- 1 -              Poslovni broj: Usž-1004/23-2

Poslovni broj: Usž-1004/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja V. R. iz P., K., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave P.–s., P., radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj:Usl-1245/2022-6 od 23. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 28. lipnja 2023.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj:Usl-1245/2022-6 od 23. siječnja 2023.

Obrazloženje

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, broj: 511-22-04-4-1/2-UP/I-155/1-22 od 26. rujna 2022.

2.              Rješenjem tuženika odjavljeno je tužiteljevo prebivalište s adrese K., (točka 1 izreke) te je naloženo tužitelju u roku od 8 dana od dostave tog rješenja vratiti tuženiku osobnu iskaznicu broj: … izdanu u Policijskoj postaji P., dana 13. travnja 2021. s rokom važenja do 13. travnja 2026. (točka 2 izreke).

3.              Tužitelj osporava presudu suda prvoga stupnja te navodi da je presuda donesena uz povredu pravila upravnog spora te na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je u upravnom sporu trebalo održati raspravu kako bi se proveli dokazni prijedlozi koje je predložio, a kojima je tražio utvrđenje da mu je ukraden identitet te da je u sustavu praćenja putem sofisticiranih čipova. Predlaže žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu.

4.              Tuženik  predlaže žalbu odbiti. Navodi da su dokazni prijedlozi tužitelja nesvrsishodni za meritum upravne stvari te da tužitelj osim prijavljenog prebivališta u Bosni i Hercegovini od 11. listopada 2022. ima prijavljeno prebivalište i u gradu F., Republika Njemačka.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Na temelju analize podataka u spisu, ovaj Sud ocjenjuje da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“,  20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS).

7.              Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je po službenoj dužnosti, a na inicijativu Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Naime u postupku koji se vodio kod tog suda pod poslovnim brojem PN-847/05-98 pozivi za tužitelja vraćeni su s naznakom „odsutan“ te je navedeni sud zatražio provjeru tužiteljeve adrese stanovanja.

8.              Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu ("Narodne novine", 144/12., 158/13. i 115/14.)  propisano je da je prebivalište mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

9.              Prema članku 12. Zakona o prebivalištu policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donosi rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba (stavak 1.). Prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta (stavak 3.).

10.              Prema članku 15. stavku 1. točki 4. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, 62/15., 42/20. i 144/20.) osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu građana.

11.              Prema evidencijama tuženika tužitelj ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, na adresi K., P. od 20. travnja 2001.,  a 11. studenoga 2015. prijavio je privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, grad B. L.,  radi zaposlenja s očekivanim izbivanjem do 11. studenoga 2020.

12.              Prema članku 3. stavku 6. Zakona o prebivalištu ako napuštanje prebivališta radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske potraje duže od pet godina osoba je dužna ponovno prijaviti odsutnost iz mjesta prebivališta i prijavu obnavljati nakon svakog daljnjeg proteka razdoblja od tri godine uz prilaganje dokumentacije o razlozima boravka izvan Republike Hrvatske.

13.              Dana 29. veljače 2022. tuženik je izvršio terensku provjeru tužiteljevog prebivanja na prijavljenoj adresi te je došao do saznanja da se tužitelj nalazi na području Bosne i Hercegovine, a da na adresu prijavljenog prebivališta dolazi jedanput do dva puta godišnje. Pozivom od 20. travnja 2022. tuženik je uredno u smislu članka 85. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 20/10. i 110/21. dalje ZUP) pozvao tužitelja izjasniti se o okolnostima važnim za postojanje prebivališta u Republici Hrvatskoj.

14.              Tužitelj se navedenom pozivu nije odazvao.

15.              Iz navedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije nastanjen na adresi prijavljenog prebivališta (rezultati terenske provjere) te da nakon prijavljene odsutnosti s adrese prebivališta, nakon 11. studenoga 2020. nije prijavio novu odsutnost iz mjesta prebivališta (evidencije tuženika).

16.              Nadalje, ni drugi dokazi u spisu ne govore u prilog okolnosti da tužitelj težište važnih životnih interesa (obiteljski, profesionalni, ekonomski) ima  na području Republike Hrvatske. Naime, spisu prileži javnobilježnički ovjerena odluka o promjeni sjedišta društva iz kojega proizlazi da je tužitelj osnivač „privrednog društva V. t. d.o.o.“ u Bosni i Hercegovini te da u navedenoj državi obavlja radnu aktivnost.

17.              Osim toga spisu prileži i dokaz da je tužitelj 11. listopada 2022. prijavio prebivalište te zatražio izdavanje osobne iskaznice sa adresom u Republici Njemačkoj, F.. O navedenoj činjenici tužitelj je osobno priložio dokaz, potvrdu prijave adrese u gradu F., N. od 12. srpnja 2022.

18.              Prema ocjeni ovog Suda, iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da težište tužiteljevih životnih interesa nije u Republici Hrvatskoj. U razdoblju od  2015. do 11. studenoga 2020. tužitelj je radio u Bosni i Hercegovini, nakon toga rezultati terenske provjere iz 2022. godine upućuju na to da tužitelj u Republiku Hrvatsku dolazi samo jedanput do dva puta godišnje, dok je tužitelj u 2022. godini prijavio prebivalište u Saveznoj Republici Njemačkoj (F.).

19.              Navedene činjenice tužitelj ne osporava niti tijekom postupka dostavlja dokaze koje bi dovele u sumnju zaključak tuženika o nepostojanju stvarnog prebivališta u Republici Hrvatskoj za tužitelja.

20.              Dokazne prijedloge na okolnost tajnog praćenja tužitelja te vještačenja zbog  nezakonitog praćenja, sud prvoga stupnja je pravilno ocijenio nesvrsishodnim i neodlučnim za rješavanje ove upravne stvari.

21.              Stoga je prema ocjeni ovoga Suda pravilno tuženik odjavio tužiteljevo prebivalište u Republici Hrvatskoj te tužitelju naložio povrat osobne iskaznice radi njenog poništenja.

22.              Slijedom navedenoga, ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima, a osporenu presudu pravilnom i zakonitom te je stoga  na temelju članka 74. stavka 1.  ZUS-a, presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić v.r.