Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

              Poslovni broj: Kž-179/2023-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: -179/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika, Nikše Lučića i Zorana Čengije, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mie Putica kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene I. L. zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/97) odlučujući o žalbi privatnog tužitelja H. V. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem 11 S K-56/2023-44 od 11. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba privatnog tužitelja H. V. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj 11 S K-56/2023-55 od 11. travnja 2023 okrivljena I. L. je na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođena od optužbe da je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda-klevetu, opisano u članku 149. stavak 1. 2. KZ/11.

 

2. Na temelju odredbe članka 158. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) privatni tužitelj H. V. je s imovinsko-pravnim zahtjevom u visini od 15.000,00 eura (petnaesttisućaeura) upućen u parnicu.

 

3. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 privatni tužitelj dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 eura (peststotinaeura) / 3.767,25 kn (tritisućesedamstošezdesetsedamkunadvadesetpetlipa), kao i naknaditi nužne izdatke okrivljenice te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenice o čemu će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem

 

 

4. Protiv presude žalbu je podnio privatni tužitelj H. V. po opunomoćeniku V. C.,. Stavak  odvjetniku iz V. zbog bitne povrede odredaba . i kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. i 3. ZKP/08 te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženicu oglasi krivom za počinjenje kaznenog djela iz članka 149. KZ/11, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba privatnog tužitelja H. V. nije osnovana.

 

7. Privatni tužitelj presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. i 3. ZKP/08 navodeći da je presuda nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni.

 

7.1. Nije u pravu žalitelj kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. i 3. ZKP/08. Naime, u odnosu na dio žalbe koji se referira zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz navedenog proizlazi da privatni tužitelj u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, tj. zbog pogrešnog zaključka glede utvrđenih činjenica.


7.2. Ispitujući pobijanu presudu, po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povrede Kaznenog zakona na štetu privatnog tužitelja.
 

7.3. Nije, stoga, u tom dijelu osnovana žalba privatnog tužitelja.


8. Privatni tužitelj presudu pobija i zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da okrivljena niti jednim dokazom nije učinila osnovanim svoje stavove izrečene  u njenoj kaznenoj prijavi te stoga prvostupanjski sud nije mogao na osnovan način utvrditi da je obrana okrivljene istinita i da je okrivljena predmetne tvrdnje iznijela isključivo u namjeri da zaštiti sebe i članove svoje obitelji.

 

8.1. To prvenstveno imajući u vidu da 16. srpnja 2015. na kritičnom mjestu nije uopće evidentirano postupanje  policijskih službenika, mjere opreza na koje se okrivljena poziva tada uopće nisu bile na snazi a privatni tužitelj nije osuđen na činjeničnu okolnost da je pokušavao ući u stan okrivljene. U odnosu na točku 2. privatne tužbe  navodi da izvedeni dokazi govore u prilog privatnog tužitelja, a ne okrivljene kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. To prvenstveno proizlazi iz sadržaja iskaza svjedokinje K. Č. koja je opovrgla navode iz kaznene prijave okrivljene da je bila pacijentica privatnog tužitelja te da je privatni tužitelj nagovarao da provjerava kretanje okrivljene. Prvostupanjski sud je iskaz svjedokinje K. Č. cijenio kao pristran te mu kao takvom nije poklonio vjeru dok u isto  vrijeme iskaz kćeri okrivljen E. L. cijeni životnim i uvjerljivim iako je ista kao kćer okrivljene zainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka te iako materijalni dokazi opovrgavaju njen iskaz.

 

 

8.2. U odnosu na točku 3.  privatne tužbe privatni tužitelj u svojoj žalbi navodi da prvostupanjski sud bez ikakvih argumenata i dokaza, dakle arbitrarno prihvaća obranu okrivljenice da je mogla znati da privatni tužitelj na svome radnom mjestu ugrožava živote zaposlenika i pacijenata i to zato jer je bila kontrolor kvalitete u jedinici za kvalitetu predmetne bolnice. Ovo sud tvrdi iako raspolaže sa službenim dopisom bolnice da je privatni tužitelj bio jedino u verbalnim sukobu sa okrivljenicom i s nikim više, a nasuprot ovome ne raspolaže niti sa jednim službenim dokumentom ili svjedokom sa kojim je moguće i navodno mogla raspolagati okrivljena u okviru svoga posla.

 

8.3. Nije u pravu žalitelj niti kad u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kad je utvrdio da  je optužena za privatnog tužitelja iznijela određene činjenične tvrdnje za koje je uvjerena da su istinite, jer da su iste iznesene ne s namjerom da optužena naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, nego isključivo sa ciljem da zaštiti sebe i članove obitelji od neprimjerenog i nametljivog postupanja privatnog tužitelja, a nakon prekida njihove ljubavne i intimne veze.

 

8.4. Nakon analize obrane optužene I. L., te svjedočkog iskaza privatnog tužitelja H. V., svjedoka B. M., E. L. i K. Č. kao i sadržaja cjelokupne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku., a vezano za sadržaj kaznene prijave koju je optužena  podnijela protiv privatnog tužitelja H. V., drugostupanjsko vijeće je utvrdilo da nije dokazano postojanje subjektivne komponente odnosno namjere optužene da okleveće privatnog tužitelja, što predstavlja bitno zakonsko obilježje kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. KZ/11. Optužena, kad je iznosila svoje navode u kaznenoj prijavi protiv privatnog tužitelja, nije postupala u cilju da okleveće privatnog tužitelja budući je optuženica sporne navode iz činjeničnog opisa privatne tužbe u iznijela isključivo radi zaštite sebe i članove obitelji od neprimjerenog i nametljivog postupanja privatnog tužitelja, a nakon prekida njihove ljubavne i intimne veze jer iz načina izražavanja kao i ostalih okolnosti pod kojima je došlo do spornih predmetnih navoda proizlazi da se nije radilo o ponašanju koje je imalo za cilj isključivo naštetiti časti i ugledu privatnog tužitelja slijedom čega se u ponašanju optuženice ne nalazi element inkriminiranog joj kaznenog djela.

 

8.4. U konkretnom slučaju bitno je istaknuti da kleveta može biti počinjenja samo sa izravnom namjerom. Dakle, počinitelj mora biti svjestan da je činjenična tvrdnja koju iznosi ili pronosi lažna, da može naškoditi nečijoj časti ili ugledu te hoće ili je siguran u nastupanje zabranjene posljedice. Neizravnom namjerom kleveta ne može biti počinjena. Ako u odnosu na neistinitost počinitelj postupa s neizravnom namjerom ili iz nehaja, onda nema klevete. Po stavu drugostupanjskog suda u predmetnom dokaznom postupku nije utvrđeno da bi optuženica ostvarila subjektivno obilježje kaznenog djela klevete odnosno da ista nije postupala u izravnoj namjeri da podnošenjem predmetne kaznene prijave okleveće privatnog tužitelja i da mu na taj način naruši čast i ugled. Da je kojim slučajem optužena imala namjeru oklevetati privatnog tužitelja tada bi to zasigurno učinila putem društvenih mreža, a ne podnošenjem kaznene prijave koja je kao takva dostupna na uvid  isključivo manjem broju osoba.

 

 

9. Kraj takvog stanja stvari prvostupanjski sud je opravdano, na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08, optuženu I. L. oslobodio od optužbe za kazneno djelo iz članka 149. stavak 2. KZ/11, a koje razloge privatni tužitelj H. V. svojom žalbom nije doveo u pitanje, pa je stoga valjalo, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08, tu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

.

U Dubrovniku 3. srpnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Pero Miloglav v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu