1

Poslovni broj: 27 Gž Ovr-245/2023-2

Poslovni broj: 27 Gž Ovr-245/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja H. v., pravna osoba za upravljanje vodama, OIB:..., Z., protiv protivnice osiguranja E. B., OIB:... iz G. S., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., radi osiguranja, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1447/2022-16 od 31. ožujka 2023., dana 4. srpnja 2023.

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba protivnice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1447/2022-16 od 31. ožujka 2023. u točki I. izreke.

II. U nepobijanoj točki II. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je prigovor protivnice osiguranja i potvrđeno rješenje o pristojbi istog suda poslovni broj Ovr-1447/2022-3 od 14. listopada 2022. Pod točkom II. izreke odbijen je prigovor protivnice osiguranja i potvrđeno rješenje o pristojbi istog suda poslovni broj Ovr-1447/2022-14 od 23. veljače 2023.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija protivnica osiguranja u točki I. izreke zbog svih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje istog suda poslovni broj Ovr-1447/2022 od 14. listopada 2022.

3. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje u odnosu na pobijanu točku I. izreke, navodi da je rješenjem o pristojbi poslovni broj Ovr-1447/2022-3 od 14. listopada 2022. naloženo protivnici osiguranja platiti pristojbu na prijedlog za osiguranje u iznosu od 40,35 EUR/304,00 kn (Tbr. 1. toč. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' broj 53/2019 i 92/2021, dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i na rješenje o osiguranju u iznosu od 40,35 EUR/304,00 kn, sukladno visini glavnice potraživanja u iznosu od 25.958,48 kn. Kako je predlagatelj osiguranja kao tijelo koje obavlja javne ovlasti oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama, ''Narodne novine'' broj 118/2018, dalje: ZSP), a uspio je u postupku (rješenje o osiguranju postalo pravomoćno 15. veljače 2023.), to je protivnica osiguranja u obvezi platiti sudsku pristojbu sukladno odredbi čl. 13. ZSP, kojom je propisano da kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, a koja obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZSP-a odbio prigovor protivnice osiguranja kao neosnovan.

4. Protivnica osiguranja u žalbi navodi da se u ovom slučaju ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti  već iz činjenice neplaćanja duga, radi čega predlagateljica u smislu odredbe čl. 28. (ispravno čl. 11. – napomena ovog suda) st. 1. toč. 2. ZSP-a nije oslobođena od plaćanja sudske pristojbe.

5. Iako protivnica osiguranja pobija rješenje zbog svih zakonskih žalbenih razloga, što uključuje i bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022 – dalje u tekstu: OZ) i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja, temeljem izvršnih i konačnih rješenja Klasa: UP/I-325-08/20-08/47964, Urbroj: 374-25-6-20-1 od 10. veljače 2020. i Klasa: UP/I—325-08/18-14/349375, Urbroj: 374-25-6-18-1 od 25. svibnja 2018., kojima je utvrđena naknada za uređenje voda sukladno Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva (''Narodne novine'' broj 153/2009, 90/2011, 56/2013, 154/2014, 120/2016, 127/2017 i 66/2019), predložio osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja sukladno odredbama čl. 295. do 298. OZ-a, temeljem kojeg prijedloga je prvostupanjski sud rješenjem o osiguranju poslovni broj Ovr-1447/2022-2 od 14. listopada 2022. odredio uknjižbu založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja za korist predlagatelja osiguranja, a koje je rješenje postalo pravomoćno s danom 15. veljače 2023.

7.  Odredbom čl. 186. st. 2. toč. 13. Zakona o vodama (''Narodne novine'' broj 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, 66/2019) propisano je da su poslovi Hrvatskih voda obračun i naplata vodnih naknada u skladu sa zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva, dok je stavkom 4. istog članka propisano da su poslovi iz stavka 2. točke 9., 10., 11., 12. i 13. tog članka javne ovlasti. Identično je propisano i odredbom čl. 199. st. 2. toč. 13. i st. 4. sada važećeg Zakona o vodama (''Narodne novine'' broj 66/2019, 84/2021, 47/2023).

8. Kako je predlagatelj osiguranja temeljem gore citiranih odredbi Zakona o vodama u obavljanju javne ovlasti ovlašten poduzimati poslove naplate vodnih naknada (a osiguranje novčane tražbine predstavlja potencijalnu buduću naplatu tražbine predlagatelja osiguranja), to je isti sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi jer se u ovom konkretnom slučaju radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti predlagatelja osiguranja u ovršnim postupcima. Prvostupanjski sud je, stoga, pravilno pozvao protivnicu osiguranja na plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje i rješenje o osiguranju primjenom odredbe čl. 13. ZOSP-a.

9. Kako iznesenim žalbenim navodima protivnica osiguranja nije dovela u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o odbijanju njezinog prigovora protiv rješenja o pristojbi, valjalo je žalbu protivnice osiguranja odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje u točki I. izreke.

10. U nepobijanoj točki II. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu 4. srpnja 2023.