Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., O.: …, iz S.,
zastupan po punomoćniku N. B., odvjetniku u S., protiv
tuženika S. u S., PF, O.: …, iz S., zastupan po punomoćnicama M. B. P. i E. K.-
B., odvjetnicama u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 20. travnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika
tuženika, a po objavi presude dana 3. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Utvrđuje se da odluka o otkazu ugovora o radu, izvanredni otkaz, sklopljenog na
neodređeno vrijeme 31. ožujka 2016., broj 511/2016, za obavljanje poslova radnog
mjesta II. vrste - viši laborant, koju je donio tuženik pf u S.,
O.: …, 13. srpnja 2022., K.: 112-02/22-
02/0001, U.:2181-197-05-07-22-0001, nije dopuštena i da radni odnos
tužitelja I. Š. iz S., O.: …, kod tuženika nije
prestao.
Nalaže se tuženiku PF u S., O.:…, da tužitelja I. Š. iz S., O.:
…, vrati na posao, na poslove radnog mjesta sukladno ugovoru o radu na
neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2016., broj 511/2016, ili na druge odgovarajuće
poslove, u roku od osam dana. "
r i j e š i o j e
I.Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi:
"Nalaže se tuženiku PF u S, O.:
…, da do pravomoćnog okončanja ovog sudskog spora vrati tužitelja
I. Š., iz S., O.: …, na posao na radno mjesto II. vrste – viši laborant.
Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog sudskog postupka ili do
drugačije odluke suda".
II.Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kuna, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 12. rujna 2022. tužitelj navodi da je je bio
u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od
31. ožujka 2016. Tužitelj da je 14.srpnja 2022. zaprimio odluku tuženika o
izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog počinjenih osobito teških povreda radne
discipline K.: 112-02/22-02/0001, U.:2181-197-05-07-22-0001 od 13. srpnja
2022, te je protiv navedene odluke tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za
zaštitu prava dana 29. srpnja 2022., preporučenom pošiljkom s povratnicom, koji da
je tužitelj zaprimio 16. kolovoza 2022. i na koji nije odgovorio u roku od 15 dana,
odnosno do dana 31. kolovoza 2022. Pobijanom odlukom o otkazu tuženik da je
izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelja s obrazloženjem u bitnom da je dana 01.
srpnja 2022. na F. priređen oproštajni domjenak u čast izv. prof. dr. sc. I.
K. povodom njegovog odlaska u mirovinu i na kojem domjenku da je nazočio
veći broj zaposlenika F., a za vrijeme domjenka da je tužitelj, budući da je bio
pod utjecajem alkohola fizički napao, a potom i prijetio djelatniku D. B.,
te vrijeđao dekana. Nadalje, u pobijanoj odluci tuženik navodi da se tužitelj nije smio
dovesti u alkoholizirano stanje i da se morao suzdržati od konzumacije alkohola tim
više što je isti znao za negativne posljedice koje nastaju na njegovoj strani uslijed
konzumacije alkohola. Radi navedenog, da je poslodavac izgubio povjerenje u
tužitelja kao radnika, a posebno uzevši u obzir da je poslodavac dužan osigurati svim
zaposlenicima sigurne uvjete i zaštitu od nezakonitog i agresivnog postupanja drugih,
kao i da je tužitelju povjerena izuzetno vrijedna imovina poslodavca, a što je sve
rezultiralo davanjem izvanrednog otkaza tužitelju. Prije svega, tužitelj da osporava da
je tuženik proveo zakonom propisanu proceduru i proveo postupak savjetovanja sa
sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća. U cijelosti da se osporavaju
činjenični navodi iz pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja. S tim u vezi
posebno se osporava da je tužitelj, s obzirom na njegovu dijagnozu i uzimanje
terapije, bio svjestan posljedica koje za njega ima konzumacija alkohola. Upravo
suprotno, tužitelj da nije bio svjestan, niti je znao da će konzumacija alkohola kod
njega dovesti do ponašanja u kojem bi on fizički nasrnuo na djelatnika B.,
odnosno prijetio i vrijeđao, ukoliko se isto uopće i dogodilo, budući da se tužitelj ne
sjeća predmetnog događaja, kao što je i izjavio u svojoj obrani. U tom pogledu se
navodi da tužitelj ima dijagnosticiran shizoafektivni poremećaj te da uzima propisanu
terapiju. Tužitelj da nije znao da će konzumacija alkohola kod njega dovesti do
ovakve reakcije, koje se kako je rečeno on ne sjeća, budući da je ovo, ukoliko je
točno, prvi puta da se je kod njega dogodilo. Tim više tužitelj da nije liječnik, niti
osoba medicinske struke, pa da bi mu navedeno trebalo biti poznato. Ukoliko je
točno to što se dogodilo, tužitelju da je zaista žao, te da je isti i iskazao kajanje, te u
tom smislu svima i ispričao, a posebno i kolegi B.. No, navedena odluka da
je nepravedna i nezakonita, u prvom redu iz razloga što je do cjelokupnog „ekscesa“
došlo prvenstveno zbog krivnje poslodavca i njegovog ne poštivanja zakonskih, a i
internih propisa koje da je on sam donio. Naime, radi se tome da je poslodavac taj
koji je organizirao domjenak i na kojem je poslodavac taj koji je omogućio i dopustio
točenje alkohola. Pritom da se navodi da je Pravilnikom o radu tuženika, članom 101.
propisano, između ostalog, da je konzumiranje alkohola za vrijeme radnog vremena
predstavlja tešku povredu radne obveze. Nepotrebno da je napominjati da je i
člankom 58. stavkom 2. točkom 3. Zakona o zaštiti na radu propisana obveza
poslodavca sprečavati konzumaciju alkoholnih pića i provoditi zabranu njihovog
unošenja u radne prostorije i prostore, a da se ne spominje da je nepoštivanje
navedene odredbe i prekršaj za koji je propisana novčana kazna. Dakle, unatoč tome
što je kod poslodavca, zabranjeno konzumiranje alkohola za vrijeme radnog
vremena, kako njegovim internim pravilnikom koji je sam donio, tako i zakonskim
propisom, poslodavac je ipak omogućio, dozvolio i poticao svoje djelatnike na
konzumaciju alkohola. Da je poslodavac ispoštovao svoju zakonom propisanu
obvezu zabrane konzumacije alkoholnih pića na radnom mjestu i za vrijeme radnog
vremena, odnosno da je poštovao akte koje je sam donio, do cijelog ovog slučaja da
ne bi ni došlo. Stoga, isti događaj da je uzročno posljedično povezan s ne
poštivanjem obveze poslodavca i na njemu da je krivnja za navedeni slučaj, odnosno
u najmanju ruku isti snosi veći dio krivce, a ispašta samo tužitelj. Da se postavlja
logično pitanje tko ne bi pristupio konzumaciji alkohola u situaciji kada svi drugi oko
tebe nazdravljaju i potiču te na konzumaciju?! Tužitelj da je samo postupio kao i svi
ostali djelatnici, štoviše nekonzumacija u navedenoj situaciju u neku ruku
predstavljala bi i asocijalno ponašanje. U predmetnom slučaju da nije sporno da je
poslodavac organizirao i dopustio domjenak na kojem je nazočio i sam dekan, i koji
poslodavac je i dozvolio konzumaciju alkohola, a što uostalom proizlazi iz
obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu, iz čega proizlazi ne samo vjerojatnost
postojanje tražbine, već je njezino postojanje u stupnju izvjesnosti. Nadalje, s tim u
vezi je tuženik objavio natječaj upravo za radno mjesto za koji mu je nezakonito
otkazan ugovor o radu, tj. radno mjesto II. vrste- viši laborant na ZZN.
