1                         Poslovni broj: Kzd-3/2021-35

 

                                                                                                                                                              

Poslovni broj: Kzd-3/2021-35

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću za mladež sastavljenom od suca mr. sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća za mladež, te sudaca porotnika Katice Dumbović i Ivana Blažekovića članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L. zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KOz-DO-1/2021 od 30. ožujka 2021., nakon održanih nejavnih rasprava; 2. svibnja 2023. i 27. lipnja 2023., u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Sisku, Sanje Jagušt, optuženog M. L. uz branitelja D. C., odvjetnika u S. i opunomoćenice žrtve, L. V., odvjetnice u K., 30. lipnja 2023., objavio je i

 

p r e s u d i o j e

 

 

Optuženi M. L., OIB: …, sin S. i Ž. L., djevojački L., rođen …, u J., Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u G., državljanin Republike Hrvatske, bravar, sa završenom srednjom školom, zaposlen kao sjekač u šumi u Obrtu L. vl. T. L. u G. s osobnim primanjima od 800 eura, oženjen M., otac petero maloljetne djece, posjeduje osobno vozilo marke ...., suvlasnik kuće u G., u 1/2 sa suprugom, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

 

 

k r i v j e

 

I. što je:

 

dana 29. srpnja 2017., u noćnim satima, na točno neutvrđenom mjestu u šumi u blizini grada G., iskorištavajući njezinu alkoholiziranost, dijete I. L., rođenu …, izveo iz auta i primio za kukove te ju okrenuo tako da mu je bila okrenuta leđima, stavio joj ruku na leđa i nagnuo ju prema naprijed, podigao joj haljinu i gaćice povukao prema dolje, a kada se ista pokušala uspraviti i odmaknuti se od njega, nije joj to dozvolio već je stavio svoje ruke na njezine bokove te je držao tako da se nije mogla uspraviti, koristeći pri tome svoju fizičku snagu, a potom svojim ukrućenim spolovilom prodirao u njezin spolni organ iako mu je ona govorila da prestane i da ju boli, nakon čega je otišao do prtljažnika vozila i rekao joj da dođe do njega, a potom je posjeo na rub otvorenog prtljažnika, stavio svoju ruku na njezina prsa i gurnuo ju prema dolje, povukao joj gaćice prema dolje i potom svojim spolovilom prodirao u njezino, iako svjestan da I. L. s njim ne želi spolni odnos,

 

              dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a kazneno djelo je počinjeno uporabom sile,

 

              II. čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanjem - opisano u članku 153. stavku 1. u vezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/2011, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak; dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 153. stavku 1. KZ/11.

 

III. Na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11 optuženi M. L. se

 

o s u đ u j e

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (dvije) GODINE I 6 (šest) MJESECI

             

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka UsRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - odluka UsRH i 80/22; dalje: ZKP/08 optuženom M. L., OIB: …iz G., nalaže se plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/11 u paušalnom iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna[1] i troškove dolaska svjedoka na sud u iznosu od 253,37 eura / 1.909,02 kuna, koje troškove je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećenice koji će biti određeni posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude i podnošenju troškovnika opunomoćenice oštećenice.

 

 

                                                                      Obrazloženje

 

 

1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj Koz-1/2021 od 31. svibnja 2021. koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Kov-1/2021-7 od 20. svibnja 2021. optuženom je stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem – opisano i kažnjivo po članku 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 388. stavak 2. točka 4. ZKP/08 vijeće je prije početka rasprave rješenjem od 9. studenoga 2021. isključilo javnost sa cijele rasprave u interesu zaštite osobnog i obiteljskog života žrtve.

              2. Optuženi pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

              2.1. Opunomoćenica žrtve je izjavila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

 

              3. Tijekom dokaznog postupka na raspravi 2. svibnja 2023. neposredno su saslušani svjedoci P. L. i I. P.

 

3.1. Uz suglasnost stranaka vijeće je pročitalo iskaze prethodno saslušanih svjedoka S. L. od 14. siječnja 2021. (list 68-70) i 27. siječnja 2022. (148-149), svjedokinje Ž. L. od 14. siječnja 2021. (list 71-73) i 22. ožujka 2022 (163-164), svjedokinje M. L. od 14. siječnja 2021. (list 74-76) i 27. siječnja 2022. (149-150), svjedoka J. L. od 14. siječnja 2021. (list 77-78) i 22. ožujka 2022 (160-161), svjedokinje V. L. od 15. siječnja 2021. (list 162-163) i 22. ožujka 2022 (162-163) i svjedoka J. L. od 15. siječnja 2021. (list 86-88) i 22. ožujka 2022 (161-162). Na temelju članka 115. stavak 4. Zakona o sudovima za mladež i članka 292. stavak 4. ZKP/08 na raspravi je preslušana snimka ispitivanja svjedokinje-žrtve I. L. od 24. ožujka 2021. te je pročitan izvod iz KE i PE sa stranica 175 do 178 spisa.

 

4. Vijeće je na temelju članka 421. stavak 1. točke 2. ZKP/08 odbilo kao nevažan dokazni prijedlog obrane da se neposredno sasluša žrtva I. L., kako ne bi došlo do sekundarne viktimizacije žrtve, već je reproducirana snimka njena ispitivanja, a kojem je bio prisutan branitelj optuženika te se radi o konfrontiranom iskazu. Vijeće je smatralo da se ponovnim saslušanjem žrtve ne bi utvrdile nikakve nove odlučne činjenice.

 

5. Optuženi M. L. je na kraju dokaznog postupka dao svoju obranu u kojoj je u cijelosti ostao kod svoje obrane dane na prvom ispitivanju od 15. siječnja 2021. (list 70-72), te predložio da se reproducira snimka ispitivanja. Preslušan je CD sa snimkom prvog ispitivanja od 15. siječnja 2021.

5.1. Tijekom dokazne radnje prvog ispitivanja optuženi M. L. je porekao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Naveo je da je 29. srpnja 2017. bilo krštenje njegove kćeri P.. U restoranu B. su bili do pola dvanaest, a on je popio jednu čašu zdravice jer inače ne pije. Na kraju su ostali on, njegov otac, rođak J. i I.. Otišli su prije dvanaest sati te je prvo ostavio oca, zatim rođaka, a onda je kući odvezao I.. Izašao je s njom iz vozila jer ona nije dobro vladala sa sobom, primijetio je da je bila pod utjecajem alkohola, pokucao je na vrata, te je njezina majka V., koja je ujedno njegova ujna, otvorila vrata, on je rekao laku noć i otišao. Od kada je ostavio oca do kad se vratio prošlo je možda 10-15 minuta, vidio je da otac sjedi pred kućom i pije pivo te su pričali, a potom mu je žena otvorila vrata nakon čega je otišao spavati. Nije imao nikakvu svađu sa I., a u listopadu 2020. godine do njega je došao I. otac, čuo je galamu, da se psuje te mu je isti pred ženom i djecom govorio da će ga ubiti i zaklati. On je pitao što je bilo, nije mogao vjerovati kad mu je rekao, a onda su ga odveli dolje kod I. te su ga i dolje napadali i vrijeđali, a on je govorio da nije. Nikada nije bio u svađi sa I. i njezinom obitelji, njenog oca je volio i cijenio kao brata, ne zna zašto je to I. prijavila. Predmetne večeri je na sebi imao košulju lila boje, potkošulju i hlače, te je u toj istoj košulji pokucao i na vrata I. majke.

