1             Poslovni broj: 7 UsI-951/2023-3

 

Poslovni broj: 7 UsI-951/2023-3

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja I.c. d.o.o., Z., K. t., kojega zastupa opunomoćenik M. S., odvjetnik u Z., I., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi povrata komunalnog doprinosa, 28. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                      Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-363-03/21-04/255, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 24. kolovoza 2022.

 

2.                      Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

i  r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka izvršenja rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru KLASA: UP/I-363-02/21-008/2321, URBROJ: 251-13-32-1/025-21-3VSO od 28. rujna 2021.

 

Obrazloženje

 

1.                 Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru KLASA: UP/I-363-02/21-008/2321, URBROJ: 251-13-32-1/025-21-3VSO od 28. rujna 2021. odbijen je zahtjev trgovačkog društva I. c. d.o.o., ovdje tužitelja, za poništenjem pravomoćnog rješenja o komunalnom doprinosu KLASA: UP/I-363-02/21-008/1420, URBROJ: 251-13-32-1/025-21-3VSO od 14. lipnja 2021., kojim je tužitelju utvrđen komunalni doprinos za izgradnju stambene građevine u Z., M. bb, na k.č.br. . k.o. V., prema građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I-361-03/21-001/235, URBROJ: 251-13-32-1/025-21-3VSO od 14. lipnja 2021. Tužitelj je zahtjev za povratom komunalnog doprinosa podnio uz zahtjev za ukidanjem ili poništenjem građevinske dozvole, u kojem zahtjeva da se građevinska dozvola ukine ili poništi, "zbog odluke investitora o privremenom/trajnom ne ulasku u gradnju/investiciju",  a koji zahtjev je prvostupanjsko tijelo odbilo uz obrazloženje da je građevinska dozvola ukinuta na zahtjev investitora, odnosno isključivom voljom investitora da ne započne gradnju, pa da stoga sukladno odredbi članka 88. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu nije moguće udovoljiti zahtjevu investitora.        

 

2.                 Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/21-04/255, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 24. kolovoza 2022. odbio.

 

3.                 Tužitelj je protiv tuženika pravodobno Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi u prvom redu navodi da se odredba članka 88. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu odnosi samo na pravne situacije kada je komunalni doprinos već plaćen, dok u konkretnom slučaju tužitelj komunalni doprinos još nije uplatio. Smatra da nije pravno moguće da rješenje koje nije izvršeno, odnosno po kojem nije postupljeno, a čiji temelj donošenja je upravni akt koji je ukinut, i dalje proizvodi pravne učinke i da može biti ovršna isprava za ovrhu. Nadalje navodi kako Zakon o općem upravnom postupku predviđa mogućnost ukidanja ili poništenja rješenja, te da Zakon o komunalnom gospodarstvu nije ograničio mogućnost ukidanja rješenja o doprinosu, upravo zbog toga što se ukidanje odnosi samo za ubuduće (ex tunc), što znači da ukidanje može imati učinak samo na one subjekte koji komunalni doprinos još nisu platili. Predlaže da Sud po provedenom postupku poništi osporeno tuženikovo rješenje.

 

3.1.           Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023., predmet koji se povodom navedene tužbe vodio kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-2956/2022, ustupljen je ovome Sudu, sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23).

 

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

5.                 Među strankama u ovome sporu nije sporno da je tužitelju izdana građevinska dozvola za izgradnju stambene građevine u Z., M.bb, na k.č.br. . k.o. V., prema građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I-361-03/21-001/235, URBROJ: 251-13-32-1/025-21-3VSO od 14. lipnja 2021., te da mu je za navedeni zahvat rješenjem KLASA: UP/I-363-02/21-008/1420, URBROJ: 251-13-32-1/025-21-3VSO od 14. lipnja 2021. utvrđen komunalni doprinos u iznosu od 124.517,25 kn.

 

5.1.           Među strankama isto tako nije sporno da tužitelj nije započeo s gradnjom po navedenoj građevinskoj dozvoli i da je prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za ukidanjem ili poništenjem građevinske dozvole, u kojem zahtjeva da se građevinska dozvola ukine ili poništi, "zbog odluke investitora o privremenom/trajnom ne ulasku u gradnju/investiciju", te istovremeno zahtjev za povratom komunalnog doprinosa, povodom čega je prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA: UP/I-361-03/21-001/235, URBROJ: 251-13-22-1/022-21-17 od 27. srpnja 2021. ukinulo predmetnu građevinsku dozvolu, dok je, kao što je navedeno, prvostupanjskim rješenjem iz predmeta ovoga spora KLASA: UP/I-363-02/21-008/2321, URBROJ: 251-13-32-1/025-21-3VSO od 28. rujna 2021. zahtjev za povratom komunalnog doprinosa odbilo. 

 

5.2.           S obzirom na navedeno, među strankama je sporno je li zahtjev za povratom komunalnog doprinosa pravilno odbijen.

 

6.                 Budući da su među strankama odlučne činjenice nesporne, te da je među strankama sporna samo primjena prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spor riješio bez rasprave.

 

7.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.                 Prema odredbi članka 88. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18, 32/20, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) upravno tijelo poništit će po zahtjevu obveznika komunalnog doprinosa odnosno investitora ovršno odnosno pravomoćno rješenje o komunalnom doprinosu ako je građevinska dozvola odnosno drugi akt za građenje oglašen ništavim ili poništen bez zahtjeva odnosno suglasnosti investitora.

 

8.1.           Stavkom 2. istoga članka propisano je da će se  rješenjem o poništavanju rješenja o komunalnom doprinosu u slučaju iz stavka 1. toga članka odrediti i povrat uplaćenog komunalnog doprinosa u roku koji ne može biti dulji od dvije godine od dana izvršnosti rješenja.

 

8.2.           Nadalje, odredbom članka 89. stavka 1. Zakona o komunalnom doprinosu propisano je da se iznos komunalnog doprinosa plaćen za građenje građevine na temelju građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto ili građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je poništen na zahtjev ili uz suglasnost investitora uračunava kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor.

 

9.                 Sukladno citiranim odredbama obveznik ima pravo na povrat komunalnog doprinosa samo u slučaju da je građevinska dozvola odnosno drugi akt za građenje stavljen van snage bez zahtjeva odnosno suglasnosti investitora, dok se u slučaju da je akt za građenje prestao važiti jer građenje nije započeto ili je stavljen van snage na zahtjev ili uz suglasnost investitora, uračunava kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor, kao što su pravilno odlučila upravna tijela u ovome sporu.

 

10.             Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

11.             Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za trošak zastupanja po odvjetniku nespecificiranom u iznosu, međutim kako je odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.

 

12.             Nadalje, tužitelj je uz tužbu podnio prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe. 

 

12.1.      Člankom 26. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud može odrediti da tužba ima odgodni učinak ako bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti.

 

12.2.      Međutim, budući da je Sud u konkretnom slučaju osporenu odluku ocijenio zakonitom, prema shvaćanju Suda, ne postoje pretpostavke da bi se odredio odgodni učinak.

 

 

U Rijeci 28. lipnja 2023.

S u d a c

Antun Žagar

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

 

 

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja M. S., odvjetniku u Z., I., uz dopis o ustupu

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20