Predmetni natječaj da je objavljen na Internet stranicama tuženika 07. rujna 2022.
Samo davanje otkaza tužitelju zbog događaja koji je nastao uslijed konzumacije
alkohola, koju je dozvolio i omogućio poslodavac, samo po sebi da predstavlja
šikaniranje tužitelja, a pored toga popunjavanjem radnog mjesta na kojem je bio
zaposlen tužitelj, drugom osobom, tuženik bi značajno onemogućio ostvarivanje
tražbine tužitelja, tim više što je tuženik tijelo javne vlasti kod kojeg je broj zaposlenih
vezan koeficijentima i zabranom zapošljavanja, odnosno na koje se primjenjuje
Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama,
po kojoj Odluci da se osobe kod tuženika zapošljavanju po principu jedan za jedan.
Drugim riječima zapošljavanjem druge osobe na radnom mjesto tuženika, značajno
da će se onemogućiti ostvarenje tražbine tužitelja i njegovo vraćanje na rad. Nadalje
navodi da su u navedenom slučaju ispunjeni uvjeti za usvajanje privremene mjere
stoga predlaže da ovaj sud na temelju čl. 124. St.2. ZR-a u svezi s čl. 346 i čl. 347.
st.1.t.10. Ovršnog zakona naloži tuženiku vračanje na rad tužitelja odnosno donese
predloženu privremenu mjeru.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 3. listopada 2022. tuženik
prije svega prigovora blagovremenosti tužbe te predlaže istu, kao neblagovremenu,
odbaciti. Tužitelj da je, nesporno, odluku o otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2022.
primio dana 14. srpnja 2022., te da je protiv iste uložio zahtjev za zaštitu
povrijeđenog prava preporučenom pošiljkom od 29. srpnja 2022., po kojem zahtjevu
tuženik nije odlučivao. Pa kako je tužba podnijeta 13. rujna 2022., to da je
podnesena izvan roka koji je za podnošenje iste određen odredbom čl. 133. Zakona
o radu. Tuženik nadalje da osporava navode tužbe, predlaže podredno odbiti tužbeni
zahtjev tužitelja jednako kao i prijedlog za određivanje privremene mjere, uz obvezu
istog, na naknadu parničnog troška tuženiku, sve iz razloga kako slijedi: Točno da je
da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika sve temeljem Ugovora o radu
sklopljenog na neodređeno vrijeme 31. ožujak 2016., na poslovima radnog mjesta II.
vrste – viši laborant (za obavljanje poslova pripreme i pomoći pri izvođenju vježbi na
ZZN). Točno da je također da je tuženik svojom Odlukom pod oznakom
klasa: 112-02/22-02/0001, ur. br. 2181-197-05-07-22-0001 od 13. srpnja 2022.
izvanredno otkazao naprijed navedeni Ugovor o radu tužitelja, zbog počinjenih
osobito teških povreda radne discipline ocijenivši da zbog istih radni odnos tužitelja
kod tuženika više nije moguć. Protiv naprijed navedene odluke tužitelj da je uložio,
dana 29. srpnja 2022., zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava u kojem osim kratkog
navoda „ Ne slažem se s odlukom, smatram da je nezakonita i da je preteška
sankcija donesena protiv mene“, nije naveo ništa drugo, posebno ne ono što se sada
u tužbi navodi, kao odlučujuća činjenica, kod ocjene zakonitosti Odluke o otkazu.
Suprotno navodima tužbe, tuženik da je postupak otkazivanja Ugovora o radu
tužitelja proveo valjano i zakonito uz poštivanje svih obvezujućih odredbi Zakona o
radu, koje se na takav postupak odnose. Tužitelj da je povrede radnih obveza, što
nije sporno, počinio na dan 01. srpnja 2022. (petak) te da mu je poslodavac odmah
slijedećeg radnog dana odnosno 04. srpnja 2022. (ponedjeljak) uputio poziv za
iznošenje obrane, sve sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu, obavijestivši
radnika da može svoju obranu dati neposredno poslodavcu na dan 05. srpnja 2022.
ili pisanim putem u roku od tri dana od zaprimanja poziva. Tužitelj da je svoju obranu,
a kako to proizlazi i iz tužbe, dao neposredno tuženika na sastanku D.
kolegija održanog 05. srpnja 2022. o čemu da je sačinjen i pisani zapisnik kojeg da je
potpisao i tužitelj te štoviše 07. srpnja 2022. pisanim putem zatražio, u jednom
manjem dijelu, i ispravak tog zapisnika. Sukladno obvezi iz odredbe čl. 150. u svezi s
čl. 153. st. 3. i Zakona o radu, budući da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće
ali djeluje sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja,
tuženik da je istom, radi provedbe prethodnog postupka savjetovanja o namjeravanoj
odluci izvanrednog otkazivanja ugovora radu tužitelja, a pošto je tužitelj dao svoju
obranu te je zaprimljena i obavijest II. policijske postaje SDŽ
od 05. srpnja 2022., dostavio sve podatke i dokumentaciju važnu za donošenje te
odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj zaposlenika. Sindikalni povjerenik
navedenog S., dr. sc. N. R., da je u svom pisanom očitovanju od 12.
srpnja 2022. naveo da se, uzevši u obzir sve činjenice koje proizlaze iz dostavljene
mu dokumentacije uz poziv za očitovanje po namjeravanoj odluci poslodavca, ne
protivi namjeri poslodavca da izvanredno otkaže ugovor o radu zaposlenika I.
