Poslovni broj: 15-P-216/2020-38

 

 

 

 

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

        OPĆINSKI SUD U SESVETAMA                           

    STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI                           

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

 

 

 

Poslovni broj: 15 P-216/2020-38

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu toga suda Ljiljani Košić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice –specijalistice Ive Rimac, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda , , OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. M., dipl. iur., protiv tuženice S. L., S. I. Z., , OIB: …, zastupane po privremenom zastupniku A. G. Š., odvjetnici iz S. I. Z., radi , nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 22. svibnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika privremenog zastupnika tuženice, dana 30. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e :

 

1. Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 2.651,00 EUR[1] / 19.973,93 kuna zajedno sa zakonskim zateznim  kamatama tekućom od 23. lipnja 2020. pa do isplate, time da kamata u razdoblju od 23. lipnja 2020. po do 31. prosinca 202 po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

2. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u kojemu traži isplatu zakonskim zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice pod točkom I. izreke za razdoblje od 9. siječnja 2020. pa do 22. lipnja 2020., kao neosnovan.

 

 

O b r a z l o ž e nj e

 

 

1.              Tužitelj u tužbi od dana 23. lipnja 2020. navodi da je tuženici pravomoćnim rješenjem tužitelja (Klasa: UP/I-503-01/15-01/254,Urbroj: 338-21-08-17-04 od dana 9. svibnja 2017.) poništeno pravo na porodiljni dopust do godine dana djetetova života te da su poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za razdoblje od 25. rujna 1997. do 24. listopada 1998. godine.

              Nadalje, tužitelj ističe da je uvidom u službene evidencije tužitelja utvrđeno da je tuženoj po osnovi navedene naknade plaće za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta isplaćen nepripadajući iznos od ukupno 19.973,93 kuna, a sve obzirom da tužena nije sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama prijavila promjenu koja je utjecala na korištenje priznatog prava.

              Slijedom navedenog, to tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 19.973,93 kuna sa zakonskim zateznim kamata  tekućim od 9. siječnja 2020. godine pa do isplate.

2.              Tuženica zastupana po privremenom zastupniku u svom odgovoru na tužbu od dana 26. siječnja 2021. navodi kako tužena nije zaprimila poziv na povrat nepripadno isplaćenih sredstava, niti rješenje tužitelja od 9. svibnja 2017., te joj je protiv istog rješenja bilo onemogućeno ulaganje redovnog pravnog lijeka, te ističe prigovor zastare potraživanja.

3.              Tužitelj u podnesku od dana 16. veljače 2022. navodi da sukladno čl. 147 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju rokovi zastare tražbine naknade štete počinju teći u konkretnom slučaju od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu, a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 31. srpnja 2017. godine, a tužba je podnesena dana 16. lipnja 2020., to je očito da je ista podnesena u zastarnom roku od tri godine.

Tužitelj nadalje ističe da su predmetno rješenje, poziv na platež i opomena pred tužbu dostavljeni tuženoj na prijavljenu adresu prebivališta u Republici H.,    , te navodi da se prema čl. 85 Zakona o općem upravnom postupku dostava smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno.

Tužitelj dalje ističe da je tužena zahtjev za utvrđivanje statusa predala kod tužitelja tek dana 12. kolovoza 2015., a u kojem je navela da radi u Nj. od 1. travnja 1997., te ističe da je i u predmetnom rješenju navedeno da je tužena prema podatcima dostavljenim od nadležnog nositelja zdravstvenog osiguranja u Saveznoj Republici Nj. bila zaposlena u razdoblju od 5. travnja 1997. do 16. lipnja 2006. te je ostvarila status zdravstveno osigurane osobe u Saveznoj Republici Nj.

4.              U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sve po strankama predložene dokaze i to presliku Rješenja od dana 9. svibnja 2017. (stranica 4-6 spisa), presliku poziva na povrat nepripadno isplaćenih sredstava (stranica 7- 8 spisa), obračun isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada (stranica 9 spisa), podatke o utvrđenoj naknadi plaće (stranica 10-11 spisa), doznaku/rješenje RU/PS (stranica 12-13 spisa).

5.              Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,23/13, 43/13,  89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.      

6.              U konkretnom slučaju, predmet ovoga spora je, dakle, potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 19. 973, 93 kuna s osnove povrata nepripadajućeg iznosa novčane naknade isplaćene tuženici u periodu od 25. rujna 1997. do 24. listopada 1998. godine

7.              Odredbom čl. 135  st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine " broj NN 80/2013, u daljnjem tekstu ZOZO) propisano je da je osigurana osoba dužna  Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu.

              Odredbom čl. 135. st.2. ZOZO-a propisano je da je osigurana osoba obvezna  Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu:

 

1. ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu,

2. ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada.

8.              Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja, kao i zastara istog.

             

9.              U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženice sud je utvrdio da je on neosnovan. Naime, odredbom čl. 230. st.1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO propisano je da tražbine naknade  štete zastarijeva za tri godine, a odredbom čl.147 st. 2. toč.1. ZOZO-a propisano je da rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu istog zakona počinju teći u slučajevima iz članka 135. i članka 138. stavka 1. navedenog zakona, od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu. Člankom 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužba u ovom postupku podnesena dana 23. lipnja 2020, a da je rješenje tužitelja od dana 9. svibnja 2017. kojim su tuženici poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta, za razdoblje od 25. rujna 1997. do 24. listopada 1997. postalo je pravomoćno dana 31. srpnja 2017., stoga je razvidno da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

 

10.              Uvodom u rješenje tužitelja od dana 9. svibnja 2017. (stranica 4 -6 spisa),  a koje je postalo pravomoćno dana 31. srpnja 2017. razvidno je da su istim rješenjem tuženici poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta za razdoblje od 25. rujna 1997. do 24. listopada 1998. godine, da je istim rješenjem s danom 31. ožujka 1997. tuženici utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe  zavoda  kao seljaku koji se u RH bavi poljodjelstvom kao jedinim ili glavnim zanimanjem.

Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tuženica dana 1. kolovoza 1997. ostvarila status osigurane osobe Zavoda kao seljak koji je u Republici H. bavi poljodjelstvom kao jedinim ili glavnim zanimanje, te da je prema podatcima dostavljenim od nadležnog nositelja zdravstvenog osiguranja u Saveznoj Republici Nj. bila u Saveznoj Republici Nj. zaposlena u razdoblju od 5. travnja 1997. do 16. lipnja 2006. te da je ostvarila status osigurane osobe u Saveznoj Republici Nj.

Nadalje, u predmetnom rješenju se također navodi da budući da je  imenovanoj utvrđen prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju da ista nije mogla niti   ostvarivati pravo na rodiljni dopust i naknadu plaće koja se isplaćuje za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, s obzirom na činjenicu da je isto pravo mogla koristiti jedino kao zaposlena majka.             

 

11.              Sud je prigovor tuženice da nije zaprimila rješenje tužitelja od dana 9. svibnja 2017. ocijenio neosnovanim obzirom je isto postalo pravomoćno dana 31. srpnja 2017. godine, a u odnosu na prigovor tuženice da nije zaprimila poziv na povrat nepripadno isplaćenih sredstava sud ističe da činjenica ne primanja poziva na povrat za isplatu istih ne utječe na nesporno utvrđenje suda da je tuženica  primila primanja iz sredstava na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti sukladno čl. 135. st.2. toč. 1.ZOZO-a.

 

12.              Sud je na temelju izvedenih dokaza i tako utvrđenog činjeničnog stanja nesporno utvrdio da je tuženici za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta isplaćen nepripadajući iznos od 19.973,933 kuna u razdoblju od 25. rujna 1997. do 24. listopada 1998. jer ista nije prijavila promjenu  sukladno čl. 135. st.1 ZOZ-a koja je utjecala na korištenje prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta u prethodno navedenom razdoblju te je temeljem čl. 135. st. 2. toč. 2. ZOZO-a i 230. st.1. ZOO-a valjalo riješiti kao pod točkom I. izreke. Tužitelj je dakle, dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu koju je pretrpio protupravnim postupanjem tuženice koja tužitelja nije obavijestila o nastalim promjenama i okolnostima o kojima je ovisila isplata naknade za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta.

Kako je takvim svojim postupanjem tuženica tužitelju prouzročila štetu dužna je istu naknaditi.

 

13.               Sud je tužitelju na dosuđeni iznos glavnice priznao i zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe pa do isplate (toč.I. izreke) .

 

14.              Odluka o kamatama u skladu je s odredbom čl. 29 . ZOO-a.

 

15.              Sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva u kojemu traži isplatu zakonski zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 9. siječnja 2022. pa do 22. lipnja 2020. (toč.II. izreke). Ovo stoga što tužitelj nije dokazao da je tuženica zaprimila povrat nepripadno isplaćenih sredstava niti se u spisu nalazi dokumentacija iz koje bi proizlazila osnovanost ovog dijela tužbenog zahtjeva.

 

16.              Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

 

 

 

U Svetom Ivanu Zelini, 30. lipnja 2023.

 

                                                                                                                                         

 

                                                                                                                              S U D A C:

                                                                                                                                            Ljiljana Košić, v.r.

 

             

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

 

              DN-a:

1. tužitelju
2. tuženici  po privremenom zastupniku