REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-1339/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari N. L. iz
S., OIB: …zastupan po pun. J.
F., S., OIB…, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 18. travnja 2023., u nazočnosti pun. tužitelja J.
F. i pun. tuženika M. F., te po objavi dana 29. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku L.-M. d.o.o. S., OIB…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju N. L.
iz S., OIB:…, na ime jednokratnih
dodataka na plaći u iznosu od 238,90€/ 1.800,00 kn godišnje i to za, 2015. godinu,

2016. godinu, 2017. godinu, 2018. godinu ukupni iznos od 955,60 €/ 7.200,00 kn sve
sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima a koja se od 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope
HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za 5% poena, a od 31.08.2015. godine po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
za razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od

01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje za svaki pojedini godišnji iznos
teku redom kako slijedi:

- za 2015. godinu na iznos od 238,90€/ 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od

31.12.2015. godine pa do isplate,

- za 2016. godinu na iznos od 238,90€/ 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od

31.12.2016. godine pa do isplate,

- za 2017. godinu na iznos od 238,90€/ 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od

31.12.2017. godine pa do isplate,

2 Pr-1399/2019

- za 2018. godinu na iznos od 238,90€/ 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od

31.12.2018. godine pa do isplate,

II. Nalaže se tuženiku L.-M. d.o.o. S., OIB
…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju N. L.
iz S., OIB: … naknaditi tužitelju trošak
parničnog postupka od 3.000,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava
se po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. ZOO-a i određuje se uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1.Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu na ime jednokratnih dodataka na
plaću za 2015., 2016., 2017., 2018. godinu po 238,90€/ 1.800,00 kn godišnje sa
zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, koji iznos da mu pripada kao
radniku tuženika temeljem čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 12/08) i čl.

49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 115/15). Jednokratni dodatak na plaću
da je tuženik tužitelju trebao isplaćivati svake godine i to sa plaćom za mjesec u
kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

1.1.Radi navedenog, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi obvezao
tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 7.200,00 kn sa kamatom koja na iznos od

1.800,00 kn teku od 30. lipnja za 2015., 2016., 2017., i 2018. te troškove postupka sa
zz kta od presuđenja do isplate, i to sve u roku od 8 dana

2. U odgovoru na tužbu podnesenim pred sudom 08.02.2021. tuženik navodi da se
protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u odnosu na osnovu, tako u odnosu na visinu.
Ističe kako su parnične stranke sklopile Sporazum od 9.11.2018. godine, kojim su u
cijelosti uredile svoje odnose, te su čl. 5. Sporazuma utvrdile da Radnik, nakon
potpunog i pravodobnog namirenja potraživanja utvrđenih u članku 3. i 4.
Sporazuma, neće od Poslodavca potraživati nikakve novčane naknade s ovog
osnova kao ni bilo kojeg drugog osnova. Što se tiče potraživanja tužitelja u odnosu
na jednokratni dodatak na placu za 2015. godinu, ističe se prigovor zastare. U
odnosu na potraživanja tužitelja od 2016. do 2018. godine, ističe se kako Pravilnikom
o radu tuženika iz 2015. godine, i to baš odredbom cl. 51. nije određena visina
jednokratnog dodatka na placu. Tuženik posebno prigovara zatraženom tijeku
zakonskih zateznih kamata koje prema tužbenom zahtjevu teku za svaku godinu od

30. lipnja tekuće godine pa do isplate. Naime, jednokratni dodatak na placu isplaćuje
se s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za
tekuću godinu. Stoga kamate ne mogu teci kako je zatraženo tužbom, već samo
prema rješenjima o godišnjem odmoru za svaku godinu od 2016. do 2018. godine, uz
napomenu kako je tužitelj godišnji odmor koristio u dva dijela u tekućoj i idućoj godini.
Kako je Kolektivnim ugovorom tuženika od 9.2.2015. godine, i to baš .49. st.3. istog
utvrđeno, placa i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do
zadnjeg dana u idućem mjesecu, nakon obavljenog rada za razdoblje za koje se

3 Pr-1399/2019

placa isplaćuje. Stoga, kamata za svaku pojedinu godinu može teći najranije od 1-og
u slijedećem mjesecu.

