1                             Poslovni broj: 17 Pr-309/2021-78

   

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

          Veliki kraj 48

    OIB: 77561654785

                                                                                                         Poslovni broj: 17 Pr-309/2021-78

                                                                                                                                                                                                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

I

R J E Š E N J E

                                                                                   

              Općinski sud u Vinkovcima,  Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu,u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima B. K. i M. K. Č., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva  K. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. d.o.o. B., S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici iz V., radi naknade štete,nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 23. svibnja 2023.,u nazočnosti punomoćnika tužitelja B. K., odvjetnika iz Odvjetničkog društva K. i p. d.o.o. iz Z., te H. J., odvjetnika iz V., kao zamjenika punomoćnice tuženika N. B., odvjetnice iz V., a koja presuda je donesena i objavljena 30. lipnja  2023.,                  

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. B., S., OIB: …,da tužitelju I. P. iz B., OIB: …, na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od  75.409,12 eura¹ (slovima: sedamdeset pet tisuća četiri stotine devet eura i dvanaest centi)/ 568.170,01 kn (slovima: pet stotina šezdeset osam tisuća stotinu sedamdeset kuna i jednu lipu) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od podnošenja tužbe tj. od 23. prosinca 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje su objavljene prije prvog kalendarskog dan tekućeg polugodišta godine, za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. B., S., OIB: …,da tužitelju I. P. iz B., OIB: …, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u periodu od 2. listopada 2020. do 31.

 

 

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

prosinca 2020. isplati iznos od 477,80 eura¹ (slovima: četiri stotine  sedamdeset  sedam  eura  i osamdeset centi)/3.600,00 kn (slovima: tri tisuće šest stotina kuna)  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od presuđenja tj. od 30. lipnja 2023. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se

određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje su objavljene prije prvog kalendarskog dan tekućeg polugodišta godine, za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

              III. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. B., OIB: …,da tužitelju I. P. iz B., OIB: …, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za vrijeme od 1. prosinac 2020. pa do ožujka 2023. isplati sveukupni iznos od 13.378,46 eura¹ (slovima: trinaest tisuća tri stotine sedamdeset osam eura i četrdeset šest centi)/100.800,00 kn (slovima: sto tisuća osam stotina kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od presuđenja tj. od 30. lipnja 2023. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje su objavljene prije prvog kalendarskog dan tekućeg polugodišta godine, za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

              IV. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. B., OIB: …,da tužitelju I. P. iz B., OIB: …,mjesečno isplaćuje iznos od po 477,80 eura¹ (slovima: četiri stotine sedamdeset sedam eura i osamdeset centi)/3.600,00 kn (slovima: tri tisuće šest stotina kuna)  na ime rente za tuđu pomoć i njegu od travnja 2023. pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a koji iznosi dospijevaju svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je dospjele iznose dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana od dana presuđenja, a dospijevajuće iznose da isplaćuje do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve uz pripadajuću zateznu kamatu koja se obračunava prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje su objavljene prije prvog  kalendarskog dan tekućeg polugodišta  godine, za tri postotna poena.

              V. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. B., OIB: …,da tužitelju I. P. iz B., OIB: …,na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu za period od listopada 2020. pa do srpnja 2022. isplati ukupni bruto iznos od 9.491,35 eura¹ (slovima: devet tisuća četiri stotine devedeset jedan euro i trideset pet centi)/71.512,72 kn (slovima: sedamdeset jednu tisuću pet stotina dvanaest kuna i sedamdeset dvije lipe), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi i to za:

-listopad 2020. iznos od 95,19 eura¹/717,20 kn od 15. listopada 2022. pa do isplate,

-studeni 2020. iznos od 160,78 eura¹/1.211,40 kn od 15. studenog 2020. pa do isplate, 

-prosinac 2020 iznos od 187,06 eura/1.409,40 kn od 15. prosinca 2020  pa do isplate, 

-siječanj 2021. iznos od 182,68 eura¹/1.376,40 kn od 15. siječnja 2021. pa do isplate,

-veljaču 2021. iznos od 182,02 eura¹/1.371,40 kn od 15. veljače 2021. pa do isplate,

-ožujak 2021. iznos od 316,51 eura¹/2.384,78 kn od 15 ožujka 2021. pa do isplate,

-travanj 2021. iznos od 402,72 eura¹/3.034,32 kn od 15. travnja 2021. pa do isplate, 

-svibanj 2021. iznos od 577,47 eura¹/4.350,96 kn od 15. svibnja 2021. pa do isplate,

-lipanj 2021. iznos od 580,36 eura¹/4.372,72 kn od  15. lipnja 2021. pa do isplate,

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

-srpanj 2021. iznos od 583,28 eura¹/4.394,72 kn od 15. srpnja 2021. pa do isplate,

isplate,

- kolovoza 2021. iznos od 578,63 eura¹/4.359,72 kn od 15. kolovoza 2021. do isplate,

-rujan 2021. iznos od 595,09 eura¹/4.483,72 kn  od 15. rujna 2021. pa do isplate,

-listopad 2021. iznos od 606,41 eura¹/4.568,96 kn od 15. listopada 2021. pa do

isplate, 

-studeni 2021. iznos 573,43 eura¹/4.320,50 kn od 15. studenog 2021. pa do isplate,

-prosinac 2021. iznos od 587,49 eura¹/4.426,48 kn od 15. prosinca 2021. pa do isplate, 

-siječanj 2022. iznos od 625,38 eura¹/4.711,96 od 15. siječnja 2022. pa do isplate, 

-veljaču 2022. iznos od 672,27 eura¹/5.065,20 kn od 15. veljače 2022. pa do isplate,

-ožujak 2022. iznos od 673,63 eura¹/5.075,48 knod 15. ožujka 2022. pa do isplate,

-travanj 2022. iznos od 306,38 eura¹/2.308,40 kn od 15. travnja 2022. pa do isplate,

-svibanj 2022. iznos od 331,67 eura¹/2.499,00 knod 15. svibnja 2022. pa do isplate,

-lipanj 2022. iznos od 348,26 eura¹/2.624,00 kn  od 15. lipnja 2022. pa do isplate, i

-srpanj 2022. iznos od 324,64 eura¹/2.446,00 kn  od 15. srpnja 2022. pa do isplate,

s time da se do 31. prosinca 2022. zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.  prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje su objavljene prije prvog kalendarskog dan tekućeg polugodišta godine za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

              VI. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. B., OIB: …,da tužitelju I. P. iz B…, OIB: …, na ime rente za izgubljenu zaradu mjesečno isplaćuje bruto iznos od po 324,64 eura¹ (slovima: tri stotine dvadeset četiri eura i šezdeset četiri centa)/2.446,00 kn (slovima: dvije tisuće četiri stotine četrdeset šest kuna) i to od kolovoza 2022. pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a koji iznosi dospijevaju svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da dospjele iznose dužan isplati odjednom u roku 15 dana od dana presuđenja, a dospijevajuće iznose da isplaćuje svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje se do 31. prosinca 2022. obračunavaju po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri poena, a od 1. siječnja 2023. sve uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja  koje su objavljene prije prvog  kalendarskog dan tekućeg polugodišta  godine za tri postotna poena.

              VII. Odbija se tužitelj I. P. iz B., OIB: …, sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete u iznosu od 17,26 eura¹ (slovima: sedamnaest eura i dvadeset šest centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od 23. prosinca 2020.

VIII. Odbija se tužitelj I. P. iz B., OIB: …, sa zahtjevom za plaćanjem zakonskih zateznih kamata na svakomjesečni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 477,80 eura¹

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

(slovima: četiri stotine sedamdeset sedam eura i osamdeset centi) za period od prosinca 2020. pa do ožujka 2023.

IX. Odbija se tužitelj I. P. iz B., OIB: …, sa zahtjevom za plaćanjem svakomjesečnog bruto iznosa rente od 773,11 eura¹ (slovima: sedam stotina sedamdeset tri eura i jedanaest centi) za period od kolovoza 2022. pa nadalje zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

X. Odbija se u cijelosti tužitelj I. P. iz B., OIB: …, sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da preda tužitelju neopozivu bankarsku garanciju na prvi poziv bez prigovora na iznos koji će biti određen nakon provođenja financijskog vještačenja  kao osiguranje za isplatu rente za  vrijeme od kolovoza 2022. pa nadalje dok postoje uvjeti za isplatu rente, sve u roku 8 dana od dana objave presude. Ako tuženik ne da osiguranje iz prethodnog stavka tada se  nalaže tuženiku  da isplati tužitelju umjesto rente ukupni iznos koji će se odrediti nakon provedenoga financijskog vještačenja sve uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje su objavljene prije prvog  kalendarskog dan tekućeg polugodišta  godine za 3 postotna poena, u roku od 8 dan od presuđenja.".

XI. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. B., OIB: …, da tužitelju I. P. iz B., OIB: …, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 20.206,41 eura¹ (slovima: dvadeset tisuća dvije stotine šest eura i četrdeset jedan cent)/152.245,20 kn (slovima: stotinu pedeset dvije tisuće dvije stotine četrdeset pet kuna i dvadeset lipa)sve uz zateznu kamatu tekuću od presuđenja tj. od 30. lipnja 2023. pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje su objavljene prije prvog  kalendarskog dan tekućeg polugodišta  godine za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.526,04 eura¹ (slovima: četiri tisuće pet stotina dvadeset šest eura i četiri centa) tužitelj odbija.

 

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva na način kako je to tužitelj učinio svojim podneskom od 04. travnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je kod tuženika od 10. kolovoza 2020. obavljao poslove sezonskog radnika i to temeljem Ugovora o sezonskom radu u poljoprivredi za 2020., te je tako i 24. rujna 2020. u okviru istih poslova obavljao poslove opsluživanja tehnološke linije odnosno stroja kojim se vrši punjenje vreća od 25 kg sa pšenicom. Nakon što je ista tehnološka linija stavljena izvan pogona i to oko 16,00 sati, navodi da je pristupio čišćenju dijela postrojenja koji se nalazi u potkrovlju objekta i to na način da je trebao usisavačem izvršiti propuhivanje i skupljanje zaostale pšenice u rotirajućem dijelu postrojenja koje se naziva skidač osi odnosno "jež", a u kojem dijelu se nalazi i rotirajuća osovina sa metalnim šiljcima dužine 132 cm. Navodi da je započeo sa poslom čišćenja pa je tako rukom uklanjao nečistoću, nakon čega je započeo i

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

čišćenje usisivačem i to tako da je cijev usisavača gurnuo u unutrašnjost postrojenja, a u tom trenutku je došlo do iznenadnog i neočekivanog pokretanja skidača osi odnosno "ježa" koji je počeo tužitelja uvlačiti prema sebi, te je uslijed toga došlo do otkidanja desne ruke ružitelja u predjelu iznad lakta.

1.1. Nadalje navodi da je nakon nastupa ovog štetnog događaja inspektorat, Područni ured O., putem inspektora rada obavio nadzor kod tuženika, o čemu je i sastavljen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 13. studenog 2020., Klasa: UP/I-116-02/20-45/13, Ur. broj: 443-02-01-10/7-20-14, te ističe da nakon tako provedenog inspekcijskog nadzora proizlazi da je tuženik učinio niz propusta s područja primjene mjera zaštite na radu, koje su po njemu u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom ozljede kod tužitelja, a odnose se na procjenu opasnosti i rizika posla koji je obavljan, stručne osposobljenosti radnika, sigurnosne oznake na postrojenju.

1.2. Nakon ozljeđivanja navodi da je tužitelj zbrinut u bolnici V., te je iz otpusnog pisma vidljivo da mu je izvršena traumatska amputacija desne ruke, nakon čega je provodi fizikalnu terapiju i nakon čega su postale poznate konačne posljedice nakon tako pretrpljene ozljede na radu.

1.3. Zbog nastanka ozljede na radu i posljedica koje su zbog toga nastupile navodi da tužitelj trpi štetu koja se ogleda u povredi prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, ali i u gubitku zarade iz čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da smatra da nastanku štetnog događaja ne postoji njegov doprinos koji bi mogao umanjivati odgovornost tuženika, to je tužitelj prvotno podnesenim tužbenim zahtjevom zahtijevao od tuženika naknadu neimovinske štete u sveukupnom iznosu od 548.750,00 kn i to temeljem slijedećih kvalifikatornih okolnosti tj. za pretrpljene fizičke boli iznos od 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 40.000,00 kn, za naruženje iznos od 55.000,00 kn, te na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 438.750,00 kn.

1.4. Pored neimovinske štete tužitelj je potraživao i imovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn za tuđu pomoć i njegu, a s obzirom da će mu taj vid pomoći biti potreban doživotno po tom osnovu potraživao je i mjesečnu rentu u iznosu od 900,00 kn počevši od 2. listopada 2020. pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.5. Isto tako tužitelj temeljem odredbe čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zbog nesposobnosti za rad, te nemogućnosti daljnjeg razvijanja i napredovanja, potražuje isplatu rente obrazlažući to time da je on školovanjem stekao stručno zvanje bravara, a da zbog pretrpljene ozljede nema mogućnost obavljanja poslova za koje je osposobljen, odnosno da je izgubio radnu sposobnost, te da iz istog razloga se više nema mogućnosti zaposliti niti na tržištu rada u inozemstvu, a što mu je bila želja i naknada, s obzirom da je prije ozljede na radu boravio u R. A. zajedno sa suprugom. Prema podacima zavoda prosječna neto i bruto plaća prema stupnju stručne spreme za njegovo zanimanje u 2019. i 2020. iznosi neto 5.604,00 kn, a u bruto iznosu 7.336,00 kn.

1.6. Nakon štetnog događaja za vrijeme njegovog bolovanja navodi da mu je tužitelj ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto administratora kako bi mu tog trenutka pružio oblik materijalne pomoći a sebi priskrbio olakotne okolnost za očekivani kazneni postupak u odnosu na štetni događaj, ali predmetni ugovor o radu po tužitelju je pravno dvojben  i upitan budući da radno mjesto administratora ne postoji u sistematizaciji radnih mjesta tuženika, te je stoga nejasan i neodrediv pravni osnov prema kojem je određena visina plaće koja se tužitelju isplaćuje, a i samo zasnivanje takvog radnog odnosa je usmjereno samo u cilju da se utječe na visinu očekivanog potraživanja buduće rente.

