Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 160/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj svari tužiteljice M. S. iz B. V., OIB … , zastupane po punomoćnicima M. J. i M. B., odvjetnicima u S., protiv tuženice Opće i veteranske bolnice „H. p.“ K., OIB … , K., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda E. K. B. i M. B.-P. u S., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 1227/2021-2 od 9. studenoga 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:
„I. Uvažava se žalba tuženice kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev tužiteljice na način da se odbija kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Utvrđuje se da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije ur.br. 01-184/13 K. 28. siječnja 2013. godine" potvrđen (solemniziran) pred javnim bilježnikom J. Č. u K., 28. siječnja 2013.g. pod brojem OV-648/2013, sklopljen između tužiteljice M. S. s jedne strane kao specijalizanta i tuženice Opće i veteranske bolnice H. p., K. dana 28. siječnja 2013.g. i to u odredbama čl. 6. st.1., čl. 6. st. 2., čl. 9. u dijelu koji se odnosi na pravo tuženice izjaviti izvanredni otkaz ugovora o radu te na pravo tuženice na naknadu štete i obvezu tužiteljice na plaćanje štete u slučaju da ne položi specijalistički ispit ni u zadnjem propisanom ponovljenom roku, čl. 10. st.1. ,st. 2. i st. 3., čl. 11. u dijelu u kojem je ugovoreno da sveukupne bruto troškove specijalizacije prema čl. 10. citiranog Ugovora spadaju isplaćene bruto plaće specijalizanata za trajanja specijalizacije s pripadajućim doprinosima na plaće, kao i ukupni troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava kao što su putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i slično te u odredbi čl.12., st.2. citiranog Ugovora.“
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrže odluku o troškovima postupka na način da se sada sudi:
Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 10.937,50 kuna u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka kao neosnovan.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd-826/2022 od 19. listopada 2022. zbog pitanja koje glasi:
„Mogu li se, pozivom na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-187/2015 od 11. srpnja 2017. kojom su ukinute odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, utvrđivati ništetnim odredbe Ugovora o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, sklopljenih prije 31. prosinca 2017., a sklopljenih primjenom tih, ukinutih odredbi – a sve to s obzirom na činjenicu da je tom ustavnosudskom odlukom odlučeno da ti ukinuti članci navedenih Pravilnika prestaju važiti 31. prosinca 2017.?“.
podnosi tužiteljica.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije koji je sklopljen između stranaka 28. siječnja 2013., a solemniziran pred javnim bilježnikom J. Č. u K., 28. siječnja 2013., i to u dijelu odredabi članka 6. stavka 1. i 2., članka 9., članka 10. stavka 1., 2. i 3., članka 11. i u odredbi članka 12. stavka 2. citiranog Ugovora, a kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude.
7. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je i u ovoj fazi postupka nije sporno:
- da je tužiteljica s tuženikom sklopila 28. siječnja 2013. ugovor o radu temeljem specijalizacije, kao i aneks tom ugovoru od 29. travnja 2013.,
- da je tužiteljica s tuženikom sklopila 28. siječnja 2013. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije (u daljnjem tekstu: Ugovor o specijalizaciji), koji je solemniziran od javnoga bilježnika J. Č. pod poslovnim brojem OV-648/2013 od 28. siječnja 2013.,
- da je rješenjem ministra zdravlja tužiteljici odobrena specijalizacija iz fizikalne medicine i rehabilitacije,
- da je tužiteljica počela sa specijalizacijom 3. svibnja 2013.,
- da je tužiteljici rješenjem Ministarstva zdravlja od 20. listopada 2015. utvrđen prestanak obavljanja specijalizacije zbog otkaza tužiteljice,
- da joj je radni odnos kod tuženice prestao toga datuma 20. listopada 2015.,
- da je tuženik protiv tužiteljice pokrenuo ovršni postupak u kojem je sud rješenjem broj Ovr-1361/17 od 28. veljače 2018. odredio predloženu ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 403.812,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2015.,
- da iz Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako su isti sklopili bolnica (tuženica u ovom postupku) i specijalizant (tužiteljica u ovom postupku), a kojim su kao ugovorne strane zasnovale radni odnos na neodređeno vrijeme radi dugoročnog osiguranja stručnog kadra i ovim Ugovorom su suglasno utvrdili i uredili međusobna prava i obveze s naslova specijalizacije fizikalne medicine i rehabilitacije,
- da dalje iz Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako se specijalizant obvezuje u roku od 52 mjeseca završiti specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije te nakon toga s tuženikom sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme i ostati na radu na poslovima specijaliste najmanje onoliko vremena koliko je utvrđeno odredbama ugovora o radu temeljem specijalizacije i ovog Ugovora,