2.1. Tuženik tijekom postupka ističe kako iako je u Sudskom registru za tuženika,
medu ostalim djelatnostima, navedena i djelatnost građenja, tuženik se pretežno bavi
prijevozom. Naime, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. (NKD-u 2007.)
tuženik je razvrstan u područje H - prijevoz i skladištenje; i odjeljak 49 - kopneni
prijevoz i cjevovodni transport; skupina 49.4 - cestovni prijevoz robe i usluge
preseljenja; razred 49.41- cestovni prijevoz robe. Naglašava se kako je djelatnost
građevinarstva prema NKD-u 2007. razvrstana u područje F. Poriču se navod tužitelja
u kojem se poziva na pravno tumačenje Zajedničkog organa za tumačenje
l,(Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, prema kojem je tuženik dužan primjenjivati
KU za graditeljstvo, jer se smatra kako poslodavac koji je u javni registar upisao sve
ili pojedine djelatnosti iz područja graditeljstva iste stvarno i obavlja. Naime, kako je
već navedeno, tuženik se pretežno bavi prijevozom, to nije odlučna činjenica upisa
djelatnosti koje u naravi pravna osoba ne obavlja. Stoga se, može zaključiti kako se
KU za graditeljstvo ne odnosi na tuženika budući isti prema NKD-u nije razvrstan u
poslodavce koji obavljaju djelatnost graditeljstva.

3. Tužitelj tijekom postupka na navode tuženika kako iz odgovora na tužbu tako i one
tijekom postupka ističe kako tužitelj svoje pravo na isplatu utemeljuje na pravo na
primjenu najpovoljnijeg prava u smislu odredbe članka 9.st.3. Zakona o radu, a koje u
konkretnom slučaju proizlazi iz čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ( NN
12/08) i čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ( NN 115/15).

3.1. Neosnovan je prigovor zastare potraživanja za 2015. iz razloga navedenih iz toč.

3. obrazloženja presude. Nadalje, ništetna je odredba Sporazuma kojim se tužitelj
odrekao potraživanja koja nisu dospjela.

3.2. Odlukom ministra gospodarstva, rada i poduzetništva od 06.02.2008.g. primjena
KU iz 2008. proširena je na sve poslodavce i radniku u djelatnosti graditeljstva u RH
dok je Odlukom ministra rada i mirovinskog sustava od 03.12.2015. primjena KU za
graditeljstvo koji je zaključen 25.09.2015., proširena je na sve poslodavce i radnike u
RH u djelatnosti građevinarstva područje NKD2007-( NN 58/20074). Za ocjenu
primjene proširenog KU za graditeljstvo mjerodavna je djelatnost koju radnici za
poslodavca prema ugovoru o radu, stvarno i obavljaju i koja djelatnost je uz primarnu
djelatnosti upisana u sudski registar kao predmet poslovanja poslodavca. Točno je
da se prema čl. 6. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji, poslodavac koji obavlja više
djelatnosti razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežno bavi. Međutim, u
situacijama kada poslodavac obavlja više djelatnosti koje spadaju u različita područja
sukladno NKD/07 i za obavljanje tih drugih djelatnosti zapošljava radnike koji
isključivo obavljaju poslove iz djelatnosti koje ne spadaju u onu djelatnost koju
poslodavac naveo kao primarnu tj u koju je svrstan , poslodavac je dužan
primjenjivati KU kod kojih postoji proširena primjena na sve poslodavce i radnike u
RH-a. Svako drugo tumačenje primjene Odluke o proširenoj primjeni KU bi bila
izbjegavanje primjene Ku sa proširenom primjenom jer ne bih odnosili na radnike kod
poslodavaca koji obavlja više djelatnosti i kojima ta nije primarna.

3.3. Konačno, tužitelj svoje potraživanje temelji na primjeni povoljnijeg prava za
njega, time da je prema tumačenju Zajedničkog organa za tumačenje KU za

4 Pr-1399/2019

graditeljstvo navedeno da je za primjenu istoga s obzirom na područje djelatnosti za
poslodavce mjerodavan upis poslovne djelatnosti u javni registar te da se u smislu čl.

2. Ku smatra da poslodavac koji je upisao u javni registar sve ili pojedine djelatnosti
iz područja graditeljstva iste djelatnosti stvarno i obavlja i da je dužan primjenjivati KU
za graditeljstvo. Stoga, kako tuženik u sudskom registru kao predmet svog
poslovanja ima upisanu djelatnost građevinarstvo te u tu svrhu zapošljava radnike
koji tu djelatnosti i obavljaju, to isti ima taj KU i primjenjivati na temelju svih propisa
koji su navedeni tijekom postupka.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom potvrde HZMO-a, Područna
služba S. od 02.11.2020., Otkaz ugovora o radu od 21.11.2018., Rješenje o
godišnjem odmoru za 2018., od 09.11.2018. br. 652., Sporazum od 09.11.2018., te
kolektivnih ugovora u djelatnosti graditeljstva na nacionalnoj razini, izvadak iz
Kolektivni ugovor L.-M. d.o.o. S. od 09.02.2015 i Pravilnik o
radu od 12.05.2015., Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD

2007. od 15.07.2010. i spisu priložena druga pismena.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnih dodataka na plaću za
razdoblje od 2015. do 2018., za svaku godinu u iznosu od po 238,90€/ 1.800,00 kn,
koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo a na
temelju primjene odredbe čl. 9.st.3. Zakona o radu te Odluka ministara o proširenoj
primjeni odredbama KU za graditeljstvo.

