Poslovni broj: 16 Povrv-168/2021-23

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 16 Povrv-168/2021-23

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

i

PRESUDA

                                                                                              

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja A. H. d.o.o. Z., OIB: …, zastupano po punomoćnici E. A. K., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika M. B. iz D., , OIB: …, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i p., radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave 27. lipnja 2023. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni odvjetnice Ž. H. Š., te punomoćnika tuženika u zamjeni, odvjetnice A. K. K., 27. lipnja 2023.,

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se prigovor tužitelja mjesne nenadležnosti ovog suda, kao neosnovan.

 

i

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. P. Č. iz S., poslovni broj: Ovrv-2786/2020 od 22. siječnja 2021., kojim je naloženo tuženiku - ovršeniku M. B. isplatiti ovrhovoditelju A. H. d.o.o. iznos od 128,04 eura / 964,72 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama:

-          na iznos od        9,40 eura od 15.10.2019.,

-          na iznos od      16,59 eura od 15.11.2019.,

-          na iznos od      16,59 eura od 13.12.2019.,

-          na iznos od      17,12 eura od 15.01.2020.,

-          na iznos od      17,12 eura od 14.02.2020.,

-          na iznos od      17,06 eura od 13.03.2020.,

-          na iznos od      16,38 eura od 15.04.2020.,

-          na iznos od       7,96 eura od 15.05.2020.,

-          na iznos od        7,96 eura od 15.06.2020.,

-          na iznos od        1,86 eura od 15.07.2020.

od dospijeća do 31.12.2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. P. Č. iz S., poslovni broj: Ovrv-2786/2020 od 22. siječnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku – ovršeniku naloženo platiti ovrhovoditelju preostali iznos glavnice od 56,00 eura / 421,91 kuna, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 83,79 eura / 631,32 kune sa zakonskim zateznim kamatama od 27. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

4. Odbija se tužitelj sa preostalim zatraženim parničnim i ovršnim troškom, kao s neosnovanim.

 

Obrazloženje

 

1.                            Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 30. studenog 2020. podnio javnom bilježniku S. P. Č. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika (prije ovršenika) radi naplate dospjele tražbine u iznosu od 1.386,67 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tražio je i naknadu troškova ovršnog postupka.

 

2.                            Javni bilježnik S. P. Č. donijela je dana 22. siječnja 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-2786/2020.

 

3.                            Tuženik je podnio prigovor 15.01.2021. protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u kojem osporava pravnu osnovu, opseg i visinu, te dospjelost utužene tražbine, kao i troškove ovrhe za radnje koje nisu izvršene, navodeći da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem. Na svoju adresu nije zaprimao račune po navedenim stavkama dugovanja, ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

4.                            Javni bilježnik je spis dostavio ovome sudu radi odlučivanja o podnesenom prigovoru.

 

5.                            Sud je postupio temeljem odredbe čl. 57 st. 4 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje OZ), te stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. 

 

6.                            Tužitelj je podneskom od 16.04.2021. specificirao tužbeni zahtjev i smanjio isti za iznos od 421,91 kunu i to za račun pod brojem: 00032775310200 s dospijećem od 15.10.2020. ne navodeći razloge umanjenja tužbenog zahtjeva, a u preostalom ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da je tuženik prihvatio Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 26.09.2019. za usluge H. T. i Opcije Mobilne mreže, te Zahtjev za uslugu M. S. od 04.04.2019.. Sastavni dio predmetnih ugovora su Opći uvjeti poslovanja tužitelja. Tuženik nije prigovorio utuženim računima u skladu s čl. 9  Općih uvjeta tužitelja, a isti računi dostavljani su tuženiku na adresu D.

