1

Poslovni broj: 26 Gž Ovr Ob-3/2023-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž Ovr Ob-3/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja J. Š.-B., OIB: ..., iz M., kojeg zastupa punomoćnica D. J., odvjetnica u Z., protiv ovršenice I. L., OIB: ..., iz Z., , koju zastupa punomoćnica S. B. J., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje mlt. M. Š.-B., OIB: ... i mlt. A. Š.-B., OIB: ..., obje s boravištem u Z., koje zastupa posebna skrbnica B. V. Š., mag. iur., zaposlenica Centra za posebno skrbništvo u Z., te uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda T., Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. travnja 2023. poslovni broj Ovr Ob-120/2022-70, dana 3. srpnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. travnja 2023. poslovni broj Ovr Ob-120/2022-70.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja J. Š.-B. protiv ovršenice I. L. koji je podnesen sudu 9. studenog 2021.

 

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje sukladno žalbenim navodima.

 

3. Ovršenica i Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured T. su podnijeli odgovor na žalbu.

 

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

 

5. Polazeći od činjenice da je ovrhovoditelj 9. studenoga 2021. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenice radi predaje mlt. djece M. Š.-B. i A. Š.-B., na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2020. poslovni broj R1 Ob-1130/20-4 kojim je naloženo ovršenici osobno vratiti nezakonito zadržanu mlt. djecu u Bosnu i Hercegovinu u M., na adresu ..., te da je rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž Ovr Ob-4/22-2 od 16. kolovoza 2022. ukinuto rješenje o ovrsi istoga suda poslovni broj Ovr Ob-109/21-28 od 21. lipnja 2022. i da je predmet vraćen na ponovni postupak radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi ocjena svrsishodnosti vođenja ovršnog postupka s obzirom na mogućnost postojanja izmijenjenih okolnosti nastalih od pravomoćnosti odluke kojom je naložen povratak mlt. djece u Bosnu i Hercegovinu, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak i utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da je brak stranaka razveden presudom Općinskog suda u Mostaru poslovni broj P-194606 17 P od 5. lipnja 2018. kojom je odlučeno da će mlt. djeca živjeti s ovršenicom te su određeni susreti i druženja ovrhovoditelja s mlt. djecom, da je ovršenica protiv ovrhovoditelja podnijela kaznenu prijavu zbog počinjenja kaznenih djela na štetu mlt. djece, da je tijekom trajanja istrage ovrhovoditelju određeno nekoliko zaštitnih mjera zabrane pristupa mlt. djeci i da je obustavljena istraga protiv ovrhovoditelja radi sumnje na počinjenje kaznenih djela, da je ovršenica bez suglasnosti ovrhovoditelja dovela mlt. djecu u Republiku Hrvatsku i odbija se s djecom vratiti u Bosnu i Hercegovinu;

 

- da je presudom Općinskog suda u Mostaru poslovni broj P-205094 18 P od 17. prosinca 2019. djelomično izmijenjena presuda Općinskog suda u Mostaru P-194606 17 P od 5. lipnja 2018. o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata ovrhovoditelja s mlt. djecom M. i A. Š.-B., a koji će se početi ostvarivati nakon adekvatne pripreme mlt. djece od strane stručne osobe psihologa, koju je ovršenica dužna angažirati u mjestu trenutnog boravišta mlt. djece po osobnom izboru, uz obvezu trajanja tretmana po jedan sat svakog tjedna u trajanju od mjesec dana, a nakon čega će se početi primjenjivati Plan i dinamika adaptacijskog perioda u trajanju od šest tjedana i koji će se provoditi u mjestu sadašnjeg boravišta djece, da je određen način ostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditelja s mlt. djecom nakon proteka adaptacijskog perioda na način da će se ostvarivati telefonskim putem svakog ponedjeljka, srijede i petka od 18,00 do 19,00 sati te neposredno svaki drugi vikend od petka u 16,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, uz naizmjenično provođenje vjerskih i državnih praznika djece s oba roditelja, da će mlt. djeca s ocem provoditi zimske praznike u trajanju od 8 dana u prvoj polovini zimskih praznika i prvi i zadnji tjedan u srpnju i kolovozu, s time da za vikende kada će otac održavati osobne odnose s mlt. djecom, da djecu jednom preuzima otac kod majke u mjestu njihovog stanovanja uz preuzimanje putnih isprava i zdravstvenih knjižica, a drugi puta će ih majka dovoditi u M. i predati ocu uz predavanje putnih isprava i zdravstvenih knjižica i tako naizmjenično, time da je navedena presuda djelomično preinačena presudom Kantonalnog/Županijskog suda u Mostaru broj P-205094 20 Gž od 8. lipnja 2021. u dijelu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata oca s mlt. djecom M. i A. Š.-B. na način da će se osobni odnosi i neposredni kontakti početi ostvarivati nakon adekvatne pripreme mlt. djece od strane stručne osobe psihologa, kod nadležnog tijela skrbništva u mjestu trenutnog boravišta mlt. djece koji će trajati po jedan sat svakog tjedna u trajanju od mjesec dana, nakon čega će se početi primjenjivati Plan i dinamika adaptacijskog perioda u trajanju od šest tjedana koji je sačinjen od Centra za socijalni rad M. 17. rujna 2019. od strane nadležnog tijela skrbništva u mjestu trenutnog boravišta mlt. djece koji će tjedno dostavljati izvještaje o realizaciji tog plana Centru za socijalni rad M.;

