- 1 -              Revd 2205/2023-2

Broj: Revd 2205/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J., OIB: ..., iz V., zastupan po punomoćniku H. J., odvjetniku u V., protiv tuženika F. M., OIB: ..., vlasnika M. p. Đ., O. zastupan po punomoćniku J. J., odvjetniku u Đ., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2080/2022-2 od 12. siječnja 2023., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-134/2021-29 od 14. lipnja 2022., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-134/2021-34 od 17. kolovoza 2022. i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2080/2022-2 od 12. siječnja 2023. kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-134/2021-30 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na 1., 2., 3., 4. i 5. postavljeno pravno pitanje.

II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na 6. postavljeno pravno pitanje.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2080/2022-2 od 12. siječnja 2023.

2. U prijedlogu je naveo šest pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. U prijedlogu je još naveo i da je pogrešna primjena materijalnog prava dovela do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (povredu prava na pravičan sudski postupak, povredu načela neposrednosti u parnici i povredu načela zabrane arbitrarnosti u parnici).

4. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) dok ga je, u dijelu u kojem je podnesen u smislu toč. 3. obrazloženja, kvalificirao u smislu st. 2. tog članka te je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.

U prijedlogu za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 382. ZPP

5. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da 1., 2., 3. i 4. pravno pitanje, kako su navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer za ista nisu uopće izneseni razlozi važnosti, niti tuženik u prijedlogu navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih – žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga tuženik u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim shvaćanjima drugostupanjskog suda i osporava pravilnost primjene materijalnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije, ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP. Osim toga, navod iz prijedloga da revizijski sud još nije zauzeo stajalište po tim pitanjima, sam za sebe i kao takav, ne predstavlja razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.

6. S obzirom da navedena pitanja ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenost revizije, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno kao u toč. I. izreke.

U odnosu na šesto pitanje, treba reći, da istim tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja da je počinjena pred drugostupanjskim sudom u predmetnom sporu, a što nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije. U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje tuženika na odluku ovog suda poslovni broj Rev 2964/2017-2 od 15. prosinca 2020.

7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao toč. II. izreke.

U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP

8. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u toč. III. izreke.

Zagreb, 27. lipnja 2023.