1.7. Upravo zbog svega naprijed navedenog tužitelj je tužbenim zahtjevom predlagao da se tuženik obveže da mu na ime isplate rente zbog izgubljene zarade isplaćuje svakomjesečno bruto iznos od 7.336,00 kn i to počevši od 1. listopada 2020. pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti, a pored toga je predlagao da se još tuženiku naloži da kao osiguranje za isplatu te rente preda tužitelju neopozivu bankarsku garanciju na prvi poziv bez prigovora i to na iznos koji će biti određen nakon provođenja financijskog vještačenja, a u slučaju da tuženik ne da isto osiguranje da mu se naloži da umjesto rente isplati tužitelju određeni ukupni iznos na ime kapitalizirane rente koji će se odrediti nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

2. Nakon provedenih medicinskih i financijskih vještačenja u ovoj pravnoj stvari tužitelj je u više navrata mijenjao i to u pravilu preinačavao tužbeni zahtjev kako u pogledu iznosa koji se odnose na naknadu neimovinske štete, tako i u pogledu iznosa koji se odnose na naknadu imovinske štete i pripadajućih iznosa rente, s tim što je konačni tužbeni zahtjev u pogledu visine postavio podneskom od 4. travnja 2023. i to na način da je od tuženika na ime naknade neimovinske štete potraživao iznos od 568.300,00 kn odnosno protuvrijednost od 75.426,38 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe tj. od 23. prosinca 2020. do isplate, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u periodu od 2. listopada 2020. do 30. studenog 2020. iznos od 477,80 eura odnosno protuvrijednost od 3.600,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od presuđenja do isplate, te potom po istom osnovu za period od 1. prosinca 2020. pa do ožujka 2023. sveukupni iznos od 13.378,46 eura odnosno protuvrijednost iznosa od 100.800,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 477,80 eura i to počev od svakog 15-og dana u mjesecu do isplate, te je osim toga potraživao i na ime rente za tuđu pomoć i njegu iznos od 477,80 eura i to počev od travnja 2023. pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

2.1. Na ime izgubljene zarade tužitelj je sada tužbom za period od listopada 2020. pa do srpnja 2022. potraživao sveukupni bruto iznos od 9.491,35 eura odnosno protuvrijednost od 71.512,72 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, a potom od kolovoza 2022. pa nadalje na ime rente isplatu iznosa od 1.097,75 eura odnosno protuvrijednost od 8.271,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je i nadalje ostao kod zahtjeva da se tuženik obveže predati tužitelju neopozivu bankarsku garanciju na prvi poziv bez prigovora na iznos koji će biti određen nakon provođenja financijskog vještačenja kao osiguranje  za isplatu rente za vrijeme od kolovoza 2022. pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a ukoliko isto odbije da se obveže tužitelju isplatiti jedan kapitalizirani iznos koji će se odrediti nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio kako osnovi tako i visini tužbenoga zahtjeva, te je isticao da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove sezonskog radnika, odnosno da nije bio u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu već je pojedine dane, taksativno navedene u ugovoru, bio angažiran na povremenim poslovima u poljoprivredi i pri tome obavljao pomoćne sezonske poslove. Učinio je nespornim da je 24. rujna 2020. tužitelj prilikom obavljanja takvih sezonskih poslova zadobio ozljedu na način da mu je došlo do amputacije desne ruke u predjelu iznad lakta, te da je nakon toga na lice mjesta izašao inspektor zaštite na radu te sačinio odgovarajući zapisnik kojim je utvrdio postojanja određenih administrativnih propusta kod tuženika koji međutim po tuženiku nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom ozljede. Tuženik navodi da je tužitelj samoinicijativno za vrijeme stanke bez naloga i upute radnika pod čijim je nadzorom radio pokrenuo navedeni stroj uslijed čega je i stradao, dakle tuženik je isticao da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja,  kao i sve posljedice koje su iz toga proistekle.

3.1. Posebno je tuženik prigovarao visini postavljenog tužbenog zahtjeva kako u odnosu na neimovinsku tako i na imovinsku štetu, s tim da je posebno neosnovanim smatrao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu imovinske štete zbog izgubljene zarade smatrajući da nisu ostvareni uvjeti za istu. Tako tuženik navodi da se tužitelj kod njega i nadalje vodi u radnom odnosi, te da mu kao radniku isplaćuje plaću zbog čega ne gubi zaradu, pa da iz tog razloga nisu ostvarene zakonske pretpostavke za isplatu rente. Protivio se zahtjevu tužitelja da bi mu od listopada 2020. pripadalo pravo na isplatu rente i to u visini plaće radnog mjesta za koje se školovao, s obzirom da tužitelj nije radio na istom radnom mjestu niti prije ozljeđivanja. Protivio se i zahtjevu tužitelja za osiguranjem isplate rente u vidu bankarske garancije s obzirom da tuženik uredno posluje i to sa dobiti i da se radi o rastućoj tvrtki sa značajnom imovinom.

3.2. Nakon što je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, tuženik se istoj preinaci protivio, ali je istu preinaku sud dopustio rješenjem od 23. svibnja 2023. smatrajući da je ista preinaka dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 2.i 3. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je i odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tužitelj se protivio svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika, a pogotovo istaknutom prigovoru da bi tužitelj bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i sve posljedice koje zbog toga trpi, te se pri tome pozivao da je tužitelju temeljem odredbe čl. 129. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju priznata ozljeda na radu i da takvo rješenje koje je doneseno u upravnom postupku prema odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku veže ovaj sud.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi i to uvidom u: Ugovor o sezonskom radu u poljoprivredi za tužitelja, Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 13. studenog 2020., medicinsku dokumentaciju za tužitelja s lista 35 do 37 spisa,  podatke zavoda s lista 43 spisa,  Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tužitelja i tuženika od 15. listopada 2020., prijavu o ozljedi na radu od 17. studenog 2020., medicinsku dokumentaciju za tužitelja s lista 80 spisa, nalaz psihijatra za tužitelja s lista 88 do 89 sudskog spisa, svjedodžbu tužitelja s lista 91 spisa, ugovore o radu na određeno vrijeme sve sa listova 92 do 121 spisa, poreznu karticu tužitelja s lista 122 do 123 spisa, podatke zavoda s lista 124 spisa, zdravstveni karton tužitelja s lista 136 do 148 spisa, podatke FINA-e za tuženika s listova 149 do 182 spisa, obračunske isprave za isplatu plaće za tužitelja s lista 204 do 218 spisa, nalaz i mišljenje liječnika vještaka psihijatra od 29. rujna 2021., te u nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. I. L. od 14. listopada 2021., nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. B. Ž. od 24. lipnja 2022., podatke zavoda od 29. travnja 2022., nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke M. I. od 21. listopada 2022., te u priloge istom nalazu i mišljenju, pisano očitovanje financijskog vještaka od 8. studenog 2022., rješenje zavoda od 14.  listopada 2022., podatke FINA-e za tuženika s lista 447 pa nadalje, dopunski nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka M. I., dipl. oec., od 22. ožujka 2023., saslušani su svjedoci I. K., D. K., D. L., I. J. i A. I. na ročištu za glavnu raspravu održanoj 10. svibnja 2021. (list 183 do 190 spisa);  svjedoci I. M., S. P., M. M. i D. M., te tužitelj I. P. kao parnična stranka i zakonski zastupnik tuženika M. V. na ročištu za glavnu raspravu održanoj 11. svibnja 2021. (list 191 do 202 spisa); vještaci prof. dr. sc. I. L.,  prim. dr. med. i prof. dr. sc. I. P., specijalist psihijatar, te tužitelj kao parnična stranka na ročištu za glavnu raspravu održanoj 21. ožujka 2022. (list 275 do 281 spisa); vještaci dr. B. Ž., dr. med., specijalist ortoped i subspecijalist traumatolog lokomotornog sustava i M. I., dipl. oec., na ročištu za glavnu raspravu održanoj 26. siječnja 2023. (list 427 do 432 spisa); te je dopunski saslušan vještak M. I., dipl. oec. na ročištu za glavnu raspravu održanoj 23. svibnja 2023.

              6. Temeljem provedenih dokaza, i to izvršenim uvidom u Ugovor o sezonskom radu u poljoprivredi, nesporno je da je tužitelj kod tuženika započeo obavljati sezonske poslove u poljoprivredi i to putem vrijednosnih kupona, te da je te poslove obavljao sve do 24. rujna 2020. kada je ozlijeđen dok je čistio određeni dio postrojenja uslijed čega je došlo do otkidanja desne ruke tužitelja u predjelu iznad lakta.

              6.1. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužitelja nesporno je utvrđeno da je prilikom istog štetnog događaja došlo do traumatske amputacije ručnog zgloba i šake zbog doticaja sa strojevima i da je tužitelj na liječenju u bolnici proveo u periodu od ozljeđivanja tj. od 24. rujna 2020. do 2. listopada 2020., a da je potom proveo još jedan liječnički pregled od 28. listopada 2020. kada mu je preporučena fizikalna terapija.

              6.2. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu (list 59 do 62 spisa) nesporno je utvrđeno da je tuženik uredno popunio istu prijavu ozljede na radu, te opisao način na koji je došlo do ozljeđivanja, te da je potom tužitelju zavod temeljem čl. 125. st. 1. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u predmetu utvrđivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu, priznao ista prava osnovom ozljede na radu i to 12. siječnja 2021.

6.3. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru inspektorata, od 13. studenog 2020., (list 19 do 34 spisa), utvrđeno je da su isti kao nadležno tijelo obavili nadzor kod tuženika povodom ozljede na radu tužitelja, te je tijekom tog inspekcijskog nadzora utvrđen niz propusta kod tuženika u pogledu primjene mjera zaštite na radu, te je tako između ostaloga utvrđeno da tuženik nije dokazao da je tužitelja kao radnika osposobio za rad na siguran način za poslove koje je ugovorio, odnosno da nije dokazao da je tužitelju osigurao rad pod neposrednim nadzorom osposobljenog radnika za rad na siguran način koji će nadzirati rad radnika koji nije osposobljen, a iz čega proizlazi da tužitelj kao radnik nije bio upoznat sa opasnostima i rizicima koji proizlaze iz posla na koji je raspoređen, odnosno da je u konkretnom slučaju pri tome tuženik kao poslodavac postupio protivno čl. 27. i čl. 28. Zakona o zaštiti na radu. Također, u odnosu na radnika D. K., za kojega je utvrđeno da je kritične zgode radio na poslovima pokretanja i zaustavljanja linije za doradu sjemena, a koji poslovi imaju obilježje poslova s posebnim uvjetima rada po čl. 3. točki 1. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada za koje je kao uvjet propisana stručna osposobljenost, a koju isti radnik nije imao, niti je stoga smio obavljati poslove koji imaju obilježje poslova s posebnim uvjetima rada, odnosno da uopće nije bio upoznat sa opasnostima i rizicima koji proizlaze iz posla na koji je raspoređen, niti je dobio pisane upute za rad na siguran način, čime je postupljeno protivno čl. 27. Zakona o zaštiti na radu.  Također jedan od propusta tuženika je što na mjestu rada i ozljeđivanja tužitelja nisu bile postavljene sigurnosne oznake na moguće opasnosti, a nisu bile postavljene niti upute za rad sa tehnološkom linijom za doradu sjemena, čime je postupljeno protivno čl. 53. st. 2. Zakona o zaštiti na radu.

              6.4. Među strankama je također nesporno a isto je utvrđeno i uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji je zaključen između ovdje tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca 15. listopada 2020., da su tim Ugovorom stranke zasnovale radni odnos tužitelja kao administratora kod tuženika i to na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu, uz pravo na isplatu bruto plaće, te je među strankama nesporno da je tuženik tužitelju od dana zasnivanja radnog odnosa isplaćivao na ime neto plaće iznos od 4.494,03 kn, te mu je pored toga još na ime naknade za topli obrok plaćao iznos od 416,66 kn, te na ime troškova prijevoza iznos od 228,66 kn, odnosno sveukupno mu je isplaćivao 5.139,35 kn.

              6.5. Nesporno je utvrđeno, i to uvidom u Svjedodžbu škole Ž. za tužitelja, da je tužitelj školovanjem osposobljen i da je stekao strukovnu kvalifikaciju za zanimanje bravara, i to 19. lipnja 2015., a da je potom isti počev od siječnja 2016., te gotovo cijelu 2017., temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenim sa poslodavcem tvrtkom S. D.-F. Ž. d.o.o. Ž. za njih obavljao poslove i zadatke bravara, te da je za to svakomjesečno primao određeni novčani iznos na ime plaće, a čiji iznosi su vidljivi iz IP obrazaca iste tvrtke (list 122 do 124 spisa).

              6.6. Nesporno je također među parničnim strankama, i to uvažavajući pribavljane podatke zavoda, koliko iznosi prosječna bruto i neto plaća za djelatnost za koju je osposobljen tužitelj, odnosno da je npr. za 2019. prosječna bruto plaća u istoj djelatnosti iznosila 7.336,00 kn odnosno neto 5.604,00 kn.

              7. Sporno je među parničnim strankama da li postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja s obzirom na prigovor tuženika da je sam tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja, a potom i svih posljedica koje trpi zbog štetnog događaja, odnosno sporna je sama osnova tužbenog zahtjeva.

              7.1. Sporno je nadalje da li je u ovom postupku uopće nužno utvrđivati da li postoje razlozi za isključivanje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, a sve uzimajući u obzir navode tužitelja da je sud sukladno odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku vezan odlukom nadležnog zavoda koji je tužitelju priznao ozljedu na radu iz štetnog događaja od 24. rujna 2020.

              7.2. Sporna je također visina kako neimovinske tako i imovinske štete i to posebno imovinska šteta koja se odnosi na zahtjev tužitelja za izgubljenom zaradom i rentom u periodu od listopada 2020. do srpnja 2022. u sveukupnom iznosu od 9.491,35 eura, a od kolovoza 2022. zahtjev za isplatom rente u iznosu od 1.097,75 eura bruto, a sve to uzimajući u obzir da je nakon štetnog događaja tužitelj sa tuženikom zaključio ugovor o radu za obavljanje poslova administratora i to na neodređeno vrijeme, te da mu prema tom ugovoru tuženik isplaćuje plaću, a čiji iznos je veći od onog iznosa koji je tužitelj kao radnik ostvarivao kod tuženika radeći na sezonskim poslovima u poljoprivredi.

              7.3. Sporan je nadalje sam zaključeni Ugovor o radu između parničnih stranaka, od 15. listopada 2020., a kojeg tužitelj zapravo smatra ništetnim, te  zbog čega smatra da unatoč činjenici što temeljem takvog Ugovora ostvaruje određena primanja isti nije u obvezi iznos rente koju potražuje umanjivati za mjesečno isplaćene iznose, odnosno zbog čega smatra da mu na ime rente u cijelosti pripada iznos od 1.097,75 eura, a koliko prema nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenoga vještaka iznosi prosječna bruto plaća radnika za izučeno zanimanje tužitelja.

