Poslovni broj: I Kž-172/2023-10

Poslovni broj: I Kž-172/2023-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i mr.sc.Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. J., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Ž. J. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj: K-49/2022-46 od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog Ž. J.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog Ž. J. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi Ž. J. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavku 1. KZ/11. te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci.

 

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) optuženi Ž. J. u cijelosti je oslobođen obveze nadoknade troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi Ž. J. osobno i po branitelju, odvjetniku J. Č.. S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedna žalba. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Budući da je optuženi Ž. J. u žalbi zahtijevao da bude obaviješten o sjednici vijeća, to je i učinjeno, a obaviješteni su i njegov branitelj i državni odvjetnik, a sjednica je održana u nazočnosti optuženika te u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika i branitelja optuženika, odvjetnika J. Č., a sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

 

6. Žalba optuženog Ž. J. nije osnovana.

 

7. Nije u pravu optuženi Ž. J. kada smatra da je počinjena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da postoji proturječje u izreci pobijane presude, time što je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. KZ/11., dok mu se činjeničnim opisom stavlja na teret da je postupao „…u nakani da M. B. pribavi nepripadnu materijalnu dobit…“ pa je optuženik ''proglašen krivim da je postupao s ciljem stjecanja znatne imovinske koristi'' jer je potpuno nejasno u čemu bi se ogledalo opisano proturječje budući da činjenični opis u potpunosti odgovara zakonskom opisu djela te se niti u činjeničnom opisu niti u zakonskom opisu ne koristi izraz ''znatna imovinska korist'', kako to žalbom tvrdi optuženik.

 

7.1. Također, nije u pravu optuženi Ž. J. kada polemizira s izričajem činjeničnog opisa djela iz izreke presude, navodeći da KZ/11. ne sankcionira stjecanje nepripadne materijalne dobiti već koristi, u čemu također vidi proturječje u izreci presude. Naime, iako je u pravu optuženik kada ističe da zakonski tekst članka 246. KZ/11. doista ne navodi dobit već imovinsku korist, valja istaknuti da kada se činjeničnim opisom optuženiku stavlja na teret stjecanje nepripadne materijalne dobiti, tada se navedeni izričaj ne sagledava u svjetlu računovodstveno-knjigovodstvenih kategorija već opisuje stjecanje nepripadnog materijalnog dobitka odnosno imovinske koristi. Stoga nije u pravu žalitelj da je izreka presude u tom dijelu proturječna pa da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

7.2. Nadalje, nije u pravu optuženi Ž. J. kada smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer da prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo razloge koji se odnose na „voljnu komponentu namjere“ pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Suprotno tome, prvostupanjski sud je u točki 10.1 i 11. naveo dostatne razloge koji se odnose na vrstu namjere, a na koje razloge se žalitelj u cijelosti upućuje.

 

7.3. Niti okolnost da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u spisu, kako je to pobrojano na listovima 2., 3., 4. i 5. obrazloženja presude, a rasprava je trajala sat vremena pa optuženik ističe da je u tom vremenskom razdoblju nemoguće pročitati isprave u spisu, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. U odnosu na navedeno valja istaknuti da niti optuženik, a niti njegov branitelj nisu stavili takvu primjedbu na zapisnik o raspravi pa je očigledno da je ta dokumentacija bila pročitana što ne podrazumijeva i čitanje u cijelosti isprava već i njihovo pregledavanje kako to propisuje odredba članka 329. stavak 3. ZKP/08. pri čemu prvostupanjski sud odlučne činjenice u ovom postupku temelji prvenstveno na personalnim dokazima i nalazu i mišljenju vještaka te niti koristi niti reproducira isprave s listova 2.-5. obrazloženja pobijane presude.

 

7.4. Konačno, nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud pročitao iskaze svjedoka iz drugog kaznenog postupka, koji nisu ispitani u ovom postupku, čime smatra da je ''počinjena bitna povreda ZKP-a'' ne precizirajući na koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka cilja. Međutim, činjenica da je u ovom kaznenom postupku odlukom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-398/2021-10 od 13. travnja 2021. djelomično ukinuta prvostupanjska presude, nakon čega je predmet zaveden pod novim poslovnim brojem na Županijskom sudu u Zagrebu, ne znači da se radi o ''drugom kaznenom postupku'' već se radi o istom kaznenom postupku koji vodi isti predsjednik vijeća, pa je ispunjena mogućnost čitanja iskaza svjedoka koji su ispitani u prisutnosti stranaka na raspravi i time nije došlo do povrede načela kontradiktornosti kao jedne od sastavnica prava na pošteno suđenje, na koju povredu sadržajno ukazuje optuženik.

