1

Poslovni broj: 26 Gž R-223/2022-5

 

 

Poslovni broj: 26 Gž R-223/2022-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. V.-S., OIB: ..., iz K., koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., OIB: ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. Č. M., M. P. i B. J., zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2022. broj Pr-1865/2021-19 i žalbi tuženika izjavljenoj protiv dopunske presude istoga suda od 31. ožujka 2023. broj Pr-1865/2021-25, dana 28. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2022. broj Pr-1865/2021-19:

 

-          potvrđuje pod toč. I. izreke,

 

-          potvrđuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 721,68 EUR/5.437,50 kn sa zateznom kamatom,

 

-          preinačuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 41,48 EUR/312,50 kn sa zateznom kamatom i zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija,

 

-          potvrđuje pod toč. V. izreke.

 

II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se dopunska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2023. broj Pr-1865/2021-25.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

IV. Nepobijana toč. II. i IV. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2022. broj Pr-1865/2021-19 ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom od 14. srpnja 2022. broj Pr-1865/2021-19 pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.939,65 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose (osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u pojedinačnim iznosima), pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 2.812,50 kn sa zateznom kamatom, dok je pod toč. V. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

 

2. Dopunskom presudom istoga suda od 31. ožujka 2023. broj Pr-1865/2021-25 odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 627,55 EUR/4.728,31 kn sa zateznom kamatom.

 

3. Pravodobno izjavljenim žalbama navedenu presudu pod toč. I., III. i V. izreke i dopunsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i dopunsku presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti obje presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužiteljica nije podnijela odgovore na žalbe.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana u dijelu pobijane presude u odluci o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u dijelu pobijane odluke o troškovima postupka, a žalba kojom tuženik pobija dopunsku presudu nije osnovana.

 

6. Obzirom drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u smislu čl. 365. st. 1. ZPP-a, a tuženik sadržajno pobija presudu pod toč. I., III. i V. izreke, to je ovaj sud toč. IV. izreke ove presude konstatirao da toč. II. i IV. izreke prvostupanjske presude ostaju neizmijenjene obzirom nisu predmetom žalbenog postupka.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate rada, te po osnovi manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od siječnja 2016. do kolovoza 2020.

 

8. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra – tehničar, da je tijekom svih odrađenih sati bila izložena istim uvjetima rada i da je imala odgovornost za život i zdravlje pacijenata zbog rada u procesu dijagnostike i liječenja;

 

- da dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi nisu obračunati i isplaćeni na sve odrađene sate;

 

- da je financijskim vještačenjem po P. B. iz C. d.o.o. utvrđeno da tuženik prilikom isplata plaća u utuženom razdoblju tužiteljici nije obračunao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada, te da s osnova neobračunatih dodatka za posebne uvjete rada tužiteljici pripada iznos od 3.144,37 kn, s osnova dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi da joj pripada iznos od 1.020,85 kn, te s osnova naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad da tužiteljici pripada iznos od 774,43 kn, odnosno ukupan iznos od 4.939,65 kn;

 

- da nije osnovan prigovor zastare jer je najstarije potraživanje za siječanj 2016. dospjelo 15. veljače 2016., a tužba je podnesena 12. siječnja 2021., odnosno unutar roka zastare od pet godina;

 

-da je tužiteljica podneskom od 9. siječnja 2020. postavila određeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.939,65 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose sukladno nalazu vještakinje,

 

slijedom čega zaključuje da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13., 96/15.), odnosno temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18.), da ima pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje temeljem čl. 59.a KU/13, odnosno čl. 58. KU/18, kao i da ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koja se u konkretnom slučaju određuje temeljem čl. 36. st. 2. KU/13 i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za koju se osnovica izračunava primjenom čl. 83. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno temeljem čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12., 150/13., 153/13., 24/17.), pa kako je visina zahtjeva utvrđena vještačenjem u skladu s čime je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev, to je prvostupanjski sud toč. I. izreke presude obvezao tuženika isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.939,65 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (u kojem dijelu je zahtjev odbijen nepobijanom toč. II. izreke).