              7.4. Sporno je također dali je osnovan zahtjev tužitelja postavljen temeljem odredbe čl. 1088. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, a temeljem kojega je isti zbog osiguranja plaćanja budućeg iznosa rente zahtijevao da mu tuženik da potrebno osiguranje, a koje bi se sastojalo u izdavanju neopozive bankarske garancije na prvi poziv bez prigovora  i čiji iznos bi bio određen nakon provođenja financijskog vještačenja.

              8. S obzirom da je temeljem Rješenja nadležnog zavoda, od 24. rujna 2020., ozljeda koju je tužitelj zadobio kod tuženika priznata kao ozljeda na radu, to je stav ovoga suda da tako pravomoćno rješenje nadležnog upravnog tijela sukladno odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku obvezuje ovaj sud, te iz tog razloga sud cijeni neosnovanim prigovore iz odgovora na tužbu tuženika da tužitelj nije bio u radnom odnosu kod tuženika i da se iz toga razloga na njega ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o radu.

              8.1. Međutim, neovisno o tome što je tužitelju ozljeda koju je pretrpio priznata kao ozljeda na radu, stav je suda da je tuženiku dozvoljeno dokazivati da postoje razlozi  koji opravdavaju eventualni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, a time i štete koju je pretrpio, i to sve uzimajući u obzir odredbu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje u tekstu: Zakon o zaštiti na radu), a koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis, a prema kojoj poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

              8.2. S obzirom na naprijed navedeno radi utvrđivanja okolnosti pod kojima je došlo do ozljeđivanja tužitelja, pored čitanja zapisnika o inspekcijskom nadzoru provedeni su i dokazi saslušanjem svjedoka koji su nazočili ozljeđivanju tužitelja i to I. K., D. K., D. L., I. J., A. I., inspektora rada I. M., M. M., D. M., te samog tužitelja kao stranke.

              9. Svjedok I. M., koja je izašla na lice mjesta nakon ozljeđivanja tužitelja i sastavila Zapisnik o inspekcijskom nadzoru, u cijelosti je ostala kod svih navoda i onoga kako je utvrđeno istim zapisnikom, te je prije svega navela da tuženik kao pravna osoba u svome Elaboratu o procjeni rizika i opasnosti u taj elaborat uopće nije uvrstio liniju za doradu sjemena već su uvršteni neki drugi uređaji i strojevi koji nesporno jesu prisutni u procesu rada tuženika, te u odnosu na istu liniju nisu opisane ni opasnosti koje prijete od takvog uređaja, nisu opisani poslovi koji se obavljaju na istom postrojenju, a niti uvjeti koje moraju zadovoljiti osobe koje rade na takvom uređaju. U odnosu na tužitelja navodi da je u vrijeme ozljeđivanja bio zaposlen kao sezonski radnik i da je mogao obavljati poslove čišćena takvog uređaja kada je isti isključen, s tim što je u odnosu na njega utvrdila da on niti na koji način nije bio osposobljen za rad na siguran način na takvom uređaju, ali i da takve osobe mogu raditi takve poslove, s tim što tada mora postojati odluka poslodavca da on te poslove obavlja pod nadzorom osobe koja je osposobljena za rad na siguran način sa takvim uređajima, što u konkretnom slučaju nije bilo, niti je utvrdila da bi eventualno tužitelj bio upoznat sa opasnostima koje prijete od takve vrste uređaja. Ističe da je provedenim nadzorom utvrdila da je od svih djelatnika tuženika jedino I. K., s obzirom na  svoju stručnu spremu, imao mogućnost pristupa i upravljanja linijom za doradu sjemena, dok D. K. za kojega je utvrđeno da je u konkretnom slučaju uključio predmetnu liniju niti na koji način nije smio imati pristup takvom uređaju s obzirom da je osoba bez zanimanja i nije mogao upravljati takvim postrojenjem, a tijekom postupka je utvrdila da mu je upravo I. K. dao dozvolu za uključivanje i isključivanje predmetne linije. Posebno je istaknula da tužitelj kao radnik koji je pristupio čišćenju predmetnog stroja po pitanju sklopke koja se nalazi uz taj stroj nije morao učiniti ništa i to upravo iz razloga jer joj tijekom provođenja inspekcijskog nadzora nije dokazano da je on bio osposobljen za rad na takvoj vrsti poslova, te da je bio upoznat sa opasnostima i rizicima obavljanja takvog posla, pa stoga kao osoba bez stručnog znanja nije imao niti potrebe bilo što raditi u pogledu predmetne sklopke, već je o tome morala voditi računa stručna osoba koja je zadužena za upravljanje tehnološkom linijom, a sjeća se da je dolaskom na lice mjesta utvrdila da je sklopka koja se nalazi uz isti stroj bila na položaju "1", a što znači da se uključivanjem sklopke u glavnom postrojenju ta linija automatski uključuje, dok se taj stroj ne bi uključio da je sklopka koja se nalazila uz njega bila na položaju "0".

              10. Svjedok I. K., koji je od 2016. zaposlenik tuženika i to na poslovima voditelja dorade sjemena, najprije je opisao kako izgleda linija za doradu sjemena, odnosno da se ona sastoji od pokretne trake, elevatora, grubih i finih sita, zaprašivača, a između ostalog i skidača osi odnosno "ježa", na kojem je iz ozlijeđen tužitelj, te svaki od dijelova tog stroja za uključivanje ima svoju posebnu sklopku koja ima tri položaja od "0", "1" i "2", s tim što položaj "0" znači da je stroj isključen i bez napona, položaj "1" znači ručno paljenje stroja, a položaj "2" automatsko paljenje, te da osim toga što svaki stroj ima svoju posebnu sklopku, postoji još jedna posebna prostorija u kojoj se nalazi elektroormar iz kojeg se pali cijeli pogon, s tim što se niti jedan stroj s kojim radnici rade ne može upaliti ukoliko je sklopka toga stroja podešena na položaj "0" i to neovisno o tome da li se eventualno u toj glavnoj prostoriji uključi napon, što znači da se niti tada taj stroj ne bio mogao pokrenuti. Za tužitelja navodi da je radio kao sezonski radnik i to na poslova na poslovima dorade sjemena, te da je pravilo kada se završi dorada jedne sorte sjemena da se tada cijela linija mora očistiti kao bi se krenulo na poslove dorade druge sorte sjemena, s tim što se radnici između sebe dogovaraju koji će od njih po završetku poslova vršiti čišćenje kojeg dijela stroja. Kako je on zaposlen na poslovima voditelja dorade  sjemena navodi da je sve radnike upoznao sa načinom i položajem u kojem se mora nalaziti sklopka kako se stroj ne bi mogao pokrenuti, pa tako i za stroj na kojem je ozlijeđen tužitelj navodi da je izrazito opasan, te da osoba koja radi na čišćenju toga stroja da bi bila sigurna mora sklopku postaviti na položaj "0". Ovaj svjedok se nije mogao sjetiti da li je izravno i osobno upoznao tužitelja s tim u kakvom položaju mora biti sklopka kada se stroj čisti, ali navodi da je općenito upoznavao radnike sa načinom na koji se pokreću strojevi i sa položajem sklopke, s tim što je nakon ozljeđivanja tužitelja kada je obišao predmetni stroj utvrdio da je sklopka toga stroja na koji se tužitelj ozlijedio podešena na položaj"1", a koji omogućuje pokretanje tog stroja čim se uključi napon u glavnom elektroormaru, a do čega je u konkretnom slučaju došlo od strane radnika D. K.

              11. Svjedok D. K. je identično kao i prethodni svjedok opisao razloge zbog kojih se pristupa čišćenju linije za doradu sjemena, s tim što je općenito naveo da su svi radnici koji rade na tim poslovima od strane neposrednog rukovoditelja bili upoznati u početku rada u kakvom položaju mora biti sklopka svakoga od strojeva kako bi on bio siguran za čišćenje, odnosno da se mora nalaziti na položaju "0" koji osigurava da se taj stroj neće niti na koji način uključiti, ali je isto tako naveo da ne zna da li je tužitelja bilo tko upoznao sa tehnologijom paljenja i isključivanja istih strojeva. Opisujući način na koji je tužitelj ozlijeđen navodi da su on, tužitelj, te još nekolicina drugih radnika najprije koristili pauzu u jednoj prostoriji, te su se pri tome dogovorili tko će od njih čistiti koji dio stroja, pri čemu je dogovor bio da tužitelj očiti tzv. "jež", a nakon tog dogovora on je neposredno izašao iz te sobe jer ga je pozvao drugi radnik D. M. da uključi kompresor, s tim što tada nije znao da tužitelj odlazi u gornji dio postrojenja čistiti tzv. "jež". Navodi da je on uključio sklopku u glavnom elektroormaru, te je tada čuo da je došlo do pokretanja stroja kojega je čistio tužitelj, a sve to iz razloga jer se sklopka toga stroja nalazila na položaju "1".

              12. Svjedok D. L. je također radio zajedno sa tužiteljem tog dana kada je ozlijeđen, te je naveo da mu je to predstavljalo drugu sezonu rada na tim poslovima, a da ga je prve godine kada će započeti sa radom I. K. upoznao sa strojevima i to da svaki stroj ima svoju posebnu sklopku, ali da on na to nije obraćao posebnu pažnju, odnosno da kada je čistio te strojeve nije gledao u kojem se položaju nalazi sklopka toga stroja, niti je ikada prebacivao sklopku u neki drugi položaj jer za tim nije bilo potrebe.

              13. Nasuprot  prethodnom svjedoku, svjedok I. J. također navodi da ga je u početku kada je počeo obavljati ove poslove za tuženika, nadređeni upoznao sa istim strojevima i sa tim da kada se pristupa čišćenju tih strojeva njihova sklopka mora biti namještena na položaj "0", te navodi da je on to pravilo poštovao, ali da nije ima pristupa glavnom elektroormaru koji služi za pokretanje stroja, niti mu je uopće poznato da ista linija može raditi automatskim i ručnim načinom rada, te isto tako ne zna da li je tužitelj osobno bio upoznat s pravilom u kakvom položaju sklopka mora biti da bi stroj bio siguran za rad.

              14. Svjedok A. I. nije imao nikakvih saznanja  načinu ozljeđivanja tužitelja, niti je na bilo koji način upoznat sa tehnikom rada linije za doradu sjemena, s obzirom da radi na poslovima održavanja traktora, kombajna, viličara i slično.

              15. Svjedok M. M. je također nekoliko godina radio sezonske poslove kod tuženika, te mu je neposredno nadređeni radnik bio I. K., s tim što navodi da je njega nadređeni upoznao sa načinom rada linije za doradu sjemena, odnosno znao je da niti na koji način ne smije pristupiti glavnom postrojenju iz kojeg se upravlja tom linijom, te da je bio upoznat da se kod čišćenja tih strojeva mora voditi računa da ti strojevi budu isključeni, te da se jave kada idu čistiti strojeve, s obzirom da je pravilo da se poslovi čišćenja obavljaju zajednički. Bilo mu je poznato da svaki dio linije za doradu sjemena ima svoju sklopku, ali je isto tako bio upoznat da iste sklopke ne smije dirati niti je to radio, te ga je nadređeni upoznao da mora obratiti pažnju da sklopka svakog stroja mora biti na položaju "0" ako on to kaže, a ako nije na položaju "0" da mu se mora posebno javiti da bi on taj stroj uključio. Kada je on radio na poslovima čišćenja bilo kojeg dijela stroja navodi da se javljao nadređenom radniku, da je pogledao da li je taj stroj slučajno uključen i pogledao u sklopku uz taj stroj, a tek tada da je pristupao čišćenju. Tog dana kada je tužitelj ozlijeđen čini nespornim da su se međusobno dogovorili da će tužitelj očistiti tzv. "jež", te da je on vidio da je tužitelj izašao iz prostorije, ali da nije čuo da se javio nekome od njih gdje ide i što će raditi.

              16. Svjedok D. M., koji je također nekoliko godina bio sezonski radnik kod tuženika, navodi da ga nadređeni I. K. i D. K. niti prve godine kada je počeo raditi kod tuženika, a niti narednih godina nije upoznao sa strojevima s kojima će raditi, odnosno što smije a što ne smije, niti na što posebno mora obratiti pozornost kada pristupa čišćenju tih strojeva, već je jedino znao da te strojeve ne smije čistiti kada oni rade, odnosno da nije upoznat sa sklopkama koje postoje uz svaki od strojeva, niti je on uopće obraćao pažnju na te sklopke niti na položaj u kojem se one nalaze. Tog dana kada je tužitelj ozlijeđen ističe da su se na pauzi dogovorili tko će očistiti koji dio linije stroja, te da je dogovor bio da on očisti usisni koš, dok je tužitelj trebao čistiti tzv. "jež". On je izašao iz prostorije gdje su se svi zajedno nalazili, te ne zna da je li tužitelj izašao odmah iza njega ili kasnije, te je on pristupio čišćenju usisnog koša, s tim što mu je tada nestalo zraka zbog čega je od D. K. tražio da mu uključi kompresor, te se D. K. tada već nalazio vani. Navodi da je D. K. kompresor koji mu je trebao htio najprije uključiti na sklopki koja se nalazi pored kompresora, a kada to nije mogao učiniti da je tada otišao u sobu gdje se nalazi glavni elektroormar, s tim što je tada uključio i cijelu liniju za doradu sjemena, te se odmah nakon toga čulo zapomaganje tužitelja.

              17. Tužitelj saslušan kao stranka na okolnost svoga ozljeđivanja navodi da je tom prilikom radio kao sezonski radnik kod tuženika, a da je na tim poslovima radio i tijekom 2018., s tim što mu je i te prve godine rada kod tuženika nadređeni bio I. K. koji ga je upoznao sa načinom punjenja vreća, šivalicom, vagom i drugim dijelovima toga uređaja, te ga upozorio da glavnu ploču na kojoj se nalaze sve sklopke ne smije dirati, ali ga nije upoznao sa svakom pojedinom sklopkom koja se nalazi uz svaki pojedini stroj, a on je znao da pogon radi bilo na automatski bilo na ručni način rada, dok samu tehniku toga rada on ne zna, niti je upoznat u kakvom položaju treba biti sklopka kod svakog pojedinog stroja, pa tako na te sklopke nije obraćao pažnju tijekom čišćenja, budući je pravilo bilo da je linija sigurna za čišćenje kada je isključena. Također navodi da je jedno od pravila bilo da se linija uključuje u rad kada su svi na okupu i kada će početi raditi. Navodi da su se tog dana na pauzi dogovorili tko će čistiti koji dio stroja, pa je tako dogovoreno da će on očistiti tzv. "jež", a drugi radnici druge dijelove, te je nakon toga D. M. prvi napustio prostoriju, a iza njega je prostoriju napustio on i uputio se u gornji dio postrojenja i ponio usisavač, dok je D. K. ostao u prostoriji kada je on već izašao. Navodi da je poslove čišćenja vršio nekih 3 do 4 minute, a nakon toga došlo je do pokretanja ovog dijela stroja koji je čistio, te se u tom trenutku njegova ruka našla unutar toga stroja i došlo je do otkidanja gotovo cijele ruke.