6.1. Među strankama je sporno pripada li tužitelja pravo na jednokratni dodatak na
plaću i u kojem iznosu te je sporno dospijeće utužene naknade radi određivanja
tijeka zatezne kamate, kao i visina istih.

7.Članak 49. st. 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" br. 97/13. i
142/13, pročišćeni tekst, dalje: KU/13) i čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za
graditeljstvo ("Narodne novine" br. 115/15, dalje: KU/15) propisuju, da radnik ima
pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a st. 2. da se
jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u
kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

7.1. Odlukom nadležnog Ministarstva od 6.2.2008.
primjena KU za graditeljstvo proširena je na sve poslodavce i radnike u djelatnosti
graditeljstva RH ("Narodne novine" br. 20/08). Neosnovani su navodi tuženika iz
odgovora na tužbu da tužitelj ne bi imao pravo na jednokratni dodatak na plaću u
utuženom iznosu jer da je KU tuženika iz 2008. bio na snazi do 31.12.2008., nakon
toga da je u primjeni bio Pravilnik o radu iz 2010., a kojim Pravilnikom, i to baš
odredbom čl. 47. da nije bila određena visina jednokratnog dodatka na plaću. Naime,
tužiteljica navodi da su navodi tuženika neosnovani iz razloga što je čl. 96. KU
tuženika iz 2008. ugovoreno da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, s tim da je
odredbom čl. 92. istog, predviđena mogućnost otkaza tog Ugovora, koji međutim,
nikada nije bio otkazan pa je bio na snazi sve do sklapanja KU iz 2015. (sklopljen na
neodređeno vrijeme), a koji je na jednak način regulirao pravo na isplatu utuženog
dodatka.

5 Pr-1399/2019

8. Primjenom odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09.,
61/11., 73/13., dalje ZR/09), odnosno čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine"
br. 93/14. i 127/17., dalje ZR/14), a kod činjenice da je pravo na jednokratni dodatak
uređeno i KU i Pravilnikom o radu, ali u različitoj visini, za radnika se primjenjuje
najpovoljnije pravo jer ni Zakonom o radu iz 2009., a ni Zakonom o radu iz 2014. nije
drugačije određeno. Također, odredbom čl. 47., odnosno čl. 51. Pravilnika o radu
navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću određuje poslodavac u skladu
s KU, a što ponovno upućuje na primjenu KU-a koji nikada nisu otkazani, odnosno na
primjenu KU za graditeljstvo kojima je ugovoren jednokratni dodatak na plaću u
iznosu od zatraženih 1.800,00 kn godišnje.

8.1.Nadalje, citirane odredbe kolektivnih ugovora ne sadrže točne datume dospijeća
utuženih tražbina već je navedeno da se iste ne smiju isplatiti prije 30. lipnja tekuće
godine.

8.2. Prema odredbi članka 173. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), dužnik je dužan
ispuniti obvezu u roku predviđenom ugovorom ili zakonom, dok prema stavku 3.
istoga članka, ako rok nije predviđen ni ugovorom ni zakonom, a cilj posla, narav
obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može
zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od
vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

8.3. Svrha isplate jednokratnog dodatka na plaću jeste podmirivanje makar
djelomično, troškova odmora koji radniku i njegovoj obitelji nastaju kao povećani
troškovi odmora, putovanja za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i slično, time da
isplata te jednokratne naknade nije vezana za činjenicu korištenja godišnjeg odmora,
kako to proizlazi iz odluka Županijskih sudova u RH-a ( Gž-R-1827/19 od 27.siječnja

2020., Gž-R-779/18 od 15.listopada 2018., Gž-R-557/18-2 od 14.prosinca 2018.).

9. Dakle, kako je odredbom čl. 49. st. 2. KU/08 tj. 47. KU ( NN 115/15) propisano da
se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje sa plaćom za mjesec u
kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove
odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću
u iznosu od 1.800,00 kn/238,90€ isplatiti do 30. lipnja godine za koju se dodatak
traži., već da ga ne mora isplatiti prije toga dana. Dakle, kako tekuća godina traje sve
od 31. prosinca godine za koju se traži dodatak to je tuženik bio u obvezi isplatiti
tužitelju predmetno potraživanje do kraja te godine tj do 31.12 tekuće godine, što
tuženik nije učinio

9.1. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan pa je tuženiku naloženo da
isplati tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2015. do 2018. od po 238,90
€/1.800,00 kn, sa zateznom kamatom (čl. 29. ZOO) tekućom od 31.12. za godinu
koju se dodatak traži.