 

- da između roditelja kontinuirano izostaje bilo kakav oblik komunikacije i suradnje vezane uz zajedničku skrb o mlt. djeci i da niti jedan od roditelja nije pokušao uspostaviti minimalnu komunikaciju s drugom stranom od kada se djeca nalaze u Republici Hrvatskoj (od 4. svibnja 2019.) u vezi ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi o mlt. djeci (odgoj, obrazovanje, zdravlje i razvoj djece);

 

- da adaptacijski period na način kako je određen presudom Kantonalnog/Županijskog suda u Mostaru broj P-205094 20 Gž od 8. lipnja 2021. još uvijek nije započet, da ovrhovoditelj nije ostvario fizički kontakt s mlt. djecom od kada se nalaze u Z., da je mlt. M. u psihološkom tretmanu kod dr. med. I. Š., specijaliste psihijatra-psihoanalitičara (od sredine 2021.), dok je mlt. A. trebala biti u psihološkom tretmanu kod dr. sc. J. H., a koji nije započet zbog nesuradnje ovrhovoditelja, te da je mlt. A. uključena u tretman kod dr. A. (od listopada 2022.);

 

- da je ovrhovoditelj ostvario dva kontakta s mlt. M. zajedno s dr. I. Š., i to audio-kontakt u studenom 2022., dok je u prosincu 2022. održan video-kontakt koji je bio otežan, dok daljnji kontakti nisu ostvareni na prijedlog dr. I. Š.;

 

- da iz iskaza ovršnice proizlazi da ovrhovoditelj doprinosi za uzdržavanje za svako dijete u iznosu od 99,54 EUR (750,00 kn) kako je određeno sudskom odlukom, da mlt. A. ima 9 godina (r. 11. lipnja 2013.) i pohađa 3. razred, dok mlt. M. ima 12 godina (r. 30. srpnja 2010.) i pohađa 6. razred, s time da je po dolasku u Z. mlt. M. krenula u 3. razred, a mlt. A. u predškolu u sklopu vrtića, da je ovršnica zaposlena (od 22. veljače 2021.) i prima plaću oko 1.459,95 EUR počevši od veljače 2023., a ranije je imala plaću oko 929,06 EUR, da je vlasnik stana na adresi ... (na koju adresu je određen povratak mlt. djece) otac ovršenice koji je preminuo u studenom 2022. i da ovršenica nije upisana zemljišno-knjižna vlasnica stana, dok ovršenica u svom iskazu navodi da će stan prema dogovoru u obitelji naslijediti njezin brat I. i isti prodati da bi se podmirili dugovi koji su nastali (i time) što je obitelj ovršenici financijski pomagala, te da se ne može utvrditi da postoji konkretan stambeni prostor na adresi ... u M., ili na bilo kojoj drugoj adresi, gdje djeca mogu biti vraćena;

 

