1

Poslovni broj:12 Gž-684/2022-6

 

 

Poslovni broj: 12 Gž-684/2022-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. V. d.o.o., OIB:... zastupan po direktoru i zakonskom zastupniku E. K., OIB:..., V., zastupan po punomoćnicima D. V. i J. B. odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V., protiv tuženika Udruga suvlasnika stambene zgrade "P." iz V., OIB:..., zastupanog po predsjedniku T. P., OIB:..., radi naplate iznosa od 3.096,12 kn, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Povrv-135/2021-13 od 6. prosinca 2021., dana 3. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Usvaja se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Povrv-135/2021-13 od 6. prosinca 2021. te se  tužbeni zahtjev tužitelja usvaja i sudi:

 

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika  A. V. iz V. pos.br. Ovr-929/2021 od 12. travnja 2021. kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.096,12 kn/410,93 EUR[1] (slovima: tritisućedevetstošest kuna i dvanaest lipa/četiristodeseteura i devedesettri centa) sa zateznom kamatom:

 

-na iznos od 189,38 kn/25,14 EUR tekućom od 16. 10. 2019. do isplate

-na iznos od 190,30 kn/25,26 EUR tekućom od 16. 11. 2019. do isplate

-na iznos od 180,02 kn/23,89 EUR tekućom od 16. 12. 2019. do isplate

-na iznos od 181,01 kn/24,02 EUR tekućom od 16. 01. 2020. do isplate

-na iznos od 181,84 kn/24,13 EUR tekućom od 16. 02. 2020. do isplate

-na iznos od 182,44 kn/24,21 EUR tekućom od 16. 03. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn/23,71 EUR tekućom od 16. 04. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn/23,71 EUR tekućom od 16. 05. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn/23,71 EUR tekućom od 16. 06. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn/23,71 EUR tekućom od 16. 07. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn/23,71 EUR tekućom od 16. 08. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn/23,71 EUR tekućom od 16. 09. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn/23,71 EUR tekućom od 16. 10. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn/23,71 EUR tekućom od 16. 11. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn/23,71 EUR tekućom od 16. 12. 2020. do isplate

-na iznos od 191,25 kn/25,38 EUR tekućom od 16. 01. 2021. do isplate

-na iznos od 191,85 kn/25,46 EUR tekućom od 16. 02. 2021. do isplate

po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022, a od 1. siječnja 2023.

do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.762,50 kn/233,92 EUR1 (slovima: tisućusedamstošezdesetdvije kune i pedeset lipa/dvijestotridesettri eura i devedesetdva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta  za tri postotnih poena.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdan od javnog bilježnika A. V. iz V., pod poslovnim brojem: Ovrv-929/2021 od 12. travnja 2021. kojim se nalaže tuženiku Udruga suvlasnika stambene grade "P." V., OIB..., da plati tužitelju G. V. d.o.o., V., OIB:... ukupan iznos od 3.096,12 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to:

-na iznos od 189,38 kn tekućom od 16. 10. 2019. do isplate

-na iznos od 190,30 kn tekućom od 16. 11. 2019. do isplate

-na iznos od 180,02 kn tekućom od 16. 12. 2019. do isplate

-na iznos od 181,01 kn tekućom od 16. 01. 2020. do isplate

-na iznos od 181,84 kn tekućom od 16. 02. 2020. do isplate

-na iznos od 182,44 kn tekućom od 16. 03. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn tekućom od 16. 04. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn tekućom od 16. 05. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn tekućom od 16. 06. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn tekućom od 16. 07. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn tekućom od 16. 08. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn tekućom od 16. 09. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn tekućom od 16. 10. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn tekućom od 16. 11. 2020. do isplate

