1                  Poslovni broj: 3 Us I-899/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, uz sudjelovanje zainteresirane osobe R. E. iz Z., B. c. 18, zastupan po opunomoćeniku M. Č., odvjetniku u Z., T. 4c, radi prestanka državne službe, 29. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22-01/665, URBROJ: 566-01/14-22-2 od 6. listopada 2022.

Obrazloženje

1.      Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22-01/665, URBROJ: 566-01/14-22-2 od 6. listopada 2022. poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-112-02/22-01/184, URBROJ: 530-02-1-2-22-1 od 2. rujna 2022., kojim je utvrđeno da državnom službeniku, ovdje zainteresiranoj osobi R. E., raspoređenom na radnom mjestu stručnog referenta u Glavnom tajništvu, Sektoru za ljudske potencijale i upravljanje imovinom, Službe za radno pravne i opće poslove, Odjela za radno pravne poslove, prestaje državna služba u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture s danom 5. rujna 2022. po sili zakona.

2.      Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 6. listopada 2022., tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, kod kojeg je zaprimljena 9. studenoga 2022.pod poslovnim brojem Us I-3324/2022, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je ovdje zainteresirana osoba rješenjem Službeničkog suda, KLASA: UP/I-114-04/20-01/101, URBROJ: 514-30/01-21-09 od 26. veljače 2021. oglašena odgovornom za počinjenje teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točki 15. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19, u nastavku teksta: ZDS), te su mu tri puta izrečene kazne za lake povrede službene dužnosti počinjene u razdoblju od dvije godine te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 15 % ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena na vrijeme od tri mjeseca, kao i da je rješenjem Službeničkog suda KLASA: UP/I-114-04/21-01/55, URBROJ: 514-30/02-22-10 od 21. srpnja 2022. zainteresirana osoba oglašena odgovornom za počinjenje teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točki 15. ZDS-a, kao tri puta izrečena kazna za lake povrede službene dužnosti, sve iz razloga učestalog zakašnjenja na posao, počinjene u razdoblju od dvije godine te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 15 % ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je kazna izrečena na vrijeme od četiri mjeseca, a rješenje je postalo izvršno 12. kolovoza 2022. Tužitelj navodi da je u oba slučaja ovdje zainteresirana osoba odlukama Službeničkog suda oglašen odgovornim za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 15. ZDS-a pa tužitelj smatra da pogrešno tuženik tumači odredbu članka 110. stavka 4. ZDS-a, obzirom da je nova teška povreda službene dužnosti utvrđena rješenjem Službeničkog suda od 21. srpnja 2022. Tvrdi da bi vrijeme počinjenja teške povrede službene dužnosti trebalo biti jednako trenutku kada Službenički sud utvrdi da je time što su tri puta izrečene kazne za lake povrede službene dužnosti počinjene u razdoblju od dvije godine, počinjena teška povreda službene dužnosti, u konkretnom slučaju danom izvršnosti rješenja kojim je službenik, ovdje zainteresirana osoba, oglašena krivom zbog teških povreda službene dužnosti (8. siječnja 2022. i 12. kolovoza 2022.) pa da imajući u vidu da su nakon izvršnosti rješenja Službeničkog suda od 26. veljače 2021. kojim je ovdje zainteresirana osoba oglašena krivom zbog teške povrede službene dužnosti, tri puta izrečene kazne za lake povrede službene dužnosti počinjene u razdoblju od dvije godine, to da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 110. stavka 4. ZDS-a, odnosno za prestanak državne službe zainteresiranoj osobi po sili zakona pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 6. listopada 2022.

3.      Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod Upravnog suda u Zagrebu 28. studenoga 2022. naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je rješenje Službeničkog suda od 26. veljače 2021. postalo izvršno 8. siječnja 2022., a rješenje Službeničkog suda od 21. srpnja 2022. postalo je izvršno 12. kolovoza 2022. te da po izvršnosti rješenja Službeničkog suda od 26. veljače 2021. (koje je postalo izvršno 8. siječnja 2022.) počinje teći rok iz odredbe članka 110. stavka 4. ZDS-a, od godine dana u kojem roku u slučaju počinjenja nove teške povrede službene dužnosti, po sili zakona, službeniku prestaje državna služba, čime je zakonodavac vezan rokom kušnje za počinjenje, a ne za utvrđenje teške povrede službene dužnosti kako to pogrešno smatra tužitelj pa imajući u vidu da je ovdje zainteresirana osoba drugu tešku povredu službene dužnosti počinio prije izvršnosti rješenja Službeničkog suda od 26. veljače 2021., dakle prije 8. siječnja 2022., u razdoblju od 1. do 30. listopada 2020., a ne u roku od godine dana od izvršnosti rješenja o utvrđivanju odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti, to da nisu ispunjeni uvjeti za prestanak državne službe zainteresirane osobe, zbog čega je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4.      Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod Upravnog suda u Zagrebu 20. prosinca 2022. u bitnome naveo, da nakon 8. siječnja 2022. nije u roku od jedne godine počinio težu povredu službene dužnosti, zbog čega da nema niti pravne osnove za prestanak državne službe po sili zakona pozivom na odredbu članka 110. stavka 4 ZDS-a pa je zainteresirana stranka predložila da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, uz nadoknadu troška upravnog spora, koji nije specificiran u odgovoru na tužbu.

