Poslovni broj 25 Gž R-223/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž R-223/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Matić, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M.1, OIB: …, G., zastupanog po punomoćnicima Z. R. i N. R., odvjetnicima iz P., protiv tuženika P.-B. K., društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: ..., N. S. R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-1173/2021-34 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. srpnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-1173/2021-34 od 21. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod stavkom II izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže tuženiku P.-B. K. d.o.o., N. S. R., OIB: …, zastupano po direktoru M. P., iz N. S. R., OIB: …, da isplati tužitelju R. M.1, G., OIB: …, po osnovi neisplaćenih plaća i naknade za neiskorišteni godišnji odmor ukupno iznos od 29.874,13 kuna (dvadesetidevettisućaosamstosedamdesetičetiri kune i trinaest lipa ) / 3.964,98 EUR ( tritisućedevetstošzdesetičetiri eura i devedesetiosam centi ) bruto (od kojeg iznosa neto plaće i neto naknade za godišnji odmor u iznosu od 23.899,31 kuna, obvezni doprinosi u iznosu od 5.974,82 kuna), s time da se novčani iznosi navedeni u kunama iskazuju i u valuti EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije tečaja preračunavanja 1 EUR=7,53450 HRK, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana isplate, u roku od petnaest dana, i to:

- na iznos neto plaće za travanj 2021.g. od 6.400,00 kn, te iznos obveznih doprinosa od 1.600,00 kn, tekućom od 16.05.2021.g. pa do isplate,

- na iznos neto plaće za svibanj 2021.g. od 6.400,00 kn, te iznos obveznih doprinosa od 1.600,00 kn, tekućom od 16.06.2021.g. pa do isplate,

- na iznos neto plaće za lipanj 2021.g. od 6.400,00 kn, te iznos obveznih doprinosa od 1.600,00 kn, tekućom od 16.07.2021.g. pa do isplate,

- na iznos neto plaće za srpanj 2021.g. od 1.745,46 kn, te iznos obveznih doprinosa od 436,36 kn, tekućom od 16.08.2021.g. pa do isplate,

- na iznos neto naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021.g. od 2.953,85 kn, te iznos obveznih doprinosa od 738,46 kn, tekućom od 16.08.2021.g. do isplate.

 

II. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja M. u dijelu koji glasi :

"Nalaže se tuženiku P.-B. K. d.o.o., N. S. R., OIB: …, zastupano po direktoru M. P., iz N. S. R., OIB: …, da isplati tužitelju R. M.1, G., OIB: …, po osnovi neisplaćenih plaća temeljem usmenog ugovora o radu ukupno iznos od 41.830,69 kuna bruto (od kojeg iznosa neto plaće u iznosu od 32.044,54 kn, obvezni doprinosi u iznosu od 8.366,15 kn, porez na dohodak u iznosu od 1.420,00), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana isplate, u roku od osam dana, i to:

- na iznos neto plaće za travanj 2021.g. od 10.260,00 kn, iznos obveznih doprinosa u iznosu od 2.690,63 kn, te iznos poreza na dohodak od 502,50 kn tekućom od 16.05.2021.g. pa do isplate,

- na iznos neto plaće za svibanj 2021.g. od 10.890,00 kn, iznos obveznih doprinosa u iznosu od 2.887,50 kn, te iznos poreza na dohodak od 660,00 kn, tekućom od 16.06.2021.g. pa do isplate,

- na iznos neto plaće za lipanj 2021.g. od 9.280,00 kn, iznos obveznih doprinosa u iznosu od 2.384,38 kn, te iznos poreza na dohodak od 257,50 kn, tekućom od 16.07.2021.g. pa do isplate,

- na iznos neto plaće za srpanj 2021.g. od 1.614,54 kn, te iznos obveznih doprinosa od 403,64 kn, tekućom od 16.08.2021.g. pa do isplate."

 

III. Nalaže se tuženiku P.-B. K. d.o.o., N. S. R., OIB: …, zastupano po direktoru M. P., iz N. S. R., OIB: …, naknaditi tužitelju R. M.1, G., OIB: …, prouzročeni trošak parničnog postupka 11.666,40 kuna (jedanaesttisućašestošzdesetišest kuna i četrdeset lipa ) / 1.548,40 EUR (tisućupetstočetrdesetiosam eura i četrdeset centi ), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do dana isplate, u roku od petnaest dana."