- da je mlt. djeci omogućeno da izraze vlastito mišljenje putem stručne osobe primjenom Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta (Narodne novine br. 123/15.), i to po stručnoj suradnici - psihologinji T. J., mag. psych. vezano uz prilagodbu na život u Z. i mogućnost povratka u M. zbog proteka vremena od donošenja ovršne isprave i pokretanja predmetnog postupka, koje je opisano pod toč. 17. obrazloženja prvostupanjskog rješenja, te da stručna suradnica izražava mišljenje da su mlt. djeca urednog kognitivnog i emocionalnog razvoja te komunikacijskih vještina, sposobne izraziti svoje mišljenje, da razumiju i prate tijek razgovora te motivirano pristupaju testiranju i ustrajno ispunjavaju zadatke, da su urednog ophođenja i bez vidljivih odstupanja u ponašanju i doživljavanju, zaokupljene dobno očekivanim sadržajima i aktivnostima i prilagođene okolini u kojoj trenutno žive, da pozitivno atribuiraju jedna drugu, majku, baku s majčine strane i bliske prijateljice i iskazuju privrženost i pozitivan stav prema majci, a distanciranost i negativan stav prema ocu, da mlt. M. sadržaje koji su vezani uz oca iskazuje promjenom raspoloženja, ljutnjom i tugom, te da pokazuje tjelesne znakove anksioznosti i verbalnu zadršku i da kod nje postoje poteškoće s izražavanjem neugodnih emocija te intenzivnija tjeskoba koju proživljava u sebi, dok se odgovori mlt. A. vezani uz oca doimaju afektivno i sadržajno siromašnijim što je povezano s ranijom dobi u kojoj je odvojena od oca te većim rasponom vremena otkako je posljednji put s njim imala kontakt, da mlt. A. navodi neka ugodna sjećanja na M., dok ih mlt. M. ne iskazuje, obje djevojčice izražavaju izostanak motivacije za uspostavom kontakta s ocem i povratkom u M.;

 

- da se Centar za socijalnu skrb Z., Područni ured S. više puta očitovao o svrsishodnosti vođenja predmetnog postupka i to:

 

-          podneskom od 9. prosinca 2021. navodeći da su pitanja za koja sud traži stručno mišljenje već utvrđena u postupku u kojemu je donijeta ovršna isprava pod poslovnim brojem R1 Ob-1130/20 i da su mlt. djeca uz suglasnost oba roditelja uključena u psihoterapijski tretman kod dr. med. I. Š.,

 

-          podneskom od 16. ožujka 2022. predlažući da sud uzme u obzir psihijatrijsko mišljenje dr. I. Š. od 20. siječnja 2022. o trenutnom psihičkom stanju mlt. M. prilikom procjene utjecaja ovršnog postupka na istu,

 

-          podneskom od 4. srpnja 2022. predlažući da se o svrsishodnosti postupka očituje dr. med. I. Š. kod koje je mlt. M. u tretmanu i koja zbog kontinuiteta rada s djetetom može procijeniti psihološko stanje djeteta ili vještak dr. med. spec. psihijatar,

 

-          podneskom od 7. srpnja 2022. predlažući sudu da se rukovodi mišljenjima stručnjaka psihoterapeuta kod kojih su djeca uključena u tretman,

 

-          podneskom od 15. srpnja 2022., nakon razgovora stručnih djelatnica (psihologinje i socijalne radnice) s mlt. djecom, te uzimajući u obzir psihijatrijsko mišljenje dr. med. I. Š. od 13. srpnja 2022. i izvješće Osnovne škole S., u kojem navodi da su mlt. djeca dobro adaptirana na život u Z., da su istim zadovoljne i uredno funkcioniraju u školskom, vršnjačkom i obiteljskom okruženju te iznosi mišljenje da je trenutno u interesu djece njihov ostanak u Z., uz obvezni nastavak tretmana mlt. M. kod psihoterapeutkinje i obvezno uključivanje mlt. A. u odgovarajući psihoterapijski tretman, a sve sa svrhom kod mlt. M. nastavka, odnosno kod mlt. A. započinjanja procesa adaptacije na susrete s ocem,

 

-          podneskom od 1. prosinca 2022. navodeći da se o svrsishodnosti vođenja postupka nisu u mogućnosti očitovati bez provođenja kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja jer nemaju zaposlenog psihijatra,

 

-          podneskom od 10. ožujka 2023. (Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured T.) navodeći da u postupku koji je prethodio donošenju ovršne isprave je sud već odlučio u skladu s najboljim interesom djece, te se stoga nepoštivanje takve odluke od strane majke u ovom postupku smatra povredom načela zaštite najboljeg interesa djece, kao i da se od provođenja ovršne isprave ne može odstupiti proizvoljnom odlukom ovršenice, radi čega ovrhu smatra svrhovitim,

