- 1 -              Revd 1171/2023-2

Broj: Revd 1171/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice T. B. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., radi isplate, i po protutužbi tuženika Z. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tužiteljice T. B. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-738/2022-4 od 9. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4132/20-76 od 13. travnja 2022., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

r i j e š i o   j e :

I.              Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II.              Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-738/2022-4 od 9. siječnja 2023., u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4132/20-76 od 13. travnja 2022. pod točkom III. i IV. izreke, u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„1. Ima li pravo odvjetnik na trošak zastupanja zaračunati iznos poreza na dodanu vrijednost?

2. Da li tuženik ima pravo na obredu parničnog troška s obzirom na uspjeh u parnici u kojem je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 56.002,72 kuna radi kojeg tužbenog zahtjeva se na prijedlog tužitelja provelo grafološko i financijsko vještačenje, a protutužbeni zahtjev usvojen je u iznosu od 65,04 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 09.03.2016.g. do isplate, a dio protutužbenog zahtjeva odbijen je u dijelu u iznosu od 9.794,82, kuna, uz napomenu da tuženik nije dao povoda za podnošenje tužbe, a protutužbeni zahtjev je postavljen radi isplate PDV-a koji je pravno pitanje i radi kojeg nisu nastali posebni troškovi?“

2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Rev-x 937/2011-2 od 19. veljače 2013. i broj Rev 1356/2021-4 od 26. travnja 2022., te odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4424/2015-2 od 3. prosinca 2018., broj Pž-5006/2006-3 od 13. studenoga 2007. i broj Pž-1768/2020-3 od 2. kolovoza 2021.

3. Tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na djelotvorni pravni lijek jer iako je podnositelj (ovdje tuženik) formalno imao pravo na žalbu, ista nije predstavljala djelotvoran pravni lijek, budući da navodi istaknuti u žalbi od strane drugostupanjskog suda nisu na valjan način ispitani niti na valjan način obrazloženi. Osim toga, da je tuženiku povrijeđeno i pravo na mirno uživanje vlasništva jer je tuženiku počinjena imovinska šteta - za iznos poreza na dodanu vrijednost.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. To iz razloga jer naznačenim pitanjima tuženik polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da su tuženiku plaćeni troškovi zastupanja uvećani za iznos poreza na dodanu vrijednost i da tuženik nema pravo na naknadu parničnih troškova jer je uspio u neznatnom dijelu svog zahtjeva, stoga pitanja kojima se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.

7. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.

8. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

9. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. i IV. izreke. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 27. lipnja 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.