1

Poslovni broj: Gž-774/2022-3

 

Poslovni broj: Gž-774/2022-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. O. iz S., OIB: …, zastupanog po Odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. K. i I. B. iz S., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-490/2019-24 od 16. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-490/2019-24 od 16. ožujka 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

              1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku tužitelju isplatiti 6.431,97 kn s pripadajućim zateznim kamatama uslijed ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi Ugovora o kreditu od 21. veljače 2007. te 25.771,91 kn s pripajućim zetznim kamatama uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz istog kredita, kao i naknaditi mu trošak postupka od 10.437,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

              2. Protiv navedene presude tuženik podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu, broj 158-50-3933020 od 21. veljače 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF i u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

 

5. Nije sporno da su stranke sklopile predmetni ugovor u valuti švicarskog franka, a radilo se o kreditu s ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,20% godišnje, koja kamatna stopa je tijekom trajanja Ugovora mijenjana u više navrata, a o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja. Tužitelju je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.056,33 CHF, a korisnik kredita se obvezao otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su odredbe Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, a zaključak o njihovoj ništetnosti je zasnovao na utvrđenjima iz odluka sudova koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredaba ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, između kojih je i tuženik, sklapale s potrošačima u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Radi se o odlukama trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike broj Pž-7129/2013 i Pž-6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev t-249/2014 i Rev-2221/2018.

 

7. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni Ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanje Ugovora.

 

8. Tužiteljevo pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi očito sa stajališta prvostupanjskog suda proizlazi iz odredbe članka 502. c. ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, prvostupanjski sud pravo tužitelja da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji na odredbi članka 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. I konačno, prvostupanjski sud ukazuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u odluci Rev-3142/18 i odluku Ustavnog suda broj U-III-2233/19 u kojima je zauzet stav da je kolektivna presuda direktno primjenjiva u pojedinačnom privatnom sudskom postupku i da se u tom postupku ne moraju izvoditi dokazi već je potrebno jedino vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.

 

9. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više s osnove kamate u odnosu na prvotno ugovorenu, te koliko je više platio s obzirom na promjenu, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan isplate kredita, pa je obvezao tuženika platiti tužitelju navedene razlike sa zateznim kamatama, uz ocjenu da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove.

 

10. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

11. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

 

12. Nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da presuda ne sadrži razloge o ništetnosti ugovornih odredbi. Naime, iz presude jasno proizlazi da je sud svoja utvrđenja o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima iz presuda donesenim u predmetima radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i odlukama sudova koje su pobrojane u prvostupanjskoj odluci na osnovi odredbe članka 502.c. ZPP-a. Navedenom odredbom, kao što je već ranije rečeno, propisano je pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju.

 

13. Nije niti povrijeđeno pravo na procesnu jednakost stranaka jer je tijekom postupka prvostupanjski sud proveo dokaze koje su stranke predložile te se obrazloženju presude i pozvao na sve provedene dokaze koje je detaljno analizirao i potom procijenio, sve u skladu sa čl. 8. ZPP-a, kao što je obrazložio i odgovorio na sve relevantne prigovore stranaka u postupku.

 

14. Prema odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a, u sporovima u kojima se ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

 

15. Tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit je i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje.

 

16. Kako iz spisa predmeta proizlazi, tužitelj se prije podnošenja predmetne tužbe 23. svibnja 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije koja bi bila temelj za tužbu kao i specifikaciju tužbenog zahtjeva, a kojem zahtjevu ova očito nije udovoljila pa je tužitelj, kako to i navodi u povjesnici tužbe, bio primoran podnijeti stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186.b ZPP.

 

17. Ako sud utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (čl. 325.a ZPP), međutim kako je tuženica uz odgovor na tužbu dostavila potrebnu dokumentaciju, to nije bilo potrebe da je sud ponovno poziva na dostavu iste, već je tužitelj nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka financijske struke precizirao svoj zahtjev.

 

18. Valja navesti da je tužitelj u ovom postupku dokazao da su zahtijevane isprave zajedničke za obje stranke u postupku, a u pogledu njihovog građanskopravnog odnosa, koji je proizašao iz predmetnog Ugovora o kreditu, što znači da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP.

 

19. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka podneskom, nakon što je u spis dostavljena sva relevantna dokumentacija i provedeno financijsko vještačenje, postavio određeni zahtjev pa prema tome navedenim podneskom nije izvršena preinaka tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, već je tužba uređena, a da se tužba može urediti i nakon zaključenja prethodnog postupka proizlazi iz odredbe čl. 312. st. 1. ZPP.

 

20. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da je prvostupanjski sud iznio jasne i obrazložene razloge za donošenje pobijane presude te je istu moguće ispitati.

 

21. Suprotno stavu tuženika, prvostupanjski je sud upravo iz provedenog dokaza saslušanjem svjedokinje koju je predložio tuženik, utvrdio da se o predmetnim elementima ugovora nije moglo pregovarati.

 

22. Nadalje, u odnosu na prigovor iznesen u pravcu da bi sud automatizmom, bez sagledavanja okolnosti konkretnog slučaja, prihvatio tužbeni zahtjev, proizvoljno se pozivajući na direktni (obvezujući) učinak pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i u tom smislu iznoseći proizvoljne razloge o prekidu roka zastare pokretanjem kolektivnog spora, ističe se da je, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud ispitao okolnosti konkretnog slučaja kada je saslušao tužitelja i zaposlenicu tuženika radi utvrđivanja okolnosti sklapanja ugovora o kreditu te na temelju tako utvrđenih okolnosti ocijenio da tužitelj ni prije ni pri sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom vezanom uz tečaj švicarskog franka nije bio obaviješten o naravi osporenih ugovornih odredbi te je pravilno ocijenio da su u konkretnom slučaju na zahtjev tužitelja primjenjive pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu i o tome je prvostupanjski sud iznio dostatne i relevantne razloge.

 

23. Brojni žalbeni navodi tuženika kojima pokušava dokazati da ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu ništetne su nepotrebni i neodlučni jer prema aktualnoj sudskoj praksi u situaciji kada je tužitelj potrošač, a u konkretnom slučaju jest potrošač i kada se radi o ugovoru na koji se odnose presude donesena u kolektivnom sporu, a to je utvrđeno, više nije potrebno izvoditi dokaze, dakle ni utvrđivati jesu li postojali uvjeti za proglašenje ništetnim ugovora, već je dovoljno pozvati se na pravna utvrđenja iz tih presuda, a tužitelj je upravo to uradio.

 

24. U odnosu na žalbene navode tuženika o preinaci tužbe i računanju roka s obzirom na dan preinake tužbe, valja reći da je u ovom predmetu, kako je već obrazloženo, podnesena stupnjevita tužba, da je tužitelj nakon što je došao do potrebnih podataka i provedenog vještačenja postavio određeni tužbeni zahtjev, a podnošenjem stupnjevite tužbe došlo je do prekida zastare.

 

25. Tuženikov prigovor zastare valjano je prvostupanjski sud otklonio pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je izražen stav da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - u daljnjem tekstu: ZOO) te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a odluka kojom je utvrđena ništetnom promjenljiva kamatna stopa je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Pored toga, valja istaknuti da je u izmijenjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev-x -999/2012 od 10. listopada 2019. istaknuto da, u slučaju ništavih ugovora vrijeme potrebno za zastaru počinje teći tek nakon pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno sporno potraživanje, čime je postignut cilj odredbe iz članka 110. ZOO-a i u većoj mjeri osigurana ravnopravnost sudionika o obveznim odnosima kao i veća pravna sigurnost.

 

26. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi negativne tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita, te ukazuje na sudsku praksu pojedinih županijskih sudova u kojima je zauzeto pravno shvaćanje po kojemu treba uzeti u obzir i negativne tečajne razlike i da nije potrebno podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja.

 

27. Po ocjeni ovog suda negativne tečajne razlike ne trebaju se automatizmom uzimati u obzir, već tuženik, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja. Naime, radi se o tuženikovoj tražbini i on bira hoće li je realizirati ili ne. U biti pravna osnova tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, a tuženikova tražbina proizlazi iz ugovora, predstavlja ugovornu obvezu. Kada bi se prihvatilo shvaćanje tuženika, tužitelj bio lišen mogućnosti isticanja prigovora u odnosu na tuženikovu tražbinu, kao npr. prigovora zastare.

 

28. Prvostupanjski je sud pravilno naložio plaćanje zateznih kamata od dana plaćanja anuiteta.

 

29. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

 

30. S obzirom na to da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju Zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa.

 

              31. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, koja je u skladu i s odredbom čl. 154. st. 1. 155. ZPP-a.

              32. Suprotno stavu tuženika sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa) tužitelju pripada pravo na naknadu troškova podneska od 15. rujna 2021., a koji prileži spisu Također sukladno Tbr.9.t.1. Tarife tužitelju, a budući da se na pripremnim ročištima raspravljalo, pripada pravo na naknadu troška. Nadalje, pripada mu i pravo na naknadu troška za zastupanje na ročištu za objavu presude i ovaj sud taj trošak ocjenjuje potrebnim, jer od dana objave za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, teče rok za žalbu, a na ovo pravo stranke ne utječe činjenica objave presude na e-oglasnoj ploči suda.

              33. Tuženiku, budući da nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe.

              34. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 28. lipnja 2023.

    Predsjednik vijeća

     Ksenija Dimec, v.r.