Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 312/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice S. Š. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I. i p. j.t.d. iz S., protiv tuženika-protutužitelja E. & S. b. d.d., R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-173/2020-2 od 14. listopada 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5635/18-86 od 25. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-173/2020-2 od 14. listopada 2021. odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
I. Revizija tuženika-protutužitelja se prihvaća te se preinačuje točka I. c) presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-173/2020-2 od 14. listopada 2021. i sudi:
Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana te se potvrđuje točka III. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5635/18-86 od 25. listopada 2019. u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 7.693,68 EUR / 57.968,00 kuna u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak revizije u iznosu od 1.244,28 EUR/ 9.375,00 kuna u roku od 8 dana.
III. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tuženikova Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu kojom odlukom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2009. i kojom tuženik kao poslodavac nudi tužiteljici kao radnici sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto samostalni financijski zastupnik i Odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava radnika od 2. ožujka 2012., nezakoniti i nedopušteni te da tuženik vrati tužiteljicu na rad na radno mjesto na kojem je do tada radila kao i da se sudski raskine ugovor o radu s danom donošenja i objave presude te da tuženik zbog sudskog raskida isplati tužiteljici naknadu štete u iznosu od 285.249,90 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate i da joj naknadi parnični trošak. Nadalje, pod točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudski raskid radnog odnosa s danom 1. travnja 2013. kao neosnovan, dok je pod točkom III. izreke naloženo tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 60.468,00 kuna u roku od 15 dana.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke djelomično je odbijena žalba tužiteljice - protutuženice kao neosnovana, a djelomično je prihvaćena, dok je žalba tuženika - protutužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I., II. izreke te u dijelu točke III. izreke do dosuđenog iznosa parničnog troška od 2.500,00 kuna (točka I.a i I.b izreke), a preinačena je u dijelu točke III. izreke kojim je odlučeno o parničnom trošku tako da je odbijen parnični trošak u iznosu od 57.968,00 kuna (točka I.c). Nadalje, pod točkom II. i III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice - protutuženice za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 6.250,00 kuna i zahtjev tuženice - protužiteljice za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 7.812,50 kuna kao i zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kuna.
3. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik-protutuženik (dalje: tuženik) je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela odluke kojom je odlučeno o parničnom trošku te je predložio dopustiti reviziju.
5. U odgovoru tuženika na reviziju tuženik je osporio navode tužiteljice iz revizije te je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu pri čemu je tražio naknadu troška odgovora na reviziju.
6. Revizija tužiteljice nije osnovana, a revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) je osnovana.
7. Drugostupanjska presuda, u čijoj izreci je sadržana i odluka o troškovima postupka, donesena je 14. listopada 2021. pa su za odlučivanje o podnesenim izvanrednim pravnim lijekovima protiv te odluke mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
8. Odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP propisano je da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, u sporu:
- o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,
- o utvrđivanju majčinstva ili očinstva,
- u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije,
- u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.
9. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku tražila utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koju ponudu nije prihvatila, sudski raskid radnog odnosa i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida, dok je tuženik tražio protutužbenim zahtjevom također sudski raskid radnog odnosa pa primjenjujući citiranu odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP na konkretan slučaj, proizlazi da je protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva dopušteno podnijeti redovnu reviziju, što je tužiteljica i učinila.
10. Tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, u dijelu kojim nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, podnio prijedlog za dopuštenje revizije, pozivajući se na odredbu čl. 385. ZPP
i čl. 385.a st. 1. ZPP. Dakle, u konkretnom slučaju protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu podnesena je, ZPP-om samo iznimno dopuštena redovna revizija, a tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o sporednom zahtjevu tj. trošku parničnog postupka podnio prijedlog za dopuštenje revizije.
