1              Poslovni broj: Gž-443/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-443/2023-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Luciji Lasić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. Z. d.o.o., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-119/2021-22 od 28. studenoga 2022., 28. lipnja 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-119/2021-22 od 28. studenoga 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem je odlučeno:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, tužitelja B. Z. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: ..., smetala u posjedu stvari na način da je uskratila dopuštenje radnicima tužitelja i samom zz tužitelja da pristupe samoposlužnim aparatima za tople i hladne napitke te grickalice u vlasništvu tužitelja koji se nalaze na lokaciji tuženika na adresi u Z., ..., Vojarna 1. gardijske brigade ..., i to:

- Aparat tipa Zanussi Venezia ser.br.: 30500357 u paviljonu 4 u prizemlju kod stepenica,

- Aparat tipa Zanussi Venezia ser.br.: 30601772 u paviljonu 18 u prizemlju kod stepenica,

- Aparat tipa Zanussi Venezia ser.br.: 30601759 u paviljonu 19 u prizemlju kod stepenica,

te se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja, te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda stvari tužitelja, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane da tužitelju B. Z. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: ..., nadoknadi troškove ovog postupka."

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn / 265,45 eur1, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kao neosnovan.

 

2.              Protiv tog rješenja žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati tužbenih zahtjev, a podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.              Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Nakon što je prvostupanjsko rješenje ispitano u granicama ovlaštenja određenih člankom 365. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11) ZPP na koju izrijekom upućuje tužitelj, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u pogledu samoposlužnih aparata za tople i hladne napitke te grickalice pobliže opisanih u tužbenom zahtjevu i izreci pobijanog rješenja pod I. između navodnih znakova, te za određivanje privremene mjere kojom će se zabraniti tuženiku da sprječava radnicima i zastupniku tužitelja pristup predmetnim aparatima.

 

7.              Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, nakon provedenog dokaznog postupka zaključio kako tužitelj nije dokazao da je bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnih aparata odnosno nije dokazao čin smetanja od strane tuženika, pa je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 10. stavka 1., članka 21. stavka 1. i članka 23. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u nastavku ZV).

 

8.              Iako je pravni pristup prvostupanjskog suda pogrešan, zahtjev tužitelja trebalo je odbiti zbog slijedećih razloga.

 

9.              Prema članku 22. stavku 2. ZV, sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku zbog smetanja posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, dok će se, prema članku 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

10.              Tko se smatra posjednikom stvari određeno je članom 10. ZV, pa je tako prema stavku 1. članka 10. ZV određeno da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, dok je neposredni posjednik, prema članku 10. stavku 2. ZV, onaj tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju.

 

11.              Prema članku 10. stavku 3. ZV, kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojem je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.

 

12.              U odnosu na posrednog posjednika, člankom 23. stavkom 2. ZV propisano je kako isti nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svog posrednog posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

 

13.              Nije sporno da je tužitelj predmetne aparate kao pokretne stvari postavio unutar nekretnine (vojarne) u posjedu tuženika temeljem ugovora sklopljenog sa trgovačkim društvom P. U. d.o.o. iz Z. 25. veljače 2008. ( priložena na listu 37 do 41 spisa), koje trgovačko društvo ima sklopljen ugovor sa tuženikom o upravljanju poslovima pružanja usluga samoposlužnim aparatima i uslugama čajnih kuhinja, pa je u takvoj činjeničnoj situaciji tuženik kao krajnji korisnik usluga tužitelja u biti neposredni posjednik predmetnih aparata, dok su tužitelj i trgovačko društvo P. U. d.o.o. iz Z. posredni posjednici u smislu članka 10. stavka 1. i 2. ZV.

 

14.              Kako je za odluku o zahtjevu tužitelja nužno raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i tuženika kao posrednog i neposrednog posjednika spornih aparata već zbog činjenice da sam tužitelj u tužbi navodi kako je postojala procedura ulaska u vojarnu radi redovnog održavanja aparata (prethodna najava), pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretno članka 23. stavka 2. ZV, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, a time i prijedlog za određivanje privremene mjere, tim prije jer tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere iz članka 442. ZPP.

 

15.              Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tužitelj žalbom nije osporio.

 

16.              Slijedom navedenog, dakle, žalba tužitelja nije osnovana, pa je po odredbi članka 380. točke 2) ZPP riješeno kao u izreci.

 

Split, 28. lipnja 2023.