Poslovni broj: 6/1. P-9/2021-37

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

      Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-9/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Trgovački sud u Rijeci, po sucu Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja PEKARA VOJAK d.o.o., Rijeka, Radnička 2A, OIB: 98424954001, kojeg zastupa punomoćnik Gjergj Lekaj, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić u Rijeci, Trg Svete Barbare 5, protiv tuženika TOMIĆ & Co. d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 12, OIB: 72876571610, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, Petrova 120, radi naknade štete od 2.860,52 eura/21.552,57 kuna[1], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. svibnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. lipnja 2023.

p r e s u d i o   j e

I.               Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženome naknadu imovinske štete u visini 2.860,52 eura/21.552,57 kuna1 isplatiti tužitelju uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od 3.580,23 kn od 24. travnja 2019., 17.972,34. kn od 17. svibnja 2019. do tužiteljeva namirenja“.

II.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 1.442,83 eura/10.871,00 kuna1, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. siječnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete od 21.552,57 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima. Navodi da je tužitelj vlasnik osobnog automobila model BMW X5 x Drive30d, reg. oznake RI 955 RM, koje vozilo je redovito održavano i servisirano u ovlaštenom servisu tuženika, poslovnoj jedinici Rijeka. Na servisu od 24. travnja 2019. da je obavljen cjelokupni pregled vozila u trošku od 3.580,23 kn. Unatoč tome, vozilo se iznenada pokvarilo te je kod tuženika obavljen popravak vozila (pregled i zamjena dijelova) u razdoblju od 29. travnja 2019. do 16. svibnja 2019. u trošku od 17.972,34 kn. Dana 22. svibnja 2019. vozilo je signaliziralo grešku, odnosno upalila se signalna lampica na instrument ploči, te je tužitelj odmah kontaktirao tuženika koji je 27. svibnja 2019. po provedenoj dijagnostici obavijestio tužitelja da je potrebno otvoriti motor i zamijeniti određene dijelove. Nakon prijeđenih 15.000 km vozilo je ponovno stalo te se više nije moglo dalje koristiti unatoč servisima i popravcima. Slijedom, nedostaci na vozilu nisu otklonjeni unatoč uzastopnim popravcima te da se radi o pogrešnom postupanju djelatnika tuženika što je tužitelju uzrokovalo materijalnu štetu u vidu troškova popravaka i prijevoza neispravnog vozila do servisa. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava obveznopravni odnos stranaka utemeljen na ugovorima o djelu zasnovanim 24. travnja 2019. i 29. travnja 2019., no osporava odgovornost tuženika za štetu, odnosno osporava da bi tuženik svoju ugovornu obvezu (servis i popravak vozila) izvršio manjkavo i neuredno te protivno pravilima struke. Obrazlaže da je tuženik vozilo tužitelja zaprimio na redovni servis s 215.529 prijeđenih kilometara te da je napravljen servis u vidu izmjene ulja, filtera za gorivo, zraka i klime te je napravljena vizualna kontrola vozila. Tužitelj je vozilo preuzeo te na rad i tuženika nije imao primjedbi (jer bi isto u tom slučaju stajalo u radnom nalogu). Tužitelj da je vozilo dovezao u servis ponovno 29. travnja 2019. s 215.715 prijeđenih kilometara uz primjedbu na promijenjen zvuk motora. Na prijedlog tuženika i uz pristanak tužitelja (potpisao radni nalog), obavljena je zamjena lančanog razvoda motora. Tuženik da je kod obavljanja servisa i kod popravka vozila u svemu postupio u skladu s pravilima struke te sukladno uputama tužitelja. Tužitelj da je 8. lipnja 2020. ponovno dovezao vozilo tuženiku s 238.601 prijeđenih kilometara s primjedbom na vibracije u motoru. Otvoren je radni nalog broj 1736 te je pregledom ustanovljeno da se sitne metalne čestice nalaze u motornom ulju i filteru ulja, a koje potječu od istrošenih ležajeva radilice. Utvrđeno je da motor nije pogodan za daljnju upotrebu uslijed kvara na ležajevima radilice te se tužitelju preporuča zamjena motora, a isto je potvrđeno dijagnostičkim protokolom. Navedeni kvar da nema nikakve veze s ranijim kvarom te stoga osporava uzročnu vezu između događaja iz travnja 2019. i onih u lipnju 2020. Dalje napominje da, suprotno navodima tužbe, tužitelj nije u razdoblju od 29. travnja 2019. do 8. lipnja 2020. dovozio svoje vozilo na servis ili popravak kod tuženika. Dapače, da je, prema podacima očitanja ključa, tužitelj odradio redoviti servis u nepoznatoj radionici koja nije ovlaštena za rad na BMW vozilima, a što je vidljivo iz činjenice da nije zabilježeno očitanje ključa, ali jest poništen servisni interval. Također, ugrađeni filter ulja nije originalni BMW dio, a da je pronađena i fotografirana kartica održavanja od neovlaštenog servisa. Tuženik smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 609. ZOO-a za povratom novca jer se nedostatak zbog kojeg vozilo nije u voznom stanju nije u vezi s navedenim popravcima jer se pojavio kasnije. Osporava sve pretpostavke odgovornosti za eventualnu štetu koja je nastupila tužitelju, a prvenstveno štetnu radnju, protupravnost i uzročnu vezu. Visinu troškova popravka, prema dostavljenim računima, čini nespornim. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

              3. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke, sud je pročitao dokumentaciju u spisu, saslušani su svjedoci Antonio Malenica (stranica 59-60 spisa) i Zoran Lukić (stranica 61-62 spisa), zastupnik po zakonu tužitelja Tafe Imeraj (stranica 62-63 spisa) te je izvedeno vještačenje po vještaku za strojarstvo i mehaniku Marinu Soriću (stranica 103-111, 120-121 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 2.860,52 eura/21.552,57 kuna1 s osnove naknade štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala kao posljedica nepravilnog postupanja djelatnika tuženika.

6. Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi kako u postupku nije sporno da su djelatnici tuženika obavili redovni servis na vozilu u vlasništvu tužitelja BMW X5 24. travnja 2019. i popravak vozila 29. travnja 2019. (zamjena lančane distribucije). Nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva.

7. Kako navedene činjenice nisu sporne, to sud nije niti provodio dokaze na okolnost utvrđivanja među strankama nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. ZPP-a).

8. Sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju, odnosno sporna je štetna radnja, protupravnost i uzročno-posljedična veza između nedostataka na vozilu i ranijih popravaka vozila.

9. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. U smislu odredbe članka 1045. ZOO-a opće pretpostavke odgovornosti za štetu jesu subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik, odnosno odgovorna osoba), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost štetne radnje. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. U konkretnom predmetu, tužitelj je bio dužan dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu, a što isti po ocjeni ovog suda nije učinio.

11. Iz iskaza svjedoka Antonia Malenice i Zorana Lukića, radnika tuženika, proizlazi da je tuženik na vozilu tužitelja obavio zamjenu lanca distribucije, da tužitelj na popravak nije imao prigovora te da je uslugu uredno platio, da drugi popravak po prijavi greške lupanja na motoru tuženik nije izvršio, da je uzrok tom kvaru u lipnju 2020. začepljenje filtera, i da je tužitelj u razdoblju između popravka u travnju 2019. i dolasku radi popravka u lipnju 2020. bio na servisu u drugom auto-servisu. Sud je iskaze svjedoka cijenio kao vjerodostojne budući su isti potpuno suglasni te su potkrijepljeni drugim dokazima u spisu (fotografija o obavljenom servisu u Mia servis od 17. ožujka 2020. sa stranice 39 spisa, ispis očitanja s ključa vozila sa stranice 41-44 spisa, radni nalozi sa stranice 49-53 spisa, nalaz i mišljenje vještaka).

              12. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja Tafe Imeraja nije potkrijepljen drugim dokazima stoga ga sud cijeni subjektivnim. Ujedno, kontradiktoran je u dijelu u kojem iskazuje prvo da nitko osim tuženika nije servisirao auto, da bi zatim iskazivao da je ipak obavljen servis u Sloveniji, a potom i da je zamijenjen cijeli motor vozila za 3.000,00 eura.

13. Sud je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Marina Sorića utvrdio da nema uzročno-posljedične veze između radova ili servisa tuženika na vozilu tužitelja s uzrokom kvara na motoru (lanac distribucije i začepljenje filtera krutih čestica). Vještak utvrđuje da se kod proizvođača vozila BMW potrebne servisne radnje određuju kod svakog pojedinačnog dolaska u ovlašteni servis očitanjem ključa vozila prema čemu se saznaju točno određene potrebne servisne radnje prema načinu vožnje svakog pojedinog vozila. Vještak je dalje u svom nalazu utvrdio da servis tuženika u travnju 2019. odrađen sukladno pravilima struke, da kvarovi na motoru lanca distribucije i začepljenje filtera nisu povezani s niti jednim prethodnim servisom na vozilu te da je zadnji servis na vozilu učinjen na drugoj lokaciji (ne tuženikovoj) s koje nema evidencije odrađenih radova na motoru vozila. Dalje, da ne postoji pisani servisni protokol temeljem kojeg bi se nakon određene prijeđene kilometraže trebale obavljati zamjene određenih dijelova vozila (poput lanca distribucije).

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje jer je izrađen stručno i argumentirano, a vještak je stručnim razlozima odgovorio na sva pitanja i primjedbe. Vještak je obrazložio da ne postoje utvrđene činjenice temeljem kojih bi uzroci kvara na motoru tužitelja bili u posljedičnoj vezi s radnjama tuženika. Ne postoji sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka.

15. Kako sve prije citirane pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene, a u konkretnom slučaju ne proizlazi da je ostvarena pretpostavka u vidu protupravne štetne radnje za koje tuženik odgovara i uzročne veze između radnje i štete, slijedi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti. Stoga ga je sud odbio u cijelosti, odnosno odlučio je kao pod t. I. izreke presude.

16. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio u postupku, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika koji zastupa stranku utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.860,52 eura/21.552,57 kuna1) te dostavljenim troškovnikom (str. 124 spisa). Tuženiku su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi postupka, i to za sljedeće radnje u postupku: sastav odgovora na tužbu 199,00 eura (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 50.), zastupanje na ročištu od 21. travnja 2021., 16. lipnja 2021. i 18. svibnja 2022. iznos od po 199,00 svaki (Tbr. 9. t. 1.), sastav obrazloženog podneska od 27. veljače 2023. iznos od 199,00 (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i trošak PDV 25% u iznosu od 248,75 eura (Tbr. 42.). Tuženiku je priznat trošak vještačenja od 199,08 eura/1.500,00 kuna iz razloga jer je taj trošak bio opravdan i nužan radi utvrđivanja odlučnih činjenica u postupku. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.442,83 eura/10.871,00 kuna1, odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke presude.

17. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 29. lipnja 2023.

Sudac

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

1