Š.. U narativnom dijelu tužbe (str. 4.) tužitelj da predlaže saslušanje
svjedoka, između ostalih, i I. K., označavajući istog kao sindikalnog
povjerenika. Kazati je međutim da je sin. povjerenik kod tuženika u vrijeme kada je
tužitelju otkazan ugovor o radu bio i dr. sc. N. R., a da je tu dužnost prije
njega obavljao I. K.. Postupanje tužitelja na dan 01. srpnja 2022. koje je
tuženik, po provedenom postupku, ocijenio težim povredama radne discipline te mu
zbog istih otkazao Ugovor o radu, detaljno da su navedeni i opisani u obrazloženju
tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu – izvanredni otkaz od 13. srpnja 2022. U
svojoj tužbi tužitelj sada navodi kako je upravo poslodavac kriv što je tužitelj počinio
povrede radnih obveza jer da mu je omogućio konzumaciju alkohola na radnom
mjestu za trajanja rada te da je na taj način upravo tuženik – kao poslodavac
„iznevjerio povjerenje koje mu je ukazao zaposlenik I. Š.“ jer da istom nije
osigurao sigurne uvjete rada, a kako da je to bio dužan prema Zakonu o zaštiti na
radu i prema svom Pravilniku o radu. Štoviše navodi tužitelj u svojoj tužbi, obzirom da
su ga svi drugi radnici poticali na ispijanje alkohola nazdravljajući mu, da bi
nekonzumiranje alkohola u navedenoj situaciji „ u neku ruku predstavljalo i asocijalno
ponašanje“. Tuženik da osporava naprijed navedene navode tužitelja kao neistinite i
netočne što će biti moguće utvrditi i saslušanjem svjedoka koje na te okolnosti
predlaže sam tužitelj. Kazati da je dodatno da se u konkretnom slučaju radilo o
domjenku priređenom u čast izv. prof. dr. sc. I. K. koji je odlazio u mirovinu.
Domjenka da je organiziran zadnjeg dana u tjednu – petak, pred kraj radnog
vremena u 13,00 sati o čemu da su zaposlenici tuženika ranije obaviješteni i pozvani
prisustvovati istom te su utoliko bili oslobođeni svojih radnih obveza poslije
zakazanog termina domjenka. Pored hrane, zaposlenicima da su bila ponuđena i
razna pića, uglavnom različiti sokovi i napici te je bilo zastupljeno i nešto alkoholnih
pića u manjoj količini. Hrana i piće koja su poslužena na domjenku da su dostavljena
od prof. K. koji da je snosio i sve troškove domjenka te je tuženik zapravo istom
samo omogućio da taj domjenak i ispraćaj budu održani u auri F., što nije
ništa novo i uobičajeno je i u drugim radnim sredinama. Ugodnu i dostojanstvenu
atmosferu domjenka poremetilo je isključivo i jedino ekscesno ponašanje tužitelja
kojeg da je dekan tuženika, ocijenivši u jednom trenutku da je moguće popio previše,
uputio da napusti domjenak i ode kući. Je li moguće tužitelj i prije dolaska na
domjenak već negdje konzumirao alkohol, tuženiku da nije poznato. Tuženik, naime
da nije znao ono što je tužitelj iznio u svojoj obrani odnosno „da ima problem s
alkoholom“, pa ako je tužitelj to znao te uz to još ujutro uzeo i tablete koje mora
uzimati „po uputi psihijatra“, a što da je također naveo u svojoj obrani, bio je dužan
suzdržati se od konzumiranja alkoholnih pića i ne dovesti se u stanje u kojem je
grubo i neprimjerenim rječnikom prijetio i vrijeđao dekana F., a svog radnog
kolegu D. B., uz prijetnje i vrijeđanje, fizički napao i nanio mu niz
povreda zbog čega da je isti morao zatražiti i liječničku pomoć. Suprotno navodima
tužbe da nije tuženik doveo tužitelja u stanje pripitosti niti je tuženik odgovoran, jer da
je navodno kršio odredbe Zakona o zaštiti na radu i odredbe svog Pravilnika o radu,
za povrede radnih dužnosti koje je počinio tužitelj. Kako je to naprijed navedeno,
manja količina alkoholnih pića da je bila poslužena ne na radu i tijekom rada kod
tuženika, nego na organiziranom ispraćaju – domjenku profesora I. K. kada
da je prekinut radni proces kod tuženika i radnici pozvani na domjenak. Tuženik drži
da na ovaj način nije počinio prekršaj odredbe čl. 58. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti na
radu, jer da se nije radilo o nikakvoj konzumaciji alkohola tijekom rada. Da su se na
strani poslodavca moguće i ostvarili elementi predmetnog prekršaja, što naravno
tuženik izričito osporava, to ni na jedan način ne bi isključilo odgovornost tužitelja za
učinjeno. Težina povreda koju je tužitelj počinio jest takva da je tuženik kao
poslodavac, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaju te vodeći računa o
interesima obaju ugovornih strana, bio dužan izvanredno otkazati ugovor o radu
istog. Kazati da je nadalje da tuženik do spornog događaja, kao poslodavac, nije
imao nikakvih valjanih saznanja o tome da tužitelj ima, a kako se to sada navodi u
tužbi, dijagnosticiran „shizofreni poremećaj“ ili kako da je to naveo kod saslušanja u
policiji „shizofreni poremeća-F-25 zbog čega da se liječio u psihijatrijskoj ustanovi
osamnaest mjeseci“. U svojo obrani da je naveo, a o čemu poslodavac također nije
imao saznanja, da ima „problema s alkoholom“ međutim je osporio, uz tvrdnju da je
to netočna konstatacija u zapisniku s D. kolegija, da bi u prošlosti tražio
liječničku pomoć u svezi s tim problemom. Također da je naveo, opet suprotno od
onoga što se sada navodi u tužbi, da ga nitko nije poticao na konzumiranje alkohola
već da je to činio po vlastitoj volji. Ni kod zasnivanja radnog odnosa ni za trajanja
radnog odnosa tužitelj da nikada nije obavijestio tuženika - poslodavca da ima
zdravstvenih problema odnosno da boluje od ozbiljne bolesti koja da bi ga na bilo koji
način onemogućavala ili bitno ometala u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja bi
ugrožavala život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu on dolazi u
dodir, a što da mu je bila obveza, ukoliko doista ima takvih problema, sve prema
odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o radu. Kako da je to naime navedeno i u obrazloženju
Odluke o otkazu, u izvršavanju poslova višeg laboranta, tužitelju da su bila povjerena
na uporabu izuzetno vrijedna sredstva rada tuženika (nautički simulatori), a u
izvršavanju tih poslova dnevno da je morao surađivati ne samo s radnim kolegama
nego i studentima koji se obučavaju na tim simulatorima. Da je poslodavac imao
saznaje o dijagnosticiranom shizofrenom poremećaju kod tužitelja svakako bi bio
zatražio od istog dostavu odgovarajuće liječničke dokumentacije te s tim u svezi, a
sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 24. st. 2. Zakona o radu, i uputio tužitelja na
utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta,
što je sve međutim izostalo jer da poslodavac takve obavijesti od tužitelja nije imao,
pa da tako i ne zna je li uopće točno ono što sada u tom pogledu tužitelj iznosi.