 

7.                            Tuženik je u podnesku od 07. svibnja 2021. naveo da u cijelosti ustraje kod prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi. Glede prigovora mjesne nenadležnosti tuženik ističe da nikada ranije nije primio Opće uvjete poslovanja V. n. d.o.o. (dalje: Opći uvjeti) na koje se poziva tužitelj (čl. 17.), niti je o istima pregovarao, tako da ga isti uopće ne obvezuju, jer su te odredbe nepoštene i stoga ništetne, a njihova primjena kao Općih uvjeta ugovora otklonjena je sukladno odredbama čl. 295 st. 5 i čl. 296 st. 1 Zakona o obveznim odnosima. Stoga je u ovom sporu općemjesno nadležan Naslovni sud prema prebivalištu tuženika sukladno odredbi čl. 47 st. 1 Zakona o parničnom postupku a u tom smislu upućuju i propisi o zaštiti tuženika kao potrošača, na koje se tuženik poziva. Tužitelj nije uz tužbu priložio navodni zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 04.04.2019. na koji se poziva u tužbi, a priloženi zahtjev na listu 21-22 spisa je nečitak pa ga tuženik podredno i opreza radi osporava, jer se ne može očitovati na isti, Obzirom da tuženik nije primao nikakve račune od tužitelja, nije ih niti podmirivao, to je nejasna navodno primljena uplata na listu 29 spisa te stoga i umanjenje tužbenog zahtjeva za iznos od 421,91 kunu kojom dispozicijom je tužitelj zapravo povukao tužbu za taj iznos. Tuženik se protivi povlačenju tužbe za iznos od 421,90 kuna predlažući da za taj iznos sud u svakom slučaju odbije tužbeni zahtjev. Zbog svih naprijed navedenih, dokumentiranih i obrazloženih razloga tuženik predlaže provesti sve ponuđene dokaze i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja naknaditi tuženiku parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom.

 

8.                            Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 3), prigovor tuženika (list 8), podnesak tužitelja s prilozima (list 15-70), podnesak tužitelja s prilozima (list 79-81), podnesak tuženika ( list 104-105), podnesak tužitelja (list 108).

 

9.                            Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 dalje ZPP) ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

 

10.                       Spornim se tijekom postupka pokazala osnova i visina tužbenog zahtjeva, te pasivna legitimacija tuženika, a također je valjalo odlučiti o prigovoru tužitelja mjesne nenadležnosti ovog suda.

 

11.                       Prigovor tužitelja mjesne nenadležnosti ovog suda nije osnovan.

 

12.                       Tužitelj se poziva na ugovorenu nadležnost suda u Z. temeljem čl. 70 ZPP-a i čl. 17 Općih uvjeta poslovanja, međutim tuženik se poziva na nepoštenost i ništetnost čl. 17 Općih uvjeta poslovanja tužitelja primjenom čl. 295 st. 5 i čl. 296 st. 1 ZOO-a, smatrajući da je u ovom sporu opće mjesno nadležan naslovi sud prema prebivalištu tuženika u smislu odredbe čl. 47 st. 1 ZPP-a.

 

13.                       Iako je točno da je između parničnih stranaka ugovorena nadležnost suda u Z. u smislu čl. 70 ZPP-a tuženik  opravdano prigovara poštenosti takve odredbe. U ovom slučaju predmet spora je isplata po osnovi ugovora glede pružanja telekomunikacijskih usluga, te u tom ugovornom odnosu tuženik ima status potrošača, a tužitelj status trgovca, odnosno pružatelja usluga, te je u tom kontekstu mjerodavno potrošačko pravo. Odredbom čl. 49 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 ; dalje ZZP), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača. Odredbom čl. 49 st. 2 ZZP-a propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 55 st. 1 ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. O odredbi čl. 17 tužiteljevih Općih uvjeta poslovanja  nije se pojedinačno pregovaralo, te tuženik nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a on suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača. Naime tuženik je s prebivalištem u G. V. te bi radi svojih prava pred sudom u Z. bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se to jednako ne odnosi na tužitelja čije je sjedište u Z.

 

14.                       Slijedom opisanog sud je odbio prigovor tužitelja mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

 

15.                       Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219 st. 1 ZPP-a).

 

16.                       Na pripremnom ročištu 13. prosinca 2021. (list 76-77), tuženik je predložio svoje saslušanje kao parnične stranke, a po potrebi grafološko vještačenje potpisa na predmetnom Zahtjevu za zasnivanje ugovornog odnosa s tužiteljem, koje dokazne prijedloge  tuženika je prihvatio sud, te je naložio tužitelju dostaviti u spis izvornik  predmetnog Zahtjeva  na kojem tužitelj zasniva tužbu.

 

17.                       Tužitelj je dostavio predmetni Zahtjev u izvorniku (list 80-81) za koji tvrdi da je potpisan po tuženiku, nastavno tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za njegovim saslušanjem i provođenjem grafološkog vještačenja.