5.2. U dopuni svoje obrane na raspravi održanoj 27. lipnja 2023. optuženik je naveo da je taj dan na sebi imao lila košulju i crne hlače te se tako vratio i kući poslije večere. To košulju je nosio i kasnije, a ispod košulje je imao potkošulju na tregere. Ne znam zašto J. i V. L. navode da im je njegova žena M. rekla da je došao kući bez košulje. Poriče u cijelosti počinjenje predmetnog djela, te ne znam zašto ga I. lažno tereti, te večeri je bila u pripitom stanju. I. P. mu je sam predložio da mu budem vjenčani kum. Bio je šokiran kada je I. rekla da bi on nju navodno silovao. I. P. joj je rekao da pred njima ponovi što je bilo, a ona nije htjela već je otišla u sobu. Za to je saznao tek kada su mu došli u kuću. Poslije krštenja su se nastavili normalno družiti te su njeni zajedno s njom dolazili i po tri puta tjedno kod njega, a dolazili su i dva dana prije prijave. Nakon prijave ju je vidio samo jedan put iz daljine na sahrani njihova djeda. Poznato mu je samo da su se ona i svi njezini odselili u Austriju.

5.3. Tu lila košulju je nosio u više navrata te ju je dao nekome od bratića, a od događaja do prijave je prošlo više od tri godine. Njegovoj supruzi se također dogodilo silovanje, dok je bila djevojka te mu je to ispričala i stoga to nikada ne bih napravio nikome. Znao se je družiti i s kćerima od druge tetke pa joj je to malo smetalo, a zajedno su znali i izlaziti. Nakon krštenja I. je znala dolaziti s rođacima na piće, a bili su i zajedno u kafiću s drugim rođacima, sve dok nije upoznala I.

 

              6. Iz izvedenih dokaza nije sporno da je žrtva I. L. dana 29. lipnja 2017. bila na krštenju optuženikove kćerke P. te potom i na večeri kojom prigodom je žrtva I. L. tada u dobi od 15 godina i 4 mjeseca konzumirala alkohol. Također nije sporno da je žrtva nakon večere oko ponoći, kada je optuženik odvezao svog oca i bratića J., ona je ostala sama s njim u vozilu.

6.1. Kao sporne činjenice bilo je potrebno utvrditi je li optuženik predmetnog dana bez pristanka žrtve, koja je tada bila dijete u dobi od 15 godina i 4 mjeseca izvršio spolni odnošaj uz uporabu sile.

 

              7. Iz iskaza svjedoka - žrtve I. L. ispitane na dokaznom ročištu (list 99-103, s pripadajućom snimkom) proizlazi da je predmetnog dana bila na krštenju optuženikove najmlađe kćeri P. nakon čega su otišli u restoran gdje je bila večera. Kad su se krenuli razilaziti optuženik se ponudio da je odveze kući, a s njima u autu su bili i optuženikov otac i njihov drugi bratić J.. Optuženik je prvo kući odvezao oca, bratića je ostavio kod jednog križanja, nakon čega je promašio ulicu gdje se skreće prema njezinoj kući te su otišli u neku šumu, na neki šumski put. Navodi da se ona tog puta uopće ne sjeća, te ne zna gdje je to bilo. Ističe da je optuženik izašao iz auta, ne zna da li je nešto rekao, niti se sjeća da su uopće nešto pričali, samo zna da ju je optuženik uzeo za ruku i izveo van iz vozila, a potom ju je uhvatio za kukove, okrenuo ju i stavio joj ruku na leđa i sagnuo ju prema dolje, a onda joj je digao haljinu i spustio joj gaćice te svojim spolovilom prodirao u njezino. Navodi da se ona pokušala dignuti pri čemu je govorila da ju boli i da ju pusti, no on je nastavio još. Iako mu je govorila da je boli, da se odmakne, te se pokušala podignuti i ispraviti da se on odmakne, isti to nije učinio odmah, nego tek možda nakon minutu-dvije, pri čemu su njegove ruke u tom trenutku bile na njezinim bokovima. Kad je to prestalo, ona se obukla, a optuženik je otišao do „gepeka“ i otvorio ga, rekao joj da dođe, te je ona došla, nakon čega ju je posjeo na „rub i isto ju je rukom prema dolje da legne, skinuo joj je gaće te svojim spolovilom prodirao u njezino, a ona je skupila noge i rekla da to ne želi. Nakon toga se optuženik odmaknuo i skinuo košulju te ju bacio jer mu je košulja bila krvava, nakon čega je ostao u potkošulji. Napominje da je ona tu večer dobila menstruaciju, a i bio joj je prvi put. U to vrijeme kada je imala petnaest godina. Te večeri je pila aperitiv gemišt i pivu i no nije bila toliko pijana da se ničeg ne sjeća.

7.1. Prije tog događaja sa optuženikom je bila u normalnim prijateljskim odnosima, rodbinskim, normalno su se ponašali jedno prema drugome kao i prema svima ostalima, nisu ranije imali nikakve emotivne ili spolne odnose. Poslije toga su se nastavili družiti i posjećivati jer je nekad morala, jer su roditelji pitali zašto ne ide. Četiri mjeseca nakon događaja povjerila se je prijateljici P., dok roditeljima nije rekla te su oni za to saznali kada i svi ostali u listopadu 2020. Optuženika je prijavila jer je trebao biti kum njenom suprugu na vjenčanju, a ona to nije htjela, te je pričala s prijateljicom P. da to treba reći I., svom zaručniku iz razloga što joj takva osoba ne može biti kum. Nakon što su to ispričale I., isti je poludio i otišao do njezinog tate koji je došao do nje, a onda do M.. Navodi da je M. poricao, govorio je da ju je odvezao kući i izveo iz auta, da je bila pijana, da je pozvonio na vrata i da je mama izašla van, a to nije istina jer je iz vozila izašla sama, mama nije izašla van, nego je ona normalno ušla u kuću i istuširala se. Od mjesta gdje se to dogodilo, do njezine kuće trebalo im je možda pet minuta.