Tužitelj da je tužbom zatražio i donošenje privremene mjere sve pozivom na odredbu
čl. 124. st. 2 Zakona o radu i čl.346. te 347. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona. Tuženik
se protivi ovom prijedlogu tužitelja. U konkretnom slučaju naime, cijeneći težinu
povreda radne discipline koje je tužitelj počinio, s jedne strane te činjenicu da je
tuženik postupak otkazivanja njegovog ugovora o radu proveo sukladno Zakonu o
radu, na strani tužitelja da nisu ostvareni nikakvi zakonski razlozi koji bi opravdavali
donošenje predložene privremene mjere. Točno da je da je tuženik objavio natječaj
za popunu radnog mjesta na kojem je ranije radio tužitelj budući se radi o poslovima
koji su nužni u djelatnosti tuženika, a za objavu ovog natječaja i nije bilo nikakve
zakonske zapreke. U slučaju da tužitelj uspije u ovom sporu, nedvojbeno da je da bi
sukladno Ovršnom zakonu, ukoliko tuženik ne bi dobrovoljno postupio po
pravomoćnoj presudi, ishodio i svoje vraćanje na rad što niti može spriječiti niti na
bilo koji način otežati bilo kakva odluka nadležnog ministarstva ili nekog drugog tijela
o zabrani novog zapošljavanja u javnim službama, što da je sve svakako dobro
poznato i tužitelju. Slijedom iznesenog predlaže se kao uvodno odnosno odbaciti
tužbu kao neblagovremenu podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jednako kao i
prijedlog za donošenje privremene mjere, kao neosnovane, uz obvezu tužitelja na
naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U dokaznom postupku sud je pregledao Odluku o otkazu ugovora o radu
K.:112-02/22-02/0001, U. broj:2181-197-05-07-22-0001 od 13. srpnja 2022.,
Ugovor o radu na neodređeno od dana 31. ožujka 2016., primka povratnica, Zahtjev
za zaštitu povrijeđenog prava od dana 29. srpnja 2022, Zapisnik dekanskog kolegija
sa zaposlenikom I. Š. od 5. srpnja 2022., Ispravak zapisnika od 5.
srpnja 2022., e-mail korespondencija između S. P. te I. Š.,
Očitovanje po namjeravanoj odluci poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu
zaposleniku I. Š. od 8. srpnja 2022., e-mail korespondencija između
B. S. i S. P., specijalistički nalaz tužitelja, saslušanje tužitelja, zz
tuženika P. V., svjedoka D. B., B. L., A. Ž. i
M. P..
4.Tužbeni zahtjev nije osnovan. Među strankama nije sporno:
-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika sve temeljem Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 31. ožujak 2016., na poslovima radnog mjesta II.
vrste – viši laborant (za obavljanje poslova pripreme i pomoći pri izvođenju vježbi na Zavodu za nautiku),
- da je tuženik svojom Odlukom pod oznakom klasa: 112-02/22-02/0001, ur. br.
2181-197-05-07-22-0001 od 13. srpnja 2022. izvanredno otkazao naprijed navedeni
Ugovor o radu tužitelja, zbog počinjenih osobito teških povreda radne discipline.
5.Kao sporno ostalo je za raspraviti:
- prigovor vandobnosti tužbe,
- da li je tuženik proveo zakonom propisanu proceduru i proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom,
- da li je predmetna odluka nezakonita i diskriminatorna spram tužitelja jer da tužitelj
obzirom na svoju dijagnozu i uzimanje terapije nije bio svjestan posljedica koje za
njega ima konzumiranje alkohola,
- da li je cijeli slučaj povezan sa nepoštivanjem tuženika kao poslodavca propisane obveze zabrane konzumacije alkoholnih pića za vrijeme radnog vremena.
6.U svom iskazu na ročištu dana 23. ožujka 2023. tužitelj navodi da se zaposlio kod tuženika u četvrtom mjesecu 2016. na radno mjesto viši laborant. Predmet njegovih
radnih obveza da su bili briga i održavanje nautičkog simulatora kao i sudjelovanje u
izvođenju nautičkih vježbi s tim simulatorom. Isto tako sudjelovao je i kod
prezentacije ostalih projekata na fakultetu, radio direktno sa studentima kao i
vanjskim suradnicima oko realizacije nekih projekata. Isto tako vodio brigu o ostaloj
opremi, sigurnosne opreme, protupožarne i slično. Izvanredni otkaz da je dobio na
kućnu adresu 14. srpnja 2022., naime da nije siguran i da je moguće da mu je
uručeno na fakultetu, a i da je dobio poštom. Otkaz mu je dan zbog događanja koja
su se dogodila 1. srpnja 2022. na fakultetu gdje da je bio priređen oproštajni
domjenak u čast profesoru I. K. povodom njegovog odlaska u mirovinu. Na
tom domjenku da su bili pozvani svi zaposlenici fakulteta kao i on je te da je isti
započeo oko 13 sati kada je isti došao na taj domjenak. Na domjenku da je bio
poslužen catering, alkoholno i bezalkoholno piće, bio je čak i prigodni program i
zdravica, sjeća se da je popio najmanje dva žestoka pića i čašu vina a samih
događaja sa domjenka kao i onih što su nastupili nakon, malo da se sjeća, praktički
više iz navoda drugih nego što se on uopće sjeća samih događanja. Što se tiče
njegovog zdravstvenog stanja isti da uzima terapiju zbog shizoafektivnog poremećaja
depresivnog tipa koji da se promijenio u mješani tip. Terapiju da uzima svakodnevno.