11. Odlučujući o odnosu dva, po svojoj prirodi sasvim različita, i međusobno isključiva izvanredna pravna lijeka, koja sukladno važećem ZPP, stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjskih odluka, vijeće je ocijenilo da u slučaju kad su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP za iznimno podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u taksativno navedenim vrstama parničnih postupaka (primjerice zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, što je slučaj u ovom postupku), stranke mogu podnijeti redovnu reviziju i protiv dijela takve drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o svim ostalim sporednim zahtjevima tj. zahtjevu za plaćanje zatezne kamate, zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka, kako bi na taj način u konkretnom parničnom postupku obje stranke imale jednak pravni put zaštite, odnosno pravo na podnošenje jednakog izvanrednog pravnog lijeka (revizije bez dopuštenja) koji ZPP predviđa kao zakonsku mogućnost te na taj način ostvarile jednakost oružja.
12. Slijedom navedenog, vijeće je o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odlučivalo kao o redovnoj reviziji.
13. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
O reviziji tužiteljice
14. Suprotno tvrdnji revidentice u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revidentica. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Pri tome valja reći da je sud na temelju razloga za otkaz koji su navedeni u samom otkazu zaključio o kojoj vrsti otkaza se radi (otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika) pa razlozi u pobijanoj odluci nisu nejasni i neargumentirani samo zato što poslodavac u odluci o otkazu nije izričito naveo vrstu otkaza koju je dao tužiteljici.
15. U dijelu revizijskih navoda kojima tužiteljica u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada iznosi činjenične tvrdnje vezano za ostvarivanje zadanog plana za 2011. i negativno ocjenjivanje tužiteljice, valja reći da prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužiteljice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje takve činjenične navode iznesene u reviziji.
16. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, vraćanje tužiteljice na posao odnosno zahtjev za sudski raskid i isplata naknade štete zbog sudskog raskida radnog odnosa.
17. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.
18. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tužiteljica kao radnica 1. prosinca 2009. sklopila s tuženikom kao poslodavcem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto direktorice K. c. S., Sektor gospodarstva,
- da je u veljači 2012. tužiteljica dobila otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koju ponudu je tužiteljica odbila,
- da je osnovni razlog za otkaz nezadovoljstvo tuženika rezultatima rada tužiteljice i izostanak očekivanih radnih rezultata,
- da tužiteljica za 2011. nije ostvarila zadani plan ukupnih plasmana kredita i depozita za 2011., a podbačaj njezinih rezultata iznosi oko 50% u odnosu na planirane rezultate,
- da je tužiteljica za 2011. od strane poslodavca ocijenjena negativnom ocjenom uz napomenu da ne zadovoljava zahtijevane kriterije ponašanja te da plan nije ostvaren niti u jednom segmentu postavljenih ciljeva,
- da tužiteljici zbog nezadovoljavajućih rezultata rada nije isplaćen bonus za 2011.,
- da je tužiteljici od strane nadređenih djelatnika tuženice u rujnu i listopadu 2010. ukazano na nezadovoljavajuće radne rezultate,
- da za vrijeme u kojem je tužiteljica bila direktorica došlo je do većeg „odljeva“ radnika iz ovog sektora, zbog lošeg odnosa tužiteljice prema tim radnicima te da je više radnika iskazivalo nezadovoljstvo postupanjem tužiteljice,
- da tužiteljica nije motivirala radnike kojima je bila nadređena da postignu očekivane rezultate rada, nije poštivala njihovo radno vrijeme, na različite načine ih je „psihički maltretirala“,
- da suradnja K. c. S., čija je direktorica bila tužiteljica s drugim organizacijskim dijelovima banke nije bila dobra.
19. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) zaključivši da je tužiteljica tijekom 2011. kršila radne obveze jer u značajnoj mjeri nije ostvarila zadane ciljeve i plan rada zbog čega je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.
20. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda odbijanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
21. Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
22. Prema shvaćanju ovog suda, kada radnik nije ispunio ciljeve i plan rada za određenu godinu (što je utvrđeno u ovom postupku), poslodavac ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR.