 

- da utvrđenja suda o najboljem interesu mlt. djece iznijeta u postupu donošenja ovršne isprave broj R1 Ob-1130/20 nisu isključivo mjerodavna u ovom postupku uzimajući u obzir protek vremena od vođenja tog postupka, trajanje ovog postupka i dinamiku obiteljskih odnosa koji su podložni promjenama,

 

-da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured T. odustao od ranije iznesenog mišljenja Centra za socijalnu skrb Z., Područnog ureda S. u kojem je zaključeno da su mlt. djeca dobro adaptirana na život u Z. i da je trenutno u interesu djece njihov ostanak u Z., uz obvezni nastavak/uključivanje psihoterapijskih tretmana mlt. djece, a da nisu navedeni razlozi radi kojih Područni ured T. sada odstupa od ranije izraženog mišljenja, dok iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su mlt. djeca zbog daljnjeg proteka vremena i dodatno adaptirana na život u Z., radi čega sud ne uzima u obzir kao relevantno očitovanje Područnog ureda T.,

 

-da posebna skrbnica mlt. djece u podnesku od 8. ožujka 2023. navodi da je vođenje ovršnog postupka svrsishodno jer se povratkom mlt. djece u primarnu sredinu ne ugrožavaju njihovi interesi, a da ovrhovoditelj nije roditelj kod kojeg su pronađeni elementi koji upućuju na ugrozu ili opasnost za djecu, niti bi povratak predstavljao za njih nepovoljnu ili tešku situaciju, niti na strani oca postoje uočene zapreke za ostvarivanje kontakta s mlt. djecom, dok mišljenje mlt. djece koje sadrži njihovu volju i želju nije ujedno i njihov najbolji interes jer je upitno koliko je mišljenje djece sukladno njihovoj volji i želji, a koliko pod utjecajem majke kao primarnog roditelja mlt. djece, navodeći da izostaje podrška majke da mlt. djeca ostvaruju osobne odnose s ocem, te da je životno nelogično da su se djeca u potpunosti asimilirala u sredinu u kojoj se nalaze, a koja zasigurno nije trajnog karaktera, te da navedeno mišljenje posebne skrbnice sud ne smatra u skladu s najboljim interesom mlt. djece jer se posebna skrbnica se osvrće na zaključke stručnjaka,

 

-da je na temelju razgovora s mlt. djecom od strane djelatnika Područnog ureda S. i psihologinje prvostupanjskog suda utvrđeno da su mlt. djeca u Z. od svibnja 2019., da je mlt. M. (r. 30. srpnja 2010.) u trenutku dolaska u Z. bila u dobi od 9 godina, a mlt. A. (r. 11. lipnja 2013.) u dobi od 6 godina, da su u Z. počele pohađati i to mlt. M. 3. razred OŠ S., a mlt. A. predškolu u sklopu vrtića, da je u trenutku odlučivanja mlt. M. u dobi od 12,5 godina i završava 6. razred OŠ S., dok je mlt. A. u dobi od 9,5 godina i završava 3. razred OŠ S., da imaju prijavljeno prebivalište u Z. te žive u iznajmljenom stanu na adresi ... s majkom i bakom po majci, da su obje emocionalno tople, komunikativne i otvorene, da obje sudjeluju u raznim školskim i izvanškolskim aktivnostima, ostvaruju dobre vršnjačke odnose, imaju prijatelje s kojima se druže u školi i izvan škole te se druže i viđaju i s drugim članovima obitelji, da se s ocem nisu vidjele od dolaska u Z., da mlt. M. odlazi na psihoterapijske tretmane kod dr. med. I. Š. od sredine 2021. zbog emocionalnih poremećaja, te je dr. med. Š. po proteku vremena s mlt. M. razvila odnos povjerenja, dok je mlt. A. u listopadu 2022. krenula na psihoterapijski tretman kod dr. A., s time da obrada nije učinjena, obje djevojčice ne izražavaju želju za trajnim povratkom u M. u smislu nastavka trajnog života u M., s time da mlt. M. prilikom spomena na život u M. postaje psihomotorno nemirna,

 