Isti da je upoznat da postoji upozorenje da se alkohol izbjegava kod uzimanja tableta,
ali da je on smatrao da manja količina alkohola ne može štetno utjecati na njega niti
da bi mogla dovesti do promjene ponašanja kako su i dogodilo. O tome da li je i
ranije konzumirao alkohol napominje da je znao konzumirati alkohol, prvenstveno
zbog bolova u kralješnici, a alkohol da bi mu manjim količinama, npr. konzumiranje
jedne pive, znalo olakšati bolove, bolje od analgetika, a da li je imao ovakav
poremećaj ponašanja, isti da se ne sjeća te da nije ranije imao prekršajnih prijava
vezano za konzumiranje alkohola. Isti da je svojevoljno taj dan konzumirao alkohol
jer da je osjećao tremu, pa da se malo opusti, ali kako da je već naveo da mu je
događaj u potpunoj magli ali sjeća se da je kolega D. B. stvorio na
njegovom radnom mjestu zajedno sa njim, ali da ne zna kako je tu došao. Sjeća se
da su se tu nešto naguravali ali detalja da se ne može sjetiti međutim da smatra da
ono što je kolega B. izjavio da je u potpunosti vjerodostojno i da mu vjeruje
na riječ. Što se tiče njegovog razgovora sa dekanom sjeća se da je i dekan došao na
njegovo radno mjesto i rekao mu da ode kući, ali da se ne sjeća da ga je vrijeđao i na
bilo koji način omalovažavao. S tim da je isti nakon dolaska dekana, uzeo svoje stvari
i otišao. Što se tiče navoda da je nogom udarao u izuzetno vrijednu imovinu fakulteta
također da može reći da se ne sjeća toga. Isti da inače koristi biciklu i da ne vozi
automobil te da je i taj dan otišao put kuće biciklom. Sutradan da je primijetio da ima
ogrebotinu po tijelu i da mu je bicikl oštećen, te da je pretpostavio da je pao s bicikle,
ali da se samog pada ne sjeća. Točno da je da je dana 5. srpnja pozvan od
dekanskog kolegija na davanje obrane odnosno da da svoju izjavu vezano za
predmetni događaj čemu da se odazvao, a koja izjava da je priložena u spisu, koju
da je nakon što mu je ista dostavljena na potpis pročitao i potpisao i dao svoju
sugestiju. Jako mu je žao što se to dogodilo da može vratit vrijeme ne bi bio na
domjenku. Još jednom da se ispričava što je narušio integritet ustanovi to da mu nije
bila namjera. Inače da je prekršajno kažnjen po postupanju prema kolegi B.
novčanom kaznom i na određeno vrijeme zabranom prilaska, s tim da se kolegi
ispričao. O tome da li je ikada bio upozoravan zbog kršenja radnih obveza ranije,
koliko mu je poznato da nije nikada ni usmeno ni pismeno. O tome da li je prilikom
zapošljavanja upoznao poslodavca sa svojom dijagnozom koju je već tada imao, isti
da nije iz razloga što je bolest bila u remisiji s time da se redovito kontrolirao kod
svog specijalista i da je išao na sistematske preglede svako dvije godine koje da je
organizirao poslodavac, liječnički pregled, te po ocjeni liječnika spec. medicine rada,
njegova bolest i njegovo stanje da nije bilo od utjecaja na uredno obnašanje njegovih
radnih obveza. Ta bolest da mu je dijagnosticirana 2002. ,uslijed koje dijagnoze više
nije mogao ploviti. O tome da li je oprema koju je održavao kao djelatnik fakulteta,
posebno nautički simulator ima veliku vrijednost i koju, isti da ne može odgovoriti da
je to profesionalna tajna.
6.U svom iskazu na ročištu od dana 23. ožujka 2023. zz tuženika P. V. navodi
da je postao dekan 1. listopada 2018. a kad je tužitelj zasnovao radni odnos isti da je
bio prodekan, dok je dekan bio N. R., tako da nije upoznat sa njegovim
zapošljavanjem na fakultet. Što se tiče ponašanja tužitelja prije samog događaja od
1. srpnja 2022. može reći da nije bilo nikakvih primjedbi na njegov rad i ikakvih
problema vezano s njim i njegovim ponašanjem. Tog dana 1. srpnja 2022. profesor
I. K. da je priredio je oproštajni domjenak povodom odlaska u mirovinu i inače
da se radi o kolegi koji je dosta zadužio fakultet i da im je bio cilj da taj domjenak
bude veličanstven. Isti da je kao dekan dozvolio da se zbog tog domjenka radni
proces prekine taj dan, s tim da je organizaciju cateringa kao i kompletnog služenja
jela i pića preuzeo na sebe profesor K., a tuženik da na to nije imao utjecaj, s tim
da je primijetio da je bilo posluženo i alkoholno piće. Na taj domjenak on je pozvao
sve zaposlenike pa tako i tužitelja. Domjenak da je započeo u 13 sati, isti da je
održao zdravicu, nakon toga da je prikazan film o životnom putu kolege K. i da
se stvarno stvorilo lijepo okruženje. Nakon nekih pola sata da je uočio je kolegu
Š. kako u auri fakulteta nogom udara u tabure. Ocijenio je da prema
njegovom ponašanju da je pod utjecajem alkohola i primijetio je da ima čašu
prozirnog pića u ruci. Čim je to primijetio osobno da je otišao do njega i rekao mu da
bi bilo najbolje da ode sa fakulteta kući da će mu on platiti taxi obzirom da je bio u
pripitom stanju. Tijekom razgovora da su došle i druge kolege, B., Ž. i
P.. Tada da su mu rekli da će oni to riješiti s kolegom Š. a da se on
vrati. Nakon kratkog vremena kolega Ž. i P. su se također vratili na
domjenak, a kolega B. je otišao do njegove radne sobe i rekao da će on to
riješiti da su oni prijatelji. Nakon nekog vremena kolega B. se vratio vidno
uzrujan šepajući i rekao mu da ga je tužitelj grubo napao bacio na pod pokušao
zadaviti, uhvatio ga za testise, da se jedva iz toga izvukao. Nakon toga da je smatrao
da treba ponovno otići gore, da mora otići do tužitelja i da ga je našao u susjednoj
sobi, a ne u svojoj gdje se nalaze serveri. Tada da mu je ponovno rekao da je
najbolje da ode kući na što mu se on obratio pogrdnim riječima, grubo ga vrijeđajući i
kolegu B.. Za kolegu B. da je rekao da je on mrtav čovjek, da će ga
sačekati i ubiti, tako da je koristio grube konotacije, a da je vrijeđao dosta i njega.
Nakon razgovora on da je otišao s fakulteta, naime da ga je ispratio da bi nakon 10
do 15 minuta se ponovno vratio i u auri fakulteta vikao protiv kolege B. da je
mrtav čovjek, što je ponavljao i njemu. Nakon toga su ga kolega Ž. i P.
ponovno ispratili i da je tada otišao je s fakulteta. Nakon toga 5. srpnja 2022. da je
održan dekanski kolegij na koji da je pozvan i tužitelj radi davanja obrane i
obrazloženja svog ponašanja od 1. srpnja 2022. čemu da se odazvao , isti da su mu
uz njegove navode postavljali dodatna pitanja, pa da li je imao prije problema s
alkoholom, što da je on potvrdio, ali da zna da je na kraju korigirao dio zapisnika.