 

18.                       Sud je na temelju uvida u predmetni zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa i ostale pisane dokumentacije podastrijete od tužitelja u spisu i to Općih uvjeta poslovanja tužitelja, ispostavljenih računa na kojima temelji tužbeni zahtjev za utužene usluge u razdoblju od rujna 2019. do rujna 2020., obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa i specifikaciji poziva s predmetnog pretplatničkog broja (list 23-58) utvrdio da je tuženik bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, da je za utuženi vremenski period dužan tužitelju podmiriti usluge koje su mu pružene unutar tog zasnovanog ugovornog odnosa.

 

19.                       Tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao navode koje je iznio u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, odnosno nije dokazao da ne bi bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, dakle njegovi navodi su paušalni i ničim dokazani, nasuprot tome tužitelj je dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva na temelju priložene i gore opisane pisane dokumentacije u spisu.

 

20.                       O konkretnoj pravnoj stvari treba prosuđivati imajući dakle, na umu da su stranke u međusobnom ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje ZOO), pa su dužne pridržavati se zaključenog ugovora, a koji u sebi sadrži i obvezu tuženika na platež dospjelih računa za korištenje telekomunikacijskih usluga koje je ugovorio s tužiteljem.

 

21.                       Tuženik se nalazio u ugovornom odnosu s tužiteljem, te stoga kao sudionik u obveznom odnosu temeljem odredbe čl. 9 i čl. 65 ZOO-a, dužan ispuniti svoju obvezu za čije ispunjenje odgovara i podmiriti potraživanje koje je nastalo korištenjem telekomunikacijske usluge za vrijeme trajanja ugovornog odnosa.

 

22.                       Visina utuženog potraživanja tužitelja utvrđena je na osnovi izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja – vjerodostojne isprave, kao i dostavljenih računa za obračunsko razdoblje od rujna 2019. do rujna 2020., a tuženik nije tijekom postupka dostavio dokaze o podmirenju utužene tražbine. 

 

23.                       Odlučujući o podmirenju troškova ovog postupka ističe se da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17).

 

24.                       Tužitelju je priznat parnični trošak ovog postupka temeljem čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP- a i to trošak sastava prijedloga za ovrhu s PDV-om od ukupno 8,30 eura, kao i trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om od ukupno 13,27 eura, trošak podneska od 09.04.2021. prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje; Tarifa), od 49,77 eura, trošak zastupanja na ročištima 13.12.2021. i 22.05.2023. od po 49,77 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, što predstavlja ukupni trošak zastupanja od 149,31 eura, na što se ima obračunati PDV od 25% od 37,32 eura, te trošak pristojbe na presudu od 6,64 eura, odnosno sveukupno 214,84 eura. Tužitelj je u ovom sporu uspio u omjeru od 69,5%, a tuženik u omjeru od 30,5%, te mu se dosuđuje parnični trošak od 83,79 eura.

 

25.                       Tužitelju nije priznat zatraženi materijalni trošak javnog bilježnika od 4,98 eura, javnobilježnički trošak dostave od 4,98 eura, jer tužitelj nije dokazao osnovu, a niti visinu tog dijela zatraženog ovršnog troška, također nisu osnovani zatraženi troškovi zastupanja i to za ročišta 02.03.2022., 25.05.2022. i 28.02.2023., jer prije navedena ročišta su odgođena i nisu održana, također nije zatražen sav zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu koja se istom dostavlja u elektronskom obliku, te tužitelj ima mogućnost plateža iste u presuđenom iznosu od 6,64 eura (čl. 7 st. 3 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18; dalje ZSP)), a što se smatra nužnim troškom sudske pristojbe. U slučaju da tužitelj u roku od 3 dana od dostave ove presude, uz generirani nalog za platež pristojbe, ne plati pristojbu u visini polovice propisanog iznosa, isti će biti dužan platiti puni iznos sudske pristojbe, međutim to ne može ići na teret protivne strane. Preostali nedosuđeni parnični trošak odnosi se na razmjeni neuspjeh tužitelja u ovoj parnici.

 

26.                       Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

 

U Vrbovcu 27. lipnja 2023.

Sudac

Lidija Jakšić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1., 2.,4.,5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženika
2. Rješenje tužitelju da plati pristojbu na presudu
3. Presuda nepravomoćna
4. Kal 20 dana