- 1 -              Rev 805/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 805/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika F. P., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika - protutužitelja T. & C. d.o.o., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. Š. & P. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-333/2022-2 od 2. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-11460/2021-76 od 10. rujna 2021., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika - protutužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom su presudom u točki 1. izreke utvrđene nedopuštenima Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika – protutužitelja s ponudom izmijenjenog ugovora od 5. studenoga 2013. i Odluka o odbijanju zahtjeva za ostvarenje prava iz radnog odnosa od 9. prosinca 2013. te je utvrđeno da radni odnos tužitelju - protutuženiku nije prestao. U točki 2. izreke naloženo je tuženiku - protutužitelju vratiti tužitelja - protutuženika na radno mjesto ″servisni savjetnik″. Nadalje je u točki 3. izreke odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja kojim je traženo odrediti sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. kolovoza 2007. sklopljen između stranaka, i to s danom 11. studenoga 2013. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki 4. izreke naloženo tuženiku - protutužitelju naknaditi tužitelju - protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 kuna (514,30 €, prema fiksnom tečaju 1 € = 7,53450 kuna).

 

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika - protutužitelja  i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382.a stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženik - protutužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno prihvaćanjem protutužbenog, podredno da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Odredba članka 391. stavka 2. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

 

7. Neutemeljeno revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Suprotno revizijskim navodima, sudovi su dali jasne i neproturječne razloge za istovremenu egzistentnost činjeničnog utvrđenja da radno mjesto tužitelja - protutuženika više ne postoji u sistematizaciji radnih mjesta i naloga tuženiku - protutužitelju na vraćanje tužitelja - protutuženika na radno mjesto servisnog savjetnika, i to baš zbog u postupku utvrđene činjenice koju revident zaobilazi, a prema kojoj je kod tuženika - protutužitelja izvršena samo formalna podjela radnog mjesta servisnog savjetnika na nova radna mjesta koja su samo drukčije nazvana jer nije došlo do stvarnog ukidanja tužiteljeva radnog mjesta. Drugo je pitanje, međutim, što revident ne prihvaća razloge koje su sudovi dali, a kako revizijski navodi ne sadrže argumentirane tvrdnje koje bi ukazale na proturječnost razloga nižestupanjskih sudova, revizijski sud ocjenjuje da u takvim okolnostima nije ostvarena ova bitna postupovna povreda.

 

7.1. Jednako tako, bez osnove revident ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 221. stavkom 1. i člankom 221.a te člankom 8. ZPP jer su sudovi činjenicu stvarnog postojanja radnog mjesta servisnog savjetnika zaduženog za servisno savjetovanje za automobile, odnosno negativnu činjenicu da to radno mjesto nije ukinuto, već mu je samo promijenjen naziv, utvrdili na temelju ocjene svih relevantnih dokaza kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

 

7.2. Kako revident nije ukazao na druge bitne povrede, valja zaključiti da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

8. Predmet je postupka utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 5. studenoga 2013. i Odluke o odbijanju zahtjeva za ostvarenje prava tužitelja - protutuženika od 9. prosinca 2013., kao i utvrđenje da tužitelju - protutuženiku radni odnos nije prestao te posljedično tome vraćanje tužitelja - protutuženika na rad. Predmet je protutužbenog zahtjeva utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu s danom 11. studenoga 2013.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tužitelju - protutuženiku predmetnom Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora taj Ugovor otkazan zbog toga što je tuženik - protutužitelj kao poslodavac ocijenio da je za njegovim radom prestala potreba zbog organizacijskih razloga zato što kod poslodavca novom Sistematizacijom iz 2013. više ne postoji radno mjesto ″servisnog savjetnika″,

- da je tuženik - protutužitelj 30. kolovoza 2013. izvršio novu sistematizaciju radnih mjesta kojom je umjesto radnog mjesta „servisni savjetnik“ formirao radna mjesta „servisni savjetnik za automobile“, „servisni savjetnik za motorkotače“ i „servisni savjetnik za limarske popravke i lakiranje“,

- da poslovi radnog mjesta „servisni savjetnik“ koje je tužitelj - protutuženik obavljao prije nove sistematizacije, a koji su poslovi vezani isključivo za automobile, nisu bitno drugačiji od poslova radnog mjesta „servisni savjetnik za automobile“, a na takav zaključak upućuje usporedba opisa poslova radnih mjesta prema sistematizacijama tuženika - protutužitelja iz 2009. i one iz 2013.,

- da se poslovi koje je prije nove sistematizacije obavljao tužitelj - protutuženik i nadalje obavljaju kod tuženika - protutužitelja i to u okviru poslova radnog mjesta ″servisni savjetnik za automobile″,

- da za poslovima koje je tužitelj - protutuženik obavljao po staroj sistematizaciji nije prestala potreba kod tuženika - protutužitelja, već se isti i dalje obavljaju i to u okviru drugog radnih mjesta koje je samo drukčije nazvano zbog čega nije došlo do stvarnog ukidanja ranijeg radnog mjesta zbog organizacijskih razloga,

- da je tužitelj prije nove sistematizacije radnih mjesta bio zaposlen na radnom mjestu servisni savjetnik na kojem su bila tri radnika unutar kojeg je obavljao poslove vezane uz automobile,

- da je u isto vrijeme bio zaposlen i radnik koji je obavljao poslove servisnog savjetnika za motocikle koji je obavljao poslove servisnog savjetnika za motocikle,

-  da je novom sistematizacijom uvedena formalna podjela na servisne savjetnike za automobile, servisne savjetnike za motorkotače i servisne savjetnike za limarske popravke i lakiranje,

- da je i prije nove sistematizacije kod tuženika postojala podjela na radnike koji su obavljali poslove tog radnog mjesta vezane za automobile odnosno poslove vezane za motocikle i poslove vezane za limarske i lakirerske poslove,

- da je tužitelj u obavljanju poslova na radnom mjestu servisnog savjetnika prije nove sistematizacije obavljao poslove savjetnika za automobile,

- da su poslovi servisnog savjetnika iz sistematizacije radnih mjesta iz 2013. u bitnom isti poslovi kao oni iz sistematizacije iz 2009. odnosno da je riječ samo o formalnoj podjeli tih radnih mjesta koji su samo drukčije nazvani.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev utvrđenjem da predmetni otkaz ugovora o radu nije dopušten te nalogom za vraćanje tužitelja - protutuženika na radno mjesto servisnog savjetnika. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva temelji se na ocjeni utemeljenoj na utvrđenim pravno odlučnim činjenicama da kod tuženika - protutužitelja nije prestala potreba za obavljanjem tužiteljeva radnog mjesta servisnog savjetnika jer se poslovi koje je obavljao tužitelj - protutuženik, i dalje obavljaju, sada samo u okviru radnog mjesta servisnog savjetnika za automobile. Kako, dakle, za radom tužitelja - protutuženika nije prestala potreba zbog organizacijskih razloga, sudovi su ocijenili da tuženik - protutužitelj nije dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju - protutuženiku u smislu odredbe članka 107. stavka 1. točke 1. Zakona o radu (″Narodne novine″ broj 149/09, 6/11, 82/12 - dalje: ZR), a niti da je postupio u skladu s odredbom članka 107. stavka 3. ZR, sve u vezi s odredbom članka 115. stavka 1. ZR, budući da nova sistematizacija nije dovela do stvarnog ukidanja radnog mjesta tužitelja - protutuženika zbog organizacijskih razloga.

 

11. Bez osnove revident ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva. Naime, odredbom je članka 107. stavka 1. ZR propisano da poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, dok je odredbom članka 131. stavka 3. ZR propisano ako za valjanost otkaza treba postojati opravdan razlog, poslodavac mora dokazati postojanje tog opravdanog razloga, a to znači da je u okolnostima konkretnog slučaja na tuženiku - protutužitelju kao poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz.

 

12. Kada su sudovi u postupku utvrdili da tuženik - protutužitelj nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju - protutuženiku jer njegovo radno mjesto novom sistematizacijom nije stvarno ukinuto, već je samo drugačije nazvano  budući da se poslovi koje je tužitelj obavljalo na radnom mjestu ″servisnog savjetnika″ sada obavljaju na radnom mjestu ″servisnog savjetnika za automobile″ s jednakim brojem izvršitelja, tada tuženik - protutužitelj nije dokazao da je za radom tužitelja - protutuženika prestala potreba iz organizacijskih razloga. U takvim je okolnostima prihvaćanje tužbenog zahtjev rezultat pravilne primjene materijalnog prava.

 

13. U odnosu na protutužbeni zahtjev, sudovi su utvrdili da tuženik - protutužitelj nije dokazao da u okolnostima konkretnog slučaja postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa tužitelja - protutuženika kod tuženika - protutužitelja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka, nije moguć, u smislu odredbe članka 117. stavka 2. ZR. Naime, tuženik - protutužitelj je tvrdio da s tužiteljem - protutuženikom nije ostvario odgovarajuću suradnju i komunikaciju prilikom pokušaja dogovaranja oko vraćanja na rad slijedom čega je izgubio povjerenje u tužitelja - protutuženika kao svog radnika. Sudovi su pravilno ocijenili da u okolnostima sudskog spora između stranaka povodom nezakonitog postupanja na strani poslodavca tvrdnje o nezadovoljavajućoj suradnji i komunikaciji oko obveze poslodavca da radniku omogući povratak na rad same po sebi nisu dostatna osnova za gubitak povjerenja u radnika u smislu odredbe članka 125. stavka 2. ZR, pa je odbijanjem protutužebnog zahtjeva također pravilno primijenjeno materijalno pravo čemu bez osnove prigovara revident.

 

14. Kako ne postoje razlozi zbog koji je revizija podnesena, valjalo je reviziju tuženika - protutužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. stavka 2. ZPP.

 

Zagreb, 27. lipnja 2023.