Nakon dekanskog kolegija, a obzirom da se taj događaj, dogodio pred svim
kolegama i uzvanicima na fakultetu, te da su kolege izrazile svoj strah od daljnje
suradnje s tužiteljem, a da je kolega B. otvorio bolovanje, da je donijeta
odluka da se tužitelju da izvanredni otkaz ugovora o radu. Napominje da prije nije bio
upoznat da tužitelj ima dijagnozu koju je naveo u svom iskazu. Što se tiče
sistematskih pregleda napominje da se liječnik koji radi sistematski bira putem
natječaj, koliko se sjeća bio je izabran dr. K. P., a preglede koje
zaposlenici rade biraju sami iz paketa koji je ponuđen, s tim da u tim pregledima i
eventualnim dijagnozama on kao dekan niti tuženik kao poslodavac nije upoznat, niti
ih liječnik nakon provođenja pregleda upozna. Profesor I. K. da je financirao
predmetni domjenak. Isti da nije pokušao spriječiti konzumiranje alkohola na tom
domjenku. O tome da li je djelatnicima koji su sudjelovali na domjenku umanjena
plaća za taj vremenski period obzirom da je zz tuženika izjavio da je prekinuo radni
proces, istima da nije umanjena plaća. O tome da li je netko od drugih djelatnika te
prigode konzumirao alkohol bio sankcioniran, navodi da nije jer nitko drugi nije
napravio eksces.
7. Saslušan kao svjedok na ročištu dana 20. travnja 2023. svjedok D. B.
navodi da je zaposlenik tuženika gdje radi već 7 godina kao inf. referent u inf. – rač.
C.. Taj dan 1. srpnja 2022. da je došao na posao kao i svaki dan i da su svi bili
obaviješteni da prof. K. odlazi u mirovinu, te da je bio zadužen da pripremi jedan
video vezano za rad i djelovanje prof. K. kod tuženika, kao i glazbu koja će se
taj dan slušati. Dobili su vijest da će se domjenak održati oko 12 sati i da će se tada
obustaviti radni proces da su svi pozvani. Isti da je pripremio video kao i glazbu i oko
12, 30 sati ljudi da su počeli stizati kada je počela dostava hrane i piće koju je prof.
Komar organizirao preko studentskog centra u sklopu kojeg da je bila i posluga. Za
vrijeme trajanje domjenka da je primijetio tužitelja kako se neobično ponaša, kako
tetura i da nije bio sav svoj kao inače. Naime, on da se se prije toga dana družio s
tužiteljem kao radnim kolegom i da su bili u dobrim odnosima te da su znali otići i na
kavu, ali izvan posla da se nisu družili. Oni da su čak radili sličan posao isto vezano
za računala samo u nautičkom dijelu, vezano za nautički simulator. Kada je zamijetio
čudno ponašanje tužitelja na domjenku da je bilo oko 30- 50 ljudi, on da je držao
čašu u ruci i teturao. U jednom trenutku da je izašao vani ispred ulaza na fakultet i
on da je čuo kako viče kolegama koje su se također nalazile ispred fakulteta u smislu
da će nekog od njih nalupati. Negdje oko 14,00 sati kada je na domjenku bilo 30-40
ljudi ponovno da ga je uočio kada je ušao u salu i počeo gurati tabure nogom koji se
nalazio unutra. To da je primijetio i dekan i svi oslati. Dekan da je skočio i rekao mu
da se tako ne ponaša. Nakon toga da je došao do njega, kolege P., L. i
Ž. i rekao im da li može netko od njih tužitelja odvesti kući. Od svih navedenih
kolega da se on ponudio da ga odvede kući i kad mu je prišao tužitelj da je rekao da
ide s njim do njegove sobe na šesti kat da uzme stvari. Putem do gore da nisu
razgovarali, a kako se u njegovoj sobi nalazi još jedna prostorija gdje odlaže svoje
stvari, da je ušao je u tu prostoriju dok da je on bio okrenut prema prozoru. U jednom
momentu bez ikakvog upozorenja ili prethodnog razgovora tužitelj da ga je napao s
leđa, sapleo mu noge i da je pao prema naprijed, tada da mu je zavrnuo jednu nogu i
hrvao se sa njim, čak da mu je i glavu pomjerao s jedne i druge strane, sve da je to
radio govoreći mu jako uvredljive riječi. U jednom momentu da mu je napravio zahvat
gušenja oko vrata i kako se njemu u jednom momentu sve zacrnilo i postalo loše, da
je skupio svu snagu i odgurnuo se od njega i oslobodio se od njegovog pritiska,
digao se i otišao bez riječi iz te prostorije. Nakon toga da se vratio na domjenak gdje
da je još bilo ljudi obratio se dekanu i rekao što se dogodilo. Dekan da je odmah
skočio i pješke praktički otišao do tužitelja na šesti kat, s tim da je on nakon kratkog
vremena nakon što je razmislio shvatio da je moguće da napadne i dekana kao što je
napao i njega pa da se i ponovno uputio na šesti kat. Kad je došao gore da je vidio
da ga je dekan smirio i da ga je vodio prema vani, a u jednom trenutku kad ga je
tužitelj zamijetio ponovno da mu je počeo prijetiti i govoriti razne prostote. Tada da
mu je dekan pokazao da se makne, što da je napravio, a dekan da je tužitelja
otpratio sve do izlaza. Kad se on pojavio na izlazu dok još tužitelj nije otišao ponovno
da ga je počeo vrijeđati i njega i dekana, što su svi čuli. Nakon toga da je otišao s
fakulteta na drugu policijsku postaju gdje da je prijavio cijeli slučaj, a potom i na hitni
kirurški prijem gdje da su mu dijagnosticirana natučenja, oznake od gušenja,
iščašenja, te da je izgubio i glas, te da je bio jedno vrijeme na bolovanje, tri četiri
mjeseca, prvi mjesec dana na terapiji tabletama i još dva mjeseca, ukupno oko tri ipo
mjeseca što to da mu je priznato kao ozljede na radu. Što se tiče tužitelja može reći
da mu je sutra ujutro došao sms u kojem da mu se ispričava na koji da nije
odgovorio. Isto tako da je na domjenku bilo posluženo alkoholno piće, da je bilo
posluženo vino. Navodi da je vidio boju tekućine ali da nije siguran što je tužitelj
konzumirao. Isto tako da mu nije poznato da bi tužitelj ranije imao ovakvih ispada i
problema s alkoholom, niti da mu je tužitelj ikada rekao da ima takvih problema ili
psihičko oboljenje ili bilo kakvih konflikta. S tužiteljem do tada da je bio u dobrim
odnosima i usko da su surađivali. O tome da li zna zbog čega ga je tužitelja napao,
navodi da isti da nije bio u normalnom stanju uma ali da ne zna zbog čega, možda
zbog alkohola, ili kombinacije.
8. U svom iskazu na ročištu dana 20. travnja 2023. svjedok B. L. navodi da
radi na P.F. već 10 godina, kao docent nekih 2 godine. Što se tiče
događaja od 1. srpnja 2022. kada je bio organiziran domjenak zbog odlaska prof.