 

              8. Iz iskaza svjedoka S. L. (list 68-70 i 149) oca optuženika, proizlazi da je njegova obitelj uvijek bila u dobrim odnosima s obitelji I. L. čiji je otac brat njegove supruge Ž., a I. je i krsna kuma njegove unuke P. koja je najmlađa kći njegovog sina M.. Proslava P. krštenja održana je u restoranu B. koji se nalazi u jednom mjestu iza G. u srpnju 2017. U restoranu su se zadržali negdje do 23,00-23,30 sati, te su on, I. L. i J. L. čekali njegovog sina M. da ih odveze kući, a kad je isti došao rekao mu je da prvo njega odveze kući jer je prije nego što su sjeli u vozilo bilo govora da će ići u neki kafić. Sin ga je odvezao do kuće, on je izašao iz vozila i sjeo za stol koji su imali u dvorištu, zapalio cigaretu, a M. je nastavio dalje te se vratio negdje za dvadesetak minuta, bio je normalno odjeven, te koliko se sada sjeća na sebi je imao bijelu košulju. On na sinu nije ništa neobično primijetio, pitao ga je zar nisu išli na piće, na što mu je sin rekao da nisu, da su si I. i J. popili ranije, da su se drugi razišli te da nikud nisu išli, nakon čega je sin otišao u kuću. Dan nakon krštenja u njihovo dvorište je došla I. L. zajedno sa svojim roditeljima i dvoje mlađe braće, ručali su i družili se, on nije ništa neobično primijetio na I. L., ona se normalno ponašala i komunicirala s njegovim sinom M.. Krajem listopada 2020. njegovu suprugu Ž. netko je nazvao i rekao joj da dođe u kuću kod njegove kćeri A.. Supruga mu je kasnije ispričala da je u A. kući zatekla M. i njegovu suprugu M. koji su joj rekli da je J. L. verbalno napao M. optužujući ga da je silovao njegovu kći I., a što je njega šokiralo. Poslije događaja je razgovarao s M. te je on negirao da je bilo što uradio I.. Poznato mu je da je M. trebao biti kum I. suprugu na vjenčanju, a od tog događaja su prekinuti kontakti između njihovih obitelji.

 

              9. Iz iskaza svjedokinje Ž. L. (list 71-73 i 163-164), majke optuženika proizlazi da je uvijek imala dobre odnose s bratom J. L., njihove obitelji su se družile i nikad nije bilo nikakvih problema. Njezin sin M. L. ima četvero djece od kojih je najmlađa kći P. koja je krštena krajem srpnja 2017., a krsna kuma joj je bila I. L., kći njezinog brata J.. Proslava je održana u restoranu B. koji su napustili oko 23,00-23,30. Nakon što je izašla iz restorana B. kući ju je odvezao sin M., koji se potom vratio do restorana kako bi kući odvezao i njezinog supruga S.. Zna da su kod restorana ostali J. L. i I. L. te da je bilo govora da će ići nekuda u grad. Nakon što je došla kući otišla je na spavanje, a drugi dan obitelj se ponovo okupila, normalno su se družili, te ona nije ništa primijetila niti na I. L. niti na sinu M.. U listopadu 2020. na telefon ju je nazvao sin M. i rekao joj da dođe kod kćeri A., što je ona i učinila te je ulaskom u kuću zatekla sina M. i snahu M. kako sjede za stolom i plaču. Sin M. joj je ispričao da ga je napao ujak odnosno njezin brat J. optužujući ga da je silovao njegovu kćer I.. Sin joj je rekao da je s ujakom otišao do I. koju je pitao da kada joj je on nešto zlo napravio, no da je I. samo šutjela, nakon čega mu je njezin dečko počeo govoriti da će uzeti kredit i da će ga uništiti i zatvoriti, te da je on zbog straha izašao van iz kuće. Sin M. joj je rekao da on to nije napravio i da sve to nije istina. Osobnih saznanja o tome što se dogodilo nema, a nju je to što je I. prijavila šokiralo.

9.1. M. je porekao da bi to učinio I., a nije joj poznato ništa u vezi neke M. košulje. Nakon događaja su prekinuli odnose s obitelji I. L.. Ne zna koji bi bio razlog da I. tereti M. za to. Sutradan poslije krštenja bio je ručak kod njih i na tom ručku su uz njihovu cijelu obitelj, bili I., njeni roditelji i dva njena mala brata. U periodu od krštenja do 2020. I. i njezina obitelj su znali dolaziti na kavu i na druženja, a I. je znala nekada doći kod M. na kavu. Nekada je i ona bila prisutna. Ne sjeća se da bi prilikom tih druženja spominjale M.. Poznato joj je da su se družili M., I., J. te su išli u kafić u G.. U vezi odnos između I. i M. navela je da ju je on gledao kao svoje dijete i uvijek bi joj dao lijep savjet.

 

10. Iz iskaza svjedokinje M. L. (list 74-76 i 149-150), supruge optuženika proizlazi da je dana 29. srpnja 2017. u restoranu B. bila organizirana proslava krštenja njezine najmlađe kćeri P. L., kojoj je krsna kuma bila I. L., kći ujaka njezinog supruga M.. Na toj proslavi sve je bilo normalno, njezin suprug je konzumirao vrlo malo alkohola, a primijetila je da je alkohol konzumirala i I. L. za koju je pred sam kraj proslave čula komentare ostalih uzvanika da si je dosta popila. Nakon što ju je suprug odvezao kući, vratio se po svog oca S., a ona je čula kada ga je dovezao kući. 10-15 minuta nakon toga suprug je došao do ulaznih vrata kuće pri čemu se normalno ponašao, bio je odjeven u košulju lila boje i tamne hlače, odnosno istu odjeću u kojoj je napustio restoran. Sljedećeg dana okupili su se na ručku, došla je i I. L. sa svojom majkom i ocem i dva mlađa brata, normalno su se družili, na I. se ništa neobično nije moglo primijetiti, te je i nakon toga I. posjećivala nju i njezinog supruga u njihovoj kući. Nakon navodnoga događaja I. se normalno ponašala te je redovito dolazila u posjete, na ručkove, druženja i sl.

10.1. U listopadu 2020. u njezinu kuću su došli J. i V. L., primijetila je da je J. L. ljut, isti je vikao te je njezinom suprugu M. rekao da je silovao njegovu I.. Ističe da je njezin suprug rekao da on to nije napravio, no J. L. ga je i dalje optuživao te je u jednom trenutku rekao da idu kod I.. Ona se uplašila da mu nešto ne bi napravili te je i sama otišla do I. kuće gdje je zatekla supruga, I. L. i njenog zaručnika, J. L. i njegovu suprugu, te I. prijateljicu P. s djetetom. Vidjela je da I. zaručnik lupa šakom po stolu i da govori da vjeruje da je istina ono što govori I., a njezin suprug je i dalje poricao da bi istu silovao. Pitala je I. L. pred svima da joj kaže što je optuženik tada imao na sebi i da li je on to učinio, no ona na to nije ništa odgovorila već je samo šutjela i plakala. P. je rekla da zna samo ono što joj je I. rekla, no nije precizirala što joj je to I. rekla. Prije nego što je I. iznijela optužbe da ju je njezin suprug M. silovao, I. zaručnik je pitao njezinog supruga da mu bude vjenčani kum što je isti i prihvatio jer je kod njih grijeh odbiti kumstvo.