-da iz psihijatrijskog mišljenja dr. med. I. Š., a koje je zatraženo od strane Područnog ureda S., proizlazi da mlt. M. odlično funkcionira u svojem socijalnom okruženju, zadovoljna je, smirena, ne razmišlja o prošlosti, ima stabilan krug prijatelja i prijateljica, u školskom sustavu je odlično adaptirana i zadovoljna trenutnim školskim uspjehom, zavoljela je život u Z. koji joj pruža osjećaj mira, sigurnosti i psihičku stabilnost te bi se potencijalni odlazak u rodni M. trebao odvijati u okviru kratkotrajnog posjeta i boravka s drugim članovima obitelji, a ne kao trajno preseljenje djeteta koje bi trebalo ponovno promijeniti školu, napustiti prijatelje i sigurno socijalno okruženje,

 

-da iznesena mišljenja stručnjaka (psihologinje suda, psihologinje i socijalne radnice Područnog ureda S., dr. med. I. Š., specijalista psihijatrije-psihoanalitičar), nisu iznesena pod utjecajem majke ili njezinog manipulativnog ponašanja, time da je evidentno iz neposrednog kontakta mlt. djece i uređujuće sutkinje da djeca živopisno opisuju Z. kao svoju životnu sredinu, kao svoj dom, dok ni na koji način ne opisuju da im M. nedostaje, niti izražavaju želju za povratkom u smislu života u M. (mlt. M. samo govori da bi voljela u M. posjetiti svoju prijateljicu), pa je po ocjeni suda mišljenje mlt. djece odraz cjelokupne integriranosti na život u Z.,

 

slijedom čega prvostupanjski sud pozivom na čl. 5. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., u daljnjem tekstu: ObZ) koji propisuje načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta, na način da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, kao jedno od osnovnih načela Konvencije o pravima djeteta koja u čl. 3. st. 1. propisuje da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna tijela ili zakonodavna vlast, najbolji interes djeteta mora imati prednost, te na čl. 6. ObZ-a koji propisuje načelo prvenstvenoga prava roditelja da skrbe o djetetu što znači da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, ukazujući da u situaciji kada su ta dva prava u sukobu tj. kada izvršavanje prava roditelja da žive s djetetom i o istom skrbe predstavlja istovremeno i opasnost za dijete tj. ugrozu tjelesnog, duševnog integriteta djeteta, da prilikom donošenja odluka obiteljsko pravne zaštite prvenstvo treba dati pravu djeteta na život i zdravlje, sigurnost i odgoj, te da Konvencija o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece najbolji interes djeteta veže uz povratak djeteta u državu njegovog prebivališta/uobičajenog boravišta, ali da odbijanje povratka djeteta također može biti u skladu s najboljim interesom djeteta jer Konvencija predviđa iznimke od obveze vraćanja djeteta, prvostupanjski sud zaključuje da bi povratak u M. za mlt. djecu bio traumatičan zbog proteka vremena i promjene sredine kojoj se moraju ponovno prilagoditi, jer iako su živjele u M. više ne osjećaju povezanost sa sredinom u M. (spominju samo prijatelje i obitelj iz M. koja ih povremeno posjećuje), dok kao primarnu sredinu doživljavaju Z. koji smatraju svojim domom, u kojem su se u potpunosti integrirale, kako u društvenom i kulturnom, tako i u obiteljskom smislu te u kojoj sredini su okružene ljudima koje vole, što njihovom životu daje određenu stabilnost. Osim toga mlt. djeca su u Z. u psihološkom tretmanu u svrhu pripreme na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem kako je to i određeno odlukom suda u M. od 8. lipnja 2021. pa bi povratkom u M. morale ponovno započeti proces prilagodbe s novim stručnjacima, time da je mlt. M. s dr. med. I. Š. razvila određeni stupanj povjerenja na temelju kojeg je imala dva susreta s ocem putem audio i video veze, a dr. med. I. Š. kao stručna osoba u psihijatrijskom mišljenju od 20. siječnja 2022. preporučuje da mlt. M. zadrži jednog dječjeg psihoterapeuta u svrhu kontinuiranog psihoterapijskog liječenja i pripreme za susret s ocem, što preporučuje i za mlt. A.. Povratak u M. doveo bi do ozbiljnog poremećaja u vidu njihova daljnjeg psihofizičkog i emocionalnog razvoja, a nedvojbeno je utvrđeno da obje djevojčice prema psihološkim nalazima stručnjaka imaju emocionalne probleme povezane s traumatskim iskustvima obiteljske situacije iz prošlosti, te bi se iste ponovno morale prilagođavati svim novim okolnostima života u M. iz kojega su otišle prije četiri godine, dok bi s druge strane izgubile sve ono što imaju u Z. (školsko okruženje, prijatelje, aktivnosti kojima se bave, stručnjake kod kojih provode psihijatrijske tretmane). Osim toga odlukom suda u M. od 17. prosinca 2019. određeno je da će mlt. djeca s ocem početi ostvarivati osobne odnose tek nakon isteka adaptacijskog razdoblja, koje nedvojbeno još nije započeto, a evidentno je da je riječ o složenom procesu obzirom mlt. djeca još uvijek nisu spremna na susrete i druženja s ocem.