              18. Iskaze svih saslušanih svjedoka kao i samoga tužitelja kao parnične stranke u pogledu mjesta i načina na koji je tužitelj ozlijeđen, sud je prihvatio kao istinite i uvjerljive, s obzirom da su u tom dijelu njihovi iskazi gotovo identični, tj. da je tužitelj ozlijeđen dok je čistio dio linije za doradu sjemena i to tzv. "jež", a koji stroj je u trenutku kada je isti pristupio njegovome čišćenju bio isključen, a u trenutku dok je vršio poslove čišćenja da je došlo do uključivanja toga stroja i to iz razloga jer je drugi radnik tuženika D. K. u posebnoj prostoriji gdje se nalazi glavni elektroormar za pokretanje cjelokupne linije uključio određenu sklopku, uslijed čega je došlo i do pokretanja ovog dijela stroja, a čija sklopka se u tom trenutku nalazila u položaju "1".

              19. Nadalje, saslušanjem svih svjedoka u ovom postupku utvrđeno je da su isti u više sezona obavljali takvu vrstu poslova za tuženike, te da je tijekom obavljanja te vrste polova sasvim uobičajeno da svaki od radnika nakon što završi doradu jedne sorte sjemena, a prije nego što će prijeći na doradu druge sorte sjemena, mora očistiti određeni dio toga stroja. Također je utvrđeno da se linija za doradu sjemena sastoji od više zasebnih strojeva i to od pokretne trake, elevatora, sita, vage i slično, te svi svjedoci identično iskazuju da svaki od ovih strojeva ima posebnu sklopku sa položajima od "0", "1" i "2", ali također da postoji jedna posebna prostorija u kojoj se nalazi elektroormar, a iz kojeg se pokreće cijela linija za doradu sjemena, te da je pravilo da se niti jedan stroj ne može posebno uključiti ukoliko se njegova sklopka nalazi u položaju "0" neovisno o tome da li se uključi bilo koja sklopka u glavnom elektroormaru.

              20. Iskazom saslušanih svjedoka je nesporno utvrđeno da je sklopka na stroju na kojem je ozlijeđen tužitelj se nalazila u trenutku njegovog ozljeđivanja na položaju "1", zbog čega je nakon davanja napona u glavnom elektroormaru i došlo do uključivanja ovoga stroja, a nesporno je da je ovaj napon u glavnom elektroormaru pokrenuo radnik D. K. i to na zahtjev D. M. koji je od njega tražio da mu uključi kompresor koji mu je bio nužan za čišćenje određenog dijela postrojenja.

              21. Međutim, iskazi saslušanih svjedoka i tužitelja dijelom se razlikuju u tome da li su isti i na koji način od strane svoga nadređenoga uopće upoznati sa svim okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na njihovu sigurnost i zdravlje, te na rizike izvođenja ovakvih radnih operacija, a koji se sastoje u čišćenju bilo kojeg dijela linije za doradu sjemena, značenjem sklopke koja se nalazi uz svaki pojedini dio linije za doradu sjemena i položaja u kojem se ista sklopka mora nalaziti da bi  svaki pojedini stroj bio siguran za čišćenje, pa tako od svih saslušanih svjedoka samo svjedoci D. K., I. J. i M. M. izričito izjavljuju da su od strane nadređenoga I. K. upoznati sa značenjem svake pojedine sklopke i položaja u kojem se ona mora nalaziti za vrijeme čišćenja stroja, s tim niti jedan od tih djelatnika nije mogao isključivo potvrditi da je nadređeni I. K. i tužitelja kao radnika upoznao sa značenjem svake pojedine sklopke i opasnostima samog stroja na kojem radi, već su kako svjedok I. K., tako i D. K. navodili da su radnici koji rade na tim poslovima bili upoznati u početku u kakvom položaju mora biti sklopka odnosno da samo sklopka u položaju "0" osigurava da se stroj neće niti na koji način pokrenuti. Nasuprot tome ostali svjedoci i to D. L., D. M., te i sam tužitelj kao stranka navode da nisu izričito upoznati sa značenjem svake pojedine sklopke odnosno sa položajem u kojem se ona mora nalaziti, zbog čega nisu niti obraćali pažnju prilikom pristupanja čišćenju stroja u kojem položaju se nalazi sklopka, već su smatrali da je stroj siguran za čišćenje samo ukoliko ne radi, odnosno svima njima je bilo poznato da samo ne smiju niti na koji način dirati glavnu sklopku koja se nalazi u posebnoj prostoriji.

              22. Cijeneći ovako provedene dokaze, te pored toga i nespornu činjenicu koja proizlazi iz Zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru, a što je potvrđeno iskazom saslušanog svjedoka I. M. koja je kao inspektor rada provodila isti inspekcijski nadzor, proizlazi da unatoč činjenici što su možda pojedini djelatnici tuženika kao sezonski radnici bili upoznati od strane svoga nadređenoga tj. I. K. o načinu funkcioniranja linije za doradu sjemena i značenju pojedinih sklopki koje se nalaze uz svaki stroj koji čini istu liniju, da se ne može smatrati da je tuženik u ovom postupku dokazao da je sa istim upoznat i tužitelj kao radnik, pri čemu se posebno mora uzeti u obzir da ne postoji nikakav dokaz da je tuženik kao poslodavac dokazao da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, odnosno da mu je temeljem odgovarajuće odluke osigurao rad pod neposrednim nadzorom osposobljenoga radnika.

              23. Prema odredbi čl. 27. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan, na temelju procjene rizika, osposobiti radnika za rad na siguran način i to prije svega prije početka rada, te se prema st. 2. istog članka osposobljavanje provodi na način da radnika obavijesti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika, da radniku objasni i da radnika osposobi za praktičnu primjenu mjera zaštite na radu koje je dužan primjenjivati tijekom rada u skladu s procjenom rizika kojima je izložen na radu i u vezi s radom, dok prema odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način, dok je prema st. 2. istoga članka radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način poslodavac obvezan osigurati rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način ali ne dulje od 60 dana.

              23.1. Nadalje, odredbom čl. 30. Zakona o zaštiti na radu određeno je na koji način se provodi osposobljavanje radnika za rad na siguran način, odnosno isto osposobljavanje se provodi temeljem Pravilnika o osposobljavanju i usavršavanju zaštite na radu, te polaganju stručnog ispita , a nakon što završi isto osposobljavanje prema st. 3. čl. 30. Zakona o zaštiti na radu sastavlja se zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način koji potpisuju neposredni ovlaštenik osposobljavanog radnika, radnik i stručnjak zaštite na radu.

              23.2. Temeljem svih provedenih dokaza u ovome postupku utvrđeno je da tuženik kao poslodavac u svom Elaboratu o procjeni rizika i opasnosti uopće nije imao uvrštenu liniju za doradu sjemena na kojoj je ozlijeđen tužitelj, pa stoga nije mogao opisati niti opasnosti koje prijete od takvog uređaja, odnosno nije mogao propisati niti uvjete koje moraju zadovoljiti osobe koje rade na takvoj liniji, te iz tog razloga nije niti proveo na zakonom propisani način osposobljavanje tužitelja kao radnika za rad na siguran način, niti je donio odgovarajuću odluku o obavljanju njegovih poslova pod nadzorom ovlaštenog radnika ukoliko nije provodio njegovo osposobljavanje za rad na siguran način, čime je nesporno tuženik postupio protivno odredbama čl. 27. do čl. 30. Zakona o zaštiti na radu, zbog čega su između ostalog istome izrečene i određene prekršajne mjere.

              23.3. Uzimajući u obzir sve najprije navedeno utvrđeno je da je tužitelj prilikom obavljanja poslova za tuženika kao poslodavca ozlijeđen na stroju koji se nesporno može smatrati opasnom stvari a da prije toga nije bio osposobljen za rad na siguran način, niti upoznat sa rizicima rada na istom stroju, odnosno nije mu omogućeno da isti rad obavlja pod nadzorom ovlaštene osobe koja je osposobljena za rad na siguran način, zbog čega u ovom dijelu sud nije prihvatio prigovore tuženika koji pokušava dokazati da su svi radnici tuženika usmeno od strane ovlaštene osobe tj. djelatnika I. K. upoznati sa svim rizicima rada na takvoj vrsti stroja, s obzirom da u prilog svojih tvrdnji tuženik nije priložio niti jedan materijalni dokaz, a isto je između ostalog suprotno i sadržaju Zapisnika o provedenom inspekcijskim nadzoru.

              24. Kako je prema odredbi čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu jedna od pretpostavki da bi se poslodavac mogao osloboditi odgovornosti za štetu ili da bi se njegova odgovornost mogla umanjiti ta, da je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, odnosno jedna od potrebnih kumulativnih pretpostavki je da je provedena zaštita na radu, a da je unatoč tome zbog namjere ili krajnje nepažnje radnika na koju poslodavac nije mogao utjecati ipak došlo do štete, to je očito da nisu ispunjene pretpostavke da bi se uopće u konkretnom slučaju mogla primijeniti ista zakonska odredba o isključenju ili umanjenju odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, budući u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije dokazao da je do iste štete došlo unatoč provedenoj zaštiti na radu.

              24.1. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno sud je cijenio neosnovanim prigovor tuženika da postoje razlozi za isključenje odnosno umanjenje njegove odgovornosti i to kako primjenom odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, tako i primjenom odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22;  dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima), a na koju odredbu se također tuženik pozivao tijekom postupka, te je stoga tuženik kao poslodavac u cijelosti odgovoran za štetu koju je u istom štetnom događaju pretrpio tužitelja.

              24.2. Upravo iz tog razloga odbijen je kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku provodi strojarsko vještačenje a kako bi se utvrdilo na koji način funkcionira predmetna linija za doradu sjemena, budući je ova činjenica u ovom postupku nesporno utvrđena drugim provedenim dokazima i to iskazima saslušanih svjedoka tj. radnika tuženika, te isto nije odlučno za naprijed navedeni stav suda o razlozima za isključenje odgovornosti tuženika.

              25. Kako je nesporno da je tužitelju zbog štetnog događaja nastupila šteta koja se ogleda prije svega u povredi prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, kao i u imovinskoj šteti zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, radi utvrđivanja opsega i  visine iste štete provedeno je medicinsko vještačenje po liječnicima vještacima dr. I. L. i dr. I. P.

              26. Nalazom i mišljenjem vještaka kirurga dr. I. L. utvrđeno je da je u štetnom događaju isti zadobio traumatsku amputaciju desne nadlaktice, zbog čega je proveo na bolničkom liječenju period od ozljeđivanja tj. od 24. rujna 2020. do 2. listopada 2020. Nakon takve amputacije i to dominantne desne nadlaktice zaostao je bataljak u dužini od 24 cm, a na donjem dijelu bataljka hipotrofična muskulatura koja je na pritisak lagano bolno osjetljiva, te su također zaostali i grubi operacijski ožiljci i to  jedan dužine 10 cm zvjezdastog oblika, a drugi u području pazušne jame dužine 15 cm.  Nakon takve traumatske amputacije navodi da je tužitelj provodio i fizikalnu terapiju, te da mu je izdana doznaka za opskrbu myo električne proteze desne nadlaktice.

              26.1. Cijeneći zadobivenu ozljedu vještak cijeni a je zbog istoga tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, lakog intenziteta u trajanju od 60 dana, a da će povremen bolove lakog intenziteta trpjeti tijekom cijelog života. Osim bolova navodi da je tužitelj imao i nelagode tijekom liječenja i to zbog kliničkih i dijagnostičkih obrada, kirurškog zahvata, dugotrajnih previjanja i niza kontrolnih pregleda.

              26.2. Uzimajući u obzir tip ozljede tužitelja, lokalizaciju te ozljede, kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja vještak je stava da je isto dovelo do smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja od 60%, s obzirom da ista ozljeda predstavlja osobito tešku tjelesnu ozljedu sa traumatskom amputacijom nadlaktice dominantne desne ruke.

              26.3. Također ista ozljeda je kod tužitelja ostavila po mišljenju vještaka naruženost izgleda i skladnosti tijela jakog stupnja, vrlo uočljivo trećim osobama, te je zbog iste ozljede tužitelj trpio i primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta i to u trenutku ozljeđivanja, a nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te lakog intenziteta također u trajanju od 30 dana, s tim što je isti sekundarni strah uvjetovan zabrinutošću o posljedicama nakon ozljeđivanja.

              26.4. U pogledu potrebe za tuđom pomoći i njegom mišljenje je vještaka da je tužitelju nakon izlaska iz bolnice i to u trajanju od 60 dana bila potrebna tuđa njega i pomoć odstrane medicinske osobe u trajanju od po 3 sata dnevno za potrebe previjanja i razgibavanja bataljka, da će mu trajno biti potrebna tuđa pomoć od strane nemedicinske osobe i to 6 sat dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti i to počev od osobne higijene, odijevanja, te svih drugih svakodnevnih aktivnosti.

              27. Radi utvrđivanja trajanja i jačine pretrpljenog straha, te psihičkih posljedica kod tužitelja zbog posljedica štetnog događaja, provedeno je i psihijatrijsko vještačenje po liječniku vještaku dr. I. P., koji je za potrebe izrade nalaza i mišljenja imao na uvidu zdravstveni karton tužitelja za razdoblje od 27. listopada 2004. do 17. ožujka 2021., temeljem kojega je utvrdio da kod tužitelja do štetnog događaja nisu registrirane nikakve psihičke smetnje niti je pregledavan kod psihijatra, a vještak je obavio i klinički pregled tužitelja.