10. Sporazumom od 09.11.2018. stranke su utvrdile da će tužitelju radni odnos prestati

25.11.2018. na temelju redovitog otkaza ugovora o radu te je člankom 3. ugovoreno,
da će tuženik isplatiti tužitelju otpremninu u iznosu od 70.000,00 kn. Člankom 4.
Sporazuma stranke su ugovorile da će neizmirena, a nesporna potraživanja plaće,

6 Pr-1399/2019

poslodavac podmiriti tužitelju u roku koji neće biti dulji od roka podmire drugim
zaposlenicima tuženika, a člankom 5. da tužitelj nakon potpunog i pravodobnog
namirenja potraživanja utvrđenih u čl. 3. i 4. Sporazuma, neće od poslodavca
potraživati nikakve novčane naknade s tog ili bilo kojeg drugog osnova.

10.1. U konkretnom slučaju, tužitelj ima pravo na isplatu jednokratnog dodatka na
plaću za utuženo razdoblje, neovisno o sklopljenom Sporazumu jer tužitelj ima pravo
na najpovoljnije pravo u smislu čl. 9. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine br. 93/14.
i 127/17., dalje ZR) koji propisuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito
uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se za radnika
primjenjuje najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Dakle, Kolektivni ugovor za graditeljstvo (dalje KU) i Sporazum zaključen za vrijeme
trajanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika, drugačije uređuju pravo na isplatu
jednokratnog dodatka na plaću. KU priznaje pravo tužitelju na isplatu jednokratnog
dodatka na plaću, a Sporazum ne jer su stranke ugovorile da tužitelj neće od
poslodavca potraživati nikakve novčane naknade s osnova iz Sporazuma ili bilo
kojeg drugog osnova. Kako je za tužitelja povoljnije pravo ono uređeno KU-om
proizlazi, da je zahtjev tužitelja osnovan i da on ima pravo na isplatu jednokratnog
dodatka na plaću za utuženo razdoblje, sve pozivom na čl. 9. st. 3. ZR-a. Navedeno
u skladu sa sudskom praksom koju je tužitelj dostavio u spis (VSRH odluke br. Revr-
978/14 od 4.11.2015., Revr-972/14 od 19.10.16. i Revr-1212/14 od 7.3.17.). Osim
toga, nema mjesta primjeni odredbe čl. 5. Sporazuma jer primjena iste odredbe
podrazumijeva da su sva nesporna potraživanja plaće podmirena, a što ovdje nije
slučaj. Dakle, čl. 5. Sporazuma je zaključen pod odgodnim uvjetom koji se nije
dogodio u momentu potpisa istog.

11. U odnosu na prigovor tuženika kako se taj KU ne može primjenjivati na njih jer da
je isti prema NKD 2007 tuženik razvrstan u područje H prijevoz i skladištenje te da za
primjenu KU u proširenoj primjeni nije presudno što tuženik u sudskom registru ima
upisanu djelatnost građevinarstva, za istaći je kako se valja primijeniti tumačenje
Zajedničkog organa za tumačenje KU za graditeljstvo, kako je to tužitelj i naveo u
točki 3.3. ovog obrazloženja, jer to tumačenje obvezuje potpisnike KU a Odlukom o
proširenoj primjeni nadležnog ministra i sve poslodavce koji se bave tom djelatnosti,
pa tako i tuženika.

12. Neosnovan je i tuženikov prigovor zastare jer je tužitelj podnio tužbu 03.11.2020.
a najstariji utuženi iznos koji se odnosi za 2015. dospijeva 31.12.2015. to je tužba
podnesena unutar zastarnog roka od pet godina temeljem odredbe članka iz čl. 139.
ZR-a.

13. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155.
Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i
25/13, 89/14, 70/19) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96,
91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife).

13.1. Obzirom da je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 100% to ga pripada priznati
parnični trošak prema VPS 955,60 €/ 7.200,00 kn za sastav tužbe i tri obrazložena

7 Pr-1399/2019

podneska od 14.02.2021., 09.03.2023., 20.03.2023. te za zastupanje na dva ročišta
od 28.02.2023., 18.04.2023. za svaku radnju po 75 bodova, te za zastupanje na
ročište za objavu presude od 50 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova. Prema
vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 7.500,00 kn tj. 995,42
€. Obzirom da je tužitelj popisao trošak od 1.028,58€ to je sa više zatraženim od
33,16 € ovo traženje tužitelja odbiti kao neosnovano.

13.2. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl.

29. st. 2. ZOO i Uredba ZOO/22, tekućom od dana donošenja ove odluke, a to
sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13,
93/14, 73/17) i čl. 151.st.3. ZPP-a.

14. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčanih
obveza dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2.
Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne
novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1
euro = 7,53450 kuna.

U Splitu, 29. lipnja 2023.

SUDAC

Snježana Cvitanović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom
Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojim se završava spor
u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP
(čl. 467. ZPP).

DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis