- 1 -              Rev 133/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 133/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. I. iz Š., OIB: ..., s boravištem u Z., protiv tuženika A. I. iz Š., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici I. B. i P. B., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4407/17-2 od 22. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-1555/14 od 25. travnja 2018., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja podnesena prvostupanjskom sudu 19. srpnja 2018. odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Dopuna revizije tužitelja zaprimljena na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 31. kolovoza 2020. odbacuje se kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 8.000.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 350.625,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl.  382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tužitelj predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 31. kolovoza 2020. dostavio podnesak s kojim je postupljeno kao s dopunom revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana, dok dopuna revizije nije pravovremena.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno;

 

- da su tužitelj i tuženik rođaci i da su bili u dugogodišnjem poslovnom odnosu u kojem je tuženik pozajmio tužitelju iznos od 190.000,00 DEM prije petnaest godina,

 

- da tužitelj tvrdi da je tuženiku vratio više nego što je pozajmio, ali da zbog ugovorenih visokih kamata nije bio u mogućnosti izvršiti u cijelosti preuzete obveze,

 

- da je tuženik protiv tužitelj podnio kaznenu prijavu zbog prijevare,

 

- da je tuženik od novinara naručio članak o kaznenoj prijavi koji je objavljen na portalu .... 26. kolovoza 2014, a koji su prenijeli i drugi portali,

 

- da tužitelj tvrdi da je u članku odnos između parničnih stranaka prikazan drugačije od stvarnog, da je isti bio lažan i izmišljen,

 

- da tužitelj tvrdi da ga je tuženik ometao tijekom izvođenja radova i da mu je onemogućavao prodaju apartmana,

 

- da tužitelj tvrdi da je prodavao apartmane po manjoj cijeni od normalne, upravo zbog ponašanja tuženika,

 

- da tužitelj tvrdi da su radi objavljenog članka investitori u S. odustali od investicije.

 

8. Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja drugostupanjski sud ističe da su opće pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 – dalje: ZOO) protupravna štetna radnja, šteta i uzročna veza, time da je od više mogućih uzroka štete pravno relevantan samo onaj čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta. Drugostupanjski sud ističe da tužitelj tijekom postupka nije obrazložio tvrdnje o „moralnoj šteti“, a da je osnovna pretpostavka za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi postojanje namjere stjecanja koristi koja zbog štetne radnje nije realizirana i objektivna vjerojatnost da bi oštećenik zaista stekao dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima.

 

9. Radi toga je zaključak nižestupanjskih sudova da iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi po redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima ostvario dobit, a posebno ne u utuženom iznosu, te da su navodi na kojima tužitelj temelji zahtjev paušalni i neodređeni i bez temelja u provedenim dokazima, a radi čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

 

10. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilnim prihvaća i revizijski sud, te isto nije dovedeno u pitanjima revizijskim navodima tužitelja.

 

11. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je kao „prvo pogrešno utvrdio činjenično stanje, a i iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo je pogrešan zaključak te je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odbivši tužbeni zahtjev tužitelja, pogrešno primijenio materijalno pravo“.

 

12. Iz gore navedene revizijske tvrdnje proizlazi da tužitelj reviziju podnosi zbog razloga zbog kojeg se revizija uopće ne može podnijeti, a to je zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP). Na stranicama 2. do 7. revizije tužitelj iznosi svoje viđenje činjeničnog stanja, a koje nije potpuno ili je pogrešno utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.

 

13. Nadalje u reviziji tužitelj ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 2. ZPP, odnosno čl. 8. ZPP.

 

14. Revizijski sud ne nalazi da bi bile počinjene navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka. Nadalje, prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sama činjenica da prvostupanjski sud nije proveo neke od dokaza koji su predloženi od strane tužitelja ne znači da je počinjena bitna povreda, pri čemu valja ponoviti navod drugostupanjskog suda da u slučaju kada se potražuje naknade štete zbog izmakle koristi potrebno je da su ispunjene osnovne pretpostavke, a to su postojanje namjere stjecanja koristi koja zbog štetne radnje nije realizirana i objektivna vjerojatnost da bi oštećenik zaista stekao dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima.

 

15. Treba istaći da je prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP sud u parničnom postupku vezan za činjeničnu osnovu tužbe, a ne za pravnu kvalifikaciju tužitelja.

 

16. Obzirom na navedeno pravilno nižestupanjski sudovi navode da iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnom okolnostima tužitelj ostvario dobitak u utuženom iznosu, već da je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen paušalno i neodređeno, bez temelja u provedenim dokazima.

 

17. Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razloga pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

18. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude. Kako je tužitelju drugostupanjska presuda dostavljena 20. lipnja 2018., to je i rok za dostavu dopune revizije bio trideset dana od dana primitka drugostupanjske presude.

 

19. Tužitelj je podnesak, s kojim je postupljeno kao s dopunom revizije, dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 31. kolovoza 2020., dakle van roka iz čl. 382. st. 4. ZPP (čl. 389. st. 1. ZPP).

 

20. Radi navedenog valjalo je podnesak tužitelja od 31. kolovoza 2020. s kojim je postupljeno kao s dopunom revizije odbaciti kao nepravodoban na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 27. lipnja 2023.