I. K. u mirovinu, a vezano za ponašanje tužitelja, ono što da je vidio bilo je
slijedeće. Naime, on je na taj domjenak došao sa zakašnjenjem pri kraju same
prezentacije vezano za rad i djelovanje prof. Komara kod tuženika te da je uočio
tužitelja koji je prilično agresivno došao u auru fakulteta gdje da se domjenak i
organizirao i počeo mahati rukama i nogama udarati o namještaj te vikao ali da nije
čuo što. Uočio je dvoje troje ljudi da ga smiruju i odveli su ga put knjižnice. Kasnije da
je čuo da je fizički napao kolegu B., ali ničemu drugome da nije nazočio
odnosno bio očevidac. Isti da je nakon što je ovo primijetio vezano za tužitelja nakon
što je isti odveden prema knjižnici, on je isto ubrzo napustio domjenak.
9. Saslušan kao svjedok na ročištu od dana 20. travnja 2023. svjedok A. Ž.
navodi da radi u skriptarnici kod tuženika već skoro 40 godina i onoga što se sjeća
vezano za događanja od 1. srpnja 2022. kada da je bio organiziran domjenak prof.
K. je to da je se u jednom momentu nalazio kraj portirnice kada da je čuo
dekana da pita ima li nekoga da odvede tužitelja kući i tada da je čuo da se javio
kolega B. da će ga on odvest kući. Kako da je tužitelj dolazio na posao s
biciklom koju da je držao na petom katu, oni da su se uputili liftom na peti kat, što da
se događalo između njih na petom katu, da mu nije poznato, dekan da je očito tražio
da tužitelja neko povede kući jer da je primijetio da tetura. On da osobno nije niti
zamjećivao tužitelja taj dan. Nakon nekog vremena uočio je da se tužitelj biciklom
ponovno vraća na ulaz fakulteta i vidio je da je ostavio biciklu ispred fakulteta, teturao
i govorio razne neprimjerene riječi i da se vidjelo da je bio pijan. Kao stariji kolega, isti
da ga je u tom trenutku smirio i prema istom da nije bio agresivan. Došao je tada i
dekan i ponudio mu da će zvati taxi, on da je odbio i rekao da će otići kući na biciklu
što da je napravio nakon nekog vremena sjeo i otišao. Isti da ga nikad nije vidio
tužitelja pod utjecajem alkohola ali da je čuo da uzima neke tablete. O tome da li je
na domjenku bio služen alkohol, siguran je da je bio služen, vino da je bilo sigurno a
koje drugo piće da je bilo nije mu poznato jer da nije konzumirao alkohol. O tome
kada se tužitelj vratio i kako je svjedok rekao što je vikao i kako se ponašao, isti da je
ušao i nogama udario u tabure, mahao rukama vikao razne prostote i obraćao se
svima.
10. Saslušan kao svjedok na ročištu od dana 20. travnja 2023. svjedok M. P. navodi da je dugogodišnji djelatnik tuženika, ranije da je radio kao
dostavljač a od 2016. kao portir. Što se tiče događaja od 1. srpnja 2022. kada da je
bio organiziran domjenak zbog odlaska u mirovinu prof. K., može reći da je to
bio domjenak kao i svi drugi , lijepo organiziran, a da on kako inače radi u portirnici,
se poslužio hranom i pićem i sjeo u portirnici i imao pregled na cijelu auru. Što se
tiče služenja alkohola na predmetnom domjenku, isti da je konzumirao malo vina, što
je drugo još bilo njemu da nije poznato. U jednom trenutku da je zamijetio tužitelja
kako se dosta agresivno ponaša i udara nogama tabure što da mu je bilo vrlo
neobično jer ga nikad ranije nije vidio agresivnog niti verbalno niti fizički. Tada da se
njih par zajedno s dekanom skupilo oko njega i da su zamijetili da je očito bio u
alkoholiziranom stanju te da je dekan predložio da ga netko odveze kući. Koliko mu
je poznato na to da je pristao kolega B. i da je vidio kako njih dvojica zajedno
odlaze u lift jer da je vjerojatno tužitelj išao po svoje osobne stvari. Nakon nekog
vremena, kolega B. da se vratio vidno uznemiren i rekao da ga je kolega
Š. fizički napao na što da je reagirao dekan i otišao da popriča s njim . Nakon
nekih deset minuta dekan da se vratio i na jedan način ga je pratio do izlaza, pritom
da je tužitelj vikao i govorio razne prostote, i to obraćajući se kako kolegi B.
tako i dekanu, da bi nakon nekog vremena otišao sa svojim biciklom. Nakon toga da
ga više nije vidio. O tome da li je bilo drugog alkoholnog pića, da je bilo hrane i pića,
vjerojatno da je bilo posluženo i drugo alkoholno piće a koje da mu nije poznato. Isti
da je vidio da tužitelj da nešto pije ali nije vidio što, a da je prema njegovom
ponašanju zaključio da je konzumirao alkohol, nikada da se tako nije ponašao, a i od
drugih da je čuo da je tužitelj konzumirao alkohol. O tome kakav je bio tužitelj kao
kolega prije predmetnog događaja, da je bio izuzetno dobar, kolegijalan da bi popio
kavu s njim na hodniku, da ništa nije ukazivalo da bi se tužitelj tako ponašao.
11. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i
svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i
25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev nije osnovan. Temeljem čl. 116.
Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17 i 98/19) poslodavac i radnik imaju
opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno
vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka
( izvanredni otkaza) ako zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa ili
neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju
ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se
izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj
se izvanredni otkaz temelji. Opravdani razlog za otkaz u slučaju takvog ponašanja
procjenjuje se prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Poslodavac je taj koji
odlučuje hoće li se u slučaju utvrđenog počinjenja osobito teške povrede radne
obveze odlučiti za izvanredni ili redoviti otkaz ugovora o radu.
12.Nije osnovan prigovor tuženika da je tužbe tužitelja podnesena izvan zakonskog
roka obzirom da iz proložene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je tužitelj
predmetnu odluku zaprimio dana 14. srpnja 2022., te da je tužitelj dana 29. srpnja
izjavio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio dana 16. kolovoza 2022., te na
isti nije u roku od 15 dana odgovorio i da je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana i to
dana 12. rujna 2022., ustao ovom tužbom sukladno čl. 133 ZR-a dakle u zakonskom
roku.
13. Što se tiče provođenja zakonom propisane procedure u svezi donošenja predmetnog izvanrednog otkaza tužitelju, ovaj sud smatra da je tuženik u cijelosti
ispoštovao zakonom predviđeni postupak te proveo savjetovanje sa sindikalnim
povjerenikom N. R. te dobio pisano očitovanje istog koji se ne protivi
odluci poslodavca, a koje je i priloženo u spisu (list spisa 32).