              27.1. Pregledom tužitelja vještak je utvrdio da je isti lakšeg tjeskobnog držanja, distimičnog raspoloženja, da se doima zabrinuto, s tim što se u sadržaju ne uočavaju znakovi dublje psihopatologije, da isti opisuje tijek onoga što mu se događalo, pri čemu postaje uznemiren i emocionalno inkontinentan, da nema znakova poremećaja percepcije, da su  kognitivne funkcije lakše reducirane po sekundarnom tipu. Temeljem toga vještak utvrđuje da je štetni događaj za tužitelj a predstavlja teško psihotraumatsko iskustvo s intenzivnim osjećajem životne ugroženosti, te da je nakon događaja isti pokazivao simptome akutne stresne reakcije, te potom i simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, pri čemu vještak utvrđuje da su kod tužitelja prisutni svi simptomi iz skupine istog poremećaja, a koji se očituju u simptomima ponovnog nametanja psihotraumatskog iskustva kroz nametajuća neugodna sjećanja i snove, simptomi izbjegavanja svih poticaja koji mogu podsjetiti na psihotraumatsko iskustvo, te simptomi povišene pobudljivosti. Kako su isti simptomi prisutni duže od 3 mjeseca smatra da se  može govoriti o postojanju kroničnog posttraumtaskog stresnog poremećaja (dalje u tekstu: PTSP) kod tužitelja.

              27.2. Vještak psihijatar je trajanje i jačinu pretrpljenog straha cijenio kao i vještak kirurg, a u odnosu na trpljenje simptoma PTSP-a koje se može očekivati u budućnosti i potrebu uzimanja psihofarmakoterapije, smatra da je kod tužitelja došlo do umanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 20% u odnosu na prosječnu zdravu osobu slične dobi.

              27.3. Cijeneći postotak smanjenja životnih aktivnosti koje je utvrdio vještak kirurg i vještak psihijatar, njihova zajednička ocjena smanjenja životnih aktivnosti za tužitelja je 70%.

              28. Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je sukladno tim nalazima i mišljenjima tužitelj i preinačio svoj tužbeni zahtjev u pogledu iznosa neimovinske štete i imovinske štete za potrebom tuđe pomoći i njege.

              29. Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka tuženik je isticao brojne primjedbe, pa je tako prije svega prigovarao ocjeni utvrđenog trajanja fizičkih bolova i straha, smatrajući da isto nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji o liječenju tužitelja ukoliko se uzme dužina trajanja njegovoga liječenja. Prigovarao je i tome da su i liječnik vještak kirurg i psihijatar prilikom davanja ocjene o postotku smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja zanemarili činjenicu da je tužitelju izdana doznaka za opskrbu myo električnom protezom desne nadlaktice, a smatra da je učinak i funkcija takve proteze izuzetno velik i da omogućuje tužitelju obavljanje brojnih svakodnevnih aktivnosti, te da je stoga isto trebalo uzeti u obzir prilikom ocjene postotka smanjenja životnih aktivnosti. Posebno je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka psihijatra i to iz razloga jer prvi psihijatrijski nalaz po otpustu iz bolnice potječe od 22. ožujka 2021., odnosno nakon podnošenja tužbe u ovome predmetu, a idući pregled kod psihijatra proizlazi da je bio po proteku više od pet mjeseci, zbog čega tuženik smatra da tužitelj nije provodio kontinuirano liječenje i da je samostalno prestao uzimati ordiniranu terapiju, zbog čega je došlo do pogoršanja njegovog stanja i to zbog njegovog ponašanja. Posebno je prigovarao da je vještak psihijatar na raspolaganju imao samo zdravstveni karton tužitelja do 17. ožujka 2021.

              30. Radi otklanjanja na nalaz i mišljenje liječnika vještaka isti su i usmeno saslušani.

              30.1. Usmeno obrazlažući svoj nalaz i mišljenje liječnik vještak dr. I. L. je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, te navodi da je ocjenu trajanja i jačine pretrpljenih fizičkih bolova dao u skladu s pretrpljenom ocjenom i dužinom liječenja, odnosno uzimajući u obzir da se radi o traumatskoj amputaciji desne nadlaktice, odnosno o brutalnoj ozljedi sa otrgnućem krvnih žila i živaca, a što je popraćeno i sa jačinom i trajanjem boli koju je ocijenio u svom nalazu i mišljenju. Smatra da je bol kod tužitelja posljedica samog kirurškog zahvata, ali isto tako i zahvata koji su uslijedili nakon reamputacije amputirane podlaktice, što onda uključuje dugotrajno previjanje, badažiranje i njegu samog amputcijskog bataljka. Posebno je isticao da je bol subjektivan osjećaj i da isto svatko osjeća na različite načine, te je njeno trajanje nemoguće ocijeniti po satima, već po subjektivnom osjećaju, te da se niti u jednom medicinskoj dokumentaciji ne navodi intenzitet boli koji je opisan od strane same osobe, već se procjena boli vrši uzimajući u obzir težinu same ozljede, pa tako posebno opisuje da su bolovi jakog intenziteta od 7 dana pokrivali trajanje njegovog boravka u bolnici i  bolove koji su se javili nakon ozljeđivanja, a ostali bolovi predstavljaju bolove i nelagode koje je tužitelj trpio tijekom cijeljenja rane, njenog previjanja i fizikalnih terapija. U pogledu prigovora tuženika da nije cijenio činjenicu da je tužitelj u međuvremenu nakon vještačenja dobio odgovarajuću protezu sukladno doznakama liječnika, vještak je stava da ista proteza više služi u estetske svrhe nego što se s njom uspijevaju obavljati bilo kakve radnje, te da je kod tužitelja zapravo bila upitna  i ugradnja same proteze s obzirom da mu je ostalo veoma malo kosti za ugradnju iste, odnosno smatra da za tužitelja ne postoji adekvatna proteza koja mu može zamijeniti amputiranu desnu nadlakticu.

              30.2. Liječnik vještak psihijatar dr. I. P. je također ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te je prije svega naveo da tužitelj u svojoj medicinskoj dokumentaciji ima ambulantni nalaz psihijatra u kojem je navedeno da je pregledan konzilijarno od strane psihijatra za vrijeme liječenja na odjelu kirurgije bolnice V., a da se u tom nalazu opisuju simptomi PTSP-a, s tim  da su u prvom planu simptomi depresije odnosno snovi koji sadržaju sadržaje proživljenog traumatskog iskustva, okupiranost afektima proživljenog traumatskog iskustva, niži prag tolerancije na frustraciju i slično, odnosno da se u tom nalazu opisuje puna klinička slika PTSP-a. Smatra da se kod tužitelja ovaj poremećaj razvio mjesec dana nakon doživljenog štetnog događaja budući se u prvih mjesec dana uvijek govori o akutnoj reakciji na stres, a ukoliko simptomi tog poremećaja traju i dalje da se onda prema dijagnostičkim kriterijima ista dijagnoza mora promijeniti u PTSP, te nakon tri mjeseca od nastanka simptoma PTSP-a ukoliko oni i dalje traju smatra da se može govoriti o kroničnom PTSP-u. Čini nespornim da je tužitelj u jednom periodu prestao uzimati terapiju propisanu od strane psihijatra, a što se događa veoma često, ali da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je nakon pogoršanja stanja ponovno počeo sa uzimanjem terapije, s tim da smatra da zbog rog privremenog prekida uzimanja terapije kod tužitelja nije došlo do izraženijeg pogoršanja odnosno da je to dovelo do nekog znatnijeg  oštećenja njegovog duševnog zdravlja.

              30.3. Oba vještaka su i nadalje ostala kod zajedničke ocjene postotka smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja u postotku od 70%.

              31. S obzirom da je nakon provedenih medicinskih vještačenja u ovom postupku, i to dodatnim saslušanjem tužitelja, utvrđeno da je on početkom ožujka 2022. dobio preporučenu myo električnu protezu, te je isti opisao na koji način se služi s njom, odnosno za što mu ista koristi, pa tako navodi da s njom može stisnuti i otvoriti šaku, a da se za sve ostale zahvate mora služiti svojom drugom zdravom rukom kako bi protezu postavio u odgovarajući položaj s obzirom da ona to ne radi automatski i da ne prima nikakve impulse, navodi da s njom ne može podizati nikakve terete, niti raditi bilo koje druge poslove koje je mogao obavljati dok je imao zdravu ruku, odnosno ističe da mu trenutno ta proteza više služi u estetske svrhe nego što mu koristi, pa mu sada čak i otežava obavljanje nekih aktivnosti, s obzirom da je od ozljeđivanja stekao određenu rutinu da neke poslove obavlja samo lijevom rukom, a da je tuženik prigovarao da to predstavlja samo subjektivni doživljaj tužitelja, to je iz istih razloga provedeno dodatno medicinsko vještačenje, a na okolnost utvrđivanja funkcije ugrađene myo električne proteze kod tužitelja, odnosno utvrđivanja da li ista proteza može nadomjestiti amputirani desni ekstremitet tužitelja, te da se u slučaju pozitivnog utvrđenja vještak očituje o eventualno drugačijem postotku smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, a koja su posljedica otrgnuća desne ruke u predjelu iznad lakta.

              32. Vještak dr. B. Ž., a očitujući se na naprijed navedene okolnosti, izvršio je pregled tužitelja koji mu je došao sa postavljenom myo protezom, te je tom prilikom utvrdio da proteza ostvaruje stabilan kontakt sa bataljkom, te da se njome aktivno može učiniti samo otvaranje palca i kažiprsta, dok sve ostale kretnje kao što su pronacija, supinacija, fleksija i ekstenzija tužitelj izvodi tako da ih izvrši drugom rukom i dovede u određeni položaj gdje podlakticu mehanizam proteze zaključa kako bi mogla obaviti radnje. Mišljenje je vještaka da ista proteza tužitelju prije svega predstavlja estetski nadomjestak, a da tek u manjoj mjeri ostvaruje funkciju koja je tužitelju potrebna u svakodnevnom životu, odnosno isti vještak je osporio u cijelosti tvrdnje tuženika da bi takva vrsta proteze koja je tužitelju ugrađena mogla u bitnoj mjeri nadomjestiti izgubljenu ruku, te opisuje da na tržištu postoje eksperimentalni modeli proteza kojima se pokušava nadomjestiti prije svega funkcija šake, ali da u konkretnom slučaju tužitelj nije izgubio samo šaku već je izgubio ¾ ruke.  Smatra da sve aktivnosti i poslovi zahtijevaju u manjoj ili većoj mjeri korištenje cijele ruke, te da za to nije dovoljno samo imati mogućnost stiska palcem i kažiprstom i pogurivanje predmeta, što u konkretnom slučaju omogućava tužitelju ugrađena proteza, odnosno da je za normalno ili barem djelomično normalno korištenje ruke potrebna sinkronizirana aktivna funkcija ramena, lakta, ručnog zgloba i prstiju, te brzina kretnji, što ugrađena myo električna proteza tužitelju ne omogućava niti posjeduje iste mogućnosti. Upravo iz tog razloga mišljenje je liječnika vještaka da ista niti na koji način na može tužitelju nadomjestiti izgubljenu ruku, te da njena ugradnja ne dovodi do nikakve promjene postotka smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja.

              33. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. B. Ž. tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik u cijelosti prigovarao istom nalazu i mišljenju, s tim što je prije svega prigovarao nalogu za vještačenje koji je dan od strane suda, smatrajući da su u konkretnom slučaju postojali razlozi za određivanjem kompletno novog medicinskog vještačenja. Smatra da isti vještak u pogledu funkcije ugrađene proteze tužitelju nije dao jasno i nedvojbeno očitovanje, pa čak smatra njegov nalaz i djelomično proturječnim. I nadalje smatra da je vještak morao cijeniti da ugrađena proteza u određenoj mjeri ostvaruje funkciju koja je potrebna tužitelju u svakodnevnom životu i da se to moralo uzeti u obzir kod postotka umanjenja životnih aktivnosti.

              33.1. Radi otklanjanja primjedbi tuženika i na ovaj nalaz i mišljenje vještaka, isti vještak je i usmeno saslušan, te je tom prilikom u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, navodeći prije svega da je nalaz i mišljenje izradio sukladno nalogu suda, te je ponovno istaknuo da je proteza koju je tužitelj ishodio trenutno jedino dostupno pomagalo u R. H. i po njemu takvo pomagalo ne može nadoknaditi funkciju izgubljene ruke već prije svega služi u estetske svrhe. Pojasnio je da je ista proteza napravljena na način da nije stalno fiksirana već se radi o pomagalu koje se mora svaki dan skidati i stavljati, a da je to stavljanje proteze kod tužitelja otežano s obzirom da mu je nakon otrgnuća  zaostao bataljak dužine oko 25 cm i to relativno mlohav. Kada se i postavi takva proteza opisuje da se njome može koristiti samo na način da se pri tome mora služiti i drugom zdravom rukom i to tako da tom drugom rukom stavi protezu u odgovarajući položaj za radnju koju mora izvršiti, s tim da niti tada tužitelj ne može npr. u svakodnevnom životu ponijeti vrećicu iz trgovine, ne može se potpisati i slično, te je stoga i nadalje stava da je zbog svega naprijed navedenog postotak smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja zbog gubitka desne ruke 60%.

              34. I nakon što su vještaci usmeno obrazložili svoje nalaze i mišljenje tuženik je i nadalje ustrajao kod svih iznijetih primjedbi na medicinski dio vještačenja predlažući ponovno provođenje novog medicinskog vještačenja, a koji dokazni prijedlog je sud odbio s obzirom da je nalaze i mišljenja medicinskih vještaka prihvatio kao stručne, objektivne i sačinjene prema pravilima struke, a kojima su vještaci u cijelosti odgovorili na postavljeni zadatak vještačenja. Pri tome je potpuno neosnovan prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka dr. B. Ž. u dijelu gdje je isti utvrdio funkciju proteze koju trenutno koristi tužitelj i koji je nedvojbeno potvrdio mišljenje prethodnog vještaka dr. I. L. da ista proteza zapravo služi kao estetski nadomjestak tužitelju i da mu na nikakav način osim u dijelu koji se odnosi na otvaranje i zatvaranje šake ne može nadomjestiti amputiranu ruku. Pri tom je sud posebno cijenio i dopunski iskaz tužitelja saslušanog kao stranke u tom dijelu kada je opisivao na koji način uopće može koristiti istu protezu, a taj dio njegovog iskaza potvrđen je i nalazom samih vještaka. Nasuprot tome tuženik za svoje tvrdnje da ista proteza kakvu je dobio tužitelj može u većoj mjeri nadomjestiti funkciju desne, dominantne ruke tužitelju nije pružio nikakve dokaze. Također je ocijenjen neosnovanim i prigovor tuženika da bi nalaz i mišljenja vještaka, i to posebno nalaz psihijatra dr. I. P. bio manjkav iz razloga jer je na uvidu imao samo zdravstveni karton tužitelja do 17. ožujka 2021., a sve to iz razloga jer je isti liječnik vještak detaljno opisao zašto eventualno privremeno prekidanje uzimanja terapije nema nikakav utjecaj na ocjenu njegovog postotka smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 20% zbog razvoja kroničnog PTSP-a, odnosno da je do razvoja istog PTSP-a došlo već mjesec dana nakon štetnoga događaja, pa je stoga irelevantno uopće pribavljati zdravstveni karton za period i nakon 17. ožujka 2021. na način kako to inzistira tuženik.