 

9. U obrazloženju dopunske presude prvostupanjski sud ističe da je tuženik u žalbi protiv presude podnio prijedlog za donošenje dopunske presude iz razloga što je propušteno odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.728,31 kn, za koji je tužiteljica djelomično povukla tužbu a tuženik se povlačenju usprotivio, pa je zaključivši da je propustio odlučiti o tom dijelu zahtjeva tužiteljice i pozivom na čl. 339. st. 1. ZPP-a odbio zahtjev tužiteljice u navedenom iznosu, primjenjujući pritom i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., Su-IV-16/2021-8. Zaključno, sud navodi da djelomična neosnovanost zahtjeva tužiteljice ne utječe na odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi obzirom zbog odlučivanja o tom dijelu zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

10. U žalbi protiv presude tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, odnosno postoji proturječnost između onog što se navodi u obrazloženju presude i onoga što je sadržaj isprava i zapisnika u spisu. Ističe da sud nema pravo tumačiti odredbe kolektivnog ugovora i ne može mijenjati njihov sadržaj, smisao i volju stranaka koja je izražena sklapanjem kolektivnog ugovora. Citira čl. 47., 51., 54., 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja temeljem kojih utvrđuje da se dodaci propisani čl. 57. i 59. računaju na osnovnu plaću, dok se uvećanja iz čl. 51. obračunavaju na sate koje je radnik odradio u mjesecu noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, blagdanom te u prekovremenom radu, iz čega izvodi zaključak da se dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ne obračunavaju na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Radi navedenog osporava i dosuđeni iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Osporava i odluku o pravu na naknadu troškova postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, obzirom sud nije djelomično odbio zahtjev tužiteljice (za povučeni dio tužbe), te je neosnovano priznao tužiteljici trošak sastava podnesaka od 2. srpnja 2021., 22. studenog 2021. i 20. travnja 2022., kao i trošak pristupa na ročište od 3. ožujka 2022. koje je odgođeno krivnjom tužiteljice.

 

11. U žalbi protiv dopunske presude tuženik navodi da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i da je pogrešno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa se odluka ne može ispitati. Smatra da je sud bio dužan uzeti u obzir i njegov uspjeh prilikom dosude troškova postupka, te osporava pravo tužiteljice na trošak sastava podnesaka od 2. srpnja 2021., 22. studenog 2021. i 20. travnja 2022.

 

12. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, obzirom novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.

 

13. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a jer presuda i dopunska presuda sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama i nemaju nedostataka radi kojih se ne može ispitati njihova zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti ijednu od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP-a.

 

14. Na žalbu tuženika na presudu:

 

14.1. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju primjena materijalnog prava po prvostupanjskom sudu, koju kao pravilnom prihvaća i ovaj sud.

 

14.2. Osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi prvostupanjski sud je ocijenio pravilnom primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13., 96/15., u daljnjem tekstu: KU/13) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19., u daljnjem tekstu: KU/18) obzirom je u konkretnom slučaju utuženo razdoblje (nakon određenja zahtjeva) od siječnja 2016. do kolovoza 2020.

 

15. Vezano uz žalbeno osporavanje pravnog osnova valja ukazati da čl. 47. KU/13, a isto tako čl. 45. KU/18 propisuje strukturu plaće na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da:

 

- osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža,

 

- dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

 

15.1. Prema odredbi čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću na način da im se uvećava osnovna plaća ovisno o radnom mjestu, dok prema čl. 59.a KU/13, odnosno čl. 58. KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ima pravo na dodatak u iznosu od 4%, odnosno 8% od osnovne plaće.

 

16. Posljedično neisplaćenim navedenim dodacima postoji razlika u visini naknade plaće koja tužiteljici pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, obzirom se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunava na bazi prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prema čl. 36. KU/13, odnosno čl. 34. KU/18, a za vrijeme privremene nesposobnosti za rad primjenom čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12., 150/13., 153/13.), odnosno čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 24/17., 128/17., 47/18., 123/19., 66/20.). Kako je provedenim vještačenjem utvrđena visina potraživanja na koje tužiteljica ima pravo temeljem navedenog materijalnog prava, to su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava dosuđeno potraživanje pod toč. I. izreke.