 

6. U žalbi ovrhovoditelj navodi da je prijedlog odbijen isključivo iz razloga navedenih pod toč. 42. obrazloženja, odnosno na temelju mišljenja mlt. djece koja ističu da su se priviknuli na život u Z. i da bi u Z. htjeli ostati, a koji zaključak je protivan nalazima vještaka u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Pobijanim rješenjem sud je postupio suprotno ovršnoj ispravi na temelju koje je pokrenuta ovrha i koja je potvrđena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, te je time legalizirano protupravno postupanje ovršenice koje traje već četiri godine. Nadalje, smatra da sud nije analizirao i ocijenio provedene dokaze, nego se koncentrirao isključivo na iskaze mlt. djece koji su vidno pod manipulativnim utjecajem majke i projiciraju njezine stavove prema njemu (ovrhovoditelju), a sve je to utvrđeno u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava R1 Ob-1130/2020. Osporava obrazloženje suda navedeno pod toč. 15. u kojem sud teret nedostatka komunikacije stranaka dijeli ravnomjerno na obje stranke, ne cijeneći sadržaj dokumentacije iz ranijih predmeta. Isto tako osporava obrazloženje pod toč. 24., 25. i 26. kojim sud ne prihvaća očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad i posebne skrbnice o svrsishodnosti ovrhe, ukazujući da niti jedan pokazatelj ne upućuje da bi za mlt. djecu povratak bio ugroza tjelesnog ili duševnog integriteta. Ukazuje da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-182/2023 uvažena žalba ovrhovoditelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje kojim je ukinuta mjera osiguranja zabrane odlazaka mlt. djece izvan područja Grada Z. na način da je odbijen prijedlog Centra za socijalnu skrb Z., Podružnice S., te je navedeno da nije u interesu djelce ublažavati mjeru osiguranja omogućavanjem djeci da odlaze izvan grada u kojem trenutno borave, bilo na školske izlete, bilo na more ili drugdje unutar granica Republike Hrvatske kojima se omogućava asimilacija na život u novoj sredini i time otežava njihov povratak u sredinu iz koje su oteta, odnosno da je u interesu djece koja su protupravnom radnjom jednog roditelja dovedena u tu situaciju onemogućavanje potpune i kvalitetne asimilacije u novoj sredini kroz zabranu napuštanja grada u kojem borave da se što prije vrate u sredinu iz koje su bespravno odvedena i na koju su bila asimilirana, čime se štiti interes djece na povratak u primarnu sredinu. Osporava primjenu materijalnog prava, ukazujući da je sud zanemario da se u konkretnom slučaju radi o međunarodnoj otmici djece i da se odluke suda moraju poštivati.

 

7. U odgovoru na žalbu Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured T. suglasan je sa žalbenim navodima ovrhovoditelja i predlaže preinačiti rješenje te donijeti rješenje o ovrsi.

 

8. U odgovoru na žalbu ovršenica se protivi žalbenim navodima i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

9. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda ovrhovoditelja ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjuje u ovom postupku temeljem čl. 346. ObZ, obzirom rješenje sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u protivnosti sa sadržajem provedenih dokaza, te rješenje nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njegova zakonitost. Nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

10. Na utvrđeno činjenično stanje, koje kao pravilnim prihvaća i ovaj sud jer je isto rezultat pravilne primjene čl. 8. ZPP-a u analizi i ocjeni svih provedenih dokaza, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog za ovrhu odbio kao neosnovan.