-na iznos od 178,67 kn tekućom od 16. 12. 2020. do isplate

-na iznos od 191,25 kn tekućom od 16. 01. 2021.do isplate

-na iznos od 191,85 kn tekućom od 16. 02. 2021. do isplate

i to sve po stopi zatezne kamate određene prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena – sve do isplate, te da mu naknadi nastale troškove ovrhe i predvidive troškove ovrhe u iznosu određenom Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, određenom prema čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena – sve do isplate, te se tužitelj u cijelosti odbija sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

 

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, u roku od 8 dana.“

 

2. Navedenu presudu pravodobno žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – Odluka USRH, 80/22, 114/2022 - dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji uz obvezivanje tuženika na platež troškova postupka tužitelju.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženi se protivi žalbenim navodima navodeći da ističe: " prigovor na žalbu, koju odbija u cijelosti", predlaže potvrditi presudu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni br. Povrv-1359/21-17 od 6. prosinca 2021. (pravilno Povrv-135/21-17). Navodi „da presuda br. Povrv-1359/21-17 od 6. prosinca 2021. ne postoji, žig se može čitati samo lupom“, da se tuženik izdvojio iz zajedničkog sustava toplinske energije, poziva se na presudu Visokog Upravnog suda RH Posl.br.-Usž-803/15-2 od 16. srpnja 2015., navodi da su radijatori u zajedničkim prostorijama negrijani, odspojeni iz zajedničkog grijanja zgrade u kojoj se nalaze pa tuženi nije dužan plaćati tužitelju nikakve troškove.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Postupak je prvobitno vođen kao ovršni, podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku A. V. iz V. koji donosi rješenje o ovrsi br. Ovrv-929/2021 od 12 travnja 2021. radi naplate  iznosa od 3.096,12 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedene mjesečne iznose, a po prigovoru ovršenika-sada tuženika rješenje o ovrsi stavlja se izvan snage i postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za plaćanje mjesečnih utuženih iznosa za razdoblje od rujna 2019. do uključivo siječnja 2021. koji iznosi predstavljaju naknadu za obračunatu snagu sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine br. 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015, 102/2015, 76/2018, 96/2018, 86/2019, 118/2019 - dalje: ZTTE) obzirom na nespornu činjenicu između stranaka  da se tuženi izdvojio iz zajedničkog  toplinskog sustava s danom 1. prosinca 2015. što je razvidno iz rješenja tužitelja od 20. studenog 2015. Ur.broj: 322/15.

7. Obrazlažući pobijanu presudu sud po provedenom dokaznom postupku utvrđuje da su tuženici vlasnici stanova u zgradi u V., u ulici..., kao i podruma-suterena koji se sastoji od šupa, pumpne stanice, kotlovnice, društvene sale, prostorija za bicikle, prostorija za smeće i lifta, koje zajedničke prostorije su izdvojene iz zajedničkog toplinskog sustava danom 1. prosinca 2015. Iz priloženih računa u spisu sud utvrđuje da tužitelj od tuženika potražuje jedino naknadu za obračunatu snagu u utuženom razdoblju te citira čl. 45. st. 9. ZTTE kojim je propisano da krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, no u toj odredbi da se ne navodi koji bi to troškovi bili koje je krajnji kupac dužan plaćati nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava. Stav je suda da tužitelj nema pravo  tražiti od tuženika niti da mu plaća trošak toplinske snage jer je i taj trošak vezan izravno za opskrbu toplinskom energijom. Zahtjev tužitelja za plaćanjem  troška snage suprotan je osnovnim načelima obveznog prava i to načelu savjesnosti i poštenja i načelu jednake vrijednosti činidaba (čl. 4. i 7. Zakona o obveznim odnosima). Radi iznijetog sud zaključuje da tuženi nakon izdvajanja iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice više nije dužan plaćati tužitelju ispostavljene račune jer im on više ne isporučuje toplinsku energiju. Ističe da je istovjetno pravno stajalište zauzeto u odlukama Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-583/16-3 od 30. rujna 2016., Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1772/13 od 5. veljače 2016., Županijskog suda u Sisku br. Gž-433/20 od 25. kolovoza 2020., VSRH u presudi Rev- 670/11 od 10. studenog 2011., kao i u odluci Ustavnog suda RH br. U-III-2774/2003 od 9. veljače 2006.

 

8. Osporavajući prvostupanjsku presudu tužitelj ističe po sudu prvog stupnja primjenu pogrešnog materijalnog prava koju nalazi u tome da je tužbeni zahtjev odbijen primjenom Zakona o obveznim odnosima (NN /2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) a ne ZTTE-a kojeg je sud bio dužan primijeniti, ističe i obrazlaže razlike između postupka izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava i isključenja iz tog sustava. Ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP- a jer se radi o arbitrarnoj odluci bez relevantnih, ozbiljnijih i dostatnih razloga.

 

9. Prema čl. 26. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/2014, 129/2015) propisano je da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom Zakonom o tržištu toplinske energije, što je prema priloženoj dokumentaciji u spisu tuženi i učinio o čemu je i donijeto rješenje tužitelja, dok je čl. 45. st. 9. ZTTE propisano da krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, a Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/2014, 27/2015, 124/2015) u čl. 2. st. 2. toč. 3. određuje da se ukupni troškovi toplinske energije - sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije, dok čl. 3. st. 2. toč 27. ZTTE daje definiciju priključne snage kao najveće dopuštene snage koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću. Kako iz u spisu priloženih računa proizlazi da tužitelj od tuženika i potražuje isključivo platež troškova priključne snage a ne i troškove za isporučenu toplinsku energiju, to je tvrdnja prvostupanjskog suda da ZTTE ne navodi koje bi to troškove krajnji kupac bio dužan plaćati nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava pogrešna i ne razumljiva jer prethodno citirani propisi točno određuju što je krajnji kupac dužan i nadalje plaćati u slučaju izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava. Uz prethodno navedeno nije sporno iz u spisu priložene dokumentacije da nije došlo do isključenja cijele zgrade iz toplinskog sustava sukladno čl. 45. st. 2. ZTEE, zbog čega je tuženi dužan i obvezan i nakon izdvajanja prostorija u svom suvlasništvu podmirivati sve ostale troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu time i troškove snage koje utuženim ispostavljenim računima tužitelj ovom tužbom jedino traži.

 

10. Suprotno odlukama prvostupanjskih i županijskih sudova na koje se sud prvog stupnja u potvrdu stava o neosnovanosti tužbenog zahtjeva poziva napominje se da je ovaj Županijski sud u odluci Gž-1392/2022. od 30. studenog 2022., VSRH u npr. odluci Rev-285/2021- 3 od 23. kolovoza 2022., Rev-769/2021-2 od 4. travnja 2023. kojom je potvrđena odluka ovog Županijskog suda br. Gž-1906/19 zauzeo suprotno stajalište – istovjetno kakvo je zauzeto i u ovoj odluci.

 

Uz prethodno navedeno i Sud EU u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17 navodi : „Čl. 27. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, u vezi s člankom 5. stavcima 1. i 5. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svojem stanu“.

 

11. Obzirom na prethodno navedeno valjalo je usvojiti žalbu tužitelja, preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP-a.

 

12. Kako je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjeva tužitelja usvojen, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te tuženika obvezati na plaćanje troškova tužitelju u iznosu od 1.762,50 kn/233,92 EUR, koji se odnosi na trošak sastava podneska od 6. srpnja 2021. i zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 3. studenog 2021. i to za svaku radnju u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), a za zastupanje tužitelja na ročištu za objavu presude sukladno Tbr. 9. t. 3.Tarife iznos od 250,00 kn što sa pripadajućim PDV-om ukupno iznosi 1.562,50 kn, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 200,00 kn.

U Varaždinu 3. srpnja 2023.

 

Sutkinja

Dubravka Bosilj v.r.