5.      Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud na temelju članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6.      Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je prvostupanjskim rješenjem od 2. rujna 2022. utvrđeno, kako zainteresiranoj osobi prestaje državna služba u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture s danom 5. rujna 2022. po sili zakona, jer je zainteresirana osoba rješenjem Službeničkog suda od 26. veljače 2021., izvršnim 8. siječnja 2022. i rješenjem Službeničkog suda od 21. srpnja 2022., izvršnim 12. kolovoza 2022. oglašena odgovornom za počinjenje teške povrede službene dužnosti, činjenično i pravno pobliže opisane u izrekama navedenih rješenja (članak 99. stavak 1. točka 15. ZDS-a) pa je tužitelj pozivom na odredbu članka 110. stavka 4. ZDS-a donio rješenje kojim se zainteresiranoj osobi utvrđuje prestanak državne službe po sili zakona s danom izvršnosti rješenja kojim je zainteresiranoj osobi utvrđena odgovornost za novu tešku povredu službene dužnosti.

7.      Odredbom članka 110. stavka 4. ZDS-a propisano je, da državnom službeniku koji u roku od godine dana od izvršnosti rješenja o utvrđivanju odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti počini novu tešku povredu službene dužnosti, prestaje državna služba po sili zakona danom izvršnosti rješenja kojim je utvrđena odgovornost službenika za novu tešku povredu službene dužnost.

8.      Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da tuženik pogrešno tumači odredbu članka 110. stavka 4. ZDS-a, jer po mišljenju ovoga Suda, kao i tuženika, zainteresirana osoba nakon izvršnosti rješenja Službeničkog suda od 26. veljače 2021., koje je postalo izvršno 8. siječnja 2022., nije počinio novu tešku povredu službene dužnosti. Isto je razvidno iz rješenja Službeničkog suda od 21. srpnja 2022., izvršnog 12. kolovoza 2022., kojim se zainteresirana osoba oglašava odgovornom za počinjenje službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 15. ZDS-a, sve iz razloga učestalog zakašnjenja na posao i to 5., 10., 11., 12., 13. i 27. prosinca 2019., 3., 4., 10., 17., 18., 23., 24. i 25. rujna 2020. te 2., 8., 9., 15., 16., 22., 23., 29. i 30. listopada 2020. Dakle, izvršnim rješenjem Službeničkog suda od 21. srpnja 2022. zainteresirana osoba proglašena je odgovornom za počinjenje teške povrede službene dužnosti, ali povreda nije počinjena u roku predviđenom odredbom članka 110. stavka 4. ZDS-a.

9.      Stoga, kako je ovdje zainteresirana osoba drugu tešku povredu službene dužnosti počinila prije izvršnosti rješenja Službeničkog suda od 26. veljače 2021., dakle prije 8. siječnja 2022., a ne u roku od godine dana od izvršnosti rješenja o utvrđivanju odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti, dakle u razdoblju od 8. siječnja 2022. pa nadalje, to nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o prestanku državne službe zainteresiranoj osobi, slijedom čega se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

10.    Zahtjev zainteresirane osobe za nadoknadu troškova upravnog spora odbijen je iz razloga što zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu nije precizirala trošak upravnog spora izrade podneska kojim se očitovao na tužbu tužitelja. Naime, zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu samo općenito navela da traži nadoknadu troška upravnog spora, pri čemu trošak nije specificirala u tom odgovoru na tužbu pa budući da zainteresirana osoba nije postavila određen i specificiran zahtjev za naknadu troška upravnog spora u smislu odredbe članka 79. ZUS-a, to je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude. Isto je u skladu sa rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Usž-4556/22-3 od 12. travnja 2023.

U Rijeci 29. lipnja 2023.

           S u t k i nj a

    Marija Renner Jakovljević v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.