 

11. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je pobijano rješenje doneseno samo na temelju mišljenja mlt. djece koja su pod manipulativnim i negativnim utjecajem ovršenice. Isto tako nisu osnovane tvrdnje da iz razloga što je u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava utvrđen najbolji interes mlt. djece da je prvostupanjski sud dužan na temelju samo tog utvrđenja (i neovisno o eventualno drugim okolnostima) donijeti rješenje o ovrsi.

 

12. Prvostupanjski sud je jasno naveo da zaključak suda o najboljem interesu mlt. djece koji je izražen u postupku donošenja rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2020. poslovni broj R1 Ob-1130/20-4 ne može biti jedino i isključivo mjerodavan u ovom postupku, uzimajući u obzir da je radi proteka vremena od donošenja ovršne isprave do pokretanja ovog postupka i do donošenja odluke prvostupanjskog suda uslijed dinamike obiteljskih odnosa došlo do promjena koje su nedvojbeno utvrđene u ovom postupku i radi kojih je potrebna provjera svrhovitosti ovrhe, odnosno utvrđenje je li povratak mlt. djece prema izmijenjenim okolnostima u njihovom najboljem interesu.

 

12.1. Te promjene je akceptirao Centar za socijalnu skrb Z., Područni ured S., nakon razgovora stručnih djelatnica (psihologinje i socijalne radnice) s mlt. djecom, kada se izjasnio da je u interesu mlt. djece ostanak u Z. (podnesak od 15. srpnja 2022.), kao i dr. med. I. Š. koja je izrazila mišljenje da bi se odlazak u M. trebao odvijati u okviru kratkotrajnih posjeta a ne kao trajno preseljenje radi kojeg bi mlt. M. morala promijeniti školu, prijatelje i sigurno socijalno okruženje (nalaz od 13. srpnja 2022.).

 

13. Konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece potpisane u Haagu 1980. godine (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 4/94., u daljnjem tekstu: Haška konvencija o otmici djece) u čl. 13. glasi:

 

„Bez obzira na odredbe prethodnog člana, sudski ili upravni organ države kojoj se šalje zahtjev nije dužan narediti povratak djeteta ako osoba, institucija ili drugo tijelo koje se suprotstavlja njegovu povratku dokaže:

a) da osoba, institucija ili drugo tijelo koje se brine o ličnosti djeteta nije stvarno ostvarivala pravo na brigu u vrijeme odvođenja ili zadržavanja, ili da se bilo složilo ili naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje;

b) da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepovoljan položaj.

 

Sudsko ili upravno tijelo može, također, odbiti odrediti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo one godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje. (...)".

13.1. Iako Haška konvencija o otmici djece pretpostavlja da nezakonito odvođenje djeteta samo po sebi predstavlja štetu i da je potrebno uspostaviti stanje kakvo je bilo prije odvođenja djeteta, ona propisuje situacije kada odbijanje povratka također može biti u skladu s najboljim interesom djeteta. Tako čl. 13. st. 2. Haške konvencije o otmici djece propisuje da sud može odbiti odrediti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo one godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje, ali isto tako u situacijama kada se dokažu pretpostavke propisane u čl. 13. st. 1.a) i b) Haške konvencije o otmici djece.

 

14. Konvencija o pravima djeteta (New York, 20. studenoga 1989. - Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta - Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 12/93. i 20/97., u daljnjem tekstu: Konvencija o pravima djeteta) u čl. 12. glasi:

 

„1. Države stranke osigurat će djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta.

2. U tu svrhu, djetetu se izravno ili preko posrednika, odnosno odgovarajuće službe, mora osigurati da bude saslušano u svakom sudbenom i upravnom postupku koji se na njega odnosi, na način koji je usklađen s proceduralnim pravilima nacionalnog zakonodavstva."

 

15. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju omogućio mlt. djeci izražavanje vlastitog mišljenja preko stručnog suradnika suda, u skladu s Pravilnikom o načinu pribavljanja mišljenja djeteta (Narodne novine br. 123/15.), iz kojeg proizlazi da su mlt. djeca urednog kognitivnog i emocionalnog razvoja i da su sposobna izraziti vlastito mišljenje, te da obje izražavaju izostanak motivacije za uspostavom kontakta s ocem i za povratkom u M..