10.2. Kada joj je predočen dio iskaza svjedoka J. L. (zadnji odlomak, str. 88 spisa) navela je da nije točno da je rekla da se optuženik vratio kući bez košulje. Optuženik je taj dan kada je bilo krštenje imao lila košulju s bijelom kragnom. Na košulji nije primijetila nikakve tragove blata i krvi, te je tu košulju i nakon toga osilo nekoliko puta.

10.3. Nakon što je I. optužila M., s njim je razgovara te joj je porekao da je to učinio i bio je uvjerljiv u tom. Od te večeri su prekinuli svaku komunikaciju s njezinom obitelji, a nije razgovara niti s njezinom prijateljicom P. L..

 

11. Iz iskaza svjedoka J. L. (list 77-78 i 161) proizlazi da su M. L. i I. L. njegovi bratić i sestrična. Oni su se družili, zajedno izlazili vani te on i danas s njih dvoje ima dobre odnose. Što se tiče proslave krštenja kćeri M. L. koja je bila organizirana tijekom 2017. godine, sjeća se da je bio na toj proslavi, no, ne sjeća se puno detalja budući je te večeri konzumirao alkoholna pića i bio je pod znatnim utjecajem alkohola. Sjeća se da je na proslavi bila i I. L. te su se družili. Kada ga je M. vozio kući iz restorana još je netko bio u autu, a s obzirom da je popio ne sjećam se tko je sve bio, ali se sjećam da je bila I. L.. Sjeća se da je sjedio na zadnjem sjedištu. I. je bila pod utjecajem alkohola, a to je znao po tome što se primijeti kad je netko pripit.

11.1. Nakon proslave krštenja u više navrata je bio u zajedničkom društvu s I. i M. L., nikada nije primijetio da bi se između njih dvoje nešto dogodilo, njemu se I. nikad nije požalila na M., niti mu je M. govorio bilo što o I., a što ne bi bilo u skladu s njihovim rodbinskim odnosima. Od članova obitelji je čuo da je I. prijavila M. za silovanje, no on nju o tome nije ništa pitao, a isto tako ništa nije pitao niti M..

 

12. Iz iskaza svjedokinje V. L. (list 82-84 i 162-163) majke žrtve, proizlazi da je ujna optuženog M. L. te je istaknula da je njezina obitelj s optuženikovom obitelji uvijek bila u dobrim odnosima, a njezina kći I. je bila i krsna kuma M. kćeri P. Sjeća se da je proslava krštenja organizirana u restoranu B. Primijetila je da je I. konzumirala alkohol, no ne u toj količini da ne zna što radi. Kako su se mladi dogovarali da poslije proslave idu u disko klub I. je ostala u restoranu, dok su njezin suprug, ona i njihovo drugo dvoje djece otišli kući. Tu noć nije čekala I., niti joj je otvarala vrata. Na svojoj kćeri nakon proslave krštenja nije primijetila ništa posebno, osim što bi im kći na spomen M. ili kad bi rekli da idu kod njega, govorila da zašto oni njega tako vole, da oni ne znaju kakav je zapravo on, a što je govorila nekako ljutito. I. je izbjegavala dolaziti k njemu, a i njima je branila da idu. Na upit zašto ga mrzi rekla je da ga ne mrzi, no jednom prigodom joj je rekla: "Da znate šta je učinio vašem djetetu, više ga nikad ne bi voljeli ni spomenuli!", a što je bilo negdje tijekom 2018. ili 2019. godine. Što se tiče odlazaka k M. obitelji I. je to izbjegavala, no svjedokinja je inzistirala na tome jer je željela da se obitelji poštuju, no njeni su se odlasci prorijedili, ali nije nikada u potpunosti prestala ići k njihovoj obitelji. Nije joj poznato da li je I. s M. u tom periodu izlazila, da li je I. dovozio kući te na to ne može odgovoriti jer se toga ne sjeća. Pitala je poslije I. zašto joj to za silovanje nije rekla ranije, a ona je odgovorila da se stidjela i bojala.

12.1. U jesen nakon krštenja I. i ona su se u jednom trenutku zamijenile za mobitele jer ja imala broj na pretplatu a ona na bonove, pa su zamijenile samo brojeve. Sjeća se da ju je M. nekoliko puta zvao na taj njen broj koji je koristila te je bio ljut zašto se ona javlja na njen broj. Također ju je jednom prilikom tražio kod kuće, otišao je gore u njezinu sobu, zadržao se par minuta tamo i nakon toga sjeo u auto i odjurio.

12.2. I. se tijekom 2020. zaručila za I. P. koji je za kuma odabrao M. L., a tome se njezina kći otpočetka protivila, a njoj nije bilo jasno zašto. U listopadu 2020. kod njih je uplakan došao I. zaručnik, te je njezin suprug J. otišao s njim, a ona ih je slijedila te je ušla kući u kojoj stanuje njezina kći sa zaručnikom. Pitala je što se dogodilo, te joj je suprug rekao da je M. silovao I.. Bila je u šoku, srušio joj se svijet, pitala je gdje i kada, te joj je suprug rekao da je to bilo nakon proslave krštenja M. kćeri P.. Nakon što je suprug otišao do M., poslije su svi zajedno otišli do I. te je M. tamo poricao da bi to počinio te je govorio I.: "Reci I. da to nije istina!". Ne sjeća se da je itko spominjao da se taj događaj zbio u šumi, a ne znam čime bi M. ucjenjivao I.. I. je pitala zašto ništa ranije nije rekla, na što je ona odgovorila da kako bi to rekla, da ju je bilo sram i tko bi joj povjerovao da je M. sposoban nešto takvo napraviti. Njezin suprug je zbog svega toga bio jako uznemiren te je odmah zajedno s njom otišao do M. kuće. Sjeća se da je M. bio u kupaonici te da je njezin suprug svašta vikao. Osjećala se grozno, te se i sada tako osjeća. Zna da je M. odmah porekao da bi silovao I., a njoj je neshvatljivo da bi isti to učinio, no vjeruje svojoj kćeri I., pogotovo zato što nema nikakvog razloga da tako nešto izmisli.