14. Tužitelj je nadalje prigovorio da je predmetna odluka nezakonita i diskriminatorna
spram njega jer da tužitelj obzirom na svoju dijagnozu i uzimanje terapije nije bio
svjestan posljedica koje za njega ima konzumiranje alkohola. Kao prvo valja istaknuti
da tužitelj prije zasnivanja radnog odnosa nije ni upoznao tuženika sa svojim
zdravstvenim stanjem i tada već postavljenom dijagnozom psihičkog oboljenja
konkretno "shizofreni poremećaj–F-25", samim time tuženik se nije ni mogao
postaviti diskriminatorski prema tužitelju niti je mogao znati posljedice konzumiranja
alkohola na tužitelja obzirom na uzimanje terapije. Međutim tužitelj je zasigurno znao
i morao znati kakav utjecaj na njega ima konzumiranje alkohola i uzimanje terapije
što je potvrdio i u svom iskazu. Iskazao je da je i ranije konzumirao alkohol iako je
kontinuirano pod terapijom te je znao kakav utjecaj na njega ima konzumiranje
alkohola i kakve posljedice može izazvati. Unatoč tome svojevoljno i svjesno je
ponovno konzumirao alkohol u većim količinama što je izazvalo veoma agresivno,
neprimjereno ponašanje kako verbalno, neprimjernim vrijeđanjem svojih kolega, tako
i ozbiljnim napadom na fizički integritet drugog djelatnika, što je moglo i kobno
završiti. Iz razloga što je tužitelj nesporno zatajio prilikom svog zapošljavanja da
boluje od navedenog psihičkog oboljenja, a obzirom da se tužitelj zaposlio u
obrazovnom sustavu na radnom mjestu viši laborant za obavljanje poslova pripreme i
pomoći pri izvođenju vježbi na Z. za nautiku, na kojem mu je povjerena uporaba
vrijednih sredstava za rad, kao i svakodnevna suradnja kako sa radnim kolegama
tako i sa studentima, nije provedeno ni utvrđivanje njegove zdravstvene sposobnosti
za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta, samim time doveo je svjesno u
potencijalnu opasnost cijelo radno okruženje. Stoga ovaj sud smatra da nije osnovan
prigovor tuženika da je predmetna odluka nezakonita i diskriminatorna spram
tužitelja.
15. I prigovor tužitelja da je cijeli slučaj povezan sa nepoštivanjem tuženika kao
poslodavca propisane obveze zabrane konzumacije alkoholnih pića za vrijeme
radnog vremena, također je neosnovan. Naime organiziranje domjenka u čast
radnom kolegi izv. prof. dr.sc. I. K. radi odlaska u mirovinu koji se samo
održao u prostorijama tuženika je vrlo česta tradicija u svim radnim kolektivima. U to
vrijeme voditelj poslovanja, u ovom slučaju dekan, organizirajući takvo druženje i
pozivajući djelatnike na prisustvovanju istom kako bi se na taj način iskazalo
poštovanje prema radu i djelu prof. K., prekida radni proces što je bilo i u
konkretnom slučaju, obzirom da se to obično organizira pred kraj radnog vremena.
Tim činom se ne pozivaju djelatnici na konzumiranje alkohola kako tužitelj to
pokušava predočiti već na iskazivanje poštovanja i oproštaj od dugogodišnjeg radnog
kolege, a koji kolega po običaju i počasti okupljene hranom i pićem, pa i alkoholnim.
Stoga ovaj sud smatra da tuženik nije počinio prekršaj iz čl. 58 st. 1. t.3. Zakona o
zaštiti na radu, jer svaki od djelatnika koji sudjeluje na takvom domjenku izvan
radnog procesa mora biti svjestan gdje se nalazi i kojim povodom, te da svojim
ponašanjem ne smije ugroziti svoj dignitet kao ni dignitet svojih kolega pa i svog
poslodavca, te dovesti sebe u stanje da ne može upravljati svojim postupcima.
Činjenica je da je jedino tužitelj poremetio dostojanstvenu atmosferu predmetnog
domjenka što nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka pa i stranaka i
to svjesno. Tužitelj je znao što je i potvrdio u svom iskazu da mu nije bila
preporučljiva konzumacija alkohola zajedno sa lijekovima koje konzumira, ali da je on
isti konzumirao i to više alkoholnih pića, iako ga na to nitko nije poticao. Slijedom
navedenog ovaj sud smatra da je za alkoholiziranje tužitelja izvan radnog procesa
isključivo odgovoran sam tužitelj koji je mogao i morao znati da ne smije konzumirati
alkohol, a koji je svjesno doveo sebe u stanje da ne može upravljati svojim
postupcima za vrijeme upriličenog domjenka u situaciji kada tuženik kao njegov
poslodavac nije ni znao da tužitelj obzirom na svoje zdravstveno stanje ne smije
uopće konzumirati alkohol, što bi u protivnom zasigurno spriječio. To je razvidno iz
iskaza saslušanih svjedoka iz kojih nedvojbeno proizlazi da su dekan i djelatnici koji
su primijetili da se tužitelj vrlo čudno ponaša pokušali spriječiti bilo kakvu eskalaciju u
njegovom ponašanju i pokušali ga udaljiti na vrijeme bez posljedica, ali u tome nisu
uspjeli
16. Stoga ovaj sud smatra da je tuženik kao poslodavac postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju proveo valjano i zakonito uz poštivanje svih obvezujućih
odredbi te posebno čl.116 ZR-a, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju
ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Upravo je tužitelj svojim
ponašanjem kritičnog dana kako verbalnim uvredama tako i iskazanim fizičkim
nasiljem prema radnom kolegi, te prešućivanjem svog zdravstvenog stanja doveo do
gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca prema njemu, uzevši u obzir da je
tuženik dužan osigurati svim zaposlenicima sigurne uvjete rada i zaštitu od
nezakonitog i agresivnog postupanja drugih kako prema djelatnicima, studentima
tako i prema imovini tuženika. Stoga je tuženik poslodavac po ocjeni ovog suda
pravilno odlučio jer se radi o slučaju utvrđenog počinjenja osobito teške povrede
radne obveze tužitelja za koju se osnovano odlučio za izvanredni otkaz ugovora o
radu. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u
izreci ove presude.
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku, a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika, pa je pun. tuženika priznat parnični trošak koji se sastoji
od jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 3.000,00 kn, + 25%
PDV, tako da ukupno obistinjeni trošak tuženiku iznosi 497,71 eura / 3.750,00 kuna.
U Splitu, 3. srpnja 2023.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom
sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od
dana primitka pismenog otpravka iste.