 

7.5. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja, suprotno tvrdnjama žalitelja, nije počinio postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a isto tako prilikom ispitivanja prvostupanjske presude nije pronađena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Optuženik prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da je sud u usporedbi postojanja pravnog kontinuiteta pogrešno uzeo kao relevantan članak 246. stavak 2. KZ/11. u odnosu na članak 337. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11., 125/11., 143/12. – dalje: KZ/97.) jer da se konkretno ne radi o ''znatnoj imovinskoj koristi''. Iako je u navedenom optuženik u pravu, prvostupanjski sud je pravilno osudio optuženika za kazneno djelo iz KZ/11. smatrajući da je on blaži, bez obzira na to što to pogrešno obrazlaže usporedbom kvalificiranih oblika ovog djela. Naime, pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 337. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/97. prvostupanjski sud pravilno nalazi u kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11. i primjenjuje KZ/11. kao blaži zakon s obzirom na blažu zapriječenu kaznu jer je za kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. KZ/11. zapriječena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina za razliku od kaznenog djela iz članka 337. stavka 3. KZ/97. sa zapriječenom kaznom zatvora od 1 do 5 godina.

 

8.1. Slijedom iznijetoga, nije ostvarena žalbena osnova povrede kaznenog zakona na koju upire žalitelj, a ni neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

 

9. Pobijajući pogrešno utvrđeno činjenično stanje, optuženik ponavlja navode da nije imao bankovnu karticu, da je bio fiktivni direktor, da vještak nije mogao utvrditi tko je podigao novac jer da su u inkriminirano vrijeme četiri osobe bile ovlašteni potpisnici po žiro računu tvrtke, da nije utvrđeno u koju svrhu je novac upotrijebljen i da je prvostupanjski sud nekritički i bezrezervno prihvatio iskaz svjedoka M. B..

 

9.1. Međutim, prvostupanjski sud je analizirao i iznio svoje zaključke o svim žalbom istaknutim činjenicama pa tako i da je postojalo više osoba ovlaštenih potpisnika, među kojima je bio i M. B., ali je upravo M. B. svjedočio o podizanju gotovine sa računa društva osobno u poslovnici banke što potvrđuje i optuženik u svojem iskazu, a svjedok B. je iskazivao i da je otišao u banku nakon što mu je optuženik javio da su ''sjeli'' novci. Dakle, bez uspjeha optuženik sada žalbom nastoji dovesti u dvojbu tko je osoba koja je podigla sporni iznos na šalteru banke kao i vjerodostojnost iskaza svjedoka B., time da tu odlučnu činjenicu, tko je podigao novac, potvrđuje i sam optuženik suglasno iskazu svjedoka.

 

9.2. Nadalje, ne radi se o tome da bi registrirani direktor, optuženik, bio samo formalno postavljen da figurira („slamnati čovjek“), a da stvarno poslovanje i upravljanje društvom vrši osoba iz sjene (M. B.), kako bi prikrila nezakonito djelovanje u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi. Naime, upravo je sam optuženi Ž. J. opisao da je svrha kupnje tvrtke bila zato što je želio sudjelovati u jednom natječaju za izradu balkona u J. jer je po struci bravar, pa ispravno prvostupanjski sud zaključuje da optuženik nije bio ''slamnati čovjek''. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio i potom detaljno obrazložio da je optuženik znao da pribavlja M. B. protupravnu imovinsku korist odnosno da taj novac nije upotrijebljen za poslovanje trgovačkog društva niti je pravdan knjigovodstveno, na koje razloge se pod točkom 10.1. pobijane presude u cijelosti upućuje žalitelj.

 

9.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dok žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne obrazlaže.

 

10. Iako se optuženik izrijekom ne žali zbog odluke o kazni, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog te osnove (članak 478. ZKP/08.).

 

10.1. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti na strani optuženika koje, prema odredbi članka 47. stavka 1. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne.

 

10.2. Tako je prvostupanjski sud cijenio otegotnim da je optuženik višestruko osuđivana osoba za istovrsna kaznena djela, pa je očito da ni jedna od izrečenih kazni zatvora za ranija kaznena djela, za koja je pravomoćno osuđen, nije ostvarila svrhu kažnjavanja koja je zakonom predviđena, posebice jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Nadalje, prvostupanjski sud je olakotnim cijenio protek vremena od vremena počinjenja pa do vremena presuđenja. Povezujući te okolnosti s visinom protupravno pribavljene imovinske koristi za M. B. na štetu trgovačkog društva o čijim se interesima optuženik bio dužan brinuti, pravilno je prvostupanjski sud optuženog Ž. J. osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

 

10.3. Upravo kaznom zatvora u trajanju od sedam mjeseci na odgovarajući način će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

11. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 28. lipnja 2023.