12.3. Što se tiče M. košulje, sjeća se da je M. supruga M. spominjala da od krštenja ne može naći jednu M. košulju, a tome je bio prisutan i njezin suprug J., a ne sjećam se tko je drugi bio. Čini joj se da je na jednom ručku M. spomenula da je M. došao kući bez košulje s krštenja. Inače ne može provjeriti kakva je bila ta košulja jer ni jednu sliku s krštenja od njih nije dobila. S I. nikada nije razgovarala oko detalja u vezi tog događaja s M. jer je dala iskaz policiji i na odvjetništvu i ne želi više o tome govoriti. Inače svojoj kćeri vjerujem 100%. Kćer se udala za I. P. i žive u Austriji, a od toga dana nema kontakte s M. obitelji i ne volim ih ni sresti.

 

13. Iz iskaza svjedoka J. L. (list 86-88 i 161-162), oca žrtve proizlazi da je ujak optuženog M. L. s kojim je bio u dobrim odnosima i doživljavao ga je kao svojeg sina. M. i njegova supruga su njegovu kćer I. izabrali da bude krsna kuma njihovoj kćeri P., te je u to vrijeme vrlo često odlazila kod M. i njegove supruge. Što se tiče proslave krštenja M. kćeri P., primijetio je da je tijekom večeri njegova kćer I. konzumirala alkohol, međutim nije pila toliko da ne bi znala za sebe. I. nije išla kući s njim, njegovom suprugom i mlađom djecom iz razloga što se dogovarala s ostalim rođacima da kasnije idu u disko klub. On nije vidio ništa loše u tome te se sjeća da je M., koji je bio najstariji od rođaka s kojima je I. bila u društvu, zamolio da pripazi na I. koja u to vrijeme još nije navršila 16 godina. Poslije proslave krštenja otišao je spavati zajedno sa suprugom te nije čuo kada je I. došla kući. Sljedećeg dana kod I. nije primijetio ništa neobično, međutim, nakon nekog vremena primijetio je da njegova kći više toliko često ne odlazi kod M. i njegove supruge M. te ju je zbog toga znao i zezati i pitati ju zašto ne ide kod kuma i kume, međutim, ista nije ništa konkretno govorila, samo bi promrmljala i odmahnula rukom. Tijekom 2020. njegova kći se zaručila za I. P. te zna da se M. L. ponudio da bude kum što je I. prihvatio, a on je po držanju svoje kćeri primijetio da to ona ne želi.

13.1. U listopadu 2020. do njega je došao I. zaručnik sav u suzama i rekao mu da izađe van iz kuće, a kad je to učinio I. mu je ispričao da mu je I. rekla da ju je M. silovao. Njega je to šokiralo, prvo je otišao do kćeri, a nakon toga zajedno sa suprugom do M.. Ističe da je bio ljut, nije mogao vjerovati da se to događa, to ga je strašno pogodilo te zna da je vikao i da je M. po izlasku iz kupaone rekao da je on silovao njegovu kći. M. je tvrdio da to nije istina te je zajedno s njima otišao do I. kuće te je i dalje negirao da bi bilo što učinio I., a onda je samo u jednom trenutku rekao da se sjeća da je I. s autom odvezao u šumu, no da se ne sjeća gdje. Njegova kći je cijelo vrijeme plakala, on je pitao M. da zašto je I. odvezao u šumu, a isti je odgovorio da se ne sjeća, te da ju on nije vodio zbog toga da bi ju silovao. I. je bilo sram i njemu nije htjela govoriti o detaljima što se dogodilo, samo je rekla da mu ranije nije rekla što se dogodilo iz razloga što ju je M. ucjenjivao time da će njemu reći da ona puši cigarete i „travu“, čemu se on jako protivi. Poslije toga ovoga događaja su prekinuli kontakte i druženja sa cijelom njegovom obitelji.

13.2. U vezi košulje je M. supruga M. rekla poslije jednom prigodom, da ne može naći tu košulju koja je bila lijepa. Koliko se sjeća to je bilo kod njih ispred kuće, a tada optuženik nije bio prisutan. Ističe da je jednom prilikom kada se komentiralo kako je bilo na proslavi krštenja M. kćeri P., M. supruga M. rekla da je bilo tako da se njezin suprug kući vratio bez košulje.

 

14. Iz iskaza svjedokinje P. L. (list 79-81 i 182) proizlazi da joj je I. L. bliska prijateljica, a 29. srpnja 2017. bila je pozvana na proslavu krštenja P. L., čija je krsna kuma bila upravo I. L.. Proslava je organizirana u restoranu B., a ona je bila u društvu s I. te je vidjela da je ista konzumirala alkohol i to u tolikoj količini da je zbog toga u nekoliko navrata i povraćala. Tijekom večeri su se dogovarali da će poslije proslave ići u disko klub, ali kako su svi dosta konzumirali alkohol, tamo na kraju nisu išli. Na povratku s krštenja prema muževoj kući sreli su vozilo u kojem je bio sam M. L. te se isto vozilo kretalo u smjeru njegove kuće. Prepoznali su ga po vozilu, a vidjelo se da je bio u svečanom odijelu, a nije vidjela da li je imao košulju na sebi. Sjeća se da im je potrubio iz vozila.

14.1. Negdje dva-tri tjedna nakon krštenja I. joj se povjerila da je izgubila nevinost s jednim dečkom iz srednje škole, a negdje dva mjeseca od tog dana I. je bila nekako čudna i samo je šutjela. Pitala ju je što joj je, a I. joj je rekla da joj ne može reći, no onda joj je rekla da nije izgubila nevinost s dečkom iz srednje škole kako joj je to ranije rekla, već da je nevinost izgubila onu noć kad je bila proslava krštenja M. kćeri P. i da ju je tu noć M. silovao. Nju je to strašno šokiralo jer su I. i M. jako bliski rod, pitala ju je kako se to dogodilo, te joj je I. ispričala da ju je M. poslije proslave krštenja trebao voziti kući, međutim da je prošao pored njezine kuće i otišao u pravcu Skele gdje se nalazi kupalište te da je vozilo zaustavio u šumi. I. joj je ispričala da je ona pitala M. gdje idu, na što je isti samo šutio, a kad su došli u šumu izašao je iz vozila, otvorio njezina vrata i izvukao ju iz vozila gdje je sjedila na prednjem sjedalu. Ista joj ispričala i da je otvorio prtljažnik i polegao ju u isti, da je potom legao na nju, da ga je ona krenula odgurivati od sebe, no da ga nije mogla maknuti sa sebe jer je on jači od nje te da se tu to desilo, nije riječima rekla točno što se desilo, niti koliko je sve to trajalo, već je samo rekla da je potom M. skinuo košulju na kojoj su bili tragovi krvi, te da je tu košulju bacio u šumu. I. joj je ispričala da ju je potom M. odvezao kući i rekao joj da se istušira, te da o tome nikome ništa ne govori. Tu noć kad joj je to I. sve pričala, ista je plakala, a ona je plakala s njom. I. joj je također govorila da ona ne želi da to netko sazna. Nakon što joj se I. povjerila da ju je M. silovao ona ju je znala pitati kako to da se i dalje druži s njim, na što joj je I. u više navrata znala reći da što može, da su oni rodbina i da se moraju družiti, da je to sve zbog P. kojoj je ona krsna kuma. Kada se I. zaručila rekla joj je da je njezin zaručnik za vjenčanog kuma izabrao M. L.. Ona joj je na to rekla kako dozvoljava da joj vjenčani kum bude osoba koja ju je silovala, nakon čega je I. i svom zaručniku rekla sve ono što je i njoj ispričala.

14.2. Nakon što su saznali za događaj svi su se skupili u kući kod I. L. te je došao i M. i negirao da bi to bilo. M. je kleknuo kraj I. te tražio da reče da ništa nije bilo te je sjedio kraj nje. Optuženikova suprugu M. je pitala I. da li se to desilo, no I. nije htjela ništa odgovoriti iako je prethodno dok nisu došli M. i M. pričala o tom događaju. U jednom trenutku je njen dečko I. udario šakom po stolu i rekao ako je ovo sada laž to što je ona rekla da će prekinuti s njom, a ako je istina da će uništiti M.. I. na to nije ništa rekla, već je otišla u sobu i zadržala se jednu do dvije minute i izašla sva uplakana i zatražila da svi odu. Osobno se ne družim ni s jednom, ni s drugom stranom s obzirom da joj je gospođa koja je prvi put došla da dam izjavu rekla da izbjegavam kontakte.

 

15. Iz iskaza svjedoka I. P. (list 94-96 i 183) proizlazi da je negdje 2019. godine upoznao M. L. s kojim je postao prijatelj, a nakon toga je upoznao i M. sestričnu I. s kojom je ušao u ljubavnu vezu te su se njih dvoje 2020. zaručili. Nakon toga M. mu se ponudio za vjenčanog kuma u crkvi, on je takav prijedlog prihvatio, no kada je to rekao I. ona je od samog početka bila protiv toga.

15.1. U listopadu 2020. njemu i I. u posjetu je došla I. prijateljica P. s djetetom koja mu je počela govoriti da je M. L. loš, da bi mu se zgadio kada bi mu nešto rekla, a na njegove upite zašto, ista mu je rekla da je M. silovao I.. On je I. pitao da li je to istina i kada je to bilo, na što mu je ona rekla da je to bilo nakon krštenja M. kćeri P., kojoj je ona bila krsna kuma. Njega je to strašno šokiralo, otišao je do I. oca J. i tražio ga da izađe vani, jer nije o tome htio govoriti pred njegovom ženom, te mu je rekao što mu je I. ispričala. Navodi da je J. L. nakon toga pitao I. da li je istina da ju je M. silovao, na što mu je I. kroz plač rekla da je to istina. U međuvremenu je do njih došla i I. majka V., te je ista također čula što je I. rekla, šokirala se i nije mogla doći k sebi. V. je I. pitala je li to mogla ranije reći, na što je I. odgovorila da nije, plakala je, a plakali su i njezini roditelji, prijateljica P. i on, svima im je bilo jako teško. J. i V. su potom otišli te su se vratili nakon 15-tak minuta zajedno s M.. Po ulasku u kuću M. je sjeo na trosjed na udaljenosti od oko pola metra od I., vidio je da mu drhti ruka te da I. pokušava dodirnuti po kosi, no toliko je drhtao da to na kraju nije napravio, te je I. pitao da što je bilo. I. na taj njegov upit nije ništa odgovorila, a potom je I. otac pitao da li je istina da ju je M. silovao, na što je ona odgovorila da je, pognula je glavu i više ništa nije govorila. On je pitao M. što je bilo, a isti je dao tri verzije događaja, prvo je tvrdio da s I. nije nikud sam išao, onda je rekao da su oboje bili pijani i da ne zna gdje su išli, a potom je rekao da je samo I. bila pijana, a da je on popio dva pića i da ono što I. govori nije istina. Niti on, a niti I. nisu nikad bili u svađi s M. L. te ne postoji niti jedan razlog zašto bi I. tako nešto izmislila. Pitao je I. gdje se sve to dogodilo, a ona mu je ispričala da je bila u autu s M., međutim, da isti nije skrenuo prema njenoj kući nego je nastavio ravno prema mjestu S. u čijem je okruženju šuma, tu se u blizini nalazi i kupalište, te da se zaustavio u šumi gdje se sve to dogodilo. I. mu je ispričala i da je po dolasku kući izašla iz auta, skinula haljinu i stavila ju na pranje te da se o tome što se dogodilo povjerila samo svojoj prijateljici P. i da o tome nikome drugome nije pričala jer se bojala da joj nitko ne bi vjerovao. Ni roditeljima to nije htjela ispričati jer ju je bilo sram, zato je i njega htjela zaustaviti da im ne kaže. I. se na kraju odlučila sve reći jer joj je jako bilo teško gledati da je on u tako dobrim odnosima s M., a pogotovo nije mogla prihvatiti da mu bude vjenčani kum.

15.2. I. je potvrdila pred ocem J., majkom V., M. i njegovom suprugom, P. i njim, a na upit J. da je to istina. Ne sjeća se da li je P. pitala da ponovi pred M. da je to bilo. U policijsku postaju su išli I. i on, a oboje su inzistirali na prijavi, ali nije vršio pritisak na nju. I. i on su hodila nekih pola godine prije braka, ali su se viđali u društvu. U tih pola godine su dolazili u kuću optuženika, a i nekoliko dana prije nego se sve otkrilo.

 

16. Analizirajući provedene dokaze kako pojedinačno tako i u zbiru i dovodeći ih u međusobnu vezu vijeće je utvrdilo kako iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je optuženik bez pristanka I. L. i uz uporabu sile s njom izvršio spolni odnošaj, te svojim postupcima ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11.

16.1. Navedeni zaključak proizlazi prvenstveno iz iskaza žrtve I. L., kojeg sud prihvaća kako vjerodostojan, a koja je detaljno i okolnosno opisala događaj, pri čemu žrtva nije imala ni jedan razlog neosnovano teretiti optuženika. Njezin iskaz potvrđuju iskazi ispitanih svjedoka i to: svjedoka P. L., I. P., V. L. i J. L., dok je optuženikovo poricanje vijeće smatralo usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

16.2. Nadalje, iz iskaza žrtve I. L., a što potvrđuju i iskazi svjedoka S. L., Ž. L., V. L. i J. L. proizlazi da je I. L. sestrična optuženog M. L. te da su njih dvoje kao i njihove obitelji uvijek bile u dobrim odnosima. Iz iskaza navedenih svjedoka te svjedokinja M. L. i P. L. proizlazi da je I. L. bila krsna kuma optuženikovoj kćeri P. te je proslava krštenja održana u restoranu B.. Iako žrtva I. L. nije mogla precizirati točan datum kad je krštenje održano, navodeći da je to bilo prije tri i pol godine, u ljeto 2017., kada je imala petnaest godina, nije sporno da se radilo upravo o 29. srpnja 2017. što proizlazi iz iskaza svjedokinje M. L., obrane optuženika te iskaza svjedoka S. L. koji je naveo da se radilo o zadnjoj suboti u srpnju 2017., pri čemu je zadnja subota u srpnju 2017. bila upravo 29-ti.

16.3. Iz iskaza svjedoka J. L. i V. L. proizlazi da je njihova kći I. ostala u restoranu B. nakon što su oni otišli kući iz razloga jer su se mlađi članovi obitelji dogovarali da poslije proslave krštenja odu u disko klub, pri čemu je svjedok J. L. istaknuo da je optuženika zamolio da pripazi na I. budući ona u to vrijeme još nije navršila 16 godina. Žrtva I. L. je iskazala da je tijekom proslave P. krštenja konzumirala alkoholna pića, pri čemu je svjedokinja P. L. navela da je zbog količine alkohola koji je popila Ivana tijekom večeri i povraćala. 16.4. Žrtva I. L., optuženik i njegov otac S. L. suglasno iskazali da je nakon proslave optuženik kući vozio žrtvu, svog oca i bratića J., pri čemu je kod kuće prvo ostavio oca. Nadalje, žrtva i optuženik su suglasno iskazali da je optuženik potom odvezao bratića J., nakon čega su u vozilu ostali samo njih dvoje. Iako optuženik tvrdi da je nakon toga I. odvezao kući te da je vrata I. kuće otvorila njegova ujna V., no taj dio njegove obrane je protivan iskazu žrtve I. L. i njezine majke V. L. koja je rekla da je otišla spavati te da nije čekala kćer I., niti joj je otvarala vrata, pri čemu nema niti jednog razloga da svjedokinja o navedenoj činjenici neistinito iskazuje.

 

17. Nadalje, žrtva I. L. je iskazala da je optuženik, a nakon što je ostavio bratića J., nije odvezao kući, već odvezao u neku šumu, na neki šumski put, pa iako nije mogla reći gdje se nalazi šuma i šumski put na kojem je optuženik zaustavio svoj vozilo, ista je jasno iskazala da je od mjesta gdje je optuženik u šumi zaustavio vozilo do njezine kuće vožnja automobilom trajala oko pet minuta, tako da se cijeli događaj zasigurno nalazio u šumi u blizini grada G..

             

18. Žrtva I. L. je vrlo jasno i okolnosno opisala događaj te iskazala da je optuženiku govorila da ju to boli i da ju pusti, čime je jasno manifestirala svoje protivljenje njegovim nasrtajima, međutim isti se na to nije obazirao, već je, a kako to žrtva navodi, nastavio to raditi, te se odmaknuo tek nakon minutu-dvije.

18.1. Stoga je optuženik na najgrublji način iskoristio povjerenje koje je žrtva imala prema njemu kao članu obitelji, te činjenicu da ista zbog utjecala alkohola, a kako to navodi i sam optuženik „nije vladala sa sobom“. Nadalje, žrtva I. L. je opisala kako je optuženik otišao i do „gepeka“ i otvorio ga, rekao joj da dođe, te je ona došla, nakon čega ju je posjeo na rub te ju je „rukom prema dolje da legne“, a potom joj skinuo gaćice te svojim spolovilom prodirao u njezino sve dok nije skupila noge i rekla da to ne želi, nakon čega se odmaknuo, skinuo krvavu košulju i bacio ju.

 

19. Iako I. L. neposredno nakon događaja o tome nije nikome ispričala, a niti je to prijavila, četiri mjeseca nakon toga povjerila se je svojoj najboljoj prijateljici P. L. koja je iskazala da je I. plakala dok joj je pričala kako je izgubila nevinost u noći kada je bila proslava krštenja P. L. i to tako što ju je bratić M. L. silovao. S obzirom da je u inkriminirano vrijeme žrtva još bila dijete u dobi od petnaest godina, dok je s druge strane optuženik bio muškarac u punoj životnoj snazi, oženjen i otac četvero djece, dakle osoba sa životnim iskustvom koji joj je ujedno bio blizak član obitelji i s kojim su njezini roditelj bili u dobrim odnosima, logično je da je žrtva imala strah da joj se neće vjerovati i da je zbog onog što joj je optuženik učinio imala osjećaj srama, a kako su to u svojim iskazima naveli V. L. i I. P. govoreći o tome što im je I. odgovorila na njihove upit zašto ranije nije ništa rekla.

              19.1. Nadalje, svjedokinja V. L. je navela da je poslije krštenja I. izbjegavala odlaziti kod obitelji M. L., a i njima je branila da idu, te joj je jednom prilikom rekla: „Da znate što je učinio vašem djetetu, više ga nikad ne bi voljeli ni spomenuli!“, iz čega proizlazi da svjedokinja V. L. tada nije tada znala što se dogodilo (iako je moga naslutiti da je nešto bilo) te je i dalje inzistirala na odlascima jer je željela da se obitelji poštuju.

              19.2. Potvrdu vjerodostojnosti iskaza žrtve I. L. daje i kontrolni iskaz svjedoka J. L. koji je naveo da je jednom prilikom kada su govorili o proslavi P. kršenja optuženikova supruga rekla da je proslava bila takva da se njezin suprug kući vratio bez košulje, te iskaz svjedokinje V. L. koja je navela da je supruga optuženika M. L. spominjala da od krštenja ne može naći jednu njegovu košulju te da je M. bez košulje došao s krštenja. Navedeno potvrđuje iskaz žrtve da je optuženik nakon silovanja skinuo košulju sa sebe i bacio ju jer je ista bila krvava.

19.3. Pritom J. L. i V. L. nisu bili ni u kakvom sukobu s optuženikom te isti nisu imali nikakvog razloga neistinito iskazivati i teretiti optuženika. S druge strane supruga optuženika M. L. i njegov otac M. L. imaju razloga štiti optuženika te je stoga vijeće smatralo da njihovi iskazi nisu u cijelosti vjerodostojni posebice u dijelu u kojem su isti ustvrdili da se optuženik inkriminiranog dana kući vratio s košuljom, te su usmjereni na otklanjanje njegove kaznene odgovornosti.