 

17. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke.

 

18. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a na način da je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe, podnesaka od 2. srpnja 2021., 22. studenog 2021. i 20. travnja 2022., te zastupanja na raspravama 7. srpnja 2021., 3. ožujka 2022. i 13. lipnja 2022. po 50 bodova primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. uz Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142./12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa), što uz trošak vještačenja od 2.000,00 kn daje dosuđeni trošak toč. III. izreke presude.

 

19. Uzimajući u obzir da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP-a), a da je tužiteljica u cijelosti uspjela s konačno postavljenim zahtjevom u iznosu od 4.939,65 kn, dok bi tuženik imao pravo na naknadu troškova u vezi odbijenog dijela zahtjeva (za koji je tužiteljica djelomično povukla tužbu a tuženik se usprotivio povlačenju) da je zatražio naknadu troškova, a iz sadržaja zapisnika od 13. lipnja 2022. je evidentno da je tuženik zatražio „trošak eventualnih sudskih pristojbi“ što zahtjev tuženika ne čini određenim u smislu čl. 164. st. 2. ZPP-a, to tuženik nema pravo na naknadu troškova uzrokovanih odbijanjem zahtjeva uslijed djelomičnog povlačenja tužbe.

 

20. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava odluku o troškovima postupka radi pogrešne primjene materijalnog prava.

 

20.1. Za sastav podnesaka od 22. studenog 2021. i 20. travnja 2022., kojima je određen tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka, tužiteljica ima pravo na trošak primjenom Tbr. 8. toč. 3 i Tbr. 42. Tarife u iznosima po 156,25 kn, obzirom se navedeni podnesci ne mogu svrstati u vrste podnesaka za koje je propisana nagrada u punom iznosu iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

 

20.2. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik smatra da trošak sastava podneska kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu nije bio potreban, obzirom je tuženik osporio činjenične navode iz tužbe, pravni osnov, te je istakao prigovor zastare, nakon čega je tužiteljica u podnesku od 2. srpnja 2021. osporila tvrdnje tuženika pa se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Isto tako tužiteljica ima pravo na trošak zastupanja na raspravi 3. ožujka 2022. obzirom tuženik nije zatražio da trošak odgode ročišta tereti tužiteljicu u smislu čl. 156. st. 3. ZPP-a.

 

21. Stoga pravilnom primjenom Tarife tužiteljica ima pravo na naknadu troškova za poduzete radnje po odvjetniku u iznosu od 3.437,50 kn, što uz trošak vještačenja od 2.000,00 kn koji je bio nužan za donošenje odluke daje trošak u ukupnom iznosu od 721,68 EUR/5.437,50 kn.

 

22. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak od 721,68 EUR/5.437,50 kn sa zateznom kamatom, dok je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a u preostalom dijelu preinačio toč. III. izreke presude i odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 41,48 EUR/312,50 kn sa zateznom kamatom.

 

23. Na žalbu tuženika na dopunsku presudu:

 

23.1. Kako tuženik pobija dopunsku presudu radi osporavanja odluke o troškovima postupka, a dopunskom presudom nije odlučeno o naknadi troškova postupka, time da je donesena na prijedlog tuženika i pravilnom primjenom čl. 339. st. 1. ZPP-a, a da je o pravu na naknadu troškova postupka odlučeno povodom žalbe tuženika na presudu (obrazloženo od toč. 21. do toč. 24.), to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio dopunsku presudu.

 

24. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer tuženik nije uspio s žalbom u pobijanju odluke o glavnoj stvari pa u toj situaciji djelomični uspjeh u odnosu na odluku o parničnim troškovima nije mjerodavan za dosudu troškova žalbenog postupka u smislu čl. 35. ZPP-a.

 

25. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu 28. lipnja 2023.