 

2. Protiv navedene presude pod stavkom II izreke žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. U žalbenom stadiju postupka sporan je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 41.830,69 kn bruto, a koji tužitelj temelji na usmeno ugovorenom dijelu ugovora o radu sa direktorom tuženika prema kojem je ugovoreno da će mu se neto plaća u tekućem mjesecu za prethodni mjesec obračunavati na način da se ugovorena visina satnice od 70,00 kn po satu pomnoži sa brojem odrađenih sati kod tuženika u prethodnom mjesecu, a od tako dobivenog iznosa se odbija iznos isplaćen temeljem isplatne liste na tekući račun tužitelja, a razlika do ukupnog iznosa neto plaće se isplaćuje tužitelju na ruke u gotovini, a koji se odnosi na razdoblje od travnja 2021. do zaključno sa 08. srpnja 2021., kada je tuženik odjavio tužitelja kao svog radnika kod H. (list 10 spisa).

 

5.1. Sud prvog stupnja odbio je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan s obrazloženjem da je to što je u konkretnom slučaju tužitelj dogovorio i pristao da mu tuženik dio plaće isplaćuje u gotovini na ruke odnosno "na crno" tužiteljev izbor kojim je on sam, u stvari, pristao da će raditi nešto ilegalno tj. mimo zakona, pa kako taj dio plaće tužitelja očito nije reguliran sklopljenim pismenim ugovorom o radu, a sud temeljem Zakona i podzakonskih propisa može odlučivati samo o zahtjevima vezanim uz pisani ugovor o radu, koje mu tuženik nije isplatio, to je ovakva usmeno ugovorena isplata razlika plaće u gotovini na ruke, bez plaćanja poreza i doprinosa protuzakonita jer, po ocjeni toga suda, Zakon o radu obvezuje poslodavca i radnika da sve svoje odnose po pitanju rada urede ugovorom o radu, koji ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku dok sporni dio tužiteljeve plaće nije uređen pisanim ugovorom o radu već se odnosi na usmeno ugovaranje visine plaće uz djelomičnu isplatu u gotovini.

 

5.2. S druge strane, taj je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u ovom postupku na okolnost opsega rada u spornom razdoblju provede vještačenje tahografskih listića, koje je tužitelj dostavio u spis (koverta na listu 39 spisa) kao i financijsko-knjigovodstveno vještačenje, uz obrazloženje da, s obzirom na okolnosti na koje je predloženo vještačenje, radi ekonomičnosti postupka, imajući u vidu da bi trošak tih vještačenja iznosio preko 6.000,00 kn, ono nije potrebno jer se odluka može donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, kao i na temelju iskaza stranaka koje će se saslušati, dok vlastoručno vođenu evidenciju broja odrađenih radnih sati kod tuženika za mjesece travanj, svibanj i lipanj 2021., koju je tužitelj priložio uz tužbu (list 7 do 9 spisa) nije prihvatio kao valjani dokaz uz obrazloženje da je uvidom u istu utvrdio da se na istoj ne nalaze nikakvi podaci o tužitelju (barem ime i prezime) ni o tuženiku (barem naziv tvrtke), ne nalazi se ni potpis tužitelja, niti potpis ili štambilj tuženika već su u istoj upisani samo datumi i ukupan broj sati rada određenog dana (npr. od 9,5 sati rada do 12 sati u jednom radnom danu), ali nije upisan niti početak niti kraj radnog vremena u danu i sl.

 

6. Odluku prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti.

 

7. Naime, iz takvog obrazloženja suda prvog stupnja s jedne strane proizlazi da je taj dio zahtjeva tužitelja neosnovan jer nije utemeljen na pisanom ugovoru o radu i jer je kao takav protivan odredbama Zakona o radu, Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak kojima je reguliran način isplate plaće radniku od strane poslodavca dok s druge strane proizlazi da tužitelj nije dokazao opseg faktično izvršenog rada i posljedično utuženu visinu ovog dijela tužbenog zahtjeva.

 

8. Stoga, po ocjeni ovog suda, iz pobijanog dijela obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno što je to točno tužitelj trebao dokazati, a nije dokazao, da li činjenice o kojima ovisi osnova njegova zahtjeva ili opseg rada i, posljedično tome, visinu tog dijela tužbenog zahtjeva, zbog čega je pobijana presuda nejasna jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a i proturječna je stanju spisa i izvedenim dokazima, radi čega se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se izrijekom u žalbi poziva tužitelj.

 

9.1. Prije svega valja reći da je odredbom čl. 14. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127717,98/19 i 151/22-dalje ZR) propisano da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, ali propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.

 

9.2. Slijedom sadržaja citirane zakonske odredbe, a suprotno pogrešnom pravnom stavu prvostupanjskog suda, ugovor o radu može biti sklopljen i usmeno.

 

10. U postupku je taj sud proveo dokaze koje nabraja u svom obrazloženju presude, međutim, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije sastavlja u skladu s odredbom čl. 338. st. 4 ZPP, a posebice njeni razlozi, jer ocjena dokaza nije dana u skladu s odredbom članka 8. ZPP. A ocjena dokaza dana je valjano i u skladu s odredbom članka 8. ZPP samo onda kada prvostupanjski sud navede uvjerljive i logične razloge koji se mogu kontrolirati:

-na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto,

-kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto,

-da li je koji od provedenih dokaza nevažan i zašto.