 

20. Žrtva I. L. je iskazala da je tijekom proslave P. krštenja konzumirala alkoholna pića, no ne toliko da se ničeg ne sjeća. Stoga je kritične večeri I. bila pod utjecajem alkohola, što je znao i optuženik, budući se primijeti kada je netko pripit. Također je optuženik nakon proslave vozio kući svog oca, bratića J. i I. L., pri čemu je kući prvo odvezao oca, pa bratića J., iako žrtva prema adresama prebivališta u G. stanuje bliže od njih dvojice restoranu, te je trebao prvo nju ostaviti kod kuće. No, optuženik nije tako postupio očito u cilju da ostane na kraju sam s I. L. u vozilu. Naime, s obzirom na alkoholizirano stanje I. i J., nije bilo logično da bi mogli ići dalje negdje u kafić.

20.1. Točno je da žrtva neposredno nakon što ju je optuženik silovao događaj nije prijavila, te stoga nakon tri godine nije ni bilo materijalnih dokaza. No, četiri mjeseca nakon toga povjerila se svojoj najboljoj prijateljici P. L. koja je iskazala da je I. plakala dok joj je pričala kako je izgubila nevinost u noći kada je bila proslava krštenja P. L. i to tako što ju je bratić M. L. silovao.

 

21. Također je u jesen nakon krštenja žrtva I. L. s majkom V. zamijenila brojeve mobitela, a svjedokinja V. L. je navela da ju je M. zvao nekoliko puta na taj njen broj koji je koristila te je bio ljut zašto se ona javlja na njen broj. Također ju je jednom prilikom tražio kod kuće, otišao je gore u njezinu sobu, zadržao se par minuta tamo i nakon toga sjeo u auto i odjurio. Pritom svjedokinji V. L. nije naveo nikakav razlog dolaska u kuću ni zašto traži I.. Vijeće smatra kako se iz toga može zaključiti da je M. L. nakon događaja kontaktirao I. očito se bojeći da ne podnese prijavu, a kod nje je došao osobno u sobu, s obzirom da je nije mogao dobiti na mobitel koji je promijenila s majkom, a I. mu o toj zamjeni nije javila, očito izbjegavaju kontakte s njim i putem mobitela.

21.1. Stoga je potpuno je logično da žrtva nije mogla podnijeti da joj osoba koja ju je silovala bude kum na vjenčanju, te da je upravo ta okolnost bila presudna da ista sve ispriča I. P. koji je u to vrijeme bio njen zaručnik. Za istaknuti je i to da tijekom istrage nije utvrđena niti jedna činjenica zbog koje bi žrtva neistinito iskazivala i tako sebe bespotrebno izlagala sudjelovanju u kaznenom postupku. Vijeće je stoga optuženikovo poricanje smatralo neuvjerljivim i usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti te iz provedenih dokaza nedvojbeno utvrdilo da je optuženik prema žrtvi primijenio silu kako bi s njom imao spolni odnošaj.

 

U odnosu na oblik krivnje optuženika

 

22. Slijedom navedenoga nedvojbeno proizlazi da je optuženik dana 29. srpnja 2017. s djetetom (u dobi od 15 godina i 4 mjeseca) bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a kazneno djelo je počinjeno uporabom sile, čega je optuženik bio svjestan i htio je djelo kako takvo i kao svoje, čime je svojim postupcima ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11 na štetu žrtve I. L..

              22.1. Kako su u ponašanju optuženika utvrđena sva bitna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela, a da pritom nije utvrđena niti jedna činjenica koja bi dovela u pitanje njegovu neubrojivost, kao nijedan ispričavajući razlog, iako svjestan zabranjenosti svog djela, Vijeće ga je kao kazneno odgovornog proglasio krivim.

 

U odnosu na primjenu blažeg zakona

 

23. Člankom 3. stavkom 1. KZ/11. propisano je da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok je u stavku 2. propisano da će se, ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. Od počinjenja kaznenog djela se promijenio kazneni zakon u odnosu na članak 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11 novelom Zakona objavljenom u Narodnim novinama br. 126/19 i sada je na sada snazi Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/2011, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22; dalje: KZ/11-22.), te je vijeće razmotrilo primjenu blažeg zakona.

23.1. U vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi je bio KZ/11 s posljednjom izmjenom iz 2015. (dalje: KZ/11-15), pri čemu kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11-15 ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu silovanja iz članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11-22., za koje djelo je od. 1. siječnja 2020. predviđena kazna zatvora od tri do deset godina, no kako je KZ/11-15. zbog predviđene kazne od jedne do deset godina blaži, prema počinitelju primijenjen je taj blaži zakon.

 

U odnosu na kaznenopravnu sankciju

 

24. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti optuženika Vijeće se rukovodio općim pravilima o izricanju iste te je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, visine propisane kazne cijenilo sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja kaznenog djela, njegov prijašnji život te odnos prema žrtvi.

24.1. Odlučujući o vrsti i visini kazneno pravne sankcije vijeće je imalo u vidu da je za predmetno djelo u vrijeme događaja bila zakonom predviđena kazna zatvora od 1 do 10 godina te je optuženiku prilikom odluke o vrste i visini kaznenopravne sankcije kao otegotne okolnosti cijenilo intenzitet ugrožavanja zaštićenog dobra, moguće posljedice koje bi žrtva mogla imati zbog njegovog ponašanja te prekršajnu osuđivanost, visok stupanj njegove kaznene odgovornosti te da je iskoristio povjerenje tada mld. 15-to godišnje sestrične, ostavši s njom na kraju sam u autu, a koja je u vrijeme događaja bila u pripitom stanju. Kao olakotne okolnosti vijeće je uzelo u obzir njegovu dosadašnju neosuđivanost prema izvodu iz KE, da je otac petero mld. djece, korektno držanje na sudu te život počinitelja nakon događaja u kojem razdoblju od 6 godina nije počinio nova kaznena djela

 

25. Stoga je vijeće optuženiku za kazneno djelo na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11 utvrdilo kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Vijeće je smatralo da će izrečena kaznena sankcija u cijelosti biti primjerena stupnju kaznene odgovornosti optuženika i težini počinjenog djela, te će se istom postići svrha kažnjavanja, kako u pogledu opće i posebne prevencije te individualizacije u kažnjavanju i time pozitivno utjecati na optuženika, a i druge osobe da ne čine takva kaznena djela. Optuženik će imati dovoljno vremena na izdržavanju kazne da razmisli, preispita te shvati štetnost svog ponašanja.

 

U odnosu na troškove kaznenog postupka

 

              26. Vijeće je optuženiku naložilo i plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna1 i troškove dolaska svjedoka u od 253,37 eura/1.909,02 kuna, a koje je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude. Dužan je platiti i nagradu nužne izdatke opunomoćenika oštećenice koji će biti određeni posebnim rješenjem po dostavi troškovnika i pravomoćnosti presude. Vijeće je smatralo da je iste u mogućnosti platiti s obzirom na primanja i imovinsko stanje.

 

U Sisku 30. lipnja 2022.

 

Predsjednik vijeća za mladež

mr. sc. Zorislav Kaleb, v.r.