1                            Gž-214/2023-2

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                                                      Gž-214/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E  

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja: C. O. d.d., OIB:…, Z., zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika: M. T., OIB:…, nepoznatog boravišta, zastupan po posebnom skrbniku D. B., odvjetniku u Z., radi isplate, rješavajući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6731/2016 od 10. studenog 2022. godine, dana 29. lipnja 2023. godine

r i j e š i o  j e

1.   Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika, te se u dijelu pod točkama II. i III. izreke, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6731/2016 od 10. studenog 2022. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pred drugim sucem pojedincem.
2. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u toj pravnoj stvari (točka II. izreke), te je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 23.180,64 kuna/ 3.076,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2022. godine do isplate (točka III. izreke)

2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijele obje stranke. Tužitelj u žalbi pobija točke II. i III. prvostupanjskog rješenja, a tuženik odluku o parničnom trošku (točka III. izreke) preko dosuđenog iznosa, oboje zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom tužitelja da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, dok tuženik predlaže da se u pobijanom dijelu odluka o parničnom trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je predložio da se žalba tužitelja kao neosnovana odbije.

4. Žalbe su osnovane.

5. U pravu je tužitelj kada pobija prvostupanjsko rješenje zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Prema razlozima pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je izvedenim dokazima utvrdio – da je 19. prosinca 2006. godine između R.A. d.d. Z. kao kreditora (dalje:… d.d.) i tuženika kao korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu broj … u obliku solemnizirane javnobilježničke isprave, temeljem kojeg je tuženiku odobren kredit od 9.441,459 CHF uz redovnu kamatu od 5,95%, a koji se tuženik obvezao otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, da je člankom 10. tog Ugovora određeno da kreditor ima pravo otkazati kredit, učiniti ga dospjelim i zatražiti naplatu cjelokupnog iznosa neotplaćenog duga ukoliko korisnik kredita ne plati iznos dva dospjela anuiteta ili zakasni sa plaćanjem bilo koje novčane obveze po bilo kojem poslovnom odnosu sa bankom s tim da će otkaz kredita učiniti putem pisane izjave o otkazu, a koja se upućuje korisniku preporučenim pismom sa povratnicom, da je člankom 11. Ugovora ugovorena tzv. ovršna klauzula – da korisnik kredita pristaje da kreditor u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po Ugovoru može temeljem istog provesti neposrednu prisilnu ovrhu na njegovoj cjelokupnoj imovini radi naplate svih tražbina koje proizlaze iz Ugovora, da je Izjavom o otkazu kredita od 29. lipnja 2009. R. d.d. obavijestila tuženika da je kredit sukladno članku 10. Ugovora otkazala, da je između tužitelja kao osiguratelja i R. d.d. Z. kao osiguranika dana 1. siječnja 2006. godine sklopljen Ugovor br.… o osiguranju tražbine osiguranika, kojim su osigurani krediti namijenjeni za kupnju motornog vozila koje je osiguranik odobrio korisniku kredita sukladno uvjetima navedenog ugovora i temeljem kojeg se osiguratelj obvezuje osiguraniku naknaditi iznos koji on potražuje od korisnika kredita na ime odobrenog kredita (isplata štete) po nastupu osiguranog slučaja (članak 2. Ugovora), da su sukladno članku 3. Ugovora između ugovornih strana osigurani svi krediti za kupnju motornog vozila po ugovoru o kreditu sklopljenim između osiguranika i korisnika kredita u maksimalnom iznosu do 25.000 EUR, odnosno do 38.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je u članku 14. tog Ugovora određeno da isplatom štete osiguratelj - tužitelj preuzima prava osiguranika prema dužniku, a osiguranik se obvezuje da će na zahtjev osiguratelja o tome izdati ispravu, da tužitelj kao osiguratelj postupajući sukladno članku 2. Ugovora o osiguranju potraživanja dana 14. rujna 2009. godine isplatio R. d.d. kao svom osiguraniku utuženi iznos na ime naknade štete zbog nastanka osiguranog slučaja (neuredne isplate auto kredita po tuženiku), odnosno, nemogućnosti naplate od tuženika dospjelog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu, da je tužitelj 15. listopada 2009. godine dostavio tuženiku regresni zahtjev obavijestivši ga da je temeljem Ugovora o osiguranju potraživanja R. d.d. naplatila s osnova osiguranja dio kredita po Ugovoru o kreditu od 29. lipnja 2006. godine te da je tužitelj stekao pravo regresa prema tuženiku kao korisniku kredita za isplaćeni iznos duga, odnosno, za ukupan iznos od 38.628,27 kuna, kao i da tuženik navedeni iznos nije isplatio tužitelju.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni Ugovor o kreditu "zaključen u formi solemnizirane privatne isprave koja ima snagu izvršnog javnobilježničkog akta kojim je utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi s time da sadrži izjavu dužnika o dopustivosti ovrhe", pa da "za utuženo potraživanje već postoji ovršna isprava, a člankom 12. predmetnog Ugovora o kreditu da je reguliran postupak pribave klauzule ovršnosti", te da Ugovor o kreditu predstavlja ispravu na temelju koje je tužitelj mogao tražiti ovrhu protiv tuženika kao dužnika. Stoga, prvostupanjski sud smatra da "ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda, kada tužitelj već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist", pa je temeljem članka 288. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) tužbu odbacio.

8. Izloženi zaključak prvostupanjskog suda, međutim, nije prihvatljiv, jer je člankom 29. stavak 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 57/96 i dr.; dalje: OZ), odnosno, istovjetnom odredbom iz članka 32. stavka 1. važećeg Ovršnog zakona (Narodne novine" broj 112/12 i dr.) propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Iz podataka u spisu predmeta nije razvidno da tužitelj takvom ispravom raspolaže u odnosu na tuženika, a koja bi predstavljala javnu ispravu, ili pak, ovjerovljenu privatnu ispravu o ustupu utužene tražbine izdanu tužitelju od strane R. d.d. na temelju članka 14. Ugovora o osiguranju potraživanja od 1. siječnja 2006. godine.

8.1. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj temeljem Ugovora o kreditu od 19. prosinca 2006. godine, kao ovršne isprave, te Ugovora o osiguranju potraživanja od 1. siječnja 2006. godine, kao isprave u smislu članka 29. stavka 1. OZ, ovlašten protiv tuženika pokrenuti ovršni postupak radi naplate utužene tražbine, pa time što je tužbu odbacio zbog nedostatka pravnog interesa, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 381. i članka 288. stavka 2. ZPP, a na koju povredu se tužitelj u žalbi poziva i koja je bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

9. Kraj takvog stanja stvari, jer je ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda, osnovanu žalbu tužitelja valjalo je uvažiti, kao i žalbu tuženika protiv odluke o parničnom trošku, ukinuti prvostupanjsko rješenje u točkama II. i III. izreke, te temeljem članka 380. točke 3. ZPP riješiti kao u točki I. izreke, s tim da će prvostupanjski sud u nastavku postupka odlučiti o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

10. Odluka o trošku žalbenog postupka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

U Šibeniku, 29. lipnja 2023. godine

                                                                                             S U D A C

                                                                                            Goran Stošić,v.r.