 

Navedenim je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, zbog čega se presuda ne može ispitati.

 

11. Prema odredbi čl. 15. ZR ugovor o radu mora sadržavati sve bitne uglavke, pa tako i podatke o osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo dok je odredbom čl. 7. ZR propisano kako je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

 

12. Nije sporno:

-da su parnične stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 8. travnja 2020. u pisanom obliku i njime ugovorile isplatu osnovne bruto plaće u iznosu od 8.000,00 kn te dodatka na plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom, blagdanom ili drugim zakonom utvrđenim neradnim danom (list 5 spi-sa);

-da su pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel, poslovni broj Pp-1464/2021-8 od dana 31. ožujka 2022. godine 1. okrivljenik P.-b. k. d.o.o. N. S. R. (ovdje tuženik), OIB …, i 2. okrivljenik M. P., (ovdje zakonski zastupnik/direktor tuženika), adresa prebivališta N. S. R., OIB: …, oglašeni krivim i to:

 

pod I. a) što inspektorici rada nisu omogućili obavljanje inspekcijskog nadzora, jer nisu postupili po nalogu iz poziva od 06.08.2021. i dostavili svu traženu dokumentaciju dana 30.08.2021., u prostorije inspektorata, Područnog ureda u V., Ispostave u Č., i to:

1. Obavijest zavoda o razvrstavanju poslovnog subjekta prema N.-u,

2. broj računa preko kojeg posluje poslodavac i štambilj,

3. evidenciju o radnicima iz važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima,

4. za zaposlene radnike radno-ugovore o radu, obračune plaća, dokaz da su isti dostavljeni radnicima i dokaz o isplati plaća za razdoblje od siječnja 2021. do travnja 2021., te evidencije o radnom vremenu od 01.01.2021. do dana nadzora,

5. za radnike kojima je prestao radni odnos u protekla dva mjeseca: ugovor o radu, prijave i odjave na obvezno osiguranje, otkaz ugovora o radu, obračune plaća za razdoblje od ožujka 2020. do prestanka radnog odnosa; dokaz da su isti dostavljeni radnicima i dokaz o isplati plaća (izvadak banke), te dokaz da su radnicima vraćene sve njihove isprave i odjave s obveznog osiguranja,

 

              pod b) što nisu R. M.1 iz G., OIB …, koji je radio na poslovima vozača teretnog vozila, isplatili plaću u roku dospjelosti navedenim zakonom propisane minimalne plaće za mjesec travanj 2021, dana 15.05.2021., svibanj 2021., 15.06.2021. i lipanj 2021. dana 15.07.2021.

i pod c) što nisu dostavili R. M.1 iz G., OIB …, koji je radio na poslovima vozača teretnog vozila, obračun dugovane, a neisplaćene plaće za mjesec travanj 2021, dana 31.05.2021., svibanj 2021., 30.06.2021. i lipanj 2021. dana 31.07.2021., odnosno isti su bili dužni do kraja mjeseca u kojem je dospjela naknada plaće, odnosno isplata plaće dostaviti radniku obračun iznosa koji su bili dužni isplatiti,

 

čime su 1. i 2. okrivljenici počinili prekršaje i to pod: a) iz čl. 63 st. 2 Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18), kažnjiv po čl. 127 st. 1 toč. 1 i st. 2 istog Zakona, pod b) iz čl. 3 i st. 5 Zakona o minimalnoj plaći (NN 118/18), kažnjiv po čl. 102 st. 1 i st. 2 istog Zakona i pod c) iz čl. 93 st. 2 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19), kažnjiv po čl. 229 st. 1 toč. 34 i st. 2 istog Zakona, pa im se radi toga na osnovi istih propisa, primjenom čl. 37 st. 3 toč. 2 i čl. 39 st. 1 Prekršajnog zakona utvrđuje ukupna novčana kazna i to: 1. okrivljeniku u iznosu od 24.000,00 kn (dvadeset i četiri tisuće kuna), 2. okrivljeniku u iznosu od 7.500,00 kn (sedam tisuća petsto kuna).

 

13. Tužitelj ima osnova potraživati neisplaćenu razliku plaće ako je usmeno ugovorio s tuženikom kao poslodavcem isplatu iste i to neovisno o tome što takvu ugovornu odredbu ne sadrži pisani ugovor o radu, što je naravno tužitelj u postupku dužan dokazati, a sud prvog stupnja utvrditi.

