1              Poslovni broj: II Kž-258/2023-5

Poslovni broj: II Kž-258/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj 15 Kv I-35/2023-5 (K-18/2022.) od 1. lipnja 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog R. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog R. B., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11., pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a sud će svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoje li razlozi za daljnju primjenu istražnog zatvora. Pod točkom III izreke u istražni zatvor je optuženiku uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 30. kolovoza 2022. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. rujna 2022. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. B. po braniteljici, odvjetnici S. G. R., bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te "pusti optuženika da se brani sa slobode, uz eventualnu mjeru opreza".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje, kao opće, i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je u konkretnom slučaju isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, s obzirom da je istražni zatvor za sada nužna i jedina prikladna mjera kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha.

 

6. Vezano za postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela, koje optuženik u žalbi nastoji dovesti u pitanje navodeći da ga je oštećenica lažno prijavila, kao i da u spisu ne postoje "čvršći" dokazi koji bi ukazivali na počinjenje kaznenih djela, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Stoga, ispunjena je opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika, dok je ocjena vjerodostojnosti tih dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća po završetku dokaznog postupka prilikom odlučivanja o krivnji optuženika.

 

6.1. U vezi s navedenim, nije od utjecaja na pravilnost zaključka o postojanju osnovane sumnje niti žalbeni navod optuženika da je s oštećenicom bio u dobrovoljnoj ljubavnoj vezi, kao niti protek vremena od počinjenja kaznenih djela do trenutka kada ga je oštećenica zbog počinjenja tih djela kazneno prijavila, s obzirom da je protiv optuženika potvrđena optužnica čime je nedvojbeno utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje.

 

7. Nadalje, o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak na temelju načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, s obzirom da se optuženiku stavlja na teret da je kaznena djela činio u vremenskom razdoblju od deset mjeseci, pri čemu je koristio nož i pištolj kao sredstva zastrašivanja oštećenice, uz prijetnju da će joj izrezati spolni organ, a koje postupanje nadilazi granice kako se inkriminirano kazneno djelo gotovo redovno čini, pri čemu je optuženik iskazao izrazitu upornost, odlučnost, agresivnost te visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju i fokusiranost na oštećenicu, zbog čega je ista tijekom inkriminiranog razdoblja bila u kontinuiranom strahu od optuženika. Dakle, imajući u vidu ozbiljnost i težinu opisanih okolnosti, te duljinu inkriminiranog razdoblja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se kod ovog optuženika radi o onim osobitim okolnostima koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela, a koja se s obzirom na utvrđeni intenzitet opasnosti i po ocjeni drugostupanjskog suda može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora, kao jedinom prikladnom i svrhovitom mjerom.

 

7.1. Pri takvom stanju stvari, optuženikova neosuđivanost te bojazan zbog mogućeg gubitka zaposlenja, s obzirom na optuženikovu životnu dob, nisu okolnosti od značaja za odluku o daljnjoj primjeni istražnog zatvora protiv optuženika, jer one ni na koji način ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja na strani optuženika nedvojbeno postoji.

 

8. Prema ocjeni drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela razmjernosti na koju upire optuženik, s obzirom na duljinu dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru u trajanju "već više od devet mjeseci". Naime, prvostupanjski sud je u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje ovog optuženika, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08.

 

9. Slijedom navedenog, žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 27. lipnja 2023.