 

16. Ustavni sud Republike Hrvatske je u većem broju odluka, pa tako i u odluci od 13. travnja 2023. broj U-III/1975/2021, iznio sljedeće pravno stajalište:

 

„(…)17. ESLJP smatra da se usklađeno tumačenje Haške konvencije o otmici djece i Konvencije može postići ako se zadovolje sljedeća dva uvjeta: prvo, nacionalni sudovi moraju uzeti u obzir postoje li doista oni čimbenici koji predstavljaju izuzetke od pravila hitnog povratka djeteta na temelju članaka 12., 13. i 20. Haške konvencije o otmici djece, osobito ako ih je iznijela samo jedna od stranaka u postupku, te moraju dostatno obrazložiti svoju odluku; drugo, ti se čimbenici moraju ocijeniti u svjetlu zahtjeva iz članka 8. Konvencije (presuda X protiv Latvije, navedeno, § 106.).

 

Posljedično, članak 8. Konvencije nameće domaćim sudovima posebnu proceduralnu obavezu: kada ocjenjuju zahtjev za povrat djeteta, sudovi su dužni ne samo uzeti u obzir nego i određeno obrazložiti postoje li izuzeci od pravila hitnog povratka na temelju članaka 12., 13. i 20. Haške konvencije o otmici djece. Ti se izuzeci moraju restriktivno tumačiti (presuda Maumousseau i Washington protiv Francuske, navedeno, § 73.), ali odluka suda ne smije biti utemeljena na automatskim ili stereotipnim razlozima, nego na okolnostima konkretnog slučaja. Neuzimanje u obzir tvrdnji stranke o postojanju navedenih izuzetaka, kao i nedostatno obrazloženje odluke kojom se one odbijaju, protivno je zahtjevima članka 8. Konvencije i cilju i svrsi Haške konvencije o otmici djece (presuda X protiv Latvije, navedeno, § 107.). Dodatno, obveza poštovanja hitnih rokova iz članka 11. Haške konvencije o otmici djece ne može biti isprika za nepoštovanje obveze iz članka 8. Konvencije. Budući da preambula Haške konvencije o otmici djece predviđa povratak djeteta u "državu njegovog prebivališta / uobičajenog boravišta", nacionalni sudovi se moraju uvjeriti da su u državi iz koje je dijete odvedeno osigurana odgovarajuća jamstva i konkretne mjere zaštite u slučaju poznate opasnosti (presuda X protiv Latvije, navedeno, § 108.). (…)

 

17. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su mlt. M. i A. Š.-B. stekle takav stupanj zrelosti da je primjereno uzeti njihovo mišljenje u obzir, kao i da saslušanje djeteta predstavlja standard koji je uveden Konvencijom o pravima djeteta, a sadržan je i u odredbama Uredbe 2201/2003 i Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. koje navode da djetetu treba dati pravo na izražavanje mišljenja, a osobito u postupcima povrata.

 

17.1. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je izostanak želje mlt. djece za povratkom u M. odraz integriranosti na stabilno i sigurno životno okruženje u Zagrebu (u emocionalnom, društvenom i sociološkom smislu). Navedeno je u interesu mlt. djece i za njihov daljnji psihofizički i emocionalni razvoj, obzirom se nalaze u tretmanu psihoterapijskog liječenja radi traumatskog iskustva povezanog s obiteljskom situacijom, koji prema mišljenju stručnjaka treba biti kontinuiran kod iste osobe radi odnosa povjerenja, ali i radi stjecanja uvjeta za ostvarivanje osobnih odnosa s ovrhovoditeljem za koje (prema izjašnjenju svih sudionika postupka) nije započeto adaptacijsko razdoblje određeno stranom sudskom odlukom, a djeca nedvojbeno nisu spremna za susrete i druženja s ocem.

 

18. Kada se navedeno dovede u vezu i s činjenicom da ovršenica nije vlasnica nekretnine u Bosni i Hercegovini gdje bi mogla živjeti s mlt. djecom i da nisu dostavljeni podaci sukladno čl. 21. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Narodne novine br. 99/18.), to i prema ocjeni ovoga suda postoji opravdana bojazan da bi povratak u M. doveo mlt. djecu u nepovoljan položaj za daljnji psihofizički razvoj, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 13. st. 1.b i st. 2. Haške konvencije o otmici djece odbio ovršni zahtjev.

 

19. Stoga je ovaj sud odbio žalbu ovrhovoditelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a potvrdio prvostupanjsko rješenje.

 

U Varaždinu, 3. srpnja 2023.