- da iz članka 6. stavka 1. i 2. Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako je obveza specijalizanta po završetku specijalizacije tuženiku predati ispravu o položenom specijalističkom ispitu i nastaviti rad u bolnici najmanje 4 godine i 4 mjeseca nakon položenog specijalističkog ispita,
- da je člankom 9. toga Ugovora, ugovoreno da u slučaju da specijalizant prekine specijalizaciju ili ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili ne položi specijalistički ispit niti u zadnjem ponovljenom roku, da su ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu i da za specijalizanta nastaje obveza naknade štete tuženiku,
- da iz članka 10. Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako je obveza specijalizanta, u slučaju ranijeg raskida radnoga odnosa od strane specijalizanta ili prestanka radnog odnosa uzrokovanog specijalizantovim postupcima ili činjenicama na njegovoj strani koje nastupe prije polaganja ispita i u slučaju da ga ne položi u roku, na naknadu štete tuženiku u iznosu sveukupnih bruto troškova specijalizacije,
- da je člankom 11. istog Ugovora ugovoreno, kako su sveukupni bruto troškovi specijalizacije bruto plaće isplaćene specijalizantu s pripadajućim doprinosima te ukupno troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava (putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i sl.), ukupni troškovi mentorstva, ukupni troškovi plaćeni zdravstvenoj ustanovi u kojoj je specijalizant obavljao specijalizaciju, troškovi poslijediplomskog studija i troškovi polaganja specijalističkog ispita,
- da iz članka 12. stavka 1. Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako isti predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je tuženik ovlašten zatražiti i provesti ovrhu na imovini radnika radi naknade štete, a iz stavka 2. proizlazi da specijalizant daje suglasnost za ovlaštenje bolnici da samostalno, a sukladno odredbi članka 10. i članka 11. Ugovora o specijalizaciji, odredi iznos visine štete i dan dospijeća plaćanja.
8. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015. od 11. srpnja 2017. ukinuti članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14 i 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17),
8.1. U navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio kako ni člankom 139. stavkom 2. ni člankom 140. stavkom 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/08, 155/09, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14 i 70/16 - u daljnjem tekstu: ZOZZ), nije dano ovlaštenje nadležnom ministru da pravilnikom propiše obveze sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama zdravstvene ustanove i specijalizanta, najduljeg trajanja obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja, uvjetovanja dopuštenosti otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanja radnog odnosa specijalizanta odnosno specijalista u drugoj zdravstvenoj ustanovi prethodnom suglasnošću ministarstva, okolnosti u kojima nije potreban javni natječaj za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi, obveze zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant odnosno specijalist zasnuje radni odnos da naknadi trošak specijalizacije te obveze specijalizanta odnosno specijalista da nadoknadi troškove specijalizacije u slučaju otkazivanja radnog odnosa bez prethodne suglasnosti ministarstva, te da utvrdi troškove specijalizacije,
8.2. Ustavni sud smatra kako je propisivanjem obveze sklapanja i sadržaja ugovora o međusobnim pravima i obvezama nadležni ministar propisao obvezni sadržaj obveza iz radnog odnosa za specijalistu (po dovršetku specijalističkog usavršavanja), odnosno propisao je obveze iz radnog odnosa specijalizanta i specijalista (u slučaju otkaza ugovora o radu prije dovršetka specijalističkog usavršavanja, odnosno prije isteka ugovorenog roka), pri čemu da je sklapanje ugovora o međusobnim pravima i obvezama propisao kao uvjet za odobrenje specijalizacije,
8.3. Ustavni sud u toj odluci zaključio kako je nadležni ministar propisujući sadržaj navedenih članaka izašao izvan okvira ovlaštenja propisanih člancima 139. stavkom 2. i 140. stavkom 6. ZOZZ-a, tj. da su prekoračene zakonom utvrđene granice pa da su članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, tom odlukom suda ukinuti i prestali su važiti 31. prosinca 2017., što je također navedeno u toj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske.
9. Odredbama članka 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 62/16 - u daljnjem tekstu: Pravilnik/16.), izmijenjeni su članci 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14 i 116/15 - u daljnjem tekstu: Pravilnik/11.-15.) te je odredbama članka 17. i 18. Pravilnika/16., propisana obveza zdravstvenih ustanova da specijalizantu, u roku 30 dana od stupanja na snagu Pravilnika, ponude sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno odredbama članka 5. i 6. Pravilnika.
10. Prema izmijenjenoj odredbi članka 11. stavka 1. Pravilnika/11.-15., zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama, a prema stavku 2. istoga članka, pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije, dok prema stavku 3. toga članka, u ugovoru iz stavka 1. ovoga članka potrebno je ugovoriti i iznos naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz stavka 2. ovoga članka, obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, a koji ne može biti veći od 50% iznosa troškova specijalizacije iz članka 12. stavka 1. ovoga Pravilnika, ali stavkom 4., iznimno od stavka 3. ovoga članka, propisano je ako doktor medicine otkaže ugovor o radu i uz pribavljenu suglasnost ministra zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija, odnosno grad, obveza rada iz stavka 2. ovoga članka nastavlja se u toj zdravstvenoj ustanovi, s time što naknadu štete iz stavka 3. ovog članka snosi pravna, odnosno fizička osoba u kojoj se specijalizant ili specijalist zaposli za vrijeme trajanja obveze iz stavka 2. ovoga članka.
11. Odredbom izmijenjenog članka 12. stavka 1. Pravilnika/11.-15., propisano je da iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar, a stavkom 2. da troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika, dok je zdravstvenoj ustanovi iz članka 4. ovoga Pravilnika i zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost te ordinaciji privatne prakse iz članka 5. ovoga Pravilnika u kojoj specijalizant obavlja program specijalističkog usavršavanja, sredstva se doznačuju razmjerno trajanju dijela specijalističkog usavršavanja, s time što je članom 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 116/15), u navedenom članka 12. stavak 3. mijenja se i glasi: „Troškove iz stavka ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika.“.
12. Prema članku 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 6/17 - u daljnjem tekstu: Pravilnik/17.), u Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16 i 69/16 - ispravak), prethodno citirani članak 11. mijenja se i glasi:
„Članak 11.
Zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
Pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od propisanog vremena trajanja specijalizacije.
Ako specijalizant namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva.
Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka specijalizant je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka u kojoj će zasnovati radni odnos.
Ministarstvo je obvezno odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uvažavajući pri tome sljedeća mjerila:
- potrebu za doktorom medicine u specijalističkoj djelatnosti za koju se specijalizant usavršava na području osnivača zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka
- odobreni Plan specijalizacija zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant namjerava zasnovati radni odnos i
- ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalizant namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe.
Ako ministarstvo u roku iz stavka 5. ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana.
Raspisivanje javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi nije potrebno u slučaju kada specijalizant prelazi uz suglasnost ministarstva na istu specijalizaciju iz jedne zdravstvene ustanove u drugu zdravstvenu ustanovu.
Zdravstvena ustanova u kojoj specijalizant zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka stvarne troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika nastale do zasnivanja radnog odnosa i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalizantom.
Ako specijalizant otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka sukladno stavku 3. ovog članka, bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika nastale do otkaza ugovora o radu i naknadu iz stavka 8. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.
Obveza iz stavka 9. ovoga članka odnosi se i na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, a ne zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad.“.
13. Odredbom članka 2. Pravilnika/17., iza članka 11. dodaje se članak 11.a koji glasi:
„Članak 11.a
Ako specijalist prije isteka vremena ugovorene obveze rada iz članka 11. stavka 2. ovoga Pravilnika namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva.
Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka specijalist je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka u kojoj će zasnovati radni odnos.
Ministarstvo je obvezno odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uvažavajući pri tome sljedeća mjerila:
- potrebu za doktorom medicine specijalistom na području osnivača zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka i
- ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalist namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe.
Ako ministarstvo u roku iz stavka 3. ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana.
Zdravstvena ustanova u kojoj specijalist zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika stvarne troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalistom.
Ako specijalist otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika i naknadu iz stavka 5. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.
Obveza iz stavka 6. ovoga članka odnosi se i na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika, a ne zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad.“.
14. Sud drugog stupnja s obzirom na utvrđene činjenice i stanje propisa kako su citirani u ovoj odluci zauzima pravno shvaćanje, na kojem temelji svoju odluku, kako slijedi:
„8.1. Naime, prethodno navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute odredbe članka 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, ne može biti osnova utvrđenja spornih ugovornih odredbi ništetnim kod nesporne činjenice da je predmetni Ugovor o specijalizaciji bio sklopljen sukladno podzakonskoj regulaciji koja je bila na snazi u vrijeme njegova sklapanja (28. siječnja 2013.), i da su ti ukinuti članci prestali važiti 31. prosinca 2017., a kako je to izričito navedeno u točci III. te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (stranica 18. spisa), dok je tužiteljici radni odnos kod tuženice prestao 20. listopada 2015. iz razloga što je tužiteljica jednostrano, otkazom raskinula radni odnos s tuženicom, što sve prvostupanjski sud nije imao na umu kada je donio pobijanu odluku.
9. Stoga, prema stavu ovoga suda naknadne izmjene takve regulacije odredbama članka 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz 2016., odnosno odredbama članka 1. i 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz 2017., a koje su ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i koje su prestale važiti 31. prosinca 2017. ne dovode do ništetnosti predmetnog Ugovora o specijalizaciji sklopljenim među strankama u dijelu citiranih ugovornih odredbi jer se temelje na podzakonskoj regulaciji koja je bila na snazi u vrijeme njegova sklapanja, što se ponovno ističe i što sve osnovano u žalbi tvrdi i tuženica.“.
15. Građanski odjel ovog suda je na sjednici održanoj 28. studenog 2016. donio slijedeće pravno shvaćanje:
„Liječnik specijalist koji je raskinuo ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji obvezan je vratiti mu isplaćene bruto plaće, (kao dio troškova specijalizacije) kada je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno, zdravstvenoj ustanovi s kojom je sklopio ugovor o specijalizaciji neovisno o tome gdje je obavljao specijalizaciju.“.
16. S obzirnom na postavljeno pitanje prema ocjeni ovog suda radi odgovora valja ući u razloge zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-II-187/2015 od 11. srpnja 2017. na temelju članka 38. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 99/99, 29/02 i 49/02 - pročišćeni tekst), pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te se ukidaju članci 11. i 11.a Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17) te djelomično prihvatio prijedloge Opće bolnice B., Opće bolnice Dr. T. B., Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu i Opće bolnice Pula i pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te ukinuo:
- članak 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17);
- članci 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 62/16 i 69/16 - ispravak) te je odredio da ukinuti članci prestaju važiti 31. prosinca 2017.
17. Ustavni sud ukinuo je rečene odredbe Pravilnika stoga što….“Ustavni sud smatra da ZoZZ-om:150/08-70/16 (članci 139. i 140.), nije dano ovlaštenje nadležnom ministru da pravilnikom propiše obveze sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama zdravstvene ustanove i specijalizanta, najduljeg trajanja obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja, uvjetovanja dopuštenosti otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanja radnog odnosa specijalizanta odnosno specijalista u drugoj zdravstvenoj ustanovi prethodnom suglasnošću ministarstva, okolnosti u kojima nije potreban javni natječaj za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi, obveze zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant odnosno specijalist zasnuje radni odnos da naknadi trošak specijalizacije, obveze specijalizanta odnosno specijalista da nadoknadi troškove specijalizacije u slučaju otkazivanja radnog odnosa bez prethodne suglasnosti ministarstva, te da utvrdi troškove specijalizacije.“.
18. Prema ocjeni ovog suda kraj činjenice da su stranke slobodnom voljom sklopile ugovor o specijalizaciji gdje su se po prirodi stvari susreli interesi zdravstvene ustanove s jedne strane dobiti po uspješnoj završenoj specijalizaciji liječnika - specijalistu koji je neophodan zdravstvenoj ustanovi, a liječnik (tužiteljica) dobiva priliku napredovati u struci i ostvariti željenu specijalizaciju činjenica što je Ustavni sud RH iz formalnih razloga ukinuo Pravilnik koji je sadržavao odredbe (koje su ukinute) kojim se propisivao sadržaj ugovora o specijalizaciji to ne čini sam dvostrano obvezni ugovor o specijalizaciji ništetnim jer on po svom sadržaju, preuzetim obvezama i posljedicama ne pridržavanja preuzetih obveza predstavlja slobodu ugovaranja svake od ugovornih strana koji stoga nije niti protivan Ustavu RH, niti prisilnim prosima niti moralu društva.
19. Stoga, vodeći računa da je odredbom članka 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a odredbom čl. 2. ZOO-a propisano je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, ali da ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva. Nadalje, odredbom čl. 324. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Ovaj sud drži da ne postoje razlozi zbog kojih bi sud odustao od citiranog pravnog shvaćanja Građanskog odjela ovog suda koji u svojoj biti sadržava načelo „ pacta sunt servanda“.
20. Time je prethodnim točkama odgovoreno na postavljeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.
21. Zbog svega gore navedenog kako je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi čl. 391. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 27. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.