Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 78 Pž-381/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i
Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA,
OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, Rovinjska
2a, protiv tuženika AGROLAGUNA d.d. Poreč. Mate Vlašića 34, OIB 84196188473,
kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran
Veljović i dr. iz Pule, Dobrilina 9, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o
tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj
P-193/2019-10 od 29. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-193/2019-10 od 29. prosinca 2019.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-193/2019-33 od 29.
prosinca 2019. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva i upis tužiteljice u
zemljišne knjige (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljici platiti tuženiku trošak
parničnog postupka u iznosu od 19.125,00 kn (točka II. izreke). U bitnome,
prvostupanjski sud navodi kako tužiteljica nije dokazala da bi predmetne nekretnine
na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16.
listopada 1990. („Narodne novine“ broj 41/90) te Zakona o poljoprivrednom zemljištu
24. srpnja 1991. („Narodne novine“ broj 34/91) bile društveno vlasništvo, što je
pretpostavka za stjecanje vlasništva Republike Hrvatske. Prvostupanjski sud navodi i
kako se iz istog razloga na pitanje tužiteljičinog prava vlasništva spornih nekretnina
ne može primijeniti niti odredba čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj
21/96), jer je tuženik sporne nekretnine stekao temeljem pravomoćne sudske odluke
donesene nakon provedene privatizaciji.
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne
primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. U žalbi ponavlja navode iznesene
Poslovni broj: 78 Pž-381/2023-2 2
tijekom postupka da ranije upisani vlasnici nisu podnijeli tužbu radi utvrđenja prava
vlasništva u smislu čl. 47. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog
zemljišta („Služben list“ broj 12/67) pa su nekretnine postale društveno vlasništvo
temeljem zakona. U odnosu na pitanje dosjelosti, tužitelj se poziva na odluku
Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzz-51/83 od 24. siječnja 1984.
Prema mišljenju tužitelja, stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu
postale su vlasništvo Republike Hrvatske. S obzirom na to da nekretnine nisu bile
obuhvaćene privatizacijom, pravo vlasništva Republike Hrvatske postoji i na temelju
čl. 47. Zakona o privatizaciji. Prema mišljenju žalitelja, presudama temeljem kojih je
tuženik upisao pravo vlasništva došlo je do kršenja materijalnog i procesnog prava, a
sud o tim predmetima nije obavijestio državno odvjetništvo. U žalbi nadalje navodi
razloge osporavanja presuda Općinskog suda u Poreču temeljem kojih je tuženik
stekao pravo vlasništva. Predlaže preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev,
odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je temeljem odredbi 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), u
granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i
14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Ovaj je sud utvrdio kako pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih
povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po
službenoj dužnosti, prvostupanjski je sud dao razloge o odlučnim činjenica, a ti
razlozi nisu u suprotnosti s ispravama u spisu. Nadalje, nije počinjena niti bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP-a na koju se poziva
žalitelj, jer presuda nije zasnovana na bilo kakvim nedopuštenim radnjama stranaka
u ovom postupku.
7. Bitne povrede postupka i povrede materijalnog prava na koje ukazuje
tužitelj odnose se na postupke pred Općinskim sudom u Poreču, koji su pravomoćno
dovršeni te stoga, čak i da su postojale, sami po sebi nisu od utjecaja na ovaj
postupak niti su njegov dio. Naime, u tim je predmetima rješavano pitanje
međusobnih odnosa parničnih strana (tuženika i upisanih vlasnika odnosno
suvlasnika nekretnina), a tužitelj nije bio stranka u postupku.
8. Upravo imajući u vidu to da je tuženikovo vlasništvu upisano temelje odluke
suda (Općinskog suda u Poreču), kojom su sporne nekretnine prešle iz vlasništva
ranije upisanih fizičkih osoba u vlasništvo tužitelja, valja ukazati na postojeću praksu
Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP). U svojim odlukama ESLJP ponavlja
da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država,
te da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji
drugi suprotstavljeni privatni interes (kako je to, primjerice, navedeno u predmetu
Poslovni broj: 78 Pž-381/2023-2 3
Trgo protiv Hrvatske, predmet broj 3528/04 od 11. lipnja 2009., vezano za raniji
predmet Gashi protiv Hrvatske, predmet br. 32457/05, stavak 40. od 13. prosinca
2007., a sve vezano za raniju odluku ESLJP Radchinov protv Rusije, br. 65582/01,
stavak 50., od 24. svibnja 2007.).
9. Ovaj sud ukazuje kako se pojam „država“ u smislu odluka ESLJP ne odnosi
samo na Republiku Hrvatsku odnosno njena ministarstva, već da su njime
obuhvaćena i postupci svih tijela javne vlasti, što uključuje i sudove.
10. U ovom konkretnom slučaju, ne postoji suprotstavljeni privatni interes, jer
je tužitelj upravo Republika Hrvatska, u čije su ime i donesene sporne presude.
Stoga, čak i ako je postojala pogreška nadležnih sudova prilikom upisivanja prava
korištenja odnosno prava vlasništva ranije upisanih vlasnika te utvrđenja da je
tuženik, u odnosu na ranije vlasnike, dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornim
nekretninama, posljedicu moguće pogreške snosi država.
11. U odnosu na dio žalbe u kojemu se žalitelj poziva na druge sudske odluke,
ovaj sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije,
ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje.
Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno
vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima
prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla
arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake
pojedine odluke, posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih
odluka tog ili kojeg višeg suda.
12. Imajući u vidu kako je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju
se poziva žalitelj donesena 1984. godine, dakle, prije neovisnosti Republike
Hrvatske, te prije donošenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81715 i 94/17; dalje: ZV) i
donošenja Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda objavljenog u „Narodnim novinama - Međunarodni ugovori"“ broj
18 od 28. listopada 1997., jasno je da se ta praksa ne može primijeniti u ovom
predmetu.
13. Iz navedenog razloga ovaj sud nije niti ispitivao razloge zbog kojih tužitelj
osporava navedene pravomoćne presude te upise temeljem kojih je presuda
donesena i provedena, a posebno ne navode da li je tim presudama došlo do kršenja
materijalnog i procesnog prava na štetu tužitelja u ovom predmetu.
14. U odluci o troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud primijenio
odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), u odnosu na
poduzete radnje.
Poslovni broj: 78 Pž-381/2023-2 4
15. Kako žalitelj u svojoj žalbi ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno
primijenio neku od zakonskih odredbi u odnosu na visinu troškova postupka, žalba je
i u tom dijelu neosnovana.
16. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova je
žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu
potvrđena.
Zagreb, 28. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
Kontrolni broj: 06c96-a4b6f-d8b96
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.