23. Sukladno odredbi čl. 399. st. 1. u vezi čl. 352. ZPP u reviziji se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba (ovdje revizija) može izjaviti.
24. Budući da tužiteljica tek u reviziji prvi puta iznosi tvrdnje da ju poslodavac nije pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa kao i da joj je isplaćena otpremnina (što da upućuje na pogrešan zaključak suda da je riječ o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika), a te se činjenice ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, sukladno odredbi čl. 399. st. 1. u vezi čl. 352. ZPP ovaj sud ne može uzeti u obzir ove činjenične tvrdnje koje su prvi puta iznesene tek u reviziji.
25. Pogrešna je i tvrdnja tužiteljice da pogrešna kvalifikacija otkaza čini otkaz nezakonitim jer je otkaz nezakonit ako poslodavac, suprotno činjeničnim utvrđenjima u ovom postupku, nije dokazao razloge za otkaz ili ako nisu ispunjeni neki drugi uvjeti za dopuštenost otkaza poput propusta poslodavca da provede savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom (što tužiteljica tijekom postupka nije niti tvrdila) i slično.
26. Slijedom navedenog, odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljici je opravdana i donesena u zakonito provedenom postupku pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR.
27. Budući da nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
O reviziji tuženika (nazvanoj prijedlog za dopuštenje revizije)
28. Revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) podnesena je protiv
točke I.c) drugostupanjske odluke, kojom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke III. prvostupanjske presude i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 2.500,00 kuna.
29. Odlučujući o parničnom trošku prvostupanjski sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po punomoćniku i to u vidu jednokratne nagrade od 200 bodova po Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) do sastava podneska tužiteljice od 6. ožujka 2016. kojim je potraživala i naknadu štete, a nakon tog podneska trošak je dosudio prema vrijednosti predmeta spora od 285.249,90 kuna za pojedine radnje u postupku.
30. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske odluke žalbu ocijenio osnovanom u tom dijelu s obrazloženjem da se u predmetnom postupku zapravo raspravljalo samo o dopuštenosti/nedopuštenosti otkaza zbog čega tuženiku za zastupanje u ovom postupku pripada jednokratna nagrada u iznosu od 200 bodova, prema Tbr. 7. točka 2. Tarife.
31. U ovom postupku tužiteljica je pored zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu podneskom od 6. ožujka 2016. zatražila i naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 285.249,90 kuna.
32. Prema ocjeni ovog vijeća, tuženik u reviziji osnovano navodi da se u ovom radnom sporu nakon podneska od 6. ožujka 2016. radi o procjenjivom predmetu spora s obzirom da tužiteljica, u jednom od više postavljenih tužbenih zahtjeva u ovom radnom sporu, od tuženika zahtijeva i isplatu određenih novčanih iznosa (isto pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odlukama ovog suda broj Rev-734/20 od 14. rujna 2022., Revr-41/08 od 1. listopada 2008., Revr-562/10 od 12. siječnja 2011., Revr-1028/13-2 od 9. rujna 2014., Revr-1208/15-4 od 23. svibnja 2017., Revr-1228/15-2 od 19. lipnja 2018.).
33. Stoga je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužiteljici pored jednokratne naknade prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife valjalo nakon podneska od 6. ožujka 2016. dosuditi i parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora za svaku poduzetu radnju u postupku odnosno prema Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i toč. 3. Tarife, a nije pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda pa je primjenom čl. 395. st. 3. ZPP u vezi sa st. 1. istog članka ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
34. Budući da je tuženik uspio u cijelosti s revizijom, tuženiku je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen trošak sastava revizije prema Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u iznosu od 99,54 (750) bodova što uz vrijednost boda od 1,33 EUR (10,00 kuna) i uz 25% PDV ukupno iznosi 1.244,28 EUR (9.375,00 kuna) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
35. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).
36. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil , v.r.