava vlasnika, i 3.) osoba u čiju korist se vlasnik uznemirava, ako je ona – znajući za to što čini – to odobrila, ili se time okoristila.

 

17. U konkretnom slučaju 2. i 3. tuženici su po nalogu 1. tuženika bespravno izvršili prokop i postavili vodovodne cijevi na nekretnini koja je u suvlasništvu tužitelja bez njihova znanja i odobrenja, te su stoga pasivno legitimirani u ovom postupku, jer takvo njihovo postupanje predstavlja grubo uznemiravanje tužitelja u njihovim (su)vlasničkim pravima.

 

18. Smisao negatorijskog zahtjeva je isključenje trećih osoba od nedozvoljenog zadiranja u vlasnikovu pravnu vlast na stvari, odnosno zahtijevanje oslobođenja od onoga što uznemirava vlasnika, zbog čega je glavni i neophodni zahtjev negatorijske tužbe upravljen na prestanak uznemiravanja i zabranu, odnosno zahtjev da sud tuženiku zabrani postavljanje iste ili slične radnje kojima uznemirava vlasništvo, koji zahtjev mogu pratiti i drugi sporedni zahtjevi. U konkretnom slučaju takav zahtjev je postavljen, pa tvrdnje žalitelja da tužbeni zahtjev neosnovano sadrži i dio za uklanjanje postavljene vodovodne cijevi i radnju činjenja (vraćanja uklonjenog međašnjeg znaka), nije osnovan, jer postavljanje vodovodne cijevi i uklanjanje međašnjeg znaka na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, bez njihova znanja i odobrenja svako predstavljaju uzrok ometanja tužitelja u izvršavanju (su)vlasničkih ovlasti, pa se i u ovakvoj situaciji actionegatorne zaštite tuženicima može nalagati da uklone uzrok koji je doveo do uznemiravanja i zbog čega se i traži zaštita.

 

19. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 167. st. 1. i 2. ZV, te je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev za zaštitu od uznemiravanja.

 

20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP). Nisu u pravu žalitelji da se troškovi postupka kod tužbe radi zašite od uznemiravanja tretiraju kao troškovi radi smetanja posjeda i da je parnične troškove trebalo obračunati sukladno odredbi čl. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) u visini jednokratne naknade, jer to ne proizlazi iz sadržaja Tbr. 7. toč. 2. Tarife.

 

21. Slijedom iznijetoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe 2. i 3. tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na ove tuženike.

 

22. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. ZPP).

 

 

U Zagrebu 4. srpnja 2023.

 

 

   Predsjednik vijeća:

                                                                                                       Jasenka Grgić, v.r.