Poslovni broj: 6/1. Povrv-8/2023-7

 

     

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

     Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. Povrv-8/2023-7

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja FRIGOSAN d.o.o., Rijeka, Obitelji Duiz 2, OIB: 97154906548, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Demo, odvjetnik u Krku, Slavka Nikolića 27, protiv tuženika GRANDITEH j.d.o.o., Mali Dol, Mali Dol 61, OIB: 21664701078, radi isplate 2.700,81 eura/20.349,26 kuna[1], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. lipnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 29. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-203/2022 od 5. svibnja 2022. kojeg je donio javni bilježnik Vesna Švegović sa sjedištem u Rijeci, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 2.700,81 EUR (dvije tisuće sedamsto eura i osamdeset jedan cent) / 20.349,26 HRK1 (dvadeset tisuća tristo četrdeset devet kuna i dvadeset šest lipa) sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos kako slijedi:

- na 192,35 eura/1.449,25 kuna1 od 15. listopada 2021.

- na 133,22 eura/1.003,75 kuna1 od 19. studenoga 2021.

- na 64,95 eura/489,38 kuna1 od od 19. studenoga 2021.

- na 337,90 eura/2.545,88 kuna1 od 20. studenoga 2021.

- na 375,74 eura/2.831,00 kuna1 od 20. studenoga 2021.

- na 1.596,66 eura/12.030,00 kuna1 od 27. listopada 2021.

do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 10,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka;

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 157,61 EUR (sto pedeset sedam eura i šezdeset jedan cent) / 1.187,50 HRK1 (tisuću sto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 451,09 EUR (četiristo pedeset jedan euro i devet centi) / 3.398,74 HRK1 (tri tisuće tristo devedeset osam kuna i sedamdeset četiri lipe), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 15. ožujka 2022. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 20.349,26 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-203/2022 od 5. svibnja 2022., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor (stranica 43 spisa). Priznaje da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tuženik nabavljao materijal od tužitelja za potrebe svog poslovanja, a da je dugovanja prema tužitelju ispunjavao putem kompenzacija i da su sva podmirena. Osporava potraživanje iz računa broj 1246-01-1 jer je isti bio privatni dar.

3. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj Povrv-491/2022-3 od 14. prosinca 2022. oglasio stvarno nenadležnim te predmet ustupio ovome sudu. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-8/2023-3 od 20. veljače 2023. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ukazuje da tuženik nije po zaprimanju računa uložio prigovor u skladu s odredbama zakona o zaštiti potrošača. Napominje da predmetno potraživanje nije bilo moguće regulirati međusobnim prijebojem jer konkretno postoji isključivo dospjela obveza tužitelja prema tuženiku, a na što da je u više navrata ukazivao i samom tuženiku. Osporava da bi tužitelj ikad davao ili primao darove kako to navodi tuženik.

5. Tuženik, osim podnošenjem prigovora, nije iznosio očitovanja u postupku i nije imao dokaznih prijedloga.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 2.700,81 eura/20.349,26 kuna1 s osnove kupoprodajne cijene za isporučenu robu.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz činjeničnih navoda stranaka sud utvrđuje nespornim da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj tuženiku prodao i isporučio robu naznačenu u računima broj 1052-01-1, 1235-01-1, 1239-01-1, 1241-01-1 i 1242-01-1. Tuženik nije osporavao da je primio robu naznačenu u računu broj 124-01-1. Nije osporavana ni visina ugovorene cijene kako ju je tužitelj i fakturirao.

10. Među strankama je sporno da li je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos obzirom na prigovor ispunjenja kompenzacijom te da li je dio potraživanja po računu br. 1246-01-1 bio predmet kupoprodaje.

11. Na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) prodavatelj je obvezan predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

12. Uvidom u račune tužitelja (stranica 14-19 spisa) utvrđeno je da temeljem njih tužitelj potražuje od tuženika kao dužnika iznos od ukupno 20.349,26 kuna za prodaju robe, a koji iznos je dospio na naplatu.

13. U konkretnom slučaju, kako je već obrazloženo, nije sporna činjenica da je tužitelj izvršio svoj dio obveze, odnosno predao prodanu stvar kupcu, dok tuženik nije ničim dokazao svoje prigovorne tvrdnje da je utužena tražbina prestala kompenzacijom, odnosno da je roba zaračunata u računu broj 124-01-1 od 19. listopada 2021. bila dar tuženiku. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 7. i 221.a ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citiranih odredaba Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. Dakle, pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Teret dokaza da je obvezu ispunio je na tuženiku, a tuženik te navode nije dokazao.

14. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (račune), a istu tuženik u postupku nije posebno ni osporavao.

15. Slijedom, sud temeljem rezultata dokaznog postupka utvrđuje da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji i da je tužitelj ispunio svoju obvezu te predao stvar tuženiku, a tuženik nije dokazao osnovanost svojih prigovornih tvrdnji. 

16. Stoga, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te je primjenom odredbi čl. 9., 358. i 376. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio zatraženu glavnicu. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

17. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. istog Zakona jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

18. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 157,61 eura/1.187,50 kuna1. Radi se o trošku javnog bilježnika u iznosu od 187,50 kuna sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/2021., 18/2022., 154/2022.), sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi (a i tužitelj ga je dokazao, računi na stranici 22 i 30 spisa), te trošku sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa) jer je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, a u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.700,81 eura/20.349,26 kuna1), vrijednosti boda od 1,99 eura te dostavljenim troškovnikom (str. 64 spisa). Tužitelju su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi postupka, i to za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 1. lipnja 2023. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) iznos od 199,00 eura, i sastav obrazloženog podneska od 3. ožujka 2023. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) iznos od 199,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu od 53,09 eura/400,00 kuna1, kako je i zatražen, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 451,09 eura/3.398,74 kuna1, odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke presude.

20. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

 

Rijeka, 29. lipnja 2023.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

 

1