              35. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, a kojima je utvrđena težina ozljede koju je tužitelj zadobio i posljedice što je isto ostavilo na njegovo fizičko i psihičko stanje, time je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta sukladno čl. 19. st. 2. a u vezi sa čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, s tim što je pri tome sud utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi tj. fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženost, a koje prema odredbi čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

              36. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su isti opisani u nalazu i mišljenju vještaka, odnosno da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana i lakog intenziteta u trajanju od 60 dana, ali je pri tome sud uzeo u obzir i druge okolnosti slučaja, te težinu povrede tužitelja, pa tako na visinu dosuđene naknade utječe i okolnost da je zbog traumatske amputacije desne nadlaktice tužitelj provodio bolničko liječenje, da  je bio izložen operaciji u vidu reamputacije desne nadlaktice, a potom da je morao provoditi dugotrajno cijeljenje iste rane, a što je prema nalazu i mišljenju vještaka izuzetno bolno, te da je morao provoditi fizikalnu terapiju. Uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnoga suda Republike Hrvatske prilikom određivanja visine naknade za neimovinsku  štetu sud je tužitelju po tom osnovu dosudio iznos od 2.678,00 eura,  a što odgovara protuvrijednosti od 20.177,00 kn.

              37. Za pretrpljeni strah tužitelj je na ime neimovinske štete potraživao iznos od 20.000,00 kn a što sada odgovara protuvrijednost od 2.654,00 eura, te je isti iznos tužitelju u cijelosti i dosuđen uzimajući u obzir da je tužitelj s obzirom na način ozljeđivanja trpio primarni strah jakog intenziteta, a nakon toga sekundarni strah različitog intenziteta i to jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te lakog intenziteta u trajanju od 30 dana, a koji je zasigurno uvjetovan zabrinutošću o posljedicama nakon ozljeđivanja.

              38. Temeljem provedenih medicinskih vještačenja i zajedničkog nalaza i mišljenja vještaka kirurga i psihijatra utvrđeno je da je kod tužitelja zbog zadobivene ozljede zaostalo smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 70%, a koje smanjenje će isti osjećati u svakodnevnim aktivnostima i u svim oblicima aktivnost s obzirom da je isti zbog pretrpljene ozljede ostao bez dominantne desne ruke, a da proteza koju je nakon toga dobio ne zadovoljava niti minimum potreba u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti i da mu zapravo više služi u estetske svrhe. S obzirom da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja bio u dobi od samo 23 godine i da će po redovitom tijeku stvari ove duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti osjećati još dugi niz godina, to je ocjena ovog suda da takve okolnosti slučaja opravdavaju da se tužitelju cijeneći Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali i njegovu dob, po tom osnovu dosudi iznos koji je tužitelj tražio preinačenom tužbom tj. iznos od 62.711,00 eura, a što odgovara protuvrijednosti od 472.500,00 kn.

              39. Nadalje, s obzirom na lokalitet ozljede i da je tužitelju amputirana desna podlaktica, zbog čega po nalazu i mišljenju liječnika vještaka isto predstavlja naruženost jakog stupnja vrlo uočljivu trećima, to je tužitelju po tom osnovu sukladno njegovom zahtjevu i važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske dosuđen iznos od 7.366,12 eura, a što odgovara protuvrijednosti od 55.500,00 kn.

40. Dakle, tužitelju je naime cjelokupne naknade neimovinske štete koju je pretrpio zbog štetnog događaja dosuđen sveukupni iznos od 75.409,12 eura, a što odgovara protuvrijednost od 568.170,01 kn. Na isti iznos tužitelju su priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate koje prema odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima teku počev od 23. prosinca 2020. kao dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, a čija stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom neimovinske štete odbijen.

              41. Osim neimovinske štete, tužitelj je tužbom potraživao i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i to na način da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, od 4. travnja 2023., na ime imovinske štete po tom osnovu potraživao iznos od 477,80 eura (3.600,00 kn) za period od otpusta iz bolnice tj. od 02.listopada 2020.pa do 30. studenog 2020., a potom od prosinca 2020. do ožujka 2023. sveukupni iznos od 13.378,46 eura (100.800,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje na svakomjesečni iznos od po 477,80 eura (3.600 kn) teku počev od svakog 15-og dana u mjesecu do isplate, a potom od travnja 2023. potraživao je po istom osnovu isplatu rente i to također u iznosu od 477,80 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

              41.1. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima određeno je da tko drugome nanese ozljedu  ili mu naruši zdravlje, dužan mu je između ostalog naknaditi i troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s tim, a ako su mu zbog toga trajno povećana potrebe odgovorna osoba dužna je ozlijeđenom plaćati i određenu novčanu rentu kao naknadu štete.

              41.2. Nalazom i mišljenjem vještaka dr. I. L., kojega je sud i u tom dijelu prihvatio kao stručan i objektivan, utvrđeno je da je  s obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede, kao i konačni ishod liječenja, tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega od medicinske osobe i to kroz 60 dana u trajanju od po 3 sata dnevno, a nakon toga da mu je trajno potrebna tuđa pomoć  i to od strane nemedicinske osobe kroz 6 sati dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti.

              41.3. Dakle, utvrđeno je da je tužitelju u razdoblju od 2. listopada 2020. pa narednih 60 dana tj. do 30. studenoga 2020. bila potrebna tuđa pomoć i njega od strane medicinske osobe od po tri sata dnevno, odnosno da mu je u tom razdoblju bila potrebna pomoć u ukupnom trajanju od 180 sati, a za koje razdoblje je tužitelj potraživao naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.600,00 kn odnosno 477,80 eura, iz čega bi proizlazio da je sat pružanja takve pomoći i njege cijenio sa 20,00 kn po 1 satu odnosno sa 2,65 eura.

              41.4. I za naredni period tj. za period od prosinca 2020. do zaključno ožujka 2023., a u kojem tužitelju pripada pravo na tuđu pomoć od strane nemedicinske osobe, i to po 6 sati dnevno odnosno mjesečno 180 sati, tužitelj je također potraživao svakomjesečni iznos od po 477,80 eura, odnosno cijeneći sat tuđe pomoći 2,65 eura odnosno 20,00 kn, s tim što za taj period tužitelj još potražuje zakonske zatezne kamate na svakomjesečni pojedinačni iznos.

              41.5. Kako je stav sudske prakse da se kao kriterij za odmjeravanje naknade za besplatno pruženu pomoć uzima neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu odnosno u protivnom  da je o tom sud ovlašten odlučivati po slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223.Zakona o parničnom postupku, sud je cijenio osnovanim zahtjev tužitelja budući je nesporno da nestručne osobe pružaju pomoć drugim osobama svakako u iznosu ne manjem od 2.65 eura po satu (20,00 kn), odnosno da bi pomoć pružena od strane stručne medicinske osobe u razdoblju od 60 dana iznosila i veći iznos po satu, zbog čega je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje od 2. listopada 2020. do 30. studenog 2020. u iznosu od 477,80 eura, a potom od prosinca 2020. do zaključno kraja ožujka 2023., zbog čega je tužitelju po tom osnovu dosuđen iznos od 13.378,46 eura (100.800,00 kn), te su mu na tako cjelokupni dosuđeni iznos priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate i to počev od presuđenja tj. od 30. lipnja 2023. do isplate, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za plaćanjem pripadajućih zakonskih zateznih kamata na svakomjesečni iznos od po 477,80 eura  za period od prosinca 2020. do zaključno ožujka 2023.

              41.6. Nesporno je da su troškovi tuđe pomoći i njege novčani izdatak i da se prema odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, ali je isto tako nesporno da ista šteta predstavlja nenovčanu materijalnu štetu čiji iznos je tužitelj zahtijevao prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i iznos naknade iste štete je određen ovom presudom zbog čega je tuženik tek tada saznao za opseg svoje obveze, odnosno njegova obveza je tek tada i dospjela, pa onda proizlazi da tuženik nije niti mogao biti u zakašnjenju s plaćanjem naknade materijalne štete na ime troškova tuđe pomoći i njege. Kako je zakašnjenje dužnika bitna pretpostavka za nastanak obveze plaćanja zateznih kamata, to tužitelj iz toga razloga ima pravo na pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude(tako u svojoj odluci i Ustavni sud Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-737/1996, od 1.srpnja 1998., te Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1128/07, od 5.ožujka 2008.).

              42. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog zadobivene ozljede tužitelju i trajno potrebna tuđa pomoć i njega, i to 6 sati dnevno odnosno mjesečno 180 sati, i to na način da mu istu pomoć pruža nestručna osoba čiji sat pružanja pomoći po traženju samoga tužitelja iznosi 2,65 eura, a koji iznos i sud prihvaća osnovanim, to je  prema odredbi čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelju na ime rente za tuđu pomoć i njegu počev od travnja 2023. pa nadalje dosuđen zatraženi iznos od 477,80 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

              43. Osim imovinske štete koja se sastoji u potrebi tuđe pomoći i njege, tužitelj je potraživao i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade (pogrešno nazivajući rente) za period od listopada 2020.do srpnja 2022. u sveukupnom bruto iznosu od 9.491,35 eura  sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, navodeći kako to predstavlja utvrđenu razliku bruto iznosa između ostvarenog primanja tužitelja i prosječne bruto plaće zavoda za izučeno zanimanje tužitelja,  a potom od kolovoza 2022. pa nadalje  potražuje isplatu rente u svakomjesečnom iznosu od 1.097,75 eura bruto dok za to postoje zakonski uvjeti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

              43.1. Isplatu rente zbog izgubljene zarade u istom iznosu tužitelj obrazlaže tijekom postupka time da se Ugovor o radu, koji je zaključio sa tuženikom 15. listopada 2022., ima smatrati ništetnim, te smatra da se s njima ima postupati kao da nije niti sklopljen,  pa iz tog razloga smatra da nema potrebe da ističe zahtjev za utvrđenjem ništetnosti istoga, ali zato smatra da ima pravo potraživati rentu u visini kao da takav ugovor ne postoji, odnosno iz tog razloga smatra da mu pripada pravo na isplatu rente u iznosu od 1.097,75 eura, a koliko prema podacima zavoda iznosi prosječna bruto plaća radnika sa završenom stručnom spremom kao njegovom tj. bravara.

              44. Kako je u ovo postupku među strankama nesporno da su tužitelj i tuženik nakon ozljeđivanja tužitelja zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, i to 15. listopada 2020., kojim ugovorom je tuženik sa tužiteljem zaključio radni odnos za radno mjesto administratora  uz pripadajuću plaću, te kako je nesporno da tuženik tužitelju uredno isplaćuje određeni iznos plaće, to je s obzirom na istaknuti prigovor tužitelja da je isti ugovor o radu ništetan, jer je na taj način tuženik tužitelju zapravo pružio oblik materijalne pomoći a sebi priskrbio olakotne okolnosti za očekivani kazneni postupka i potraživanje rente u ovom postupku, to je nužno kao o prethodnom pitanju odlučiti o prigovoru tužitelja  u odnosu na pravnu narav istog ugovora o radu, budući isto predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za isplatom izgubljene zarade u određenom periodu, kao i o zahtjevu za isplatom rente zbog izgubljene zarade u periodu od kolovoza 2022.  po nadalje.

              44.1. Na okolnosti zaključenja spornog Ugovora o radu trenutni zakonski zastupnik tuženika M. V. navodi da ona u to vrijeme kada je zaključen Ugovor o radu nije bila zakonski zastupnik tuženika već da je o tome sa tužiteljem pregovarao M. N. Navodi da je taj ugovor ponuđen na sklapanje tužitelju kako bi mu se izašlo u susret s obzirom na novonastalu situaciju, te mu je ostavljeno na volju da stupi na posao kada se oporavi i bude sposoban. Iako je u ugovoru o radu navedeno da se on sklapa za radno mjesto administratora, navodi da bi se aneksom ugovora mogao sa tužiteljem dogovoriti točan opis poslova koje bi on obavljao,  kao i mjesto gdje bi obavljao iste poslove, a smatra da u tvrtki tuženika svakako postoje poslovi koje bi tužitelj mogao obavljati s obzirom na svoje zdravstveno stanje i izučeno zanimanje, pa tako navodi da bi mogao raditi u skladištu rezervnih dijelova, na poslovima osiguranja vozila i slično.

              44.2. Saslušan na iste okolnosti tužitelj također navodi da mu je nakon ozljeđivanja ponuđen na potpis ugovor o radu na neodređeno vrijeme na koji je on pristao, s tim da mu je prije potpisa toga ugovora dolazio M. N. govoreći kako će mu pomoći i financijski ga osigurati,  odnosno da će mu pronaći neko radno mjesto. Navodi da ga u ovom periodu nitko nije zvao da dođe na posao, iako postoji zaključen Ugovor o radu i iako mu se isplaćuje plaća u iznosu od oko 4.500,00 kn do 4.600,00 kn mjesečno, s tim što ističe da je po prestanku bolovanja spreman obavljati poslove po zaključenom Ugovoru o radu.

              45. Odredbom čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17,98/19 i 151/22; dalje u   tekstu: Zakona o radu) određeno je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao, s tim što je prema čl. 8. Zakona o radu određeno da su se o radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi kako Zakona o radu tako i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske,  s tim što je st. 4. čl. 8.  Zakona o radu još određeno da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili neko drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, a koje nije uređeno Zakonom o radu, primjenjuju u skladu s naravi toga  ugovora i opći propisi obveznog prava.

              45.1. Iz  naprijed citiranih zakonskih odredbi nesporno proizlazi da je ugovor o radu po svojim obilježjima dvostranoobvezni ugovor kod kojeg je poslodavac u obvezi radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca osobno obavljati preuzeti posao, što znači da je jedno od značajnih obilježja ugovora o radu i dobrovoljnost koja se izražava kroz slobodu ugovaranja i sklapanja ugovora o radu, ali je stav sudske prakse da unatoč tim obilježjima ugovor o radu nije ugovor obveznog prava na koji se prije svega imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, već će se prema čl. 8. Zakona o radu opći propisi obveznog prava primjenjivati na sva pitanja u vezi s ugovorom o radu ako ta pitanja nisu uređena Zakonom o radu ili drugim zakonom.

              45.2. Međutim, kako je ugovor o radu po svojim obilježjima dvostrano obvezni ugovor, to se onda na taj ugovor na odgovarajući način ima primijeniti i odredba Zakona o obveznim odnosima koja uređuje pitanje ponude jedne ugovorne strane drugoj ugovornoj strani i eventualnog prihvata ponude druge ugovorne strane, odnosno na odgovarajući način se ima primijeniti i odredba čl. 247. Zakona o obveznim odnosima koji regulira da je ugovor sklopljen kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora, a nesporno je u ovom postupku da je tužitelj slobodnom voljom izraženom sukladno odredbi čl. 249. Zakona o obveznim odnosima pristao na zaključenje Ugovora o radu čiji bitni elementi su radno mjesto i plaća za obavljeni rad.

              45.3. Nesporno je da je kao radno mjesto tužitelja istim Ugovorom o radu određeno radno mjesto administratora i da tuženik po zaključenju istog Ugovora o radu nije pozivao tužitelja da stupi na rad u točno određeno vrijeme, već da mu je prepustio da to učini kada bude sposoban, a iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je voljan stupiti na rad po prestanku bolovanja, iz čega onda proizlazi da je voljan i ispunjavati svoje obveze iz tako zaključenog Ugovora o radu.

              45.4. U pogledu plaće odredbom čl. 90. Zakona o radu određeno je da je plaća u smislu istog Zakona o radu primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, dakle nesporno je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada.

              45.5. U ovom konkretnom slučaju nesporno je da tužitelj nije u ovom utuženom razdoblju od zaključenja predmetnog Ugovora o radu pozivan od strane tuženika da obavi posao za radno mjesto za koji je zaključen Ugovor o radu, ali da mu je unatoč tome u tom razdoblju tuženik uredno isplaćivao odgovarajući iznos plaće, odnosno proizlazi da je tuženik kao poslodavac prihvatio da tužitelj ne dolazi na rad dok za to sam ne bude spreman, ali da mu je unatoč tome ipak isplaćivao plaću.

              46. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

              47. Tijekom ovoga postupka tužitelj je isticao da bi predmetni Ugovor o radu bio ništetan i to iz razloga jer je po njemu cilj zaključenja toga ugovora bio usmjeren samo da se utječe na visinu očekivanog potraživanja buduće rente, odnosno da tužitelj zapravo tvrdi da je postojala nedopuštena pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi čl. 273. Zakona o obveznim odnosima pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali je st. 2. određeno da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka, dakle ništetan.

              48. Cijeneći sve provedene dokaze u ovome postupku ocjena je suda da u ovom konkretnom slučaju nije riječ o nedopuštenoj pobudi za sklapanje Ugovora o radu zbog čega bi isti Ugovor o radu bio ništetan kada je cilj zaključenja Ugovora o radu, a uzimajući u obzir tužiteljevo ozljeđivanje, te činjenicu da se zbog toga našao u teškoj financijskoj situaciji, upravo bio poboljšanje materijalnog stanja tužitelja. Zaključenjem Ugovora  o radu, a za kojeg sam tužitelj navodi da ga je voljan izvršavati po prestanku bolovanja, isti je, u situaciji kada se našao u nemogućnosti da obavlja bilo kakav posao s obzirom na gubitak ekstremiteta, stekao određenu materijalnu sigurnost za sebe i svoju obitelj. Činjenica što tužitelj još uvijek nije stupio na rad po tako zaključenom Ugovoru o radu, a cijelo to vrijeme mu se isplaćuje plaća, ne može sama za sebe utjecati na valjanost istoga Ugovora o radu, s obzirom da je odredbom čl. 9. Zakona o radu uređena sloboda ugovaranja uvjeta rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih zakonom. (tako slično i VS RH, Rev-1199/06 od 21. veljače 2007.)

              49. Radi utvrđivanja činjenice da li tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu u periodu od listopada 2020. do srpnja 2022., a potom od kolovoza 2022. pa nadalje pravo na isplatu rente, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje i to na način da vještak za utuženo razdoblje uzme u obzir iznose koji su tužitelju isplaćeni po bilo kojoj osnovi temeljem zaključenoga Ugovora o radu, te iste iznose stavi u odnos sa prosječnom plaćom radnika stručne spreme sa izučenim zanimanjem kao što je to tužitelj, a prema podacima zavoda, te na taj način utvrdi razliku primanja za utuženi period, kao i buduću rentu. 

              50. Ovakvom načinu određivanja vještačenja ponajprije se protivio tuženik smatrajući da bi tužitelj pravo na naknadu imovinske štete i rentu imao samo u slučaju da se zbog ozljeđivanja našao u nepovoljnijoj situaciji u pogledu primanja koja ostvaruje nego što je to bio prije nego što je se ozlijedio, a u  konkretnom slučaju tuženik navodi da tužitelj ostvaruje veća mjesečna primanja nego što ih je ostvarivao prije nego što je ozlijeđen, pa iz tog razloga smatra da mu ne pripada niti naknada štete u sveukupnom iznosu za razdoblje od listopada 2020. do srpnja 2022., kao niti ubuduće iznos rente.

              51. Opća odredba o načinu popravljanja imovinske štete je odredba čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj odredbi je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je prema st. 3. istog članka određeno da kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, da je odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Nadalje, odredbom čl. 1095. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima određeno je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje da mu je dužan između ostalog naknaditi i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu da mu je odgovorna osoba dužna plaćati i određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

              51.1. Nesporno je nadalje da zakon u odredbi čl. 1089. st. 1. do 3. Zakona o obveznim odnosima poznaje pojam naknade kako obične štete tako i izmakle koristi, s tim što se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

              51.2. U ovom konkretnom slučaju tužitelj svoj zahtjev za naknadom imovinske štete zbog izgubljene zarade i rente temelji na tome da bi on da nije bilo štetnog događaja ostvarivao barem plaću koja odgovara prosječnoj plaći njegovog izučenog zanimanja tj. bravara, a to opravdava time da je nekoliko godina prije štetnog događaja radio na takvim poslovima, a potom da je otišao u R. A. gdje se također zaposlio, ali da se zbog nastupanja pandemije i zatvaranja tržišta rada u R. A. vratio u R. H. i upravo zbog toga zaposlio privremeno na sezonskim poslovima kod tuženika.

              51.3. Prilikom saslušanja tužitelj je kao stranka također potvrdio činjenične navode iz tužbe, te je tako navodio da je 2019. zajedno sa tadašnjom djevojkom, a koja mu je sada supruga, otišao raditi u R. A. gdje je radio i u restoranu i u pekari, s tim što se zbog nastupanja korona krize u 2020. zbog zatvaranja svih restorana vratio u R. H. i zaposlio te godine na sezonskim poslovima kod tuženika, iako se imao namjeru ponovno vratiti u R. A. kada se situacija popravi, a što više nije u mogućnosti zbog nezgode koja mu se dogodila. Dok je radio u R. A. navodi da je njegova fiksna plaća iznosila 1.800,00 eura, a da je osim toga dobivao i dodatne napojnice, a od te plaće je uspio podmirivati sve životne troškove poput plaćanja stanarine, prehrane i slično.

              51.4. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu imovinske štete i to u vidu izmakle koristi, s tim što je za postojanje prava na naknadu takve vrste štete nužno da su ispunjene određene pretpostavke i to na način da mora postojati namjera stjecanja koristi koja se zbog štetnikovog postupka izjalovila, postojanje objektivne vjerojatnosti da bi oštećenik zaista stekao dobitak da u tome nije bio spriječen, odnosno prilikom utvrđivanja visina izmakle koristi moraju se uzeti u obzir okolnosti u kojima je oštećenik uobičajeno živio i radio tj. njegove subjektivne prilike jer nije dovoljna samo apstraktna mogućnost da bi oštećenik ostvario korist, već je nužno da je zaista imao namjeru ostvariti korist, te da postoji vjerojatnost da bi on tu korist i ostvario.

              51.5. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, te cijeneći iskaz saslušanoga tužitelja kao istinit i vjerodostojan u dijelu kada opisuje na koji način i što je sve i gdje radio prije nastupanja štetnog događaja, ocjena je ovoga suda da je isti učinio dovoljno vjerojatnim da bi, da nije bilo štetnog događaja isti s obzirom na svoje kako izučeno zanimanje, ali isto tako i na obiteljske okolnosti, ostvarivao iznos zarade koji je veći od onoga iznosa koji ostvaruje temeljem zaključenoga Ugovora o radu. Naime, u ovom dijelu sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan iskaz saslušanog tužitelja da bi se isti nakon smirivanja korona krize zasigurno vratio i zajedno sa obitelji živio i radio u inozemstvu, gdje je i boravio prije nastupanja štetnog događaja, a sve uzimajući u obzir da se radi o mladoj i zdravoj osobi koja je tek zasnovala obitelj.

              52. Nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenoga vještaka M. I., dipl. oec. iz Ž., od 21. listopada 2022., utvrđeno je da je isti vještak u razdoblju od listopada 2020. do srpnja 2022. utvrdio da je tuženik obračunao i isplatio tužitelju sveukupno 45.913,42 kn na ime neto plaće, odnosno bruto iznos od 58.808,98 kn, a da bi u tom isto periodu da je tužitelj ostvarivao prosječnu bruto plaću kvalificiranog radnika u R. H. u djelatnosti - proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme, a koja djelatnost je srodna kvalifikacija odnosno zanimanje bravar, u tom razdoblju sukladno podacima o visini takve plaće, a koji su utvrđeni od strane zavoda, ostvario neto plaću u iznosu od 58.147,09 kn, odnosno bruto iznos od 77.579,74 kn, te je sukladno tako utvrđenim iznosima vještak za predmetno razdoblje i utvrdio bruto razliku u iznosu od 18.770,76 kn, a što odgovara protuvrijednosti od 2.491,31 euro, s tim što je iz njegovog nalaza i mišljenja vidljivo da prilikom izračuna iste razlike vještak nije uzeo u obzir period od svibnja 2021. do zaključno ožujka 2022. kada je tužitelj koristio prava temeljem bolovanja dužeg od 42 dana; te je s obzirom na činjenicu da je tužitelj prigovarao takvom nalazu i mišljenju vještaka, vještak pisano dopunio svoj nalaz i mišljenje podneskom od 8. studenog 2022., pa je tako utvrdio da bi tužitelj u razdoblju od listopada 2020. do srpnja 2022. i to uz uvjet odnosno pretpostavku da u razdoblju od ožujka 2021. do ožujka 2022. nije koristio bolovanje ostvario ukupno 125.248,60 kn na ime bruto plaće, dok bi ukupan iznos prosječne mjesečne bruto plaće kvalificiranog radnika u R. H. za isto razdoblje iznosio 166.151,00 kn, na koji način je za predmetno razdoblje sada utvrdio razliku plaće od listopada 2020. do srpnja 2022. u iznosu od 40.902,40 kn, odnosno u protuvrijednosti od 5.428,70 eura.

              53. Nakon ovako dopunjenog vještačkog nalaza i mišljenja, kojega je tužitelj u cijelosti prihvatio u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu u iznosu od 5.428,70 eura, isti je podneskom od 15. studenog 2022. u dijelu imovinske štete po tom osnovu  za period od listopada 2020. do srpnja 2022. potraživao iznos od 5.428,70 eura, a od kolovoza iznos rente od 324,64 eura i nadalje tvrdeći da je Ugovor o radu ništetan ugovor  jer je pobuda za njegovo zaključenje bila financijska pomoć tužitelju a ne potreba za obavljanje njegovog rada, posebno uzimajući u obzir da je u međuvremenu tužitelju rješenjem zavoda utvrđen djelomični gubitak redne sposobnosti, a da se Ugovor o radu niti na koji način nije mijenjao. Isticao je da  mjesečni iznosi koje je temeljem takvoga Ugovora o radu tužitelj primao ne mogu predstavljati plaću, već samo financijsku pomoć koju je isti ipak naprijed navedenim tvrdnjama uračunao u potraživanje s osnove rente (list 402 do 410 spisa).

              54. Tuženik se protivio nalazu i mišljenju vještaka, odnosno prije svega nalogu koji je dan vještaku za potrebe vještačenja, smatrajući kako nije bilo nikakvog opravdanja da se vještak obvezuje iskazivati razliku plaće koju je tužitelj primao od tuženika u odnosu na prosječnu plaću bravara, i to iz razloga jer po njemu tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja nije niti obavljao poslove bravara, niti je tijekom postupka pokušavao dokazati da bi se doista i zaposlio u strojobravarskoj struci da nije bilo štetnog događaja,  pa stoga smatra da se vještaku trebalo naložiti da se očituje da li postoji eventualna razlika između plaće koju je tužitelj ostvarivao kod tuženika prije ozljeđivanja i plaće koja mu se trenutno isplaćuje temeljem zaključenog Ugovora o radu.

              55. Tužitelj se protivio prijedlogu tuženika za određivanjem dopune vještačenja kako je isti predlagao,  smatrajući da je tužitelj dokazao da je i prije ozljeđivanja tijekom 2016. i 2017 . obavljao poslove mehaničara i bravara,  te kako se radi o mladoj osobi koja se školovala za određeno zanimanje i koja je na početku svoga radnog vijeka, smatra da je logično i opravdano pretpostaviti da mu je namjera bila obavljati posao za koji se školovao.

              55.1. Usmenim saslušanjem vještaka financijske struke M. I., isti je obrazložio koja primanja tužitelja je stavljao u odnos sa prosječnom bruto plaćom bravar, a kako je to navedeno u njegovom osnovnom nalazu kao i dopunjenom nalazu i mišljenju, odnosno utvrđeno je da niti prilikom izrade jednog od tih nalaz isti u periodu od svibnja 2021. do ožujka 2022. kada je tužitelj koristio bolovanja na teret zavoda isti nije uzeo u obzir stvarno primljene iznose tužitelja, već kod izrade prvog nalaza i mišljenja za isti period nije iskazao nikakve iznose,a u dopuni nalaza i mišljenja iskazao je pretpostavljenu plaću koju bi tužitelj primao od tuženika a ne iznose koje je stvarno primao tijekom korištenja bolovanja.

              55.2. Zbog svega naprijed navedenog istome je naložena dopuna nalaza i mišljenja i to na način da u periodu od svibnja 2021. do ožujka 2022. iznos izgubljene zarade za tužitelja utvrdi uzimajući u obzir stvarno primljene iznose tužitelja u tom periodu, te da ih potom usporedi sa podacima zavoda, a također da se očituje i da li tužitelj nakon štetnog događaja ostvaruje veća ili manja primanja od onih koje je primao od tuženika prije štetnog događaja.

              56. Dopunom nalaza i mišljenja, od 22. ožujka 2022., vještak je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od listopada 2020. do srpnja 2022., i to uzimajući u obzir stvarno primljene iznose, tijekom perioda bolovanja ostvario ukupno 94.638.28 kn bruto, dok je u istom razdoblju prosječna mjesečna bruto plaća KV radnika u R. H. iznosila 166.151,00 kn, tako da je istom dopunom nalaza i mišljenja vještak za taj period došao do razlike od 9.491,35 eura odnosno 71.512,72 kn.

              56.1. Vještak se u dopuni svoga nalaza i mišljenja nije mogao očitovati o primanjima tužitelja kod tuženika na mjesečnoj bazi prije ozljeđivanja jer je tužitelj ostvarivao primanja na dnevnoj bazi,  pa je tako istaknuo da je npr. u razdoblju od 25. kolovoza 2020.do 24. rujna 2020.  ostvario ukupno 3.960,00 kn, dok je od 16. listopada 2020. ostvarivao plaću koja je npr. u mjesecu veljači 2021. iznosila 4.528,38 kn neto odnosno 5.825,60 kn bruto, odnosno utvrdio je da su povremena primanja koja je tužitelj ostvarivao kod tuženika do ozljeđivanja manja od plaće koju ostvaruje kod tuženika nakon zasnivanja radnog odnosa od listopada 2020.

              57. Nakon ovako ponovo dopunjenog nalaza i mišljenja tužitelj je konačno podneskom od 4. travnja 2023. specificirao tj. preinačio tužbeni zahtjev u dijelu izgubljene zarede i rente, a kojoj preinaci se tuženik protivio, s tim što je ista preinaka dopuštena na ročištu održanom 23.svibnja 2023.

              58. Tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu izgubljene zarade za period od listopada 2020.do srpnja 2022. u iznosu od 9.941,35 eura bruto zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama  na pojedinačne mjesečne iznose, sud je prihvatio u cijelosti iz razloga jer je stava da je tužitelj tijekom postupka učinio vjerojatnim da nije bilo štetnog događaja da sigurno ne bi radio na sezonskim poslovima na kojima je ozlijeđen, već da bi radio na poslovima na kojima bi ostvarivao barem prosječnu plaću osobe srednje stručne spreme bravara, pa je iz toga razloga i prihvaćen dio nalaza i mišljenja vještaka u dijelu gdje je isti za tako utuženo razdoblje  utvrdio sveukupni ali i svakomjesečni iznos razlike između primanja koje je tužitelj ostvario kod tuženika i prosječne plaće koju bi mogao ostvarivati da nije bilo štetnog događaja, zbog čega je i odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

              59. Zahtjev tužitelja za isplatom rente počev od kolovoza 2022. je djelomično usvojen i to u iznosu od 324,64 eura bruto odnosno 2.446,00 kn bruto, koliko prema nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka od 22. ožujka 2023. iznosi razlika bruto plaća tužitelja koju je  ostvarivao u srpnja 2022. i prosječne bruto plaće njegovog izučenog zanimanja, a sve to iz razloga jer se prilikom određivanja iznosa buduće rente mora uzeti u obzir da tužitelj temeljem zaključenog Ugovora o radu sa tuženikom ostvaruje određena primanja, zbog čega iznos rente može predstavljati samo razlika između istih primanja i primanja koja bi tužitelj ostvarivao da nije bilo štetnog događaja.

              60. Neprihvatljiv je stav tužitelja da bi se kod određivanja buduće rente trebao zanemariti iznos koji tužitelj nesporno prima od tuženika i za koji tužitelj tvrdi da predstavlja financijsku pomoć, s obzirom da je te iste iznose tužitelj nesporno uzimao u obzir kod utvrđivanja izgubljene zarade za period od listopada 2020. do srpnja 2022. kada uopće nije dovodio u pitanje da se radi o iznosima koji su primljeni temeljem ništetne osnove tj. Ugovora o radu.

              61.S obzirom na navedeno tužitelj je odbijen za zahtjevom za plaćanjem rente u iznosu od 773,11 eura.

              62. Tužbom je tužitelj temeljem odredbe čl. 1088. st. 3. Zakona o obveznim odnosima zahtijevao da se tuženik obveže da za osiguranje isplate rente preda osiguranje u vidu bankarske garancije bez prigovora na prvi poziv,a ukoliko tuženik ne bi dao takvo osiguranje da mu umjesto rente isplati kapitalizirani iznos čija  visina se  određuje prema visini rente i vjerojatnom trajanju tužiteljeva života, uz odbitak odgovarajućih kamata.

              62.1. Prema odredbi čl.1088.st.3. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik ima pravo zahtijevati potrebno osiguranje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano, iz čega onda proizlazi da moraju postojati opravdani razlozi da bi se moglo zahtijevati određeno osiguranje, odnosno to bi mogao biti slučaj ukoliko tužitelj kao vjerovnik dokaže da se eventualno ne bi mogao naplatiti od tuženika i slično.

              62.2. Radi utvrđivanja da li su ispunjeni uvjeti da bi tužitelj eventualno mogao zahtijevati potrebno osiguranje za isplatu rente u ovom postupku su najprije pribavljeni podaci za tuženika i to završni obračuni za istog za period od 2019. do 2021., a s obzirom da sud temeljem tako pribavljenih podataka nije mogao odlučiti o istaknutom zahtjevu za osiguranje s obzirom da za to ne raspolaže potrebnim znanjem, to je na iste okolnosti provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku M. I., dipl. oec. , kojem je dan nalog da se uzimajući u obzir financijske pokazatelje za tuženika očituje da li će tuženik eventualno u narednom periodu biti u bilo kakvim financijskim poteškoćama, odnosno da li istome eventualno prijeti stečaj ili bankrot.

              63. U svom nalazu i mišljenju, od 22. ožujka 2023., vještak je temeljem raspoložive financijske dokumentacije za tuženika, a koristeći odgovarajuće modele  koji se koriste za predviđanja stanja trgovačkog društva, i to primjenom Altman Z´Scora i Zmijewski modela, utvrdio da se tuženik kao poslovni subjekt nalazi na granici stabilnosti ali da je vidljiv oporavak, odnosno da isti pokazatelji ukazuju da tuženiku ne prijeti bankrot i da isti neće biti u problemu u budućem poslovanju.

              63.1. Tužitelj se protivio prije svega naloga suda za određivanjem vještačenja u tom dijelu, s tim što nije osporavao njegov zaključak o mogućnosti stečaja ili bankrota, ali smatra da isto nema utjecaja na njegov tužbeni zahtjev kada potražuje osiguranje isplate rente putem bankarske garancije, smatrajući da je tijekom postupka naveo određene okolnost koje opravdavaju njegov zahtjev za potraživanom bankarskom garancijom, i to iz razloga jer po njemu tuženik može imati poteškoća ili zastoja u poslovanju, odnosno može imati preuzete obveze koje mora ispuniti u određenom roku, a da to može priječiti isplatu po presudi, a da istovremeno nije pretpostavka za bankrot ili stečaj, pa iz tog razloga smatra da utvrđivanje pretpostavki za bankrot ili stečaj predstavlja suženo promatranje tuženikovog poslovanja koje ne akceptira smisao predložene bankarske garancije.

              63.2. Obrazlažući svoj pisani nalaz i mišljenje u tom dijelu vještak je ponovio da trenutni pokazatelji poslovanja kod tuženika ne ukazuju da u njegovom poslovanju postoje bilo kakve poteškoće a koje bi utjecale na to da on ne bi mogao ispunjavati svoje obveze, te da je prilikom donošenja zaključka o istom primijenio dvije metode koje se koriste kako na svjetskoj razini, tako i za potrebe hrvatskog tržišta. Čini nespornim da je uvidom u financijske podatke za tuženika u razdoblju od 2020. do 2021. utvrdio postojanje dugoročnih obveza, a da kratkoročne obveze za iste godine čine obveze prema dobavljačima i zaposlenicima, te obveze za poreze i doprinose, odnosno da kratkoročne obveze u 2019. iznose 5.462.836,00 kn, a u 2021. da one iznose 5.707.810,00 kn. U pogledu osiguranja, a  koje se sastoji u izdavanju bankarske garancije, vještak navodi da se ne može očitovati da li bi bilo koja banka u R. H. temeljem takvih podataka izdala tuženiku bankarsku garanciju na bilo koji iznos, već navodi da se on samo može očitovati da je tuženik u svom poslovanju solventan i stabilan i da neće imati problema u budućnosti u ispunjavanju svojih financijskih obveza, a da je pitanje bankarske garancije poseban odnos između banke i u ovom konkretnom slučaju tuženika kao klijenta određene banke.

              63.3. I nakon ovako usmeno obrazloženog nalaza i mišljenja vještaka u tom dijelu, tužitelj je i nadalje ostao kod svog zahtjeva za izdavanjem bankarske garancije, kao i kod prijedloga da se provede dopunsko financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja kapitaliziranog iznosa rente ukoliko tuženik ne bi izdao odgovarajuću garanciju.

              64. Ovaj dio tužbenoga zahtjeva sud je odbio kao neosnovan i to iz razloga jer je stava da je temeljem provedenih dokaza u ovom postupku, i to prije svega provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, utvrđeno da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 1088. st. 3. Zakona o obveznim odnosima za davanjem potrebnog osiguranja za isplatom rente, s obzirom da iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da kod tuženika nema opasnosti u njegovom poslovanju koje bi ukazivale da će u budućnosti imati problema sa ispunjavanjem svojim financijskih obveza, pa je iz tog razloga odbijen i dokazni prijedlog tuženika  da se utvrđuje iznos kapitaliziranog iznosa rente koji bi trebao pripasti tužitelju u slučaju da tuženik kao dužnik ne dade potrebno osiguranje.

65. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 2. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22;  dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: OT), s tim da je sud uspjeh tužitelja u ovom postupku u pogledu visine utvrđivao u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, dok je visinu naknade troškova za svaku pojedinu radnju utvrđivao sukladno vrijednosti predmeta spora koja je bila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

65.1. S obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovoj parnici, sud je najprije utvrđivao postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela u sporu i to na način da je omjer uspjeha u parnici ocjenjivao prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te je nakon isto utvrdi od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeo postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici, te potom utvrdio iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.

65.2. S obzirom da je u ovom postupku tuženik osporavao kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva, te kako je tužitelj u cijelosti uspio sa osnovom svog tužbenog zahtjeva to njegov uspjeh u pogledu osnove sud cijeni sa 100%, dok njegov uspjeh u pogledu visine tužbenoga zahtjeva cijeni sa 86%, s obzirom da je tužitelj gotovo u cijelosti uspio sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete, zahtjevom za naknadom dospjele  imovinske štete  na ime tuđe pomoći i njege, kao i buduće rente, te u cijelosti sa zahtjevom za naknadom imovinske štete u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu za period od listopada 2020. do srpnja 2022., a da je djelomično i to u omjeru od 29% uspio sa zahtjevom za isplatom buduće rente zbog izgubljene zarade s obzirom da mu je od zahtijevanog svakomjesečnog iznosa od 1.097,75 eura po tom osnovu dosuđen iznos od 324,64 eura, te se na taj način i došlo do postotka uspjeha tužitelja u pogledu visine tužbenog zahtjeva od 86%.

65.3. Cijeneći dakle uspjeh tužitelja u ovom sporu kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine proizlazi da je njegov konačni uspjeh u ovom sporu 93%, a  da je zbog toga uspjeh tuženika 7%, te se prebijajući međusobni uspjeh tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici sa uspjehom tuženika dolazi do razlike od 86% koliko iznosi konačni uspjeh tužitelja u ovom sporu.

65.4. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku prema prvotno označenoj vrijednosti predmeta spora od 1.228.060,00 kn (162.991,57 eura) priznati su kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 1228,60 bodova, trošak zastupanja na 5 ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. OT sa po 1228,60 bodova za svako ročište odnosno za ista ročišta sveukupno 7371,60 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 8. studenog 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. OT a kojim se tužitelj očituje na nalaze i mišljenja vještaka i to sa 1228,60 bodova, trošak sastava podneska od 27. svibnja 2021. i to prema Tbr. 8. toč. 3. OT sa 50 bodova, a s obzirom da je za ovako poduzete parnične radnje punomoćnik tužitelja obračunavao bod u iznosu od po 10,00 kn sada 1,33 eura, to mu je za sve tako poduzete radnje za koje mu je priznato sveukupno 9878,80 bodova utvrđen iznos nagrade od 13.138,80 eura. Nadalje, sukladno tako označenoj vrijednosti predmeta spora tužitelju je nakon promjene vrijednosti boda kada je isti iznosio 1,99 eura priznat još trošak zastupanja na ročištu održanom 26. siječnja 2023. i to također sa 1228,60 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 1,99 eura iznosi 2.444,87 eura.

65.5. Nakon što se po provedenim vještačenjima izmijenila vrijednost predmeta spora koja sada iznosi 193.306,98 eura (1.456.047,00 kn), te s obzirom i na izmijenjenu vrijednost odvjetničkog boda, tužitelju je još priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 23. svibnja 2023. sa 1456,47 bodova, te trošak sastava podneska od 4. travnja 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. OT također sa 1456,47 bodova, odnosno za poduzete radnje u ovoj fazi postupka ukupno 2912,94 boda a što s obzirom na vrijednost boda od 1,99 eura  iznosi 5.796,75 eura.

65.6. Dakle, tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku za sve poduzete parnične radnje sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda kako je to tužitelj zahtijevao, priznato je sveukupno 21.380,42 eura.

              65.7. S obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u ovoj parnici od 86%, od istih troškova mu je sukladno njegovom uspjehu u sporu priznat iznos od 18.387,16 eura.

              65.8. Pored ovog iznosa tužitelju su u cijelosti priznati troškovi predujmljenih vještačenja u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da su isti bili nužni i potrebni, i to u sveukupnom iznosu od 1.819,25 eura, tako da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 20.206,41 eura (152.245,20 kn).

 

U Županji 30. lipnja 2023.

                                                                                                                                                  Sudac

                                                                                                                                            Jelena Bušić, v.r.

 

             

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

O tom obavijest:

 

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i p. d.o.o. iz Z.,
2. Tuženik po punomoćnici N. B., odvjetnici iz V..
3. Porezna uprava, Područni ured Ž., po pravomoćnosti.