 

14.1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da mu je tuženik uvjetovao sklapa-nje prethodno navedenog pismenog ugovora o radu isplatom dijela neto plaće u gotovini na ruke, a dijela na tekući račun, na što je tužitelj pristao i to na način da se ukupni iznos neto plaće izračunava umnoškom ugovorene cijene satnice od 70,00 kn sa ukupnim brojem odrađenih sati u prethodnom mjesecu, o čemu su radnici sami vodili evidenciju dnevno odrađenih sati, a osim što je radio na raznim gradilištima pa tako i u Z., S. i J. od 7,30 ili 8,00 sati do 17,00 sati gdje su radnici iz M. morali krenuti ujutro u 6,30 da bi na vrijeme stigli na odredište i vraćali su se uvečer kući oko 18,30 sati, a koje radnike je prevozio upravo tužitelj, koji ukupni sati su im ulazilo u radno vrijeme, kako je to tužitelj osobno svakodnevno evidentirao, a po njemu to potvrđuju i dostavljeni tahografski listići iz kamiona, na temelju kojih evidencija je tuženik u ranijem razdoblju uredno tužitelju isplaćivao na tekući račun u P. b. Z. iznos od 8.000,00 kn, a daljnje iznose ovisno o odrađenoj satnici mjesečno u gotovini "na ruke".

 

14.2. Takve navode tužitelja o trajanju radnog vremena i putovanjima iz Č. u Z. i natrag te da su sami zaposlenici vodili osobno vodili svoju evidenciju odrađenih radnih sati koju nitko nije potpisivao, a na temelju koje im je obračunavana i isplaćivana plaća, potvrđuju i u postupku saslušani svjedoci R. M.2 i M. Ž., s time da je i zz tuženika na ročištu održanom dana 2. lipnja 2022., unatoč tome što je osporavao i tužbu i tužbeni zahtjev, potvrdio da je tužitelj sam vodio evidenciju rada koju on nije kontrolirao.

 

15. S druge strane, iz dokumentacije-podaci o poslodavcu – isplatitelju plaće / mirovine RH ministarstva, uprava, koju je dostavio tužitelj uz tužbu (list 13 spisa) proizlazi da je, nakon plaćanja poreza i doprinosa u iznosu od 1.600,00 kn, neto plaća tužitelja iznosila 6.400,00 kn.

 

16. Imajući u vidu navedeno, doista je nelogično da bi tužitelj posao vozača teretnog motornog vozila kod tuženika za 12 sati rada dnevno prihvatio za plaću od 6.400,00 kn neto, na što s pravom tužitelj ukazuje u podnesenoj j žalbi, tim više što je tijekom postupka tvrdio da mu je tuženik na tekući račun u P. b. Z., isplaćivao mjesečnu plaću od 8.000,00 kn, očito smatrajući da se radi o neto iznosu, iako je u pismenom ugovoru o radu bila ugovorena mjesečna bruto plaća od 8.000,00 kn. Pri tom tužitelj navodi da mu je tuženik uredno i u cijelosti isplatio sve usmeno i pismeno ugovorene neto plaće za rad od travnja 2020. g. pa do ožujka 2021., nakon čega mu sve do jednostrane odjave iz radnog odnosa nije ništa platio.

 

17.1. Imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije dostavio sudu bilo kakve dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi radno vrijeme i dane kad je i gdje tužitelj radio i bio na putu, prvostupanjski je sud bio dužan primijeniti odredbu čl. 135. st. 4. ZR koja regulira teret dokazivanja kod spora u svezi s radnim vremenom.

 

17.2. Naime, navedenom odredbom propisano je da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu. U konkretnom slučaju, tužitelj je dostavio svoju evidenciju o radnom vremenu, koji dokaz prvostupanjski sud unatoč citiranoj odredbi nije prihvatio iako za takvu ocjenu nije dao valjane i prihvatljive razloge, koji su, osim toga, proturječni stanju spisa.

 

18. Slijedom iznijetih razloga, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda da može odlučivati samo o zahtjevima tužitelja vezanim uz pisani ugovor o radu, a ne o zahtjevima temeljem usmenih dijelova ugovora o radu i nepravilne primjene materijalnog prava izostala je potpuna i pravilna ocjena izvedenih dokaza, što je dovelo do nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), a izostankom navedenih razloga o odlučnim činjenicama počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članaka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP, jer se presuda u pobijanom dijelu po stavkom II izreke ne može ispitati, pa je žalba tužitelja osnovana iz svih žalbenih razloga, slijedom čega je valjalo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka.

 

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će valjanom ocjenom dokaza u smislu čl. 8. ZPP utvrditi sve činjenice koje su relevantne za rješenje spora između stranaka imajući u vidu i pravila o teretu dokazivanja. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

U